TEKST

Neprofitni mediji: Borba za opstanak vs. stvaranje solidarno-političke platforme

Dok su u prethodnom periodu neprofitni mediji bili shvaćeni primarno kao odraz i integralni dio organizacija civilnog društva, nova generacija medija i medijskih radnika, nastala početkom druge dekade dvije tisućitih godina poistovjećuje medijski i politički rad te zahtijeva javno financiranje medija koje se neće nužno kretati unutar organizacijskih i tematskih agendi civilnog sektora.

Nedavni backlash državnih institucija, odnosno novoizabrane Vlade RH, postavio je pred ovu ionako krhku ‘scenu’ temeljno pitanje budućeg razvoja: opstanak najjačih ili umrežavanje sadržaja, resursa i publika s ciljem stvaranja solidarno-političke platforme. Kratka povijest neprofitnog medijskog sektora u Hrvatskoj ovdje će nam poslužiti za ocrtavanje uvjeta i problema koji se javljaju pri stvaranju takve platforme.

12743664_1144298118935984_4203450266662127904_n

Od prvih BBS-ova do ARK-a: mediji kao antiratna platforma

Neprofitni mediji u Hrvatskoj nastaju u ratnom i post-ratnom periodu, kao reakcija na Tuđmanovu Hrvatsku – ratnu i nacionalističku. Prvi BBS-ovi koji su služili za komunikaciju antiratnih aktivista Hrvatske s onima iz regije i svijeta, ucrtali su put neprofitnim medijima (posebice Zamirzine.net) kao informacijsko-komunikacijskom osloncu mirovnih, feminističkih i općenito ljudsko-pravaških organizacija i inicijativa.

Antiratna kampanja Hrvatske – najznačajnija inicijativa devedesetih godina prošlog stoljeća koja je iznjedrila niz pojedinačnih organizacija i aktivista/kinja koje će ostati nukleus civilnog društva do danas – bila je i izdavač Arkzina, do danas vjerojatno najznačajnijeg neprofitnog medija u Hrvatskoj. Arkzin će (uz povremene prekide, izmjene formata, uredništva, a posljedično i sadržaja) izlaziti od 1991. do 1997. godine. Okupivši profesionalne novinare izbačene iz matičnih im mainstream redakcija, mirovne, zelene, feminističke aktiviste/kinje, zapravo sve one koji nisu nalazili svoje mjesto za rad u postojećem okruženju, Arkzin se vrlo brzo profilirao kao vodeće ‘glasilo’ tek nastajućeg civilnog društva u Hrvatskoj, ali i puno više od toga. Iako zamišljen kao bilten Antiratne kampanje, Arkzin će brzo prerasti te granice i profilirati se u hibridni magazin, odnosno mjesto teorijske i vizualne artikulacije koje istovremeno pomno prati ‘ulicu’, ujedinjujući tako u sebi teorijske, aktivističke, umjetničke i kontra-kulturne elemente s političkim komentarom i analizom; raster koji će uglavnom nestati iz medija druge generacije.

arkzin_veci lupiga

Među najveće donatore medijskog rada u Hrvatskoj tokom devedesetih, svakako spada Otvoreno društvo Hrvatska, ali i različite profesionalne organizacije i instituti. Isti donatori će relativno izdašno financirati širok raspon medija – od Arkzina i Ferala pa sve do Jutarnjeg lista, pod egidom doprinosa demokraciji i slobodi izražavanja. Prvi medijski aktivisti i aktivistkinje, nošeni entuzijazmom i volonterskim radom, tako bivaju prepoznati od internacionalnih fondacija kao nositelji antiratnog, antinacionalističkog, demokratskog i liberalnog usmjerenja s više ili manje namjernim protržišnim konturama.

Normalizacija – izgradnja civilnog društva i institucionalna podrška

Mnogi od medija koji su bili nositelji proturežimske borbe početkom 2000-ih više nisu na ‘sceni’ (Arkzin, Feral Tribune, Radio 101 u svom nekadašnjem obliku). Glavni razlog je odlazak stranih donatora u neka druga ratna područja te njihovo očekivanje da će ti mediji, odnosno alternativni politički stavovi opstati na tržištu, što dakako nije bilo moguće. Većina danas utjecajnih neprofitnih medija (posebice onih okupljenih u nekadašnju inicijativu N mreža) – poput portala Kulturpunkt.hr i H-alter.org te Fade In-a – koji su se profilirali prvenstveno kao mediji (organizacije) civilnog društva, nastaje od 2000. do 2005., dakle u periodu kada civilno društvo poprima svoje institucionalne oblike, a neprofitni su mediji već ušli u zakonodavni okvir (Zakonom o medijima iz 2003. godine).

S normalizacijom se otvaraju i različiti domaći fondovi, odnosno institucije, od kojih je najznačajnija Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva koja provodi Programsku suradnju i podršku u polju neprofitnih medija, omogućujući trogodišnju tzv. institucionalnu potporu, što donosi stabilnost redakcija te mogućnost razvoja tema i publika. Na toj će osnovi N mreža 2011. godine izraditi Zimski dokument u kojem će ocrtati osnovne probleme i zahtjeve sektora, poput stvaranja zakonodavnog okvira, fonda za kontinuiranu i sustavnu podršku neprofitnim medijima, suradnje neprofitnih i javnih medija (putem minimalnih kvota otkupa), dodjele koncesija neprofitnim radijima i televizijskim postajama itd.

Već kratkom pretragom sadržaja (prema ključnim riječima) neprofitnih medija koji nastaju u tom periodu, vidimo da se najviše tekstova do kraja 2000-ih odnosi na vidljivost organizacija civilnog društva i njihovih inicijativa, a dominira tema ljudskih prava ili pak nezavisne kulture. Upada u oči potpuni manjak radničkih, sindikalnih te klasnih tema i analiza, koje u sadržaj medija ulaze tek početkom drugog desetljeća, kada je proces pretvorbe i privatizacije gotovo već dovršen, deindustrijalizacija provedena, nezaposlenost porasla, a većina stanovništva osiromašena. Ta promjena u polju sadržaja nije proizvod toliko društvene stvarnosti kojom se ti mediji bave, već primarno politika financiranja u tom periodu (i uz to povezanih kriterija), kao i općenitog fokusa civilnog sektora na ljudska prava prve i druge generacije. Za promjenu paradigme bit će zadužena treća generacija aktivista/kinja i pripadajućih medija, nastala nakon studentske blokade Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Poslije Blokade – mediji kao politička akcija

Sukob koji je neprestano tinjao u Arkzinu – onaj između aktivista i profesionalnih novinara – ponavljat će se ciklički po različitim novinarskim mailing listama (odnosno, pokušajima stvaranja zajedničke platforme) te se očitovati u sukobu između ideologije profesionalnog novinarstva i društveno-političkog rada. Sukob je to koji će svoju iduću inkarnaciju doživjeti u medijima poslije Blokade i njihovom odnosu prema komercijalnom medijskom polju, ali i dotadašnjem neprofitnom.

Andrea Milat, izvršna urednica regionalnog portala Bilten.org i predstavnica izdavača (KopMedija) za hrvatsko izdanje Le Monde Diplomatique, na tom tragu kaže: “Motivirala nas je želja da se bavimo medijima na politički način. Medijski rad za nas je istovremeno i politički rad, no on ne mora nužno biti i aktivistički, ali on jest profesionalan i novinarski. Kad se medijski rad sagledava iz perspektive ljevice, ova se perspektiva ponekad izgubi te se lijevo novinarstvo smatra primarno aktivističkim što je pogrešna, odnosno dosta uska perspektiva. Cilj našeg novinarskog rada je analizirati relevantne političke događaje iz lijeve perspektive, odnosno s obzirom na najširi društveni kontekst, iste one informacije koje su u mejnstrimu mahom kopi/pejstane, odnosno ‘prekrojene’ uvijek s identičnom perspektivom, dok se razlike sastoje u ‘apdejtanju’ najnovijih podataka. Cilj izdavanja lijevih medija je točno i pravovremeno informiranje javnosti o relevantnim socijalnim, političkim, ekonomskim i kulturnim temama s ciljem da javnost može samostalno donijeti informirane i obrazovane odluke na te teme, neovisno o tome slažu li se s našom perspektivom ili ne.” Neprofitni mediji su danas dinamično polje sastavljeno od općih i specijaliziranih medija na različitim tehnološkim platformama, koje zapošljava oko 350 radnica i radnika, a tome treba pridodati i pojavu novih vlasničko-organizacijskih modela (medijska zadruga) te ‘prebjeg’ novinara iz komercijalnih medija i stvaranje tzv. ‘post-korporativnih novina’.

Primjer takvih samoorganiziranih novina je Forum.tm. O njihovom nastanku jedna od osnivačica, Iva Borković, kaže: “Portal Forum.tm je nastao nakon što je ugašen tjednik Forum, koji je izdavala austrijska Styria u vlasništvu katoličke zaklade iz Graza. Premda je tjednik solidno poslovao, Styria ga je odlučila ugasiti pod izgovorom neodrživosti, a neslužbeno zbog “lijevih skretanja”. Većina novinara Foruma ostala je bez posla ne želeći prihvatiti alternativnu, odnosno profesionalno i ekonomski bitno degradirajuću ponudu Styrije, pa smo se samoorganizirali, osnovali neprofitnu udrugu, od Styrije otkupili pravo na korištenje domene i u svibnju 2013. krenuli od nule. Prvih nekoliko mjeseci radilo se bez ikakve financijske naknade. Smatrali smo da u Hrvatskoj sigurno ima publike koju zanima pametno propitivanje dominantnih politika, koje se putem spinova, a u zadnje vrijeme i otvoreno, guraju kroz prevladavajuće medije. Većina forumovaca, od kojih neki imaju i više od dvadeset godina staža u novinarstvu, radila je u takvim medijima, pa je, pridružujući se Forumu, jasno znala što i kako treba raditi. I što dakako nikako ne želi. Na pameti nam je od početka bilo pošteno novinarstvo, potpuna sloboda novinara, od ideje do realizacije teme, i njihovo ravnopravno kreiranje uređivačke politike. U početku smo čak imali ideju o kolektivnom glavnom uredniku, ali je na žalost propala jer Zakon o medijima takvu mogućnost jednostavno ne predviđa.”

Državni neprijatelj br. 1

Većini novih medija financijsku je podršku osiguralo Ministarstvo kulture kroz visoko kontroverzan natječaj za neprofitne medije (pokrenut 2013. godine) – kojemu se priznavala participacija sektora u kreiranju natječaja, transparentnost postupka i različiti ‘noviteti’, ali zamjeralo otvoreno ideološko pozicioniranje (u smislu lijeve medijske politike), politizacija kriterija dodjele sredstava (nasuprot željenim ‘objektivnim’ i ‘neutralnim’ kriterijima) te propuštanje medija koji nisu spadali u prvoborce civilne ili kulturnjačke scene.

Fast forward/skok u 2016. i situacija je sljedeća – izvanredno razrješenje Stručnog povjerenstva za neprofitne medije, ukidanje dotadašnjeg natječaja za neprofitne medije zajedno s neprihvaćanjem Izvještaja Agencije za elektroničke medije za 2014. godinu, prijedlogom razrješenja ravnateljice i svih vijećnika/ica AEM, smjena ravnatelja, programskog vodstva i urednika na HTV-u, ukidanje satirične emisije Montirani proces – ocrtali su konture ‘medijske politike’ koju će provoditi novi ministar kulture; politike u kojoj neprofitni mediji svakako neće biti polje od podržavajućeg interesa.

Neprofitni danas u sektoru medija sudjeluju s 3 % zaposlenih dok je njihovo sudjelovanje u ukupnim prihodima medija na razini od 1 %. Mnoge teme pojavile su se ili su detaljno razrađene upravo u polju neprofitnih medija, mnoge zajednice i društvene skupine (sindikati, žene radnice u uslužnom sektoru itd.) medijsku su artikulaciju našle upravo u tom polju, dok u području kulture i kritike ili političke analize i komentara jedino neprofitni uspijevaju nadmašiti razinu dnevno-političkog skandala. Ipak, neprofitni mediji u cjelini ne posjeduju resurse koji bi im omogućili zapošljavanje ili barem mogućnost relativno stalnog angažiranja suradnika i planiranje redakcija koje bi pritom značilo i razvoj tema, sadržaja i publika. Nepostojanje distributivne mreže za tiskane medije i one iz kulture (koji se ne distribuiraju putem kioska), pitanja razvoja publika i održivosti medija kroz sustav pretplata te nemogućnost razvijanja zahtjevnijih ‘news’ formi na svim platformama svjedoče o niskim (primarno financijskim) kapacitetima koji ovim prekarnim radnicama i radnicima osiguravaju tek opstanak na postojećoj razini proizvodnje.

U trenutačnoj situaciji nezainteresiranosti međunarodne zajednice (prije svega donatora), ukidanja najvećeg domaćeg fonda za neprofitne medije i pretpostavljane buduće političke kontrole preostalih sredstava (AEM), pitanje opstanka stoji kao prijetnja i onim najdugovječnijima.

Prema solidarnoj platformi

Većina zahtjeva N mreže ostala je aktualna do danas, ono što se promijenilo novi su akteri i nove formulacije starih pitanja. Uz problem zakonodavnog okvira, javnog financiranja i dodjele koncesija, sve češće se pojavljuju zahtjevi diferencijacije medija, odnosno odmicanje od modela medija kao oglasnih ploča civilnog društva, s fokusom na rad u sektoru i proizvodnju isključivo medijskog sadržaja. “Glavni problem su dakle manjak financiranja, ali i široko rasprostranjeno nerazumijevanje medija izvan samog polja”, kaže Andrea Milat te dodaje: “Još jedan problem je identifikacija neprofitnih medija s NGO sektorom što je također pogrešno. Kako je tržište oglašavanja nezahvalno mjesto, a metode naplate internet novinarstva od čitatelja još nisu zadovoljavajuće osmišljene ni prihvaćene, najučinkovitiji način osnivanja medija postalo je osnivanje udruga kao nakladnika. Ipak, neprofitni mediji danas su prema svim kriterijima puno širi od medija NGO organizacija – bilo da govorimo o političkim perspektivama medija, o uredničkim politikama, o temama koje pokrivaju, sugovornicama itd.”

Fragmentacija ‘scene’, atomizacija na male redakcije i medije, razmjerno mali doseg, stalni nedostatak kapaciteta i česte promjene u redakcijama, slabo plaćeni rad i nestalna primanja, nedostatak vremena i općenito resursa za ozbiljno umrežavanje s drugima, slaba uključenost publika i zajednica bilo u proizvodnju sadržaja, bilo u upravljanje medijima, čine sadašnju situaciju nezavidnom. Iako većina tih medija surađuje, ponekad i na dnevnoj bazi, radi se uglavnom o prijenosima sadržaja, razmjeni bannera, podrški međusobnim inicijativama. Ono što izostaje značajniji su vidovi političkog, financijskog i sadržajnog povezivanja.

O glavnom problemu koji muči sektor Iva Borković kaže: “Problem je sve vrijeme manjak novca, a čini se da ga uskoro, kad završimo projekt za koji smo lani dobili sredstva Ministarstva kulture i Agencije za elektroničke medije, uopće neće biti. Nakon što je cijeli taj neprofitni medijski sektor počeo zauzimati nemali medijski prostor i u trenutku u kojem je trebao napraviti značajan iskorak, cijelu se scenu pokušava pomesti. Sreća je što smo se u ove tri godine dobro međusobno povezali, pa postoje ozbiljne inicijative poput E mreže, koje bi nam svima mogle osigurati opstanak.”

Nedavni primjer pokušaja stvaranja solidarne platforme je spomenuta Mreža emancipacije E-net (mreža neprofitnih medija koja za sada okuplja deset medija, a među čijim se članicama nalazi i MAZ), osnovana prošle godine s ciljem povećanja društvenog utjecaja neprofitnih medija temeljem promjene uvjeta medijske proizvodnje. Iako trenutačno u fazi skromnog početka, mreža smjera na suradničku proizvodnju sadržaja, rješavanje infrastrukturnih pitanja poput zajedničkog prostora te solidarnu redistribuciju sredstava.

Jedino što preostaje u periodima krize je međusobno povezivanje i podrška, izgradnja solidarnih platformi putem redistribucije sredstava i stvaranje zajedničke fronte na polju sadržaja te – kao dugoročni projekt – konceptualizacija zaista demokratski upravljanih fondova financiranja (ne)profitnih medija koji će biti dio medijske, a ne civilno-društvene politike ili strategije.

 
Aska Vuk je naelektrizirana članica MAZ-a, bavi se istraživanjem medija i zabrijava na raritetne radikalitete.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close