TEKST

Podijeliti grad: primjer Belfasta

 

Kroz kratki povijesni pregled sukoba u (Sjevernoj) Irskoj s naglaskom na 20. stoljeće, te prikaz geopolitičkog konteksta nastojimo pružiti uvid u prirodu i dinamiku dugogodišnjih etničko-nacionalnih konflikata u Belfastu – načina na koji su oni nastali, te načina na koji se oni s jedne strane nastoje riješiti, a s druge strane nasiljem, segregacijom i strahom dodatno potpaljuju, te zašto prepuštanje tokovima. Pritom je naglasak stavljen i na ulogu lokalne zajednice, policije, vojske i barijera u obliku zidova i „mirovnih“ linija, pogotovo s obzirom na povećanje njihovog broja, te učinke represije koja je iz toga slijedila, uz pitanje mogućnosti izgradnje mira u „post-konfliktnoj“ Sjevernoj Irskoj u kontekstu 21. stoljeća i globalizacije.

 

 

Kako je počeo rat na mom otoku

DSC00034Područje šest najsjevernijih pokrajina irskog otočja s protestantskom većinom, tzv. Ulster, koje je na temelju sporazuma iz 1920. godine objedinjeno u Sjevernu Irsku, od samih je početaka bilo obilježeno sektarijanskim konfliktima između katoličke i protestantske populacije čega je najnedavniji primjer razdoblje tzv. „nemira“ (Troubles) za vrijeme kojih su se sukobile paramilitarne grupacije obiju strana. Upravo su stanovnici Belfasta bili svjedoci najkrvavijih epizoda – bombe, ubojstva i ulično nasilje obilježile su razdoblje od kasnih 60-ih pa sve do kraja 90-ih godina kada je formalno proglašen prekid vatre. Danas je Belfast mozaik etničkih teritorija sa većinom katoličkog stanovništva na sjeveru i zapadu, te većinom protestantskog stanovništva u južnom i istočnom dijelu grada.

Sukobi koji su kulminirali od 1969. proizašli su iz osnovnih potreba za priznavanjem etničko – nacionalnog identiteta, sigurnošću i jednakim pristupom i pravom za obrazovanjem, zaposlenjem i prebivalištem. Belfastski sporazum iz 1998. prepoznao je politička prava obaju zajednica Sjeverne Irske i pružio im izraz u političkim institucijama. No, ovaj sporazum zapravo neće transformirati sukob, već ga samo regulirati.

DSC00288Usprkos razdoblju relativnog mira, većina područja u Belfastu i dalje reflektira podjelu karakterističnu za Sjevernu Irsku općenito. Prisutnost britanske vojske, separatistička obilježja, zidovi koji razdvajaju po etničkoj, političkoj i religijskoj liniji, glasačko ponašanje usmjereno prema Demokratskoj unionističkoj partiji i Sinn Feinu kao predstavnicima etničkih blokova i incidenti koji se i danas događaju dovode u pitanje optimistične prognoze o tome kako će Belfastski sporazum doprinjeti rješavanju problema unionizma i nacionalizma.

 

Realnost današnjeg Belfasta nije mir, već hrpa „mirovnih linija“ i naselja odijeljenih ciglenim zidovima i željeznim barijerama

U društvima poput sjevernoirskog, tj. onima obilježenim podjelama i sukobima, demografija je općenito vrlo politizirana i politički korisna jer služi kao opravdanje za političke odluke, dok je u javnom diskursu ona uglavnom presimplificirana. Većina stanovništa Sjeverne Irske i dalje se identificira u terminima unionizma (uglavnom protestanti) i nacionalizma (uglavnom katolici). Iako je, kao i u ostatku zapadnih kapitalističkih zemalja, prisutna tendencija opadanja broja onih koji prakticiraju vjeru, taj element nije zamjetno oslabio koheziju zajednice. Protestanti i katolici nisu bili podijeljeni religijom, već i razlikom u ekonomskoj i političkoj moći, te najviše nacionalno – političkom identitetu.

DSC00036Nasilničke aktivnosti i paramilitarnih organizacija i britanske vlasti predstavljale su oblik ideološke borbe za političku legitimaciju i poziciju koja će definirati istinu. Obje strane nastojale su onu drugu pokazati kao opasnu i bezumnu – lojalističke paramilitarne organizacije svoje nasilje su smatrale legitimnim odgovorom u svrhu zaštite teritorija, dok su republikanci svoje političko nasilje sagledavali u širem kontekstu anti-kolonijalne borbe i nužne reakcije na prijetnju republikanskim područjima. Činjenicu da je strah neupitni faktor koji određuje življenje u Belfastu, naročito njegovim najopasnijim zonama, koristile su britanske vlasti kako bi prezentirale sjevernoirsko društvo kao podijeljeno na „normalnu“ i „abnormalnu“ zajednicu.

Belfastski sporazum značio je jednu u nizu pobjeda za vladajuću klasu. Sinn Fein se udobno smjestio u establišment i surađuje s kapitalističkim sistemom, kao uostalom i velik broj današnjih političkih partija koje igraju na kartu pripadništva jednoj od dvaju zajednica, te im je cilj maksimiziranje broja glasova unutar protestantskog ili katoličkog dijela populacije, a ne rad na uvođenju socijalnih mjera. Na kraju krajeva, budžet i potrošnju određuje Westminister što znači provedbu neoliberalne ekonomske politike.

 

”No time for love if they come in the morning…”

Ipak, preokret u politici se dogodio uslijed globalnih i lokalnih promjena. Neuspjeh liberalne ekonomije i slobodnog tržišta da uključi marginalne grupe u tržište rada pomogao vraćanju pozornosti na zajednicu i probleme getoizacije i hiper-segregacije. Socijalni problemi koji i danas postoje u Belfastu su stambena segregacija i dualni sistem obrazovanja koji iz toga proizlazi, konflikti u područjima gdje suprotstavljeni dijelovi grada dolaze u kontakt, viša stopa siromaštva nego u ostatku Ujedinjenog Kraljevstva, te vidljivo i daljnje postojanje aktivnosti paramilitarnih organizacija. Igranje na kartu podjele, društvene ili političke, odlika je neoliberalne vladavine, vladavine principa „podijeli pa vladaj“, a upravo se politička i religiozna podjela u sjevernoirskom kontekstu usavršavala reguliranjem socijalnih kontakata pri čemu su političari samo nastojali preuzeti dominaciju nad strahovima i traumama nacije – državljanstvo je u velikoj mjeri instrument socijalne stratifikacije i sektaštvo nikad ne bi moglo biti u interesu „običnog“ stanovništva Sjeverne Irske.

DSC00275Od kad su izbili neredi krajem 60-ih godina, nastojalo se pronaći urbani plan koji će dobro upravljati kulturalnim različitostima koje su se znale manifestirati u ekstremnim formama prostorne segregacije. Pozornost je usmjerena na problem dugotrajne i sustavne diskriminacije katolika po pitanju sudjelovanja u političkim odlukama, stambenog prostora i zapošljavanja. Ovlasti u urbanom planiranju i stambenoj politici su prenesene s lokalnih vlasti na Ministarstvo okoliša Sjeverne Irske i Odboru za stambena pitanja Sjeverne Irske. Prihvaćena je činjenica da postoji kulturološka isključivost i prepoznate su želje stanovnika za sigurnošću, te su iz tog razloga na mjestima gdje bi se kulturološke razlike mogle sresti i uzrokovati fizičke sukobe podignuti zidovi. No, ovakav način provođenja promjena je samo (re)producirao daljnju nejednakost i javnost ga nije smatrala efektivnim.

Osamdesetih godina iznova se krenulo s pokušajima „normaliziranja“ Belfasta, tj. pokušajima stvaranja određenih vrsta interakcija kroz urbanu regeneraciju prvenstveno u području centra grada i niz rijeku Lagan. No, ni taj poduhvat nije urodio plodom. Kritiziran je da se svodi samo na estetski dio i da je kozmetičke prirode, dok pravi problemi – suočavanje s kulturalnim identitetima na dubljoj razini, te naročito u radničkim četvrtima – nisu bili zahvaćeni.

Potpisivanjem Anglo-irskog sporazuma 1985. simbolično je uspostavljen novi plan za Belfast. Mobiliziranje ekonomskog razvoja u urbanim i ruralnim dijelovima smatralo se riješenjem za problem – poboljšanje kvalitete života dovest će do veće jednakosti, demokracije i političke stabilnosti. Centar grada trebao je izgledati kao simbol „normalne“ Sjeverne Irske.

 

”Živite kao jedno, ali držite svoje šatore razdvojene”

Danas je prisutna tendencija izgradnje komercijalnih zgrada u centru Belfasta. Jasno je kako su banke, osiguravajuće tvrtke i velike trgovine izraz ekonomskih prilika, no postoji i druga dimenzija – gubitak lokalnog identiteta u pokušaju da se prevlada lokalni konflikt, te umjetno i prisilno redizajniranje okoliša. Ipak, cilj nije samo komercijalna svrha, već i političko-kulturna, što se očituje u manifestacijama (poput parada) i javnim događajima, spomenicima (npr. onome kraljici Viktoriji ispred gradske vjećnice) i sl.

DSC00273Na primjeru Belfasta, tj. republikanske zajednice u njemu, prepoznajemo gramscijevsku poveznicu između kulture i politike: hegemonija nikad ne može biti u potpunosti uspostavljena, pa čak i u tako snažno i strastveno definiranim prostorima. Kulturna autonomija područja poput zapadnog Belfasta jest izraz aspiracije za odvajanjem od britanske države i izazova za lojalistički identitet u gradu unijom vezanim za Britaniju. Javni diskurs u Belfastu koji je potaknut siromaštvom, sektaštvom i rasizmom samo je dio šire debate o multikulturalizmu unutar Ujedinjenog Kraljevstva.

Reorganizacija prostora nije pomogla rješavanju problema nasilja, već je naprotiv, uzrokovala pojačanje separacije i ponovno postavila temelje etničko – sektaškog razlikovanja. Nasilje je promjenilo oblik, ali je i dalje prisutno – ne više u tolikoj mjeri kroz paramilitarne organizacije već kroz učestalo sektaško i ponavljajuće nasilje, pobune i napade na simbole tradicije, kraljevstva, protestantizma i sličnog. Prema tome, to znači samo daljnje polariziranje ionako već podijeljenog društva.

Stanovnici segregiranih područja u nedostatku interakcije s „onom drugom“ stranom i izoliranosti, često razvijaju i dalje jačaju svoj identitet kao zajednica, te osjećaju kako je potrebno obaviti još puno posla prije nego što se krene dalje. Potrebno je, barem kao početni korak, stvoriti neutralne prostore i omogućiti pristupe njima, kako bi se uklonio bauk sektaštva i teritorijalne podjele.

DSC00261Spektar promjena koje je globalizacija uzrokovala diljem kontinenata u različitim gradovima pridonio je daljoj polarizaciji i eksploataciji. S druge strane, raspravlja se o mogućnostima preusmjeravanja tih procesa u napredak i (re)unifikaciju podijeljenih gradova, te o onima kako izvući najbolje iz interakcije makro-razvoja i lokalnih prilika.

Iako se stil života promjenio, ekonomski i politički sistem i dalje ostavlja za sobom siromaštvo, rasizam i strah, te unatoč novim mogućnostima i fleksibilnijoj socijalnoj mobilnosti, klasa i dalje ostaje dominantni okvir kroz koji pojedinci kreiraju svoje stavove, uvjerenja i očekivanja. „Rješenje“ u obliku modernizacije Belfasta i pretvaranja tog grada u metropolu Sjeverne Irske koja će odgovarati ekonomskim potrebama korporacija i modernih potrošača predstavlja ništa drugo doli nedostatak volje da se uopće shvati gdje bi rješenje konflikta moglo ležati i da se pomogne onima koji snose njegov teret. Prava demokracija u Sjevernoj Irskoj postojat će onda kada njeni stanovnici više neće osjećati potrebu da konstantno brane mjesta u kojima žive i vlastiti identitet.

Trenutna politika, koliko god formalno radila na poticanju kompromisa između dviju zaraćenih strana, svoj učinak ne pokazuje u praksi, tj. na ulicama Belfasta, već i dalje živi na mobilizaciji lojalističkih, tj. nacionalističkih emocija kroz diskurse nasilja. Globalizacija stoga neće doprinjeti homogenizaciji i sukobi neće izblijediti, već će samo poprimiti nove forme, a globalizacija će doprinjeti strahu od gubitka identiteta. Naravno, ukoliko se politika ne preorijentira sa diskursa žrtve i terora „s one strane“ na poboljšanje komunikacije između zajednica i osiguravanja jednakih mogućnosti za sve svoje građane.

 

DSC00300

 

tekst i foto: Maška Hubi

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close