TEKST

Izvještaj s tribine “Studenti uz radnike SC-a”

 

U ponedjeljak se na Fakultetu političkih znanosti održala tribina u organizaciji Radničkog portala o važnosti povezivanja borbe za kolektivni ugovor radnika Studentskog centra sa studentima, korisnicima usluga Studentskog centra. Na tribini su govorili Tomislav Vukoja iz Samostalnog sindikata zaposlenika studentskih centara Republike Hrvatske, Ana Vragolović, novinarka Radničkog portala i studentica Filozofskog fakulteta, Jakov Kolak iz Kluba studenata Fakulteta političkih znanosti i Vladimir Hrboka, radnik Studentskog centra u Zagrebu, uz moderaturu Zlatana Topalovića s Radničkog portala.

15311487_10154743675319235_897408517_o

Štrajk radnika Studentskog centra u Zagrebu danas je ušao u 15. dan. Iako je u ponedjeljak došlo do dogovora s Ministarstvom znanosti i obrazovanja, štrajk nije prekinut, već stavljen u mirovanje, budući da je u Hrvatskoj jako teško pokrenuti štrajk. Iako se štrajku iz dana u dan pridruživalo sve više radnika, tijekom dva tjedna izostala je značajnija podrška studenata. Razne studentske organizacije i plenumi Filozofskog i Tekstilno-tehnološkog fakulteta jesu poslali pisma podrške, no studenata na terenu uglavnom nije bilo. Neki od razloga za to jesu i neupućenost studenata u problematiku i medijska blokada štrajka kojega mainstream mediji nisu adekvatno prenijeli. Zbog tih je razloga održana ova tribina na temu povezivanja radnika SC-a i studenata, budući da je jedan od argumenata kojim je sanacijska Uprava pokušala diskreditirati štrajk upravo bio da se on prelama na studentima koji su korisnici usluga studentskih menzi, domova i student servisa. Pitanja za diskusiju su bila: Zašto studenti moraju podržati štrajk radnica i radnika SC-a?; Zašto je povezivanje zagrebačkih studenata s radnicama i radnicima SC-a bitno za brži završetak štrajka?; Utječe li borba radnica i radnika SC-a na budućnost kolektivnog pregovaranja?

Tijekom štrajka postalo je jasno koliko je bitna podrška studenata radnicima, barem iz dva razloga. Prvo, jasno je da bi se tako vršio dodatni pritisak na Upravu i Ministarstvo koji su dugo prebacivali krivnju i odgovornost jedno na drugo, tvrdeći da oni nisu nadležni za potpisivanje kolektivnog ugovora (ako oni ne znaju tko je nadležan, tko zna?). Drugo, industrijska akcija poput štrajka jako je iscrpljujuća i podrška radnicima je bitan dio (o)državanja štrajka. Nažalost, posjećenost tribine nije bila velika, iako je ona bila usmjerena baš za studente koji bi trebali podržati štrajk.

Tomislav Vukoja dao je kratki pregled situacije koja je dovela do trenutnog štrajka. U kolovozu 2014. radnici SC-a su ostali bez naknade za topli obrok, te se moglo vidjeti da Uprava koristeći štednju zbog procesa sanacije u kojoj se nalazi SC pokušava polako ukidati prava radnika. O kolektivnom se ugovoru pregovaralo 15 mjeseci, te nije bilo niti jednog članka ugovora o kojem se obje strane nisu usuglasile. Predzadnje mirenje je bilo u srpnju ove godine, te se sanacijska uprava o kolektivnom ugovoru trebala očitovati do 1. rujna. Vukoja tvrdi da radnici, budući da su svjesni sanacije i stanja u SC-u, nisu tražili “kruha preko pogače”, već su zahtijevali tek zadržavanje prava koje trenutno imaju te zaustavljanje daljnjih narušavanja njihovih prava. Prebacivanje odgovornosti sa sanacijske Uprave na Ministarstvo znanosti i obrazovanja (i obratno) trajalo je neko vrijeme, tako da je nadležnima trebalo vremena da “shvate” tko je odgovoran (iako su sindikati i radnici to naravno oduvijek znali). U ponedjeljak je Ministar Pavo Barišić sanacijskom upravitelju naložio da potpiše kolektivni ugovor na sastanku u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, a štrajk nije prekinut, već stavljen u mirovanje.

Nakon Vukoje govorio je radnik Vladimir Hrboka, koji već 37 godina radi kao slastičar u Studentskom centru. Referirao se na uvjete rade, te rekao da su jako teški i da su se pogoršali od 1980. kada je on počeo raditi kao slastičar. Naglasio je da mu je žao i radnika i studenata, budući da se sanacije uvijek prelamaju preko njihovih leđa, te je izrazio nadu da će se štrajk završiti povoljno po sve. Njegovo je izlaganje bilo kratko, a bilo bi izrazito korisno da se radnik osvrnuo na koje sve načine se sanacija prelama preko leđa radnika, te kako uprava polako sve više ugrožava prava radnika. Odražava li se to u većem broju neplaćenih, prekovremenih sati, prekarizaciji i fleksibilizaciji rada, većem broju ugovora na određeno?

Potom je govorila je Ana Vragolović, novinarka Radničkog portala i studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Ona je ukratko predstavila Radnički portal, te se osvrnula na način na koji mainstream mediji prate štrajk i na izostanak studentske podrške štrajku. Radnički portal koji je pokrenut u ožujku ove godine, a tematizira radničke probleme, te nastoji promicati interese radništva ovaj štrajk aktivno prati od prvog dana, objavljujući videa, fotografije i tekstualne izvještaje. Novinari i urednici svojim radom žele ukazati na to da su problemi radnika svugdje isti – i u požeškoj Slogi ili matuljskom TIBO-u. Budući da sve rade volonterski, Vragolović tvrdi da ne ovise ni o kome, te mogu prikazati stvarno stanje na terenu, jer radnici SC-a uglavnom ne mogu ili ne smiju govoriti o štrajku i upravi.

Govoreći o tome kako mainstream mediji prate ovaj štrajk utvrđuje da su oni posnimili prvi dan štrajka, postavili se huškački, uglavnom naglašavajući “antagonizam” između radnika i (gladnih) studenata, na čijim se leđima navodno ovaj štrajk prelama. Vide da menze prvi dan rade (s manjim kapacitetom), no ne problematiziraju da je to tako zahvaljujući radnicima koji nisu u štrajku te rade prekovremeno i duple smjene. Medijsko pokrivanje potom staje, dok ne dođe do nekakvog događaja koji se naprosto ne može izbjeći – poput prosvjeda pred Vladom na Markovom trgu, a pritom se hvataju za senzacionalističke teme poput ograde koja je postavljena oko prosvjednika, interventnu policiju, a ne spominju same štrajkače.

Vragolović ističe da ne samo da je podrška studenata u većem broju izostala, nego da studenti i dalje koriste usluge menzi, iako je nemoguće ne primijetiti da one ne funkcioniraju kao i inače. Napominje da studenti nisu svjesni da je upravo Uprava SC-a kriva za narušavanje studentskog standarda s jedne i prava radnika s druge strane. Recimo, u listopadu 2013. se smanjila cijena menija što je veliki udar na studentski standard, no tada nije bilo govora o napadu na prava studenata. Upravo su nemar, nebriga i loša Uprava odgovorni za sve što se godinama događa u SC-u. Dotakla se i pitanja studentskog rada koji nije reguliran, te su studenti potpuno nezaštićeni i nesvjesni svojih prava (što ih uostalom priprema za “pravo” tržište rada). Studente će poslodavac radije zaposliti jer njima ne mora plaćati doprinose, a student servis ovdje funkcionira kao posrednik koji uzima veliki postotak. Na kraju zaključuje kako su problemi studenata i radnika isti, te treba raditi na jačanju solidarnosti – bitno je svaki dan doći na mjesto gdje se štrajka, budući da se tako stječe iskustvo kako teče štrajk. U našem društvu nema tradicije štrajka, te se često čak brkaju pojmovi štrajk i prosvjed, stoga ovakav tip iskustva i znanja se pokazuje kao iznimno bitan za buduće borbe.

Posljednji je govorio Jakov Kolak iz Kluba studenata Fakulteta političkih znanosti. On se nadovezao na izlaganje Ane Vragolović, te kontekstualizirao manjak studentske podrške. Naglasio je da se stvara prividni antagonizam između radnika i studenata, te se ne osvještava da svi djelujemo unutar istog konteksta. Ističe da je bitno uvidjeti da paralelno s pogoršanjem i uništavanjem radničkih prava u kontekstu mjera štednje dolazi i do pogoršanja studentskog standarda – rastu cijene studentskih domova, školarine, troškovi. Kako bi si financirali sve te izdatke, studenti su prisiljeni raditi, te tako čak 65 posto studentske populacije obavlja neki oblik rada preko studentskog ugovora. Situacija nakon završetka fakulteta za većinu neće biti ništa bolja, stručno osposobljavanje je u potpunosti zamijenilo ulazak na tržište rada, Hrvatska je s četrdeset postotnom nezaposlenošću mladih pri vrhu Europske unije, a i mali broj onih koji rade žive u veoma nesigurnim uvjetima – 47 posto mladih radi na ugovore na određeno, po čemu smo prvi u Europskoj uniji. Dakle, iako nas vladajući pokušavaju uvjeriti da je naš Zakon o radu izrazito rigidan, stvarnost je potpuno suprotna, čemu svjedoči i podatak da poslodavac čak 36 puta može produžiti ugovor o radu.

Kolak smatra da je argument da su studenti inertna grupa koja stavlja svoje potrebe iznad potreba radnika površna analiza situacije, te kao glavne probleme nedostatka šire podrške ističe neosviještenost i neinformiranost studenata. Naime, tijekom formalnog obrazovanja nigdje se ne ističe važnost solidarnosti, niti se uči o radničkim pravima. Ako studenti i jesu organizirani preko studentskih udruga, obeshrabruje ih se i otežava im se rad. Naglašava da je potrebno informirati studente da nisu žrtve štrajka radnika, već da su studenti i radnici zajedno žrtve politike koje Uprava provodi i njene nesposobnosti i lošeg upravljanja SC-om. Zaključuje da ne treba stavljati naglasak na to da studenti trebaju podržati radnike jer će i oni sami jednog dana ući na tržište rada, već treba naglašavati međusobnu solidarnost među grupama.

Nakon izlaganja se razvila zanimljiva diskusija u kojoj je više puta naglašeno kolika je bitna podrška studenata radnicima – iako naravno ne možemo sa sigurnošću reći u kojoj bi mjeri veća podrška utjecala na sami tijek štrajka. Međutim, sigurno je da bi pritisak na Upravu bio veći. Jedna je sudionica istaknula je problem u kojem se trenutno nalazi Filozofski fakultet. Naime, iako se od FF-a tradicionalno očekuje podrška i iako je Plenum napisao pismo podrške, naglasila je da su studenti tamo trenutno okupirani velikim problemima s Upravom te da su imali studentske izbore. Još je spomenula da nažalost za ovakve tipove akcije najbolje djeluje prilazak aktivistima ponaosob. To je potvrdila i druga sudionica istaknuvši da se tako i gradi pokret, te da je trenutno i studentima na Filozofskom fakultetu također potrebna podrška. Upravo je zbog svega navedenog izrazito važno i dalje raditi na izgradnji i jačanju solidarnosti, budući da je jasno – kako je većina govornika na tribina izjavila – da većina studenata ni radnika nisu upoznati s vlastitim pravima, niti svjesni važnosti solidarnosti. Sljedeći tjedan je za radnike SC-a i za njihovu borbu izrazito bitan, a dugoročno ovakve akcije i izgradnja solidarnosti mogu samo pridonijeti jačanju pokreta.

 

autorica: Matea Grgurinović

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2016. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close