TEKST

Repriza prošlosti, odjava sadašnjosti i najava budućnosti

 

Zgraf 12, Međunarodna izložba grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija — Društvene reprize,
Lauba — kuća za ljude i umjetnost, od 9. do 24. siječnja 2017.

 

foto: Mario Guček Andromak
foto: Mario Guček Andromak

 

Sumirajući proteklu godinu skupa s početkom tekuće, laici bi vjerojatno zaključili da dizajnerima i dizajnericama u Zagrebu ništa ne nedostaje, a stoga ni području u kojem žive i rade. Možda bi donekle bili u pravu ako bi pri povlačenju crte uzeli u obzir prvenstveno intenzitet i kvantitetu događanja vezanih uz dizajn, kojih je u danom periodu bilo zaista mnogo. Godine 2016. u Zagrebu su se održale čak tri dizajnerske manifestacije festivalskog karaktera — premijerni Design District Zagreb, sedmi međunarodni festival dizajna Dan D i treći Tjedan dizajna. Bilo je upriličeno i novo izdanje tradicionalne bijenalne Izložbe hrvatskog dizajna, koja i dan-danas slovi za krovno domaće strukovno događanje, zahvaljujući raznovrsnosti polja koje pokriva, strogim kriterijima selekcije i nagrađivanja radova te činjenici da ju organizira Hrvatsko dizajnersko društvo kao principijelna udruga koja okuplja profesionalce u lokalnim okvirima, kakvom god se podvrstom dizajna bavili. Dakako, nužno je istaknuti i bogat i raznolik program iznimno agilne Galerije HDD-a, čiji je mali tim predvođen voditeljem Markom Golubom 2016. uspio kurirati petnaestak izložbi različitih aktera scene. Dodajmo tome povremene izložbe posvećene dizajnu u drugim izlagačkim prostorima, poput Muzeja suvremene umjetnosti ili Tehničkog muzeja, kao i zbivanja koja se odvijaju u Croatian Design Superstoreu, spoju prodajnog i izložbenog prostora, i dobit ćemo koloplet sadržaja što se na prvi pogled čini čvrstim i kontinuiranim, ujedinjujući sve sudionike scene u isprepletene platforme koje stalno nastupaju inovativnim i progresivnim programima. No, je li to doista tako?

 

foto: Mario Guček Andromak
foto: Mario Guček Andromak

 

Upravo je Golub u tekstu Nevolje samoreprezentacije, objavljenom još u Pregledu hrvatskog dizajna 1314, tiskanom pratiocu tadašnje bijenalne izložbe, ispravno zaključio da značajni dio individualnih ili solidarnih aktivnosti dizajnera i dizajnerica otpada na njihovo puko predstavljanje u smislu pružanja vijesti najširoj javnosti, što je uvelike uvjetovano položajem profesije koja je sve do danas prisiljena uvjeravati svoje potencijalne korisnike da im je potrebna, kao i državne te lokalne institucije, i to gotovo trideset godina poslije osnivanja prve strukovne visokoškolske ustanove — Studija dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. S izuzetkom Dana D, koji je prošle godine na novoj lokaciji Pogona Jedinstvo i kluba Močvara odvažno zakoračio u nepoznato s temom Otvoreni dizajn, posvećenoj slobodnom softveru i korisničkim sučeljima te ekonomiji dijeljenja u kontekstu dizajna, jedina zagrebačka strukovna manifestacija koja ne samo izrijekom, nego i praktično inzistira na kritičkom pristupu svome polju ujedno je i najstarija. Naravno, riječ je o Zgrafu, Međunarodnoj izložbi grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija, začetoj 1975. i održanoj po dvanaesti put u siječnju 2017. Za razliku od drugih nabrojanih događanja, koja više ne povlače jasne granice između različitih rodova dizajna, što će reći vizualnih komunikacija, industrijskog dizajna, dizajna interakcija i ostalih, Zgraf se uz prigodne preinake sve do danas drži svog izvornog koncepta, isprva se izdvajajući međunarodnim karakterom svoje izložbe, a potom uvođenjem diskurzivnih i radioničkih sadržaja u popratni program, koji se vrte oko određene teme zadane od strane tzv. gosta teoretičara. Također, nije nevažno istaknuti da Zgraf otpočetka organiziraju članovi Sekcije za grafički dizajn i vizualne komunikacije ULUPUH-a, čijim je Izvršnim odborom ovaj put predsjedao Mario Aničić, dok je izvršna direktorica Zgrafa 12 bila mlada kustosica i kulturna radnica Morana Matković, osoba koja sličnim sklopom aktivnosti nije slučajno povezala Zgraf i Dan D 2016. Premda se HDD kao Društvo dizajnera Hrvatske rodio osamdesetih odcjepljenjem od ULUPUH-a, originalno strukovno udruženje svojim je galerijskim i izdavačkim programom te Zgrafom nastavilo biti prisutno među dizajnerima, dizajnericama i njihovom publikom, uglavnom djelujući u plodnoj koegzistenciji s HDD-om.

 

foto: Mario Guček Andromak
foto: Mario Guček Andromak

 

No, posvetimo se Zgrafu 12. Budući da se izložba nominalno održava svake četiri godine, što je popriličan razmak u potpuno umreženom svijetu gdje informacije kolaju sve brže, a trendovi sve češće nastaju i nestaju, logično je da se organizatori uvijek iznova suočavaju s velikim očekivanjima publike, kako stručne, tako i laičke. Uzgred rečeno, prošlo je gotovo pet godina od Zgrafa 11, a baš su tada unutar organizacije uspostavljeni novi programi i novi parametri rada koji su u međuvremenu trebali biti usavršeni, što je novim Zgrafom samo djelomično ostvareno. Drugim riječima, doima se da su ovim izdanjem Zgrafa utvrđene stečene pozicije hrvatskog i regionalnog dizajna vizualnih komunikacija u globalnom okruženju — dakako, u skladu s realnim kapacitetima revijalne izložbe; no kao i prošli put, korak dalje zaista je učinjen samo u segmentu Eduzgraf, sastavljenom od studentske izložbe, radionica i predavanja te filmskih ciklusa. Osim činjenice da se film po prvi put pojavio na Zgrafu kao samostalna programska cjelina, selekcija ni jednim naslovom nije poprimila premijerni karakter, ali je ponudila zanimljivu kino-fresku s nasljeđem modernizma u roli zajedničkog tematskog nazivnika, što se možda može činiti prežvakanim, no svejedno ne prestaje biti aktualno. Ovo je pogotovo točno kad govorimo o dizajnu koji ne može zaista funkcionirati bez snažne temeljne industrije, u nas izgrađene ili unapređene u doba socijalističke modernizacije, a uništene i opljačkane tijekom privatizacije i tranzicije prema nazovi demokratskom društvu koje nam permanentno izmiče. Promatrajući općenito, to je osnovni problem dizajna u Hrvatskoj i regiji bez čijeg će rješavanja styling stalno dominirati nad inženjerskom inovativnošću i masovnom dostupnošću, ostajući prepoznatljiv, ali ekskluzivan segment društvene proizvodnje namijenjen samo kulturno verificiranima i visokoobrazovanima, odnosno financijski situiranima, što nezadrživo postaje jedno te isto.

 

foto: Mario Guček Andromak
foto: Mario Guček Andromak

Na tom tragu i nastavno na temu Danas je jučer bila budućnost, koju je 2012. formulirao Dejan Kršić, ovogodišnji gost teoretičar Rick Poynor, britanski kritičar, publicist i jedan od urednika renomiranog magazina Eye artikulirao je temu Društvene reprize. Kao i dosad, tema je funkcionirala poput baze za diskurzivni program i dio izložbe odvojen od revijalnog, a novost je što se Eduzgraf izložba također bavila temom, za razliku od klasične selekcije recentne studentske produkcije na Zgrafu 11. Obje izložbe uključivale su radove koji su temu interpretirali više ili manje uspješno, pri čemu su prednjačili autori koji su u svom pristupu ionako prepoznali vezu s kritičkom obradom fenomena društvenih repriza, umjesto onih koji su kreirali specifične nove radove izravno odgovarajući na temu. Dizajn postava, signalistike te vizualnih materijala manifestacije i izložbe potpisao je kolektiv Oaza, razmjerno uspješno svladavši pozamašan prostor Laube, kuće za ljude i umjetnost u kojoj se odvijala većina programa.

Doduše, pogrešnom se pokazala odluka da legende ne budu istaknute uz pojedine radove nego napisane na papirima smještenima na podu početkom svakog reda s radovima, što glavnini posjetitelja nije olakšalo, već otežalo interakciju s izlošcima. Drugi očiti problem izložbe nije se ticao toliko dizajna postava, koliko selekcije — jednostavno, dominirali su plakati i publikacije, što je neovisno o kvaliteti većine izložaka u 2017. jednostavno izgledalo anakrono, pored tolikog postojećeg spektra suvremenih vizualnih komunikacija, posebno na izložbi koja se trudi održati međunarodni značaj. Dovedeni na istu ravan, izlošci lokalnih i inozemnih autora i autorica činili su postav koji se nažalost doimao jednoličnim, prije nego što bi se predaniji posjetitelji upustili u njegov ozbiljniji pregled i raščlambu. Opet, nagrađeni radovi, mada u svakom slučaju iznimni, u određenoj mjeri potvrdili su predvidivost ovakve selekcije, budući da je međunarodni žiri u sastavu Jianping He, Radovan Jenko, Vaughan Oliver, Rick Poynor i Sanja Rocco dodijelio Grand Prix tipografiji Balkan tiposistem, koja je na Izložbi hrvatskog dizajna 1314 osvojila i Veliku nagradu HDD-a, dok je nagrada Zgraf 1 s tematske izložbe uručena studiju Hamper za dizajn vizualnog identiteta i kataloga izložbe Refleksije vremena 1945—1955. Oba, vrlo kompleksna rada izravno se referiraju na vizualni imaginarij nekadašnje Jugoslavije, istodobno ga uspješno preoblikujući za sadašnjost te iznova podcrtavajući da kolektivna memorija zemlje zasad ne pamti ništa drugo toliko sveobuhvatno i sveprisutno kao što je bio umjetnički jezik modernizma korišten u komunikaciji ideologije socijalističkog samoupravljanja. Drugom prilikom vrlo lako bi se mogla argumentirati teza da ratni i poratni nacionalistički diskurs i vizualna samoreprezentacija ne predstavljaju ništa drugo doli eroziju uspostavljenih komunikacijskih osnova i njihovu destrukciju nasilnim ubrizgavanjem predmodernih elemenata svojstvenih svakom nacionalizmu, koliko god suvremene države bile rezultat emancipatorskih patriotskih pokreta tijekom 19. i početkom 20. stoljeća.

 

Zgraf 12 02
foto: Mario Guček Andromak

 

Nagrada Zgraf Welcome, namijenjena izlagačima na studentskoj izložbi, otišla je u ruke Martina Peranovića za mobilnu aplikaciju Mine, dok je priznanje ico-D Excellence Award ovaj put primila Ajda Schmidt za još jednu publikaciju — seriju promotivnih bilježnica za tiskaru Povše. Žiri AICA-e, Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara, u sastavu Sandra Križić Roban, Marko Golub i Boris Greiner dodijelio je posebnu nagradu etabliranoj dizajnerici Rafaeli Dražić i to također za publikaciju, katalog izložbe Nova umjetnost za novo društvo: Traži se vaša nazočnost, u zajedničkom poljsko-hrvatskom izdanju.

Ukratko, Poynorova tema Društvene reprize naišla je na prikladne odgovore ne samo s obzirom na nagrađene i istaknute radove, već i na prevladavajući karakter manifestacije koja je sklona kritičkom preispitivanju sebe same i svog okruženja, što je svakako dobrodošlo, ali se presporo mijenja da bi usitinu tekla u skladu sa svijetom koji se preobražava brže od nje. Dobronamjerna preporuka za sljedeći put — novi Zgraf trebao bi se održati za tri godine, a ne četiri, kako bi se smanjio nezgrapni razmak između protekla dva, a potpuni fokus na temu i dugotrajnija te pažljivija selekcija mogli bi ojačati izložbu čiji je revijalni dio postao nepotreban u svjetlu sličnih, a češćih zbivanja na sceni. S druge strane, uspješan i dinamično posložen popratni program jamči da sutrašnjica neće samo varirati ono današnje i jučerašnje, usprkos brojnim i napornim društvenim reprizama.

 

Autor: Bojan Krištofić 

Fotografije: Mario Guček Andromak 

 

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close