AKCIJA

Gradite tvornice, a ne kasarne – izvještaj sa subotnjeg prosvjeda protiv vojnog roka

 

Nakon akcije dijeljenja hrane anarhističkog kolektiva Hrana ne oružje održane u četvrtak te inicijative ”Hrvatska zna bolje” u petak, Zagreb je u subotu, 11. veljače, vidio još jednu javnu akciju protiv uvođenja vojnog roka – prosvjed u organizaciji Radničke fronte.

Prosvjed je okupio stotinjak prosvjednika raznih godišta, a skup je unatoč sivilu kišnog dana bio ugodno šaren, pa su tako pored crvenih RF-ovih zastava na prosvjedu viđene zastave duginih boja, kao i crveno-crne anarhosindikalističke zastave te nemali broj transparenata.

Šestoro govornika, mahom članova RF-a, obratilo se prosvjednom skupu uz podršku bubnjeva. Glavnina poruka govornika upućivala je kritiku na račun političke elite koja u rat ”šalje tuđu, a ne svoju djecu” i koja kupuje stranu vojnu opremu dok u galopirajućem socio-ekonomskom rasulu mladi napuštaju zemlju trbuhom za kruhom, a starci kopaju po kontejnerima. Zahtjevi za ulaganjem javnog novca u nove poslove, tvornice i obrazovanje provlačili su se kroz gotovo sve govore, uz poneke osvježavajuće internacionalističke poruke poput ”nećemo se boriti protiv sirotinje iz drugih država”. Duhovite doskočice govornika i upadice iz prosvjedne gomile (”malo nas jebe anemija…, Plenkoviću dati nogu, a ne ruku…, manje pucaj, više tucaj…”) olabavile su donekle sumornu i emotivno nabijenu atmosferu prizvanu vojom terminologijom i spominjanjem mrtve djece.

Ipak, primjetan je bio nedostatak eksplicitne klasne argumentacije protiv rata i vojske, pa se tako pojedine govornike na trenutke moglo (krivo?) shvatiti kao da smatraju kako bi vojska i vojni rok imali smisla da je kojim slučajem hrvatska država bolja ili bi proračunski rashodi bili opravdani ako bi se trošili na vlastitu vojnu industriju.

Nažalost, u toj oratorskoj neskladnosti zamućena je perspektiva, ona slobodarska ili popularnije rečeno antisistemska, da svaka vojska ili vojna obuka, neovisno o bojama na reveru, neminovno rezultira nesrećom, nasiljem i u konačnici, mrtvom djecom. Propuštena je dobra prilika da se još jednom javno i glasno naglasi kako jazbinu u kojoj se takve strahote razmnožavaju uvijek čuva ista dvoglava, krvožedna zvijer: Profit i Nacija.

 

Fotka 1

 

U tom pogledu, najkoncizniji nastup imala je govornica Sanja koja je u feministički jasno prozvala kapitalizam kao zajednički navodnik koji nas sve svodi na ”topovsko meso, (odnosno) žive inkubatore za nove vojnike i čuvarice ognjišta” naglasivši pritom logičku i posljedičnu vezu između sveprisutnog patrijarhata i rastuće militarizacije društva: ”dok je nasilja nad ženama bit će i ratova”!

Skup je završen malo iza 13 sati, čime je završio prvi manevar samoorganiziranog iako nekoordiniranog lijevog otpora desničarskoj militarizaciji i fašizaciji društva. Utoliko se Radničkoj fronti treba odati priznanje da je do sada jedina organizacija koja je pozvala narod da svoje nezadovoljstvo protiv vojnog roka izrazi na ulici, pri čemu je tijekom prijave javnog prosvjeda iskusila klasično pandursko-birokratsko maltretiranje. Da RF češe tamo gdje desničare svrbi upravo je pokazao slučaj fantastične koincidencije da je na isti dan ali pola sata ranije, prosvjed podrške za uvođenje vojnog roka prijavila jedna od milijun veteranskih paraudruga. Na skupu koji je okupio barem upola manje sudionika, jedan od kolovođa bio je Željko Glasnović, bivši profesionalni vojnik i trenutni saborski zastupnik koji pokazuje nezdravu razinu interesa za higijenske navike studentica Filozofskog fakulteta te fizionomiju muškarca koji igraju računalne igre. Lik koji je zahvaljujući glasovima emigracije dobio finu saborsku sinekuru opet je u društvu tipova u maskirnim uniformama pozivao na zveckanje oružja, valjda jedinoj stvari na koju mu se još može dignuti.

Unatoč svemu ne možemo se oteti dojmu da, se uzimajući u obzir sveobuhvatni atak pod kojim se trenutno nalaze svi naši socijalni, radnički, kulturni, i rodni standardi i rezultati prethodnih pobjeda, otkriva potreba za analizom i političkim agitiranjem koji se ne libe eksplicitnog spominjanja rastućeg klasnog sukoba. U situaciji kada organizator završava skup s porukom da samo zajedno i solidarno možemo riješiti naše probleme, ostaje pitanje što se dobiva time da stvari ne zovemo njihovim pravim imenom? Koliko još dugo trebamo držati retoriku građanski pristojnom, a naše ponašanje dosadno predvidljivim?

Iako je to sad već poznata činjenica, vrijedi spomenuti da su na 200-tinjak metara udaljenom skupu podrške, pored uobičajenih HOS-ovih đikana, viđeni i pripadnici satnije Hrvatske vojske – taktički snajperisti iz Knina – sa službenim insignijama inspiriranima nacističkom i ustaškom simbolikom.

Utoliko je, po mišljenju autora ovih redaka, jedan skroman transparent, obješen na marginama prosvjeda s porukom ”Država ubija” napisanom na pokidanoj zavjesi koja je nekad izvjesno krasila nečiji dnevni boravak, zapravo najbolje sumirao suštinu svega.

 

Drzava ubija

 

Piše: Ratko Smrtić

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close