TEKST

Filip Drača: Kako džokeji buržoazije tumače Marxovu i Smithovu radnu teoriju vrijednosti, i što ona zapravo tvrdi

Buržujski ekonomisti često napadaju radnu teoriju vrijednosti, pošto ona dokazuje da su radnici u kapitalističkom načinu proizvodnje eksploatirani za tuđu korist, jer je njihov rad pretvoren u kapital povlaštene klase. Njihove kritike radne teorije vrijednosti su često utemeljene ili na potpunom nepoznavanju toga što radna teorija vrijednosti zapravo tvrdi, ili na namjernom izvrtanju njene definicije kako bi se činilo da ona govori više ili manje nego što zapravo govori.

Prva zabluda koju mnogi apologeti kapitalizma imaju o radnoj teoriji vrijednosti je njena povijesna geneza; misle da je došla od Marxa, a zapravo je došla od Adama Smitha, kojega oni misle da obožavaju, ali zapravo obožavaju sliku koju o njemu imaju, dok ga zapravo u većini slučajeva nisu čitali od korica do korica, baš kao ni Marxa. Tako recimo imamo primjer da Cambridgeovo izdanje Smithovog Bogatstva naroda sadrži predgovor u kojemu se opsežno tvrdi kako je Smith bio veliki zagovaratelj podjele rada i potpuno dereguliranog kapitalizma, što nije istina.

Baš kao što tržišni liberali imaju dovoljno pogrešan dojam o Smithu da bi ga voljeli, tako i o Marxu imaju dovoljno pogrešan dojam da bi mogli kritizirati radnu teoriju vrijednosti. Ta teorija odista dolazi od Adama Smitha, i buržujska ju je inteligencija u 18. stoljeću, dok je još pripadala progresivnoj klasi, uvelike koristila kako bi dokazala da je u feudalnom sistemu kmet izrabljivan od vlastelina. No, kada je kapitalistički način proizvodnje došao na svjetsku scenu, bilo je potrebno odbaciti ju pod svaku cijenu, dokazati da ona nije točna; i očito je da se ovdje radilo o političkoj prije nego znanstveno utemeljenoj odluci, isto kao što je na primjer preimenovanje političke ekonomije u samo ”ekonomiju” bio rezultat ideologije građanskog društva.

Kako libertarijanci i ostali apologeti kapitalizma definiraju radnu teoriju vrijednosti? Prosječni libertarijanac/liberal, u svojem besramnom nepoznavanju ne samo Marxa nego i Adama Smitha, će reći da ta teorija tvrdi da količina rada koja je unošena u neki proizvod ili uslugu određuje cijenu proizvoda ili usluge na tržištu. I onda će početi navoditi primjere kojima će ”dokazati” da je radna teorija vrijednosti iracionalna: kopanje jama u zemlji samo zato da bi ih se zatrpalo kasnije nije nikoga obogatilo, poštar koji dva sata pješači da bi dostavio pismo nije zaradio time više od poštara koji pet puta brže dostavi to isto pismo na biciklu, slikar koji neko djelo slika dvije godine nije nužno napravio nešto vrijednije od slikara koji je neko djelo završio u jednom danu, i tako dalje. Dakle, radna teorija vrijednosti, koja to navodno kaže, je očito besmislena, samo su ju ekonomski nepismeni socijalisti mogli izmisliti.

Samo što radna teorija vrijednosti ne tvrdi ništa od toga; njen je kritičar (govorim apstraktno jer svi rade istu pogrešku) ustanovio da je ona pogrešna najčešće tako što je krenuo s drugačijom definicijom rada od Marxove, ili drugačijom definicijom vrijednosti. Gore navedene kritike radne teorije možemo naći u mnogim libertarijanskim klasicima, između ostalog i u libertarijanskom klasiku Anarchy, State, and Utopia Roberta Nozicka, koji u jednoj sekciji knjige kritizira radnu teoriju vrijednosti upravo ovakvim pseudoargumentima. I još ju k tome pripisuje Marxu radije nego Smithu.

Što je onda radna teorija vrijednosti? Njen cilj je odgovoriti na pitanje što stvara vrijednost, i njen odgovor je da vrijednost stvara primarno ljudski rad. Fizički ili intelektualni, svejedno – rad je onaj medij koji neupotrebljivi pamuk pretvara u korisnu odjeću, neupotrebljive građevinske materijale u korisnu zgradu, i tako dalje. Sva materijalna bogatstva svijeta koja nisu došla direktno iz prirode, došla su na svijet ljudskim radom. Marx u Kapitalu citira klasičnog političkog ekonomista Williama Pettya: Rad je otac bogatstva, a Zemlja mu je majka.

Labour, then, as the creator of use-values, as useful labour, is a condition of human existence which is independent of all forms of society; it is an eternal natural necessity which mediates the metabolism between man and nature, and therefore human life itself.”

Nature builds no machines, no locomotives, railways, electric telegraphs, self-acting mules, etc. These are products of human industry.”

Radna teorija vrijednosti ne tvrdi, kako to misle džokeji buržoazije, da bilo kakav rad stvara vrijednost; u Marxovom pojmovnom arsenalu, dobra koja nešto vrijede stvara jedino produktivni rad. U prvom poglavlju Kapitala, pod produktivnim se radom misli na prosječnu količinu rada koja je, u datim povjesnim uvjetima, potrebna za proizvodnju nekog društveno-potrebnog dobra.

Kao prvo, to znači da rad, da bi bio subjektom radne teorije vrijednosti, mora biti smislen rad; nipošto beskoristan rad na kojega džokeji buržoazije primjenjuju radnu teoriju vrijednosti kada ju pokušavaju opovrgnuti primjerima čovjeka koji kopa kanale u zemlji da bi ih onda zatrpao.

Kao drugo, količina tog rada se uzima u prosjeku unutar postojećih tehnoloških uvjeta; Marx nikada nije tvrdio da između dva identična proizvoda više vrijedi onaj u koji je uložena veća količina rada. U Marxovoj teoriji, ako je u neku uslugu ili proizvod uloženo više od prosječnog rada, onda je ta količina rada koja prelazi potreban prosjek suvišna; ona spada u neproduktivan rad i samim time nije rad onako kako ga radna teorija vrijednosti shvaća.

Sljedeća miskoncepcija koju kapitalisti i njihovi šampioni imaju o radnoj teoriji jest to da ona tobože tvrdi da rad stvara tržišnu cijenu. To opet pokazuje njihovo nepoznavanje Marxa, jer da su ikada otvorili Kapital, doslovce samo otvorili, na prvu stranicu prvog poglavlja, vidjeli bi da Marx razlikuje razmjensku vrijednost, izraženu u cijeni, i uporabnu vrijednost, koja označava jednostavno to koliko je neki produkt rada koristan čovjeku. Uporabna vrijednost kao takva stoga prethodi i postoji neovisno o razmjenskoj vrijednosti, baš kao i što rad prethodi i postoji neovisno o kapitalu.

Radna teorija vrijednosti je evidentno istinita. Tvrditi da rad ne stvara vrijednost znači tvrditi da se prirodni resursi mogu samostalno pretvoriti u proizvod, da proizvodnja samu sebe obavlja. Moguće ju je poricati samo tako, kao što smo vidjeli, da ju se krivo shvati ili da se njen sadržaj izvrne, pervertira, i nadasve pogrešno predstavi. Kada radnici nekog poduzeća odu u štrajk, profiti tog poduzeća su u opasnosti. Kako je to moguće, ako rad nije ključan stvoritelj vrijednosti? Sigurno se radi o nekoj slučajnosti. 

 

TAGOVI

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close