TEKST

Dva šibenska slučaja – razgovor s aktivistima i aktivisticama Antifa Šibenika

 

Akcije koje je Antifa Šibenik poduzeo povodom promoviranja fašističkih zločinaca govore same za sebe, a najbolje je u svemu to što su skrenule pažnju javnosti na fašizaciju koju nekažnjeno provode općinari i crkveni ljudi. U nastavku donosimo opise dvaju slučajeva koji su se dogodili na šibenskom području i razgovor s aktivistima Antifa Šibenika, koje smo zamolili da nam kažu protiv čega se bore, gdje tražiti krivce za ustašizaciju društva i što misli javnost u toj nekada jakoj antifašističkoj utvrdi?

10801775_311127949082655_1700315093120179135_n

Slučaj prvi.    Početkom ljeta 2016. godine u općini Bilice, nedaleko od Šibenika, krenule su ozbiljne pripreme za turističku sezonu. Načelnik općine, umoran od čekanja građevinske dozvole za izgradnju mula na obali Prukljanskog jezera, “zasukao” je rukave i mimo zakona organizirao gradnju na pomorskom dobru. Ne vodeći računa o tome da takve nelegalne rabote valja raditi pritajeno, u nadi da će proći neopaženo i da nitko neće pozvati građevinsku inspekciju, načelnik je na sebe i svoje zdanje privukao svjetla reflektora pompoznim imenovanjem ovog betonskog batrljka prema Mili Budaku. Antifa Šibenik reagirao je šaranjem tabli na ulazu u ovu općinu porukama: “usraške Bilice”, “načetnik Čaleta”, “Mussolinijev mul”. S druge pak strane table stoji grafit: “320 partizana, 114 borkinja i 192 žrtve fašizma”, koji govori o tome koliko je mještana Bilica sudjelovalo u antifašističkoj borbi tijekom Drugog svjetskog rata.

Slučaj drugi. Prvi dani jeseni donijeli su nova neugodna iznenađenja. U jednoj šibenskoj župi, u crkvi sv. Leopolda u gradskom predjelu Njivice, održana je tribina naslovljena Svjedočanstvo, a na njoj je glavnu riječ imao Dario Kordić, glavni režiser stravičnih zločina u Ahmićima. Za ratni zločin nad bošnjačkim civilima u Lašvanskoj dolini Kordić je dobio 25 godina zatvora, ali je nakon odslužene dvije trećine kazne pušten. Osuđen je zbog zločina protiv čovječnosti, kršenja ratnog prava i običaja te teških povreda Ženevskih konvencija. Haški su suci zaključili da je kao visokopozicioniran regionalni političar planirao i poticao zločine protiv bošnjačkih civila počinjene 16. travnja 1993. u Ahmićima i u s njima povezanim zaseocima Šantićima, Pirićima i Nadiocima, a cilj im je bilo etničko čišćenje tog područja. Nakon izlaska iz austrijskog zatvora kod Graza na slobodu, Kordić je na zagrebačkom aerodromu imao spektakularni doček na kojem je bio i sisački biskup Vlado Košić. Antifa Šibenik na vrata crkvice izvjesio je popis Kordićevih žrtava.

MAZ: U čemu vidite uzrok sve vidljivije fašizacije našeg društva?

AA: Bez obzira na to sagledavamo li problem fašizacije na razini jedne male općine ili na državnoj razini, uzroci su slični. Pitam se otkud uopće potreba da se u našim malim Bilicama naši mali (pa još k tome i nelegalni) mulovi nazivaju imenima ljudi koji s Bilicama nemaju nikakve veze, odašiljući pritom izuzetno jake političke poruke. Naime, osim tog Budakovog, postoji još jedan, jednako nelegalan mul – Mul Alojzija Stepinca.

Bilička župa izdaje svoje novine Pomišljaj. Ta novina nominalno služi tome da prati život sela, evocira zaboravljene običaje, izvještava o blagdanima, krštenjima, vjenčanjima i sl. A kad tamo – razulareni fra Žarko Maretić iz broja u broj sije mržnju. Jednom je to mržnja prema homoseksualcima, drugi put – u nevjerojatnom tekstu u kojem “objašnjava” da je titula blaženika ekvivalentna tituli sveca – plasira svoj stav da su predstavnici Srpske pravoslavne crkve danas mučitelji i ubojice. Uličnim rječnikom i uličnim znanjem politički sistem u kojem smo živjeli do 90-ih naziva komunističko-četničkim. Ne skriva taj vrli fratar prijezir čak ni spram Jorgea Marija Bergoglia, pape Franje, nazivajući njegove odluke blasfemičnima. Nisam prva koja ovo kaže, ali ako su oni u pravu i postoji pakao, ne bi im bila u koži. Valja se osvrnuti na još jedan slučaj, u istim novinama. U tekstu čija je tematika inače hvalevrijedna (tradicijsko graditeljstvo, promatrano na primjeru biličkog zaseoka Slavice) ponovo jedna šokantna rečenica. Tumačeći kako su Slavice prije Drugog svjetskog rata imale preko 150 stanovnika i kako su u ratu potpuno spaljene i raseljene, autor uspijeva poentirati sa “svako zlo za neko dobro”!? Autor zamišlja budućnost spaljenog sela kao ekskluzivni ekoturistički hotelski raj! Bez referenci na povijest, naravno. Tako se pomno gradi javno mnijenje u Bilicama.

MAZ: Smatrate li da Crkva često sama sebi podmeće nogu tako što istupa iz svoje domene i ulazi u politiku dajući potporu radikalnim desnim strujama?

BB: Evo sad ovo što se događa s Kordićem. Kako uopće zdravim razumom dokučiti razloge zbog kojih bi Crkva jednom osuđenom ratnom zločincu ne samo otvorila svoja vrata (jer, hajde, veliko milosrđe dozvolilo bi da, po odsluženoj zatvorskoj kazni, ostatak vremena provodi klečeći i moleći za oprost), nego i dala pozornicu i mikrofon da njezinoj pastvi drži moralne prodike. Podsjetimo, Kordića je Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije proglasio krivim za stravične zločine u Ahmićima, gdje su pripadnici HVO-a 16. travnja 1993. godine počinili zločin protiv čovječnosti. U tom potpuno razorenom i spaljenom selu u središnjoj Bosni ubijeno je 116 ljudi, među kojima i 32 žene. U masakru je ubijeno i jedanaestero djece, a najmlađa žrtva tog zločinačkog pohoda bila je beba stara samo tri mjeseca. Mi razumijemo teološki nauk Crkve koja nudi oprost, pokajanje i preobraćenje pojedinca. No Crkva nikad nije nedvosmisleno osudila zločine, kako Ahmićke, tako ni ustaške. Velik je problem u tome što se Crkva agresivno gura u svjetovni život te opravdava zločine i zločince i predstavlja ih kao uzore.

MAZ: Kolika odgovornost leži na lokalnim zajednicama i lokalnim političarima i koliko je iz vaše pozicije neformalne građanske inicijative moguće utjecati na aktualne političke tokove?

AA: Ako se treba osvrnuti (a treba) na ponašanje biličkog načelnika Čalete, u različitim intervjuima s njim mogli smo naići na kontradiktorne izjave. À propos biličke zvijezde – na jednom mjestu najavljuje se uništenje spomenika, na drugom ističe kako, eto, činjenica da je zvijezda opstala sve ove godine govori o toleranciji Biličana. Za one koji ne znaju, bilička zvijezda spomenik je dvanaestorici mladića i muškaraca (osam iz Bilica i četiri iz Razora) koje su talijanski okupatori strijeljali 1943., među njima i mog 28-godišnjeg didu. Razlog – rovarili su protiv fašističkog okupatora. Ponavljam, protiv fašističkog okupatora! Pitanje je, dakle, na što ste točno “tolerantni”, mještani Bilica?

Službeni stav prema herojskim stradanjima Biličana godinama već gledam na samom ulazu u selo, tamo gdje se s glavne ceste Šibenik–Drniš skreće lijevo za Bilice. Na tom križanju spomenik je svim Biličanima stradalima u ratu. Još je tu moga roda, a i da nije, isto bi mi bilo tužno. Tu je sve rečeno – autosalon, taj simbol tisućljetne težnje hrvatskog naroda, plastična skalamerija izgrađena na zelenom otoku usred kojeg stoji spomenik od kamena, vječnog materijala, s krilima koja se dižu nebesima…

CC: Antifa Šibenik ne zanima politikantstvo tih silnih nezavisnih lista i navodno neideoloških platformi koje se uvijek pokažu konzervativnim i reakcionarnim, a u slučaju Bilica i ustašofilnim. Mi se ne bavimo legalnošću izgrađenih mulova i birokratskim zavrzlamama, iako podržavamo plansku izgradnju i uređenje mjesta. Veličanje osuđenih ratnih zločinaca, izvrtanje povijesti i promoviranje ustaške mitologije glavni su problem.

Najavljuje se da će institucije vjerojatno kazniti Općinu zbog nelegalne gradnje. Antifa Šibenik smatra da bi institucije trebale kazniti i načelnika, ali po čl. 325 Kaznenog zakona, koji u prvom stavku kaže da “tko putem (…) sredstava ili na drugi način (…) učini dostupnim javnosti materijale kojima se poziva na mržnju prema skupini ljudi zbog nacionalnosti (…) čini kazneno djelo”. Kamena ploča s imenom Mile Budaka postavljena na javnom mjestu definitivno određen sadržaj čini dostupnim javnosti. A promoviranje ustaškog ideologa nikako se ne može skriti iza nevažnog detalja da se radi o lošem književniku. No kao što se o Hitleru ne govori kao o lošem slikaru niti mu se pak podižu spomen-ploče kao “slikaru i domoljubu”, isto se tako se ne bi trebalo govoriti ni o Mili Budaku; njihove su umjetničke kvalitete irelevantne. Također su prozirne priče da Budak nikog nije ubio. Jer po tome bi bilički općinari oslobodili odgovornosti i Šešelja i Hitlera, koji su samo širili mržnju i planirali genocid, kao i njihov Mile Budak, koji je u ljeto 1941. svaku nedjelju u drugom mjestu Hrvatske sazivao skupove i širio nacionalnu mržnju i pozivao na genocid promidžbenim govorima u Goebbelsovu stilu.

BB: Još je jedna potpuna laž koju ponavljaju općinari ta da se Budak pred kraj rata ogradio od Pavelića, kad je činjenica da je nakon umirovljenja 1943. bio aktivan u Doglavničkom vijeću, na kojem je sudjelovao i poglavnik Pavelić. A to je vijeće donosilo rasističke odluke kao što je bila odluka da se iz vojne službe odstrane svi časnici kojima su supruge Židovke ili Srpkinje”. A Slavko Kvaternik navodi da “ustaša Budak, pod neposrednim sugestijama i moći dr. Pavelića  pretvorio se u ‘ustaški stroj’ navijen i navijan po miloj volji dr. Pavelića”. Povijest koju nam predstavljaju ridikulozni općinari potječe iz birtijskih ćakula, s internetskih foruma i iz Sedlarovih falsificiranih dokumentaraca.

Ako žele mul nazvati po pravim domoljubima, neka ga nazovu po biličkim herojima sa Sutjeske, strijeljanim pripadnicima narodnooslobodilačkog pokreta ili pripadnicama AFŽ-a Bilice.

 

Antifa-ŠI-sti promoviraju internacionalizam, ravnopravnost, slobodarski duh, emancipaciju i slavnu antifašističku prošlost Šibenika

 

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close