TEKST

Arhetip hrvatskog antifašističkog stripa

Bojan Krištofić piše o nekada slavnom i po cijelom svijetu čitanom serijalu Partizani Đorđa Lebovića i Julesa Radilovića kao arhetipskom ostvarenju autohtonog domaćeg izdanka akcijsko-avanturističkog žanra.

partizani_sektorF4_02

Kada me uredništvo časopisa Nepokoreni grad zamolilo da za aktualni broj napišem nekoliko odlomaka o (domaćem) antifašističkom stripu, nakon kraćeg razmišljanja odlučio sam se u potpunosti fokusirati na nekada slavni i po cijelom svijetu čitani serijal Partizani Đorđa Lebovića i Julesa Radilovića, koji je u međuvremenu pomalo prekrila patina onoga što se katkad eufemistički zove “povijesni zaborav”. Premda su se za vrijeme postojanja socijalističke Jugoslavije u stvaranju stripova na temu Narodnooslobodilačke borbe istaknuli i tako veliki autori poput primjerice Andrije Maurovića i Ivice Bednjanca, smatram da su upravo Partizani arhetipsko ostvarenje autohtonog domaćeg izdanka akcijsko-avanturističkog žanra – kako zbog svoje kvalitete, tako i zbog nezanemarive dugotrajnosti. Riječ je o najdugovječnijem i najopsežnijem serijalu u prebogatoj karijeri strip-crtača Julija Radilovića Julesa (r. 1928.) koja traje sve do danas, istina, s mnogo manjim intenzitetom. Trinaest epizoda Partizana neprekidno je izlazilo od uvodne pilot-epizode Izdajnik 1975. godine  do posljednje Skarabej iz 1989. Izravno naručeni od nizozemskog izdavača Oberon, Partizani su također i jedan od prvih velikih uspjeha hrvatskog i jugoslavenskog stripa na svjetskom tržištu, gdje su sustavno objavljivani zahvaljujući posredovanju poznatog sarajevskog izdavača i producenta Ervina Rustemagića. Jules je Partizane počeo crtati na samom vrhuncu karijere, kada je s prethodnim serijalima realiziranima većinom za Plavi vjesnik već trajno zadužio lokalnu kulturu.

Zanimljivo, Partizani su uspjeh doživljavali taman u doba kada je država nastala na temeljima NOB-a tonula u sve dublju i pogubniju krizu, da bi 1989., kada serijal prestaje izlaziti, definitivno pucala po šavovima. Ipak, lišeni izravnog ideološkog pozicioniranja, osim onog osnovnog na razini partizani – Nijemci (što u kontekstu tradicionalnog avanturističkog stripa odgovara kontrastu dobra nasuprot zlu), Partizani su do danas zadržali okus kvalitetnog, uzbudljivog akcijskog stripa, nipošto anakronog ukusu suvremenih čitatelja. Jedan od mogućih priloga ovoj tezi moglo bi biti i moje vlastito mišljenje jer ja ne samo da nisam svjedočio povijesnom razdoblju koje Partizani obrađuju (kao ni većina današnjih čitatelja), nego strip nisam niti čitao u vrijeme njegovog izvornog objavljivanja! Dakle, posve je riječ o naknadnoj prosudbi koja može biti upitna jer za potrebe pisanja ovog teksta nisam imao na raspolaganju sve epizode Partizana, nego njih sedam  – Konvoj za El Shatt, Sektor F-4, Željezna vrata, Most, Obalski lovci, Doušnik te Udari i nestani, dok mi je šest preostalih epizoda – Izdajnik, Udarna grupa ‘Y’, Otmica, Klopka za Dragona, Snježna pahuljica i Skarabej – nažalost ostalo nedostupno. Ipak, s obzirom da su Partizani serijal vrlo čvrste pripovjedne strukture i jasno profiliranih likova, s dosljednim grafizmom i vizualnim identitetom, na temelju nekoliko epizoda može se suditi o vrijednosti cijelog serijala. U njima su sublimirane sve njegove karakteristike.

Klasična postava junaka

Jules Radilović svoj je realistični stil, koji je koristio u Partizanima, izbrusio i definirao u ranijim serijalima Kroz minula stoljeća i Afričke pustolovine, prema scenarijima Zvonimira Furtingera. U Partizanima do punog izražaja također dolazi autorova čvrsta i sigurna linija, manje elastična i razigrana od linije njegovog generacijskog kolege Žarka Bekera, no sa sposobnošću preciznog fiksiranja dramskog potencijala svake situacije. U kombinaciji s Julesovim zamjetnim režiserskim sposobnostima i maštovitim principima montaže prizora na tabli stripa, prepoznatljiva linija čini kičmu njegovog crtačkog stila i načina mišljenja. Đorđe Lebović (r. 1928.), scenarist deset epizoda Partizana (ostale tri napisali su Zvonimir Furtinger, Marcel Čukli i Ervin Rustemagić), s obradom priča iz NOB-a susreo se još prije u filmskom mediju, radeći na scenarijima popularnih filmova Most (1969.) i Walter brani Sarajevo (1972.) režisera Hajrudina Krvavca. Kao i filmove čije scenarije potpisuje Lebović, tako i Partizane nosi nekolicina protagonista. Poimence, to su major Dragon, britanski komandos jugoslavenskog porijekla, Munja, mlada i lijepa partizanka, sposobna plivačica i diverzantica, Flips, drugi saveznički oficir i Dragonova desna ruka, te major Dobi, bahati i antipatični Dragonov nadređeni, kojeg su ostali prisiljeni podnositi u većini epizoda. Riječ je o tipičnoj postavi klasičnog avanturističkog stripa – naočitom junaku bez mana, osim konzervativnih društvenih pogleda i ambivalentnog odnosa prema ženama; odlučnoj ženskoj heroini koja prema protagonistu, slutimo, gaji dublje osjećaje od poštovanja i prijateljstva, ali su oni vječno na kušnji baš zbog njegovog pomalo pokroviteljskog odnosa prema njoj. Tu je i junakov pobratim s tisuću i jednom manom koji služi tome da svojim podbadanjem i nemarnošću prema dužnostima humanizira i glavnog junaka te konačno i netrpeljivi zapovjednik koji zagorčava život ostalim likovima, ali su njegovi ciljevi pravedni, pa ga moraju tolerirati.

Konstanta dramskih sukoba

Budući da su opisane karakteristike likova u skladu s konvencijama akcijsko-avanturističkog žanra u stripu, postavlja se pitanje u čemu je bila novost Partizana, u čemu je draž Lebovićevog i Julesovog pripovijedanja. Igor Mandić u davnom je predgovoru Vjesnikovom albumu Partizana uočio da je vrlo važna sama tema, dobro primijetivši da su autori u Partizanima uspjeli kreirati autentičan jugoslavenski tip pustolovnog junaka, komandosa i partizana koji se savršeno uklapa u evoluciju heroja od srednjovjekovne literature naovamo. Svježa kreacija je u mitologiji moderne pop-kulture značila novost, a istodobno je zračila i egzotikom zemlje bliske Zapadu, no donekle mu daleke i strane, čime se po Mandiću može objasniti izniman uspjeh serijala u inozemstvu – prihvaćanjem partizana u globalni panteon suvremenih superheroja.

Po mom sudu, još važnija karakteristika serijala, bez koje pustolovni tip partizana ne bi dobio nužnu osobnost i sposobnost samostalnog života, jest kvaliteta pripovijedanja i potentnost dramskih sukoba, dirigiranih Lebovićevom sigurnom karakterizacijom glavnih likova. Svaka epizoda u zaplet nas uvodi in medias res! Nakon prvih par stranica koje postavljaju povijesni okvir i širu sliku ratnih operacija fokus se odmah prebacuje na majora Dragona i njegove suborce. Čitatelju je tako odmah jasna njihova uloga u općim ratnim previranjima, a time i sudbonosnost misija koje od epizode do epizode moraju izvršiti. Zbog toga je napetost među likovima, čak i kad među njima vladaju srdačni i prijateljski odnosi, u Partizanima konstantna. Živa i uzbudljiva napetost istodobno izražava vještinu pripovijedanja oba autora jer i Julesovo veliko crtačko znanje služi jednom jedinom cilju – uživljavanju čitatelja u priču. Jules je izvanredan interpret scenarija i očita je sposobnost simbioze njegovog crteža s tekstualnim predloškom. Kad je scenarij dobar, kad je do temelja proučen i razrađen u suradnji s piscem, tada Jules najjače zablista. I onda se dogode Partizani i ostali serijali koji su obilježili povijest hrvatskog stripa, kao što su Kroz minula stoljeća, Afričke pustolovine, Herlock Sholmes i drugi.

Posveta junaštvu domaćih ljudi

Partizani su izvorno kreirani za inozemnu publiku što je bio i razlog odabira savezničkog oficira za glavnog junaka, a ne domaćeg partizana, no autori su sigurno bili svjesni da će se njihov strip čitati i u Jugoslaviji jer je to bio posao na duge staze. U Partizanima su prikazani događaji koji su 70-ih godina još uvijek pripadali neposrednoj prošlosti, a njihovi su brojni sudionici i svjedoci još bili vrlo živi i vitalni. Mada nas danas od svršetka Drugog svjetskog rata dijeli 70 godina, njegove su posljedice na sve što se na ovim prostorima kasnije dogodilo toliko bitne i velike da taj nemili događaj i danas živi kao važan faktor determinacije naše svakodnevnice. Bilo u svakidašnjim političkim raspravama, bilo u smislu određenja (ne samo) hrvatskog političkog identiteta, kao i za neosporne zasluge antifašista i NOB-a za nastanak samostalne hrvatske države, njezinih teritorijalnih gabarita, itd. Stoga se u Partizanima nije radilo toliko o oživljavanju prostora i vremena nepoznatih čitatelju, koliko o stvaranju odgovarajuće forme za priču o događajima i djelima kojima se većina stanovnika Jugoslavije s razlogom ponosila. I što je najvažnije, Jules i Lebović sve su to postigli bez patetike, bez pretjeranog i neukusnog isticanja ideoloških simbola, bez nepotrebne patriotske sentimentalnosti, već predano i posvećeno, stvarajući dostojnu osobnu posvetu ljudima koji su stavili život na kocku u vrlo teškom povijesnom trenutku.

K tome, nije riječ samo o partizanskim gerilcima i savezničkim oficirima. Autori serijala upravo briljiraju kada portretiraju male ljude, neimenovane stanovnike brdovitog Balkana (svejedno je jesu li to Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Slovenci, Albanci ili Crnogorci jer se u stripu pojavljuju sve etničke skupine zahvaćene ratom) – ribare, težake, male činovnike i provincijske intelektualce poput liječnika ili učitelja, koji ne uzimaju uvijek oružje u ruke, ali protagonistima često pomažu na mnoge druge načine. Lica ovih ljudi, čija su mala, ali snažna junaštva zabilježena tijekom cijelog serijala, Jules crta veoma sugestivno, uzimajući kao predloške osobe koje je vidio oko sebe, pa ih čitatelj prirodno osjeća bliskima i prepoznatljivima. Velika dokumentarna vrijednost Partizana stoga je i dan-danas živa i vrijedna. Kad čitatelj promatra sve karaktere koji su protutnjali kroz Partizane, kad vidi Julesove bogate i s ljubavlju crtane pejzaže (od otočkog kamenjara do unutrašnjosti Like, Dalmatinske zagore i Boke kotorske), kad čita izvrsne Lebovićeve dijaloge koji su prožeti i brojnim lokalnim dijalektima, tada zna da ima posla s pričom koja se nekoć sigurno dogodila i po kojoj je definitivno vrijedilo nacrtati strip.

Budućnost Partizana u postmodernim ratovima

Otkad su Partizani prestali izlaziti, prostor bivše države poharao je još jedan rat, otprilike jednako poguban i razoran kao i onaj koji prikazuju Partizani. S nazadnim ideološkim nasljeđem oba rata prisiljeni smo živjeti i dan-danas. Posljednji rat također je interpretiran na stranicama stripa, onako kako to odgovara duhu vremena. Pozitivce i negativce danas je bitno teže raspoznati, a krah ljudske ličnosti prisutan u svakom ratu prikladno je opisan motivima i tehnikama koji ulaze u intelektualno oruđe modernizma i postmodernizma: raspadanje, umnožavanje i sve nejasnije određenje identiteta ljudske jedinke, odustajanje od realizma i prikazivanje ratnih strahota kroz nefiltriranu, nelako prohodnu struju svijesti, krajnje subjektivan crtež koji nimalo ne drži do dokumentarne točnosti te eklektično miješanje različitih žanrova u kojem je klasična avanturistička priča tek jedna od mnogih. Obilježja su to i domaćih i stranih stripova koji su se bavili raspadom Jugoslavije i novim ratom na njezinom prostoru, od suludih, satiričnih i žestokih Prot pikčrs Dubravka Matakovića, postapokalipsom i melodramom podmazanih Grendel Tales Darka Macana i Edvina Biukovića, melankolične i potresne 1991. Zorana Smiljanića i potpuno suprotnih, “tarantinovski” otkačenih i zapetljanih Hardfuckersa, nadrealnih i uznemirujuće realnih Bosanskih basni Tomaža Lavriča… Ne mogu se zaobići ni reprezentativna djela Safe Area Goražde i The Fixer: A Story from Sarajevo Joea Saccoa u kojima je malteško-američki novinar i strip-autor istodobno dao uvjerljiv prikaz rata u Bosni i revolucionarno izmijenio jezik stripa i proširio njegove mogućnosti, dokazavši da mu ni jedna tema ne mora biti strana. Pitanje glasi: kako se u takvom društvu danas drže Partizani, strip iz nekog drugog vremena, tradicionalan po estetskom i pripovjednom određenju? Odgovor je: i više nego dobro! Klasični Partizani prikazuju u osnovi jasnu, plemenitim ciljem motiviranu borbu partizanskih divizija protiv mrskog i naoko nadmoćnog okupatora. Drugim riječima, u doba kad su Partizani izlazili te u društvenom kontekstu u kojem su izlazili (mislim prvenstveno na domaće tržište), ideološki relativizam i brojanje krvnih zrnaca nominalno nisu bili mogući, štoviše bili su represivno proskribirani, pa su tako i Partizani NOB prikazivali iz poželjnog, tada prevladavajućeg i društveno legitimnog ugla. Danas, kada je politički kontekst koji je rodio Partizane nestao, možemo se samo diviti majstorstvu Julesa Radilovića i Đorđa Lebovića i njihovim izvanrednim sposobnostima stvaranja uzbudljive, napete, žestoke i nadasve zabavne i čitljive pustolovne priče. Partizani zbog univerzalne prijemčivosti prikaza hrabrih djela različitih ljudi u pogibeljnim ratnim sukobima sigurno i danas mogu računati na zainteresirane čitatelje željne avanture, tim više što su izvori iz kojih mlađe generacije mogu štogod saznati o Ustanku naroda Jugoslavije i Narodnooslobodilačkoj borbi u hrvatskim institucijama svakim danom sve oskudniji.

Bojan Krištofić

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close