TEKST
Hrvatski studiji kao žarište otpora
Kontinuirana kriza Sveučilišta zaoštrova se novim žarištem – Blokadom Hrvatskih studija koju su u ponedjeljak započeli studenti nastojeći legalnim metodama vaninstitucionalne borbe spasiti svoj fakultet.
Ona poznata i često korištenja floskula o „institucijama koje bi trebale raditi svoj posao“ ovih je dana posebno cinična kada se promotri situacija na Sveučilištu u Zagrebu. Naime, uz višemjesečnu krizu upravljanja koju Filozofskom fakultetu nameću sveučilišne „institucije koje bi trebale raditi svoj posao“, ovaj su tjedan iste te institucije dovele do produbljivanja krize na Hrvatskim studijima. Tamošnji su studenti, naime, u ponedjeljak 20. ožujka na svom prvom Studentskom saboru izglasali blokadu fakulteta, budući da su im, uz cijeli niz nedemokratski nametnutih mjera, u potpunosti ukinute kvote za upis na studij filozofije. Vrle su „institucije“, naravno, cijelo vrijeme obećavale da se takvo nešto neće dogoditi, a ovaj se postupak smatra uvertirom u potpuno ukidanje studija u onom obliku u kakvom su dosad postojali, odnosno u daljnje srozavanje njihova statusa.
Kao i na Filozofskom fakultetu, i kriza na Hrvatskim studijima traje već mjesecima. Iako je studentima i profesorima bila obećana promjena statusa iz sveučilišnog centra u punopravnu sastavnicu, dogodilo se upravo suprotno – Hrvatski su studiji degradirani u sveučilišni odjel kojim se po statutu Sveučilišta upravlja izravno iz Rektorata. Studentske udruge okupljene u inicijativu „Studenti govore“ uporno su upozoravale na ono što se sprema za Hrvatske studije, organizirajući niz akcija kojima su htjeli informirati javnost i utjecati na rektora i članove Senata. Njihov je trud, naravno, bio uzaludan. Senat je, kao dobro podmazana glasačka mašinerija, na sjednici 17. siječnja izglasao srozavanje statusa Hrvatskih studija, i to unatoč prosvjedu i povicima studenata ispred zgrade Rektorata. Neposredno prije toga organizirana je i tribina na kojoj se raspravljalo o statusu Hrvatskih studija, a na koju su pozvani i predstavnici „institucija“. Oni se, međutim, nisu pojavili. Nije potrebno posebno naglašavati ni kako je i Studentski zbor Hrvatskih studija, tijelo koje bi trebalo raditi u interesu studenata, obmanjivalo studente tvrdeći da do nikakvih ukidanja upisnih kvota neće doći. Tako se popis „institucija koje bi trebale raditi svoj posao“, a koje rade upravo suprotno, samo povećao.
Studenti Hrvatskih studija tako su kroz svoju borbu iscrpili apsolutno sve institucionalne putove kojima se ovaj problem mogao riješiti. Uslijed potpunog ignoriranja njihovog glasa od strane čelnika Sveučilišta, logična posljedica situacije bilo je samoorganiziranje u Studentski sabor te blokada fakulteta. U ponedjeljak 20. ožujka studenti su tako uz pjesmu, zviždaljke i povike krenuli u blokiranje nastave, pri čemu su jasno dali do znanja da blokada kao takva podrazumijeva isključivo blokiranje nastavnog procesa, a ne sprječavanje slobodnog kretanja po prostorijama fakulteta ili bilo kakve nasilne metode. Dok se rektor Boras o situaciji oglasio govoreći da studij filozofije neće biti ukinut, nego će postojati u reformiranom obliku (štogod to značilo) te dok se ministar plagijator po, ne znamo koji put, pozvao na famoznu autonomiju Sveučilišta, predstavnici studenata Hrvatskih studija pozvani su na sastanak s prorektorom Čovićem. Na tom sastanku prorektor je puno govorio, a da nije rekao ništa, osim što je osudio blokadu kao „nelegalnu“ metodu. Pitamo se – je li prorektor zaboravio kako je 2009. godine blokadu Filozofskog fakulteta hvalio i podržavao kao metodu te kako je govorio da su mu studenti svojom blokadom „vratili vjeru u čovjeka“? Što se točno dogodilo da je prorektor tako suštinski promijenio svoje mišljenje o studentskom samoorganiziranju i direktnoj akciji? Ovog su se puta studenti i profesori, međutim, usudili dirnuti u privatne interese sveučilišne oligarhije.
Nema sumnje kako je kriza na Sveučilištu, koja traje već skoro godinu i pol dana i u kojoj se iskristaliziralo nekoliko žarišnih točaka – Tekstilno-tehnološki fakultet, Filozofski fakultet i Hrvatski studiji – posljedica opasnog drmanja stolica vrlih čelnika Sveučilišta, kojima ono očito ne predstavlja nešto što pripada svim studentima i profesorima, svim zaposlenicima, već nešto što služi servisiranju njihovih privatnih interesa i privatnih interesa njihove klike. Međutim, pojedini su se rektori, prorektori i akademici malo preračunali u svojim aktivnostima. Kako se pokazalo, studenti i profesori kojima je do Sveučilišta stalo nisu mirno gledali kako se bezobrazno gazi po njima i njihovim fakultetima. U tom kontekstu svijetli primjer predstavljaju upravo studenti Hrvatskih studija, koji svojim otporom i svojim legitimnim metodama vaninstitucionalne borbe pokušavaju spasiti vlastiti fakultet. Jer, što se doista može napraviti kada „institucije koje trebaju raditi svoj posao“ postanu neprijatelj?
Anja Grgurinović