TEKST

Fetbojsi, trešnjevački rap iz parka: Ne možemo zlo izbaciti iz sebe, al’ i zlo je najveća ljubav

Razgovor s Fetbojsima prenosimo iz 5. broja časopisa Mreže antifašistkinja Zagreba Nepokoreni grad, čiji je temat posvećen zagrebačkoj Trešnjevci. 

Fetbojsi, antifa ekipa, rasli i stasali na crvenoj Trešnjevci, u Medici česti gosti, u pekari Romaja još češći. Debeli i mladi, manekeni nekog drugačijeg života, piju pivo i jedu brzu hranu, a rokaju rime uglavnom o svojim životima. Već su sada ostavili neizbrisiv trag na terenu i bit će jednom i njima dignuta bista narodnih heroja u nekom trešnjevačkom parku.

Sami sebe opisuju kao: „Dva prasca za mikrofonom (Badžo & Želko) i veliki gospodin za kompjuterom (Luka) [koji] šibaju pijani originalni rap potekao iz trešnjevačkih prčvarnica i opskurnih birtija“. Želko i Badžo upoznali su se u srednjoj školi (davno je to bilo) i to preko rapa. Od 2012. surađuju kao Fetbojsi i slažu rime koje na duhovit i autoironičan način ujedinjuju antifa teme i svakodnevicu trešnjevačkih pijanaca (ovo drugo preteže). Iza sebe imaju album Prasci na traci, njihova je izdavačka kuća Youtube, a jedina nagrada koju su ikad dobili je – Najveći rap pijanci Medike!

S Fetbojsima smo pričali jednog utorka poslijepodne – a gdje drugdje nego u parkiću pored Malog Londona, koji su kao prvotnu lokaciju snimanja zauzele familije s djecom. Fetbojsi su donijeli pivo, što nije mito i korupcija nego svakodnevica. Oni su se trijeznili od vikenda ili posla, dok smo mi, prekarni radnici iz MAZ-a, pošteno zarađivali aktivističko-medijski nam kruh i smjerno snimali njihove nadasve inteligentne odgovore. Ovo zadnje nije sarkazam.

 Familiju Fetbojs čine Želko i Badžo na mikrofonima, Fetboj Džek na beatovima, tonu i ponekad montaži spotova (samo onih snimanih mobitelom), AC 3PO svira klavijature i radi beatove, Fartboy Junior dizajnira i fotografira, MC Čajkovski snima fancy spotove u HDMI-tehnologiji, a Looka Kamatarko je zadužen za produkciju, snimanje i miks vokala.

U parku su bili i na pitanja posve pluralistički odgovarali Fetboj Džek, Želko i Badžo. Tu su bili i psi koji ih vjerno prate na intervjuima, a od kojih smo zbog stalnih povika: „Zoraaaaaa!“ tokom intervjua zapamtili samo nju, Zoru.

Ako samo želiš zaraditi, to je turbofolk

Njihovi stari intervjui uglavnom počinju s konstatacijom da nemaju službeni facebook, twitter, instagram ili booking email. Od tada do danas Fetbojsi su se malčice (ali samo malčice) uozbiljili u smislu promocije i populariziranja svog rada. Na spomen mainstreama oštro reagiraju:

Nikola: To nije mainstream, i dalje je to sve underground. Ovisi kako radiš, ako radiš nešto s ciljem da se samo probiješ i zaradiš, to je onda turbofolk. Underground je kad radiš nešto što želiš i ostavljaš trag sebe i onda ako nešto od toga bude, bude, ako ne, ne.

Badžo: Nije nas bilo par godina na rap sceni i onda smo se ponašali kao: ‘ko vas jebe, mi samo pijemo na kvartu i snimamo pjesme, nemamo ni facebook, nemamo twitter, nemamo ništa, nađi nas na kvartu. Ali kada smo došli do te točke da smo napravili projekt koji bi stvarno trebalo predstaviti, nismo mogli pobjeći od facebooka, ali za interakciju na nekim drugim društvenim mrežama nema potrebe.

Želko: Nemamo ni soundcloud.

Badžo: Ma imamo soundcloud, imamo cijeli album na soundcloudu, stavio ja i na prodaju i nismo zaradili ni centa.

Želko: Ma to ti je bandcamp.

Zbrka oko društvenih mreža u familiji Fetbojs zorno pokazuje o koliko se opuštenoj ekipi radi. Kako se familija onda snalazi u realnom životu, od čega žive i kako rade?

Badžo: Mi smo svi hohštapleri. Ja prodajem kontejnere, radim u špediciji i organiziram pomorski transport, organiziram prijevoz iz Kine. Radim za austrijskog rođu, truli kapitalizam, ne mogu reći da mi je karijera odlična, ali poslovnim aspektom svog života sam zadovoljan.

Želko: Sretno nezaposlen.

Nikola: Ja sam kao neki web developer, programer, ali primarno se najviše bavim glazbom i eventima.

Je li u Hrvatskoj moguće živjeti od rapa i biste li to uopće htjeli?

Badžo: 15 godina repam i ni kune nisam zaradio od rapa.

Želko: Naravno, ja jesam i bi, samo od rapa da imam pare.

Nikola: Ali ne budzašto i ne prvo za pare, nego kad bi pare došle od ovoga što mi radimo i želimo raditi, to bi bilo savršeno.

Želko: Neki likovi koji su tu na sceni od tog žive, tako da je moguće, ima prostora. Rap doživljava novi boom u Hrvatskoj i svijetu, kroz par godina bit će to najslušanija glazba u Hrvatskoj, baš smo to ja i Bengalka (Krešo Bengalka, splitski MC, op. a.) pričali jučer u Splitu.

Badžo: Ne možemo izbaciti rap iz sebe. Ja sam prestao repati 2007. Danas je 2015. Nasnimio sam 300 pjesama nakon prestanka svoje rap karijere, ne mogu zlo izbaciti iz sebe, al’ i zlo je najveća ljubav. Rekao sam sam sebi milion puta da ću prestati repati, svima je u mom životu dosta rapa osim Fetbojsima, ali ne mogu ja to, to je jednostavno jače od mene. Ja jednostavno živim da napišem pjesmu i da uživam u stvaranju te pjesme i da je poslije slušam.

Dovoljna plaća su nam cuga, klopa i ilegalne supstance

Plaćeni i neplaćeni rad stalna je tema u MAZ-u koja uvijek završi volontiranjem i daljnjom samoeksploatacijom. Kod Fetbojsa dođe na isto – samo entuzijazam, brate:

Badžo: Bitno je druženje, bitna je dobra atmosfera, najbolje je biti u kombinaciji s dobrim ljudima. Nismo na toj točki da živimo od rapa, teško da ćemo ikada i biti, daj bože da Želko bude, mene ne zanima…

Nikola: Ne može se uvijek sve na volonterstvu zasnivati; puno predanije i ozbiljnije se radi ako je barem simbolično plaćeno. Što se tiče nastupa, radi se o tome da dobiješ nešto za pojest’ i popit’ ako to traje cijeli dan i da je dobra zajebancija i da imaš priliku prezentirati svoj rad ljudima.

Želko: To je nama sasvim dovoljno u ovom trenutku; cuga, klopa i ove ilegalne supstancije…

Fetbojsi su nastupili na zadnjim Hip-Hop Unity nagradama gdje je vladala trap ekipa, tvrdi beatovi i vrsta rapa potekla s američkog juga u kojoj nema govora o društvenom angažmanu. Što mislite o hrvatskoj i regionalnoj sceni, tko su vam uzori, s kim biste voljeli surađivati?

Želko (o Badži): Mrzi trap, a repa na trap, to ti je to, to ti je njegov život.

Badžo: Mrzim ove što repaju trap, ali to ne znači da ja ne mogu isto repati tako… Hrvatska rap scena je trenutno u rastu, dizanju… I ljudi stvarno počinju slušati hrvatski rap. U zadnje dvije-tri godine hrvatski rap je došao na razinu da ga se obožava i sluša.

Želko: High 5, Kiša metaka i Dregermajster Crew, Sport industry… Gypsy Mafia, dobro, oni su nam braća.

Badžo: Furio Đunta, najjači reper na Balkanu trenutno, to je lik iz Niša, ono Srbija, jug, ali čovjek je zapravo kardiokirurg ili nešto slično.

Nikola: Prty Bee Gee, 43 zla. Ja nisam uopće hip-hoper, ja hip-hop u životu ne bih doživio da nisam čuo srpski hip-hop.

Badžo: A Fetbojse, brate, ništa?

Nikola: To je ono što sam ja u Fetbojsima prepoznao, tu jednu iskrenost u nastupu, nema preseravanja i glumljenja, kako je i šta je, zajebancija koja se događa u privatnom životu ide direkt na traku, a to je ono što mi se i kod te srpske scene svidjelo.

Mrzimo mrzitelje

Fetbojsi su stalna postava ne samo u pekari Romaja ili Medici već i na antifa akcijama i događanjima. U suradnji s Bijelim anđelima ili MAZ-om nije riječ samo o zajedničkom ispijanju gajbi piva:

Želko: Stalo nam je do tih tema. Mi brijemo antifa oduvijek i preko toga smo onda upoznali anđele i tako je krenulo, i MAZ i cijela ta spika, to je to, naš lifestyle je to, i Medika i anđeli…

Nikola: Realno antifa ne treba uopće spominjati jer se po meni nijedna zdrava, normalna osoba na ovom svijetu ne bi trebala izjašnjavati kao antifa, nego je to nešto što svatko od nas treba biti.

Želko: Mrzimo diskriminaciju u svakom pogledu.

Badžo: Mrzimo mrzitelje. Ja se ne volim svrstavati ni na kakve strane, ja volim za sebe reći da sam liberal.

NG: Pa ne možeš za intervju u Nepokorenom reći: ja sam liberal.

Badžo: Ono što je blisko liberalizmu je i antifa i to je moj stav, ja ne guram antifa, makar moj prvi bend se zvao Pioniri, moj drugi rap band je bio Udba, ali to je jednostavno pitanje vremena i trenutka kad se taj rap radio. To je bila 2003. i 2004, kada je Thompson bio na svim plakatima i to jednostavno nije bilo moje uvjerenje, antifa je uvjerenje koje mi se sviđa i koje više volim podupirati.

Osvrnuli smo se i na nedavno javno istraživanje Sonje/Njeca, frontmena Abergaza i inkarnaciju još nekoliko zanimljivih muzičkih projekata, koje se sastojalo od čitanja na adresi Savska 66 (preko puta Šatora) uz znakovit naziv akcije: Hoće li prije završiti rat – ili panker pročitati roman Tajna krvavog mosta Marije Jurić Zagorke, na Savskoj, u ZG-u?

Nikola: Njec je jedan veliki gospodin i naš dobar prijatelj s kojim smo dijelili binu.

Želko: Ja sam isto rekao da ću Krležu ići čitati tamo tako da i ja malo poberem slavu, Index i to…

Šatordžija se Fetbojsi ne boje i misle da je dugoročno gledano uspjeh na našoj strani:

Želko: Imam dojam da su manje organizirani nego ova naša strana.

NG: Jel’ ti živiš u paralelnom univerzumu? Oni manje organizirani nego mi? 

Želko: Oni su divlji, jebote oni su divljaci, prašumski ljudi.

Badžo: Ali to je sve plaćeno – svi dobiju neku korist. Ako antifa ekipa ode pit’, piju za svoje pare, ovi piju i žderu za državne pare, na državni proračun.

Želko: K’o da su na stritrejsu u tim kolicima.

Badžo: Politika ne bi trebala biti u našim životima i mi ne bi trebali imati pjesmu Jebeš sistem.

Dok smo na trećem pivu razmišljali o političkim i životnim alternativama, osvrnuli smo se i na novu lijevu partiju, Radničku frontu, o kojoj Želko ovako zbori: Sviđa mi se ta direktna demokracija koju oni guraju kao što mi guramo za NK Zagreb 041, ali nisam pobornik tih starih škola i sindikalista, nekako me muči to vraćanje unazad.

NG: Ali ne vidim da smo izmislili neki bolji model?

Želko: Ja sam pobornik zajednice, idemo tu nas šest u neki svoj community, raditi svoje, živjeti od toga, prodavati, mijenjati jedno za drugo… Ja sam moderni antifašista, samo protiv mržnje, protiv kapitalizma. Super mi je Radnička fronta, da sad dođu izbori, njima bi dao glas, ali ono… Vidjet ćemo.

Žene nas vole, a mi volimo pivo

I u pogledu navijanja familija Fetbojs iznimno je pluralistična, osim Dinama i Hajduka ističe se i NNK Savče za koji navija Nikola: Nogomet nema veze sa sportom, to je industrija, turbofolk. Ja navijam za Nepostojeći nogometni klub Savče, što se zastrašujuće proširilo među ekipom, mi kao njegovi navijači smo uvijek u gostima jer nemamo klub, nemamo stadion.

Pitala sam ih i za žene, zbog svih debelih i mršavih obožavateljica kojih znam da ima, ali nema sreće – jedan je oženjen, drugi sretno zaljubljen, a treći razočaran. Ili kako Badžo kaže: Zato Fetbojsi nemaju ljubavne pjesme, nemamo o čemu repati, žene nas vole, a mi volimo pivo.

Drugi album pod nazivom Polgaskonj već su najavili, zanimalo nas je kad će promo žurka:

Badžo: Nećemo nikad izdati album ni prijatelja. Za drugi album imamo dogovor da izlazi u šestom mjesecu.

Želko: Ma bježi brate s tim planovima.

Badžo: Ja sam taj koji sve ima u planu, ali moji planovi se nikad ne ispoštuju. Ja udaram vertikalno, a horizontalno me uvijek ruše.

Nikola: Izašla su do sada tri singla, dva spota. To ti je ta čar kad nisi sputan komercijalom i diskografskom kućom, mi možemo sad sebi dati oduška, uložiti vremena i truda koliko god želimo.

Želko: Stalno radimo nešto. Izaći će videospot u petom mjesecu, još jedan spot za pjesmu Crna trava sa Zembom, a valjda će biti i album i neki promo u šestom mjesecu. Ma stalno radimo nešto, on radi solo ploču, ja radim solo ploču… (Svi u glas) Ozbiljan rap, oženjeni muškarci, sloboda narodu, svi na ulice, jebote, Molotovljevi kokteli, radnička fronta, deriiiiiii!

Tekst: Aska Vuk

Foto: Andrej Milić

* Aska Vuk je članica MAZ-a.

 

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close