TEKST

Stepinac – Sredstvo za čišćenje nečiste savjesti

Na povijesno-komemorativnoj sceni, a posljedično onda i na njenom političko-ideološkom dijelu je malo živnulo. Uobičajeno nakon svibnja i lipnja kada zaredaju komemoracije, obilježavanja raznih obljetnica – počevši od obljetnice proboja iz ustaškog logora smrti Jasenovac, pa do obilježavanja Dana antifašističke borbe 22. lipnja. Ljudima neupućenima u uobičajena zbivanja, akcije, te reakcije na događaje iz prošlosti to ide na živce. Ispada to kao kopanje po prošlosti, otvaranja već tisuću puta prožvakanih tema. I razumijem te ljude koji tako misle, tko bi im to mogao zamjeriti? No, kao i uvijek kada se diže tolika prašina radi se o sadašnjosti, a da budemo potpuno otvoreni radi se o novcu, čuvanju političkih pozicija, utvrđivanju raznih privilegija i prava današnjice.

Tome je razlog što dvije ključne partije HDZ i SDP u biti između sebe nemaju nikakvih ključnih razlika osim ideoloških. Tako se jedni (HDZ) nalaze na proustaškoj liniji, a drugi (SDP) na propartizanskoj liniji. S obzirom na činjenicu da je to jedina razlika između te dvije stranke koje su obje nastale iz bivšeg Saveza komunista Hrvatske – time motiviraju i mobiliziraju svoje biračko tijelo da izađu na izbore i odaberu baš njih.

U toj cijeloj kakofoniji informacija, stavova i verbalnih obračuna pojavljuje se još jedan sudionik koji u toj cijeloj priči i ne bi trebao imati neku ulogu, barem ne značajnu ili ključnu. Cijela priča oko zbivanja iz prošlosti ima, na prvi pogled, nelogičnog aktivnog sudionika – to je Katolička crkva. Tu se postavlja logično pitanje – zašto crkva i zašto baš Katolička crkva? Zašto nije npr. riječ o Pravoslavnoj crkvi, jer je ipak većina žrtava genocida u ustaškim logorima smrti bilo srpsko pravoslavno stanovništvo. Zašto iznad svih ne lebdi židovska zajednica koja je u tzv. “NDH” u postotku izgubila najviše pripadnika svoje zajednice – njih čak 90%. Gdje je razlog da u svim raspravama – posredno ili neposredno – uvijek najglasnije čujemo Katoličku crkvu? Odgovor je interes, naravno, ali ne samo financijski interes.

Da bi došli do argumentiranog objašnjenja krenut ćemo od ovogodišnjeg “skandala”, odnosno govora srbijanskog ministra koji se usudio izgovoriti istinu. Na komemoraciji kod stratišta Jadovno, mjesta koje je u svojem kompleksu 30 bezdanih jama progutalo desetke tisuća ljudi, srbijanski ministar Vulin je prozvao “vikara ustaške vojske”, odnosno one koji od njega rade sveca. Katolička crkva u Hrvatskoj je odmah prepoznala napad na svojeg “blaženika” Alojzija Stepinca. Alojzije Stepinac je bio, baš kao što je to Vulin i rekao, ustaški vikar (http://www.h-alter.org/vijesti/vikar-ustasa). Znači istina je bila okidač za nervoznu reakciju Katoličke crkve. Izricanje istine nije pokrenulo samo lavinu izjava crkvenih dužnosnika, ta istina je bila pokretač opće medijske ofenzive da bi crkva na jednu izrečenu istinu, mogla tisućama puta ponoviti da je istina – laž…..digli su se tako na noge svi na Hrvatskoj radio televiziji, javnom servisu, da bi obranili “čast” ustaškog vikara Alojzija Stepinca. Voditelj HRT-a Togonal je citirao “blaženika”, “povjesničari” su osporavali vikarstvo Stepinca, a vodeća oporbena stranka HDZ je čak tražila da Vlada i ministarstvo vanjskih poslova upute diplomatsku notu Srbiji. Baš kao da smo vjerska država, a ne Republika gdje je država odvojena od vjerskih institucija. To je samo dio reakcija, jer ja ipak ne slušam desetke crkvenih radio stanica i ne pratim svu katoličku štampu, ali i ovo što sam vidio mi je bilo dovoljno.
Trebamo se zapitati čemu takve reakcije na povijesne činjenice? Zašto crkva silom pokušava negirati povijesne događaje iz prošlosti, jer Papa Pio XII jest početkom 1942. “blaženog” Alojzija Stepinca proglasio vikarom ustaške vojske. Razlog je jednostavan. Uloga Katoličke crkve na prostorima ondašnje tzv. “NDH” bila je krajnje negativna, crkva je vodila masovno prekrštavanje Srba, mijenjala je sliku stanovništva na ovim područjima i njezin sastav, te je zločinački ustaški režim imao potporu gotovo cijele crkve – a ne samo “blaženog” Alojzija Stepinca. Potporu tzv. “NDH” pružao je i Vatikan, iako treba naglasiti da Vatikan nije službeno priznao novonastalu državu jer je to suprotno međunarodnom pravu. Usprkos tome, Vatikan je poslao visokog izaslanika Ramiresa Marconea koji je cijelo vrijeme bio uz “blaženog” Alojzija Stepinca. Osim potpore Slavku Kvaterniku na samom početku kvislinške tvorevine “NDH”, potporu je zločinački ustaški režim imao od svih kardinala na području tzv. NDH. Tako je svoju potporu Anti Paveliću i njegovom zločinačkom režimu “odom Poglavniku” dao vrhbosanski nadbiskup Ivan Šarić. Nakaradnim stihovima divio se “stvoritelju” i “obnovitelju ” hrvatske državnosti. Splitski biskup dr. Kvirin Bonefačić je 18. IV 1941. uputio telegram “poglavniku” Anti Paveliću u kojem stoji:” Kao biskup kraljeva u kojima je bila kolijevka hrvatskog kraljevstva i katedrala u kojoj su se skupljali knezovi i kraljevi, sveta mi je dužnost da sam u ime i čitavog svećenstva dijeceze, a siguran sam da Vam tumačim osjećaje i ostalih trojice dalmatinskih biskupa, najsrdačnije pozdravim, kao obnovitelja slobodne i Nezavisne Države Hrvatske, izražavajući svoju iskrenu odanost i obećavajući u svemu revnu suradnju i proseći Boga da blagoslovom i potpunim uspjehom okruni Vaše veliko djelo na sreću i spas hrvatskog naroda”. (“Novo doba” 18. IV 1941.). Senjski biskup dr. Viktor Burić objavio je poslanicu u kojoj “poziva svećenstvo i puk na svečanu zahvalnicu Bogu što je doživio da je uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska” (“Katolički tjednik” br. 24 od 15. VI 1941.). Hvarski biskup Mihailo Pušić pozdravio je “poglavnika” i tzv.”NDH” riječima “….i Vama (Anti Paveliću -op.red.) prvoborcu za narodna prava izražavam duboku zahvalnost, vjernost i odanost, proseći obilje Božjeg blagoslova…” (“Novo doba”, 23. IV 1941.). Krčki biskup dr. Josip Srebrnić također oduševljeno pozdravlja tzv. NDH ali i poziva na poslušnost talijanskim okupatorima kojima se stavlja u službu okružnicom od 15. IV 1941. (Biskupski ordinarijat u Krku br. 769/1941 od 15. IV 1941.).
Pojedini biskupi i nadbiskupi (citiran je samo dio dostupnih potpora Paveliću) su pojedinačno iskazivali oduševljenje tzv. “NDH”, a u Zagrebu su svi biskupi posjetili “poglavnika” Antu Pavelića 26. lipnja 1941. nakon dvodnevne konferencije održane 25. i 26. lipnja 1941. o čemu je izvijestio i “Katolički tjednik” br. 27. od 6. srpnja 1941. Tako “Katolički tjednik” donosi članak o posjeti hrvatskog episkopata “poglavniku” Anti Paveliću koji glasi: “Poglavnik dr. Ante Pavelić primio je svečanu audijenciju katolički episkopat Nezavisne Države Hrvatske. Preuzvišenu gg. nadbiskupe i biskupe predvodio je predsjednik Biskupskih konferencija hrvatskih Metropolita preuzvišeni gospodin nadbiskup zagrebački dr. Alojzije Stepinac. Preuzvišeni gospodin nadbiskup zagrebački dr. Alojzije Stepinac pozdravio je Poglavnika u ime Episkopata Katoličke Crkve Nezavisne Države Hrvatske ističući u svom govoru, da ljubav prema vjeri i prema narodu izviru iz Božjeg bića kao jedinstvenog izvora, nastavio je nadbiskup dr. Alojzije Stepinac:

…Ta svijest dovodi nas danas pred Vas, da Vas kao legitimni predstavnici Crkve Božje u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od srca pozdravimo kao njezina državnog Glavara s obećanjem naše iskrene i lojalne suradnje za bolju budućnost naše domovine “.
U potpori tzv. NDH nisu sudjelovali isključivo pripadnici vrha Katoličke crkve. Potporu su iskazivali i nižerangirani svećenici, a ja ću nabrojati neke koji su se istakli u masovnim i nasilnim prekrštavanjima Srba o čemu postoji dokumentacija i pismene izjave svjedoka i žrtava tih sramotnih postupaka. Gregić Anđelko – župnik iz Borova, Juričev Dionizije – osobni kapelan “poglavnika” Ante Pavelića, fratar i ustaški pukovnik dr. Petar Berković, Josip Astaloš – župnik iz Dalja, svećenik Petar Kamilo, Mirko Mezner župnik iz Kutjeva, Josip Martinec – župnik iz Voćina, župnik Mihajlo Razum, fra Kerubin Posavec, Franjo Pipinić – župnik iz Požege, župnik Đuro Kroflin, Josip Selak – župnik iz Nove Bukovice i mnogi drugi (Izvor “Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera”). Zbog svođenja teksta na razumnu duljinu neću nabrajati svećenstvo koje je sudjelovalo u oružanim formacijama tzv. NDH, a treba naglasiti da je jedan fratar bio i zapovjednik logora smrti Jasenovac – zloglasni Miroslav Filipović koji se istaknuo kao jedan od najsurovijih i najokrutnijih ubojica cijelog područja Pavelićeve kvislinške države.
Kada na ovaj način pogledamo djelovanje crkve u cjelini u ratno doba od 1941. do 1945., logično je postaviti cijeli niz pitanja na koja su odgovori po crkvu uvijek neugodni. Potpora NDH i okupaciji zemlje, ali i potpora biskupa i crkve u cjelini njemačkim i talijanskim okupatorima sramotna je mrlja na licu Katoličke crkve. Katolička crkva je u tom razdoblju loše postupila i dodvoravala se povijesno najgoroj bratiji koja je hodala zemaljskom kuglom. U toj cijeloj priči uloga “blaženog” Alojzija Stepinca je bila negativna, a njegova potpora do zadnjeg dana kvislinškom zločinačkom režimu na kraju je dobila i sudski epilog. Koliko god se crkveni propagandisti trudili prikazati istinu drugačijom, povijesni dokumenti i svjedoci vremena govore suprotno današnjim tvrdnjama crkve. Presuda “blaženom” Alojziju Stepincu nikada nije sudskim putem opovrgnuta, te je još uvijek na snazi bez obzira na to što je političkim dekretom Sabor sudsku odluku proglasio nevažećom Deklaracijom od 14.12.1992. Sudsku odluku i postupak je moguće poništiti samo i isključivo sudskim postupkom kojim se pobiju tvrdnje, dokazi – te samim time i presuda – prijašnjeg sudskog postupka i suda. Pravna procedura to nalaže. Jedino objašnjenje zašto nije sudski postupak pravno opovrgnut jest činjenica da bi Alojzija Stepinca bilo vrlo teško braniti od dokumentacije i njegovih vlastitih izjava i postupaka u navedenom razdoblju.
Grčevitom obranom “blaženog” Alojzija Stepinca crkva jalovo pokušava sakriti i kamuflirati svoju ulogu u tom povijesnom razdoblju, a inzistiranje na svetosti takvog čovjeka služi kao smokvin list toj instituciji. Tim malim komadićem “svetosti” pokušali bi pokriti odobravanje zločina, njegovo poticanje, posvećivanje zločinačke politike i rasnih zakona, zatvaranje očiju pred logorima smrti, nepružanjem podrške i zaštite pravoslavnoj kršćanskoj braći i mnoge druge loše stvari koje je crkva činila ili propustila činiti.
Danas crkva vodi politiku upravo suprotnu svojem vlastitom nauku. Umjesto da današnja crkva klekne pred žrtve i njihove obitelji i traži oprost – jer na kraju krajeva mi smo svi ljudi koji mogu pogriješiti – ona te zločine svoje zajednice skriva, lažira i ulaže velike napore i sredstva da izmijeni povijest – što je ipak nemoguće. Crkva bi danas trebala otvoriti pristupe svojim spisima, pokazati pravu ulogu crkve u danima NDH. Katolička crkva bi trebala svojim traženjem oprosta i priznavanjem negativnosti u svojim redovima otvoriti put ka normalizaciji na ovim prostorima, putu prema pomirbi. Današnja crkvena nomenklatura nema nikakve veze sa Stepincem i biskupima koji su pjevali ode Anti Paveliću i to bi trebali naglasiti time što se od njegovih grešaka odmiču, a njegove postupke osuđuju. Takva crkva bi bila bedem moralnosti i opraštanja, ljudske veličine i morala. Što danas radi ta crkva? Ta crkva u Zagrebu i drugim gradovima drži mise za Antu Pavelića, ali ne mise u kojima obitelj žaluje za svojim pokojnikom, ona te mise drži da bi veličala Antu Pavelića i NDH. Tako mise u Zagrebu posjećuju osvjedočeni pobornici ustaštva i nacifašizma, a pater Lasić – koji svake godine drži misu u Zagrebu za Antu Pavelića – izjavljuje kako Ante Pavelić u raju gleda nevinoj djeci u lice. Današnja crkva negira logore smrti, masovna stradanja u tim mjestima strave i užasa. Današnja crkva ne spominje svoju prljavu rabotu u masovnim prekrštavanjima Srba. Današnja crkva rehabilitira i Milu Budaka i Antu Pavelića, današnja crkva se klanja ustašama i ustaškom pokretu te ih rehabilitira svojim misama u Bleiburgu i na drugim mjestima gdje propagira ustaše kao “žrtve”. Razumljivo je da danas takvoj crkvi smeta Dan antifašističke borbe, te da kroz svoje službeno glasilo, “Glas koncila”, traži ukidanje tog dana u Hrvatskoj. Razumljivo je da toj i takvoj crkvi ne pada na pamet spomenuti da je u Narodno oslobodilačkoj borbi na strani partizana sudjelovalo 118 svećenika, a čak ih je 43 poginulo. Danas Katolička crkva ne spominje Dragutina Jesiha, župnika iz Ščitarjeva koji je proglašen Pravednikom među narodima. Dragutina Jesiha Katolička crkva ne spominje, a kamoli da bi proglasila blaženim osobu koju je Izrael stavio na pijedestal onih koji su svojim djelima spasili od pogroma Židove….takva osoba za Katoličku crkvu ne predstavlja čak niti vrijednost koju bi trebala spomenuti.
Danas ta i takva crkva uzima, zbog protuustavnih Vatikanskih ugovora, više od milijardu kuna godišnje iz državnog proračuna (http://www.h-alter.org/vijesti/koliko-nam-kuna-ustvari-pojede-crkva). Institucija koja je u stanju na ovakav način prikazivati povijest i događaje iz prošlosti ima pristup djeci putem vjeronauka u sve škole (što je dimenzija sramote koja je teško opisiva i eklatantno kršenje Ustava Republike Hrvatske). Crkva može čak i u jaslicama propagirati vjeru. Danas ta i takva crkva sebi dozvoljava proglasiti monopol nad moralom i moralnim vrijednostima, a sve posljedice takvih ovlasti možemo gledati svaki dan. Tako crkva, braneći “blaženog” Alojzija Stepinca, zapravo brani svoje pozicije stečene u Hrvatskoj. Pozicija Hrvatske Katoličke crkve je danas nedodirljiva. Nemoguće je u crkvu čak i ući ako to nije po volji lokalnog svećenika, a jedan svećenik može čak i kordon policije istjerati iz crkve ako mu se to prohtije. Crkveni status nedodirljive institucije koja ima pravo petljati svoje “svete” prste u sve pore društva rijetki osporavaju. Crkva će otvoreno zagovarati mržnju i segregaciju ljudi koji imaju drukčije seksualne preferencije, crkva će smišljeno i planski skrivati pedofile i njihova nedjela (slučaj don Ivanov kojega je štitio Mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski), pa će tako crkva i otvoreno pozivati na neprovođenje zakona ove zemlje. Crkva danas poziva na nove “Oluje”, govori o nenarodnoj vlasti i određuje koji će se predmeti predavati u školama. Crkva danas, služeći se novcem dobivenim iz proračuna u kojeg svi zajedno uplaćujemo, preko svojih satelitskih udruga prijeti i sudski tuži udruge civilnog društva, istaknute pojedince iz zajednice i gazi po svima koji se ne slažu s crkvom i vrijednostima koje ta crkva zastupa. Sve to danas crkva može, a pitanje je da li bi mogla da se počnu postavljati pitanja o Ustavu, zakonu, ali i povijesti i ulozi koju je tada Katolička crkva imala. To je razlog zašto je “zabranjeno” postavljati pitanja o “blaženom” Alojziju Stepincu, ali i postavljati bilo kakva pitanja u vezi s crkvom i njihovim pravima, te zašto crkva tako klokanski reagira na svaku kritiku i spomen tema od njihove “svetosti”. Zapravo, milijardu je razloga svake godine zašto se crkva ovako ponaša…
autor: Igor Premužić

TAGOVI

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close