TEKST

Zašto šarate i zašto ste glasni?

Potpisi dvaju majstora zaslužna za mural “Nepokoreni grad” na zgradi Jedinstva napravljenog povodom 70. obljetnice oslobođenja Zagreba dio su Graffiti na gradele kolektiva. Kako uklopiti specifičan sadržaj festivala u sredinu koja se polako utapa u elitnom turizmu i komercijalizaciji svega što se komercijalizirati može i pritom s kolektivom ostati jednako entuzijastičan? O kolektivu i festivalu Graffiti na gradele ili GNG kratici koju polako počinjemo sve više prepoznavati i o cijeloj graffiti i ne samo graffiti priči na Bolu, iz vlastite perspektive piše njezin pokretač.

11181795_816319155150172_5068733189015918016_o

Često je izazovno odgovoriti na pitanja o tome što je to Graffiti na Gradele, zbog čega takvo ime te kako i zašto zabavu vezujemo uz društveni angažman i obrnuto.

Odgovor u jednoj rečenici glasio bi: Graffiti na Gradele regionalni je graffiti festival koji se posljednjih pet godina svakog srpnja održava u Bolu na Braču. No iza tog imena krije se puno više stvari.

Graffite sam počeo crtati krajem osnovne škole i život na otoku nije baš doprinio mom crtačkom razvoju, kao niti ja otoku svojim ondašnjim škrabotinama. Moje malo mjesto, uostalom kao i svako drugo, nije bilo oduševljeno takvom novinom u svojoj sredini, a s druge strane, meni je sva komunikacija u doba bez društvenih mreža bila otežana te nisam imao od koga učiti niti gdje nabavljati materijal za rad. A ni roditelji nisu bili oduševljeni mojim hobijem, koji je zapravo jedna od najvećih konstanti u mojem životu. Svaki odlazak u Split po nove tenisice, u posjet liječniku ili rodbini za mene je bio graffiti praznik i upijao bih sve što se događa po zidovima.

Sve je počelo u ljeto 2012. kada je nas troje mladih graffiti writera poželilo dugo bračko ljeto učiniti malo zanimljivijim i svojim vršnjacima ponuditi nešto drugačije. Ja sam u to vrijeme već bio zagrebački student na Fakultetu političkih znanosti te sam dobro upoznao lokalnu graffiti scenu koju smo, u nedostatku nama primamljivog ljetnog sadržaja u Bolu, odlučili dovesti i usput organizirati mali graffiti jam.

Naime, ljeti sam po tri mjeseca radio kao sezonski turistički radnik kako bih mogao financirati svoj studentski život i cjelogodišnji volonterski angažman u Zagrebu, dok je većina mojih prijatelja obilazila festival za festivalom po obali. S obzirom na to da zbog sezonskog rada ne znam kako drugi dijelovi Hrvatske izgledaju ljeti, o odmoru i festivalima mogao sam samo sanjati. Sve dok nisam shvatio da oko sebe imam prijatelje i poznanike te ponešto kapaciteta, uz čiju bih se pomoć mogao okušati u organizaciji aktivnosti u kojoj se barem na jedan dan možemo podružiti uz ono što najviše volimo – iscrtavanje graffita uz more, gradele i dobru glazbu.

Dakako, od samog početka viši cilj bio je organizirati netipičan događaj za malo dalmatinsko misto, koje ljeti bude utopljeno u pokušaje elitnog turizma i komercijalizaciju svega što barem površinski izgleda da se može komercijalizirati. Ipak se u dva mjeseca treba zaraditi za cijelu godinu, pošto poto.

Prva godina postojanja – rođenje

Prve godine održavanja, kad je Graffiti na Gradele bio organiziran u formi jednodnevnog graffiti jama uz gradele i glazbu, cilj je bio mještanima i gostima pokazati jedan sasvim drugačiji način umjetničkog izražavanja, ali i organizacije turističkog programa u mjestu koje je godinama turistički prvak te u kojem teško prolazi sadržaj koji se ne može unovčiti. U takvim okolnostima predznaci mladi, volontersko, urbano i sl. nikako ne prolaze dobro, tim više što ih se karakterizira kao “inicijative koje tjeraju goste”. Navodni znaci su upotrijebljeni jer je riječ o citiranju visokopozicioniranog lokalnog službenika.

Međutim, dok su se kovali planovi za prvi Graffiti na Gradele, prva općinska institucija kojoj smo se javili bio je Centar za kulturu Bol i njegova ravnateljica Ivana Bošković Ivičić. O tome je zapravo sve ovisilo, jer da nam je Centar za kulturu uputio negativan odgovor, ovaj tekst vjerojatno danas ne bi bio u Nepokorenom gradu.

Ravnateljica Ivana nam je rekla da se ne razumije najbolje u graffite niti glazbu (hip hop) koju puštamo, no da je itekako spremna podržati ovu volontersku inicijativu mladih, jer je svjesna da u kulturnom programu “Bolsko lito” kronično nedostaje sadržaja za mlade. Isto tako, rekla nam je da ona ima nešto malo sredstava, a da mi imamo dobar program, pa ćemo kroz sinergiju probati napraviti nešto drugačije. I tako je sve krenulo, jedna (i jedina) općinska inicijativa je stala uz nas i dan danas nesebično i vizionarski stoji uz nas, unatoč silnom drvlju i kamenju koje se svake godine sruči na njih od strane nekolicine općenitih nezadovoljnika.

Na raspolaganje smo dobili vrlo atraktivan zid od stotinjak četvornih metara koji se nalazi na istočnoj strani Bola, tik uz more. Zid su oslikali mladi writeri iz Splita, Sarajeva i Zagreba, uz jako puno pozitivnih komentara prolaznika i publike. Naravno, bilo je i onih glasnih neistomišljenika, koji do dan danas smatraju kako ova inicijativa ne bi trebala biti dijelom ljetnog kulturnog programa. Unatoč tome, vjerujemo da smo uspjeli pokazati da ovakav tip umjetnosti ne mora biti isključivo vezan uz vandalizam, već da se ulična umjetnost na sjajan način može povezati s volontiranjem, razvojem nezavisne kulture i općenito aktivizmom mladih. A i svakako doprinosi razvoju kulturnog i noćnog života.

Aktivnosti i izvan sunčane sezone

Naš kolektiv je nakon uspješno odrađene prve aktivnosti jesenskim povratkom u Zagreb nastavio djelovati i izvan otoka te smo se usudili organizirati svojevrsne GNG after i warm up aktivnosti, čime smo doprinijeli vidljivosti kolektiva te se krenulo razvijati to neko ljepilo između publike i nas.

Kao digresija, čini mi se važnim naglasiti da je moj izvannastavni angažman u Zagrebu vrlo intenzivno vezan uz civilno drušvo, organizacije mladih i zagovaranje boljeg društvenog položaja mladih, primarno kroz Mrežu mladih Hrvatske koju sam i vodio, ali i kroz studentsku blokadu, kampanju za Varšavsku ulicu i sl. Sukladno svim tim, vrijednosno vrlo određenim aktivnostima, prirodno je da sam te iste vrijednosti prenio i na svoj hobi vezan uz graffite, odnosno uz GNG kolektiv koji je svojim aktivnostima također nastavio djelovati u tom smjeru. Mnogi se pitaju čemu miješanje ulične umjetnosti i aktivizma te kako to može ići ruku pod ruku, no smatramo da se alatima i medijima koje koristimo itekako može odaslati određena poruka te nikako nismo prvi, a ni zadnji koji to rade. Na kraju krajeva, hip hop kultura općenito svim svojim elementima promiče prijateljstvo, solidarnost, suradnju i otpor, dakako uz iznimke, kao i u svemu.

Naš kolektiv je polako krenuo istupati kao kolektiv koji, osim što podržava razvoj nezavisne kulture te mlade umjetnice i umjetnike koji se tek trebaju afirmirati, zagovara i promicanje ljudskih prava, ravnopravnost spolova, prava LGBTQ osoba i sl.

To je nešto što, kao i u ostatku društva, ponekad nije popularno čak i unutar hip hop subkulture, no oko isticanja takvih vrijednosti i stavova nipošto ne važemo i ne namjeravamo se utišati. To ne krijemo ni u komunikaciji s potencijalnim pokroviteljima, o kojima naše aktivnosti ponekad ovise, s obzirom na to da djelujemo nekomercijalno, odnosno ni za jedan dio naših aktivnosti ne naplaćujemo ulaznice.

S obzirom na naše osobne angažmane i jasno artikulirane stavove izrodile su se lijepe suradnje s nizom antifašističkih inicijativa kojima je naš način djelovanja bio dosta nov i privlačan, a i nama je bio pozitivan izazov uključiti se u takvo nešto. Rezultat prve suradnje bio je oslikavanje murala “Nepokoreni grad” na zagrebačkom Jedinstvu, povodom 70. obljetnice oslobođenja Zagreba od fašista u svibnju 2015. godine, a tada započeta suradnja nastavlja se i ove godine.

Ipak, najveći dio našeg djelovanja fokusiran je na Bol, gdje kroz našu središnju aktivnost, festival Graffiti na Gradele, kojim pokušavamo što više doprinijeti zajednici i utjecati na drugačije shvaćanje vrijednosti koje zagovaramo uz aktivnosti koje realiziramo.

Aktivnostima u Bolu pokušavamo doprijeti do što većeg broja djece,  organizacijom radionica na kojima im graffiti kulturu prikazujemo kroz prizmu doprinosa zajednici, a ne nužno kao vandalski čin. Nastojimo im pokazati što je prihvatljivo, a što ne, odnosno fokus stavljamo na oplemenjivanje napuštenih i oronulih fasada nasuprot besmislenom uništavanju.

Graffiti kulturu predstavljamo im kroz teoriju, a onda i praksu, gdje imaju priliku isprobati crtati sprejem, nakon što svoj rad pomno razviju kao skicu na papiru.

Da sve ne ostane na pričanju, djeci i ostatku zajednice središnjom aktivnosti festivala, iscrtavanjem murala i graffita, pokazujemo da nam je stvarno stalo do napuštene i devastirane (bivše turističke) infrastrukture.

Duhovi iz doba privatizacije

I Bol, kao i niz obalnih mjesta i gradova, ima svoje duhove iz doba privatizacije koji i dan danas nemirno kruže hodnicima nekada najelitnijeg hotela na Jadranu – hotela Bijela kuća.

Riječ je o zgradi prvobitno izgrađenoj 1936. prema projektu Lavoslava Horvata kao sjemenište obližnjeg Dominikanskog samostana , i koja je otad promijenila nekoliko funkcija.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata zgrada je postala općinska bolnica, zatim đački dom, a 1963. godine prenamijenjena je u hotel u vlasništvu državnog poduzeća Zlatni rat, kada preuzima ulogu perjanice bolskog i bračkog turizma. Uz glavnu zgradu, s ciljem povećanja smještajnih kapaciteta, podignuto je i u okolnu borovu šumu skladno uklopljeno još pet paviljona koji su zajedno s Bijelom kućom za vrijeme Domovinskog rata pružili utočiše brojnim izbjeglicama. Danas je nekadašnji hotelski kompleks obična ruina u vlasništvu države, baš poput brojnih devastiranih socijalističkih hotela duž jadranske obale koji su šaptom pali zahvaljujući privatizaciji.

GNG kolektiv će treću godinu zaredom svojim aktivnostima zaposjesti Bijelu kuću i ispuniti je koncertima, radionicama, skejtanjem te iscrtavanjem murala i graffita. Oslikavaju se isključivo paviljoni koji okružuju zgradu, koja je izgrađena u prekrasnom bračkom kamenu, stoga cilj nikako nije oštetiti već ionako zašarane kamene površine.

Samim svojim bivanjem na toj napuštenoj lokaciji u nju ponovno unosimo duh živosti koji je, prema pričama starijih mještana, tamo itekako bio prisutan. Na mjestu gdje mi sada organiziramo koncerte nekada su, tijekom ljetnih večeri, goste iz cijelog svijeta zabavljali pjevači poput Vice Vukova. U šumici oko hotela, gdje se preko dana iscrtavaju graffiti i druže mladi iz cijele regije, nekada su se odmarali brojni gosti, čega se često vole prisjetiti stariji prolaznici.

S obzirom na to da se svake zime hotel dodatno devastira i napuni smećem, neki od prolaznika nas znaju pohvaliti što smo voljni uhvatiti se u koštac s tim i barem na par dana počistiti sve i oživjeti prostor.

Buka, devastacija i bolja vremena

No, nije sve tako romantično.

Ima i onih s početka članka, koji nas ne propuštaju napadati da graffitima i bukom devastiramo prostor, no ne smeta im što je prostor cijelu godinu zapravo pun smeća i što se svakog dana nešto dodatno uništi.

I samo naše bivanje na toj lokaciji ima svoju priču. Naime, zbog općeg neprihvaćanja i “buke” koju bismo proizveli jednom godišnje do dva sata iza ponoći, stvorio se pritisak lokalnih moćnika koji žive u neposrednoj blizini festivalskih aktivnosti. Izgurali su nas s lokacije bliže centru mjesta u napušteni i srušeni hotel. Budući da nas na toj lokaciji malo ljudi može vidjeti i čuti, to im je bilo zadovoljavajuće rješenje, bez obzira na stanje u kojem se taj prostor nalazi.

No nismo se pokolebali i odlučili smo iskoristiti tu situaciju tako da oživimo lokaciju i da što više mladih iz niza zemalja dovedemo na to mjesto, odnosno da pokažemo koliki je potencijal takve lokacije i infrastrukture, bilo da je riječ o nezavisnoj kulturi, radu s mladima ili pak “običnom” turizmu.

Sudbina Bijele kuće je nepoznata, a samim time ni mi ne znamo koliko dugo ćemo se moći zadržati na toj lokaciji. U svakom slučaju, radom s djecom, koncertima, oslikavanjem oronulih fasada i čišćenjem tog prostora, nastojat ćemo i dalje doprinositi boljoj slici nečega što je ruglo turističkog šampiona, ali i kulturnom životu Bola barem na par dana.

Festival Graffiti na Gradele počeo je kao jednodnevna ljetna razbibriga, da bi svoju mrežu suradnika i podržavatelja uskoro proširio na nekoliko zemalja, uz vrlo jasno vrijednosno opredjeljenje i viziju. Prerasli smo inicijativu koja samo organizira ljetni festival te smo se svojim aktivnostima proširili na nekoliko gradova, gdje radimo na puno više aktivnosti od crtanja graffita i murala.

U drugim sredinama smo prihvaćeniji i pozvaniji nego u našem rodnom Bolu, gdje nas se unaprijed obavijesti kako nas se nema namjeru podržati, no valjda će se i to promijeniti dolaskom nekih drugih i boljih vremena.

Kako god bilo, mladi okupljeni oko naše inicijative nastavit će volonterski rad i u svoje slobodno vrijeme doprinositi priči koju gradimo, uz nesebičnu podršku Centra za kulturu Bol te niza volontera, graffitera i glazbenika, koji nikada nisu željeli profitirati na našoj viziji.

Marko Boko je politolog i aktivist, ima 25 godina i porijeklom je iz Bola na Braču. Aktivan je u nizu studentskih i građanskih inicijativa fokusiranih na ljudska prava, s naglaskom na prava mladih, zajednička dobra i sl., a odnedavno je i član Upravnog odbora Savjeta za mlade Vijeća Europe, najvišeg savjetodavnog tijela za mlade u Vijeću Europe. Od 2012. u Bolu organizira regionalni graffiti festival Graffiti na Gradele, koji je upravo doživio svoje peto izdanje.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close