TEKST

Nova-stara retorička balada

 

10. HT nagrada za hrvatsku suvremenu umjetnost, Muzej suvremene umjetnosti Zagreb, od 10. ožujka do 9. travnja 2017.

 

Središnja lokalna nagrada namijenjena suvremenim umjetnicama i umjetnicima, utemeljena u suradnji između zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti i Hrvatskog Telekoma, dogurala je do svoje desete godišnjice. Jesu li se nagrada i njena prateća izložba imalo promijenile unazad cijelo desetljeće, otkako su osnovane? Izuzev promjene njihovog imena iz nezgrapne kovanice T-HTnagrada@MSU.hr u jasan i jednostavan naziv HT nagrada, na prvi pogled reklo bi se ― ne. Među hrvatskim revijalnim izložbama suvremene umjetnosti, bijenalni Salon mladih se, primjerice, kontinuirano pokušava preispitivati i preoblikovati, manje ili više uspješno. Bio je to slučaj i s njegovim prošlogodišnjim, 33. izdanjem na temu Troškovnik, u kustoskoj koncepciji Mie Orsag i Martine Miholić, s idejom kritičkog i kreativnog sagledavanja posljedica koje na mlade umjetnike ostavljaju uglavnom prekarni modeli rada u društvu gdje je profit jedini relevantan kriterij života. Na nivou prirode same izložbe, organizatori HT nagrade ne zamaraju se takvim pitanjima. Napokon, to se od njih i ne očekuje, budući da je ključni pokrovitelj izložbe i nagrade jedna od najvećih hrvatskih telekomunikacijskih kompanija. Ipak, zahvaljujući financijskoj neovisnosti od državnih institucija i većem budžetu nego u drugih događanja sličnog profila, HT nagrada ih je u deset godina svoga postojanja uspjela zasjeniti i nadjačati, pozicionirajući se kao jedan od osnovnih izvora otkupa djela domaćih umjetnica i umjetnika. Stoga je još uvijek isključivo na njima samima da prosude kako i koliko svojim radom žele zaći u područje subverzivnog te iznova potvrditi umjetnost kao fenomen koji ne živi u zrakopraznom prostoru nego ravnopravno sudjeluje u svim aspektima svakodnevnog života, misleći ih i mijenjajući.

Međunarodno stručno povjerenstvo HT nagrade u sastavu ravnateljice MSU-a i muzejske savjetnice Snježane Pintarić, voditeljice Odjela zbirki MSU-a i muzejske savjetnice Nataše Ivančević, više kustosice Kunsthausa u Grazu Katrin Bucher Trantow, kustosa i direktora Office for Art u Berlinu Rainalda Schumachera i fotografa Ivana Posavca, među 243 rada stigla na natječaj odabralo je one sljedećih umjetnica i umjetnika: Jelene Bando, Ivana Fijolića, Fokus Grupe, Irene Frantal, Darka Fritza, Martine Grlić, Igora Grubića, Josipa Pina Ivančića, Lea Kadelea, Tjaše Kalkan, Luke Kedže, Alema Korkuta, Daniela Kovača, Denisa Kraškovića, Darka Masneca, Ines Matijević Cakić, Nadije Mustapić, Dana Okija, Nevena Petrovića, Marije Plečko i Petre Orbanić, Renate Poljak, Viktora Popovića, Jasenka Rasola, Lane Stojićević, Borka Vukosava i Vlaste Žanić. K tome, umjetnici pozvani na izlaganje bili su Duje Jurić, Igor Ruf i Davor Sanvincenti, što sve skupa čini 29 prisutnih autora i autorica. Vrlo raznovrsnih poetika, senzibiliteta i medijskih opredjeljenja, okupljeni su se spontano podijelili u nekoliko skupina koje ugrubo možemo nazvati instalacijskim, filmsko-digitalnim, fotografskim i grafičko-slikarskim. Za razliku od prijašnjih par godina kada su kvantitetom i kvalitativnim postignućima dominirali fotografkinje i fotografi, dojam je da su se ovaj put najviše istaknuli autorice i autori instalacija i videa, među čijim ostvarenjima ima nekoliko vrlo oštroumnih i ludičkih djela koja najizravnije korespondiraju s aktualnom stvarnošću.

 

Igor Ruf, Frizerski salon za brdo
Igor Ruf, Frizerski salon za brdo

Renomirani kipar i glazbenik mlađe generacije Igor Ruf predstavio se publici instalacijom Frizerski salon za brdo, fantazmagoričnim radom punim njemu svojstvenog humora, kojim nastavlja graditi svoju sasvim osobnu mitologiju, naizgled potpuno imunu na mijene u ostatku svijeta, a opet duboko ukorijenjenu u sve što umjetnika okružuje. Centar instalacije bukvalno je maleno brdo oblikovano od autoru omiljenog poliestera, sa ženskom perikom na glavi umjesto uobičajene flore, smješteno usred simulacije starinskog frizerskog salona u kojoj su također posvuda razbacane razne sitnice s referencama na Rufovo konceptualno polazište ― neobičan slučaj žene u Nepalu koja je oslijepila zbog jakog UV zračenja u toj planinskoj zemlji, da bi slučajno progledala nakon što joj je jedan putnik, liječnik sa Zapada, bez ikakvog problema operirao mrenu.

Igor Ruf, Frizerski salon za brdo
Igor Ruf, Frizerski salon za brdo

Rufa ne zanima izricanje nedvosmislenih poruka niti umjetnička analiza akutnih društvenih problema ― naprotiv, izborena ambivalentnost njegovo je najjače oruđe, a svaki novi rad recipijent može i treba doživjeti kao radosni poziv na sanjanje.

 

 

 

 

 

Daniel Kovač, Marina, Šiš i Simke
Daniel Kovač, Marina, Šiš i Simke

Pored još jedne uspjele Rufove inscenacije, valja izdvojiti multimedijalnu instalaciju Marina, Šiš i Simke Daniela Kovača, začudno toplu i humanu, ali i vrlo odmjerenovu autorovu posvetu troje preminulih prijatelja: Marini Viculin, Željku Zorici i Simi Mraoviću.

Zgužvani portretni profili ovog trojca oblikovani u foreksu tvore skulpturu velikog medvjedića poput plišanog, čime Kovač neuvijeno i privlačno izražava svoju privrženost njima, dok se na prezentaciji na tabletu u formi natuknica izlistavaju njegova sjećanja na svo troje, funkcionirajući poput novog oblika digitalne PowerPoint poezije. Zanimljivo je kako je umjetnik uspio upotrijebiti jedan u osnovi otuđen i posve rudimentaran alat za iskazivanje sasvim intimnih emocija prema kojima promatrač ne može ostati ravnodušan.

 

Fokus Grupa, Herbarij
Fokus Grupa, Herbarij

Naposljetku, još jedna instalacija koja bitne teme organizacije svakodnevnog vremena i funkcioniranja umjetnika na tržištu rada te u menadžerski mutiranom kulturnom sektoru artikulira metaforički moćno i poetski suvereno jest Herbarij Ive Kovač i Elvisa Krstulovića, poznatih kao Fokus Grupa. Riječ je o dugoročnom projektu započetom još 2014. godine, tijekom kojeg su umjetnici u šetnji prirodom skupljali cvijeće i biljke za herbarij te snimali dijapozitive pejzaža kroz koje su prolazili, nastojeći umjetnički uobličiti vlastitu dokolicu za koju u intenzivnom i nesigurnom ritmu svakidašnjice još jedva da imaju vremena.

 

Renata Poljak, Partenza
Renata Poljak, Partenza

Za razliku od poetski intoniranih instalacija, autorice i autori videa pozabavili su se snažnom i oštrom kritikom problema i pojava koji ih žuljaju. Među njima treba istaknuti Renatu Poljak koja je radom Partenza prikazala potresno tumačenje dugotrajnih migracija s dalmatinskih otoka, konkretno iz mjesta Bol na Braču, istodobno osuđujući patrijarhalne društvene odnose krive za pasivni položaj otočkih žena bez druge mogućnosti doli čekanja na muževe otišle trbuhom za kruhom, od kojih se mnogi nikad nisu vratili. Rafinirana estetika snimke i prostorno-vremenski kontekst u kojem prevladavaju plaže i žene u crnom prizivaju ugođaj ponajboljih filmova talijanskog neorealizma, ali i Fellinijevih filmskih poema u kojima je more oduvijek igralo važnu ulogu.

 

Tjaša Kalkan, Dijalozi
Tjaša Kalkan, Dijalozi

Među fotografskim serijama najviše pažnje vašeg kritičara privukli su Dijalozi mlade Tjaše Kalkan, idejno originalno i konceptualno uvjerljivo izvrtanje spontane ljudske koreografije u urbanim sredinama na način suptilne implementacije elemenata performansa u niz banalnih radnji poput prelaženja ceste, čekanja na tramvajskoj stanici, šetnje kvartom i slično. U vizuri Kalkanove dovoljna je samo jedna pomaknuta figura da potpuno poremeti promatračevu percepciju standardnih obrazaca kretanja gradom, čemu nesumnjivo pomažu i dobro odabrane kompozicije.

 

 

Jelena Bando, Susreti u nestajanju_3
Jelena Bando, Susreti u nestajanju

Na koncu, grafičkim dijelom izložbe bez daljnjega vlada Jelena Bando svojim monumentalnim i strastveno izvedenim radom Susreti u nestajanju koji posjetitelje vodi na putovanje fragmentima potpuno nepoznatih egzotičnih kultura, ali bez osjećaja patroniziranja i mentalne kolonizacije kojima lako podliježu mnogi površniji autori. Posrijedi je rad čija virtuozna dekorativnost ne zaglušuje njegove brojne spoznajne mogućnosti koje stoje na raspolaganju promatračima.

 

No, zaključak na kraju novog pjevanja balade nažalost je isti kao i prijašnjih godina ― HT nagrada ponovno je skrenula pozornost na nekoliko sjajnih radova talentiranih autorica i autora, ali hoće li ovakav format izlaganja postupno biti iscrpljen sve do nivoa bezizlazne uniformiranosti i konformizma u principu je retoričko pitanje.

 

Postava, foto: Ana Opalić
Postava, foto: Ana Opalić
Postava, foto: Ana Opalić
Postava, foto: Ana Opalić

 

autor: Bojan Krištofić

 

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close