TEKST

Dobra šala, ali ne komedija

 

Ivan Tudek: Pohvala jednostavnosti, Lauba, kuća za ljude i umjetnost, Zagreb, od 31. ožujka do 19. travnja 2017.

Tudek
Ivan Tudek: detalj s izložbe Pohvala jednostavnosti

Prihvatimo li stav da je humor jedan od najmoćnijih modusa komunikacije, pogotovo u kontekstu kritičkog odnosa prema društvu izraženog umjetničkim sredstvima, treba nas čuditi činjenica da humorističkih sentimenata u lokalnoj galerijskoj umjetnosti ima relativno malo, pri čemu njihovo često odsustvo podrazumijeva i tupljenje satiričke oštrice cijelog tog područja kulturnog stvaranja. Ipak, među umjetnicima mlađe generacije djeluje nekolicina autora interdisciplinarnog usmjerenja, čiji lucidni koncepti nadoknađuju prepoznate nedostatke, čak i ako umjetnici ne koriste humor da bi progovorili o određenim društvenim anomalijama, već humorni elementi u njihovim radovima služe izražavanju specifičnog, imanentno satiričkog svjetonazora, toliko vlastitog da sama njegova izdvojenost iz matice umjetničke scene predstavlja vrstu mekanog manifesta i permanentne socijalne kritike. Primjerice, takvi autori su Predrag Pavić i Igor Ruf, po formalnom obrazovanju kipari, a po vokaciji svestrani multimedijalni umjetnici, koji su svojim materijalnim i potpuno konceptualnim radovima prigrlili apsurd kao temeljni princip postojanja u današnjem društvenom uređenju. Balansirajući između njegovih akutnih ekstrema, humorističke efekte postižu razvijanjem vlastitih nekonvencionalnih mitologija, koje ponajviše obuhvaćaju glorifikaciju svakodnevnih, prema standardnim kriterijima sasvim običnih riječi i stvari, kao i artikulaciji autorovih odnosa spram njih, što često uključuje umni i fizički napor u nesrazmjeru s pažnjom koju bismo inače poklonili predmetima njihovog promatranja. U tom smislu, referentni mogu biti Pavićevi radovi Šiljenje u kut iz 2014. i Studija pokreta iz 2015., a navedenoj dvojici mogao bi se pridružiti i Niko Mihaljević, prošlogodišnji laureat Nagrade Radoslav Putar, posebno s radom Circumnavigare necesse est, vivere non est necesse, vrlo kompleksnim narativom sa središtem u knjizi umjetnika kojom autor pripovijeda o rutinskoj, ali dugotrajnoj ljetnoj šetnji obalom dalmatinskog otoka Prvića.

Trolist umjetnika raspoloženih za šalu prirodno se može proširiti njima bliskim, ali prilično drugačijim generacijskim suborcem Ivanom Tudekom, rođenim 1983., autorom također zainteresiranim za rad u čitavom nizu medija, od crteža, slika i grafika do videa i instalacija. Diplomiravši 2010., Tudek je u nedugoj karijeri sudjelovao u brojnim skupnim izložbama te ostvario dvanaestak samostalnih nastupa, kojima se sada pridružila aktualna izložba u zagrebačkoj Laubi, naslovljena Pohvala jednostavnosti. Ne možemo biti sigurni je li naziv izložbe slučajna ili svjesna parafraza poznatog filozofsko-satiričkog djela Pohvala ludosti Erazma Rotterdamskog iz 1509., no poput svestranog flamanskog intelektualaca nekoć davno, Tudek također duhovito, ali smireno gradi svoje stavove o temama koje ga okružuju, odlučivši se za formu minimalističkih vizualnih rebusa oblikovanih jezikom stripa, kako bi recipijentima prenio svoje poglede.

svjetionik
Ivan Tudek: detalj s izložbe Pohvala jednostavnosti

Uz kustosku podršku Petre Bohm, Tudek je u dijelu Laubinog prostora namijenjenog povremenim izložbama predstavio publici ciklus od dvadeset radova koji obuhvaća formatom čvrsto ujednačene slike izvedene akrilnim bojama na ljepenkama standardnih dimenzija od 70 x 100 cm, a svaka je podijeljena na dva prizora kojima je pridruženo par riječi teksta. Riječi i slike potpuno su neodvojive. Kako i dolikuje rebusima, cjelovito značenje Tudekovih verbalnih i vizualnih igara moguće je otključati samo promatranjem njihove sveukupnosti. Slike obuhvaćaju prizore koje autor ne nameće promatračima, oni su naprosto prisutni, a riječi su te koje im pružaju podtekst, što u spojevima sa slikama na koncu dovodi do humornog, odnosno satiričkog dojma. Tudekova satira čak i nije upravljena prema konkretnim i opipljivim metama ― ne, upravo suprotno! Na tragu kultnog Leksikona za nepismene, zbirke karikatura Nedjeljka Dragića iz 1966. godine, Ivan Tudek svojim slikama-rebusima promišlja univerzalne teme karakteristične za vlastiti kulturni krug, a za razliku od mnogih drugih kritičara društva, on barem u ovom ciklusu prema njemu ne gaji kivan odnos koji bi ga gurnuo u očaj i rezignaciju. Dapače, svježe Tudekove slike neprestano odišu stanovitim optimizmom, poput svjetionika koji je u prvom prizoru ugašen, a u drugom upaljen, dok se iznad njih ističe znakovita riječ “salvation” tj. “spasenje”. Dakako, samorazumljivo je da feral donosi spas unesrećenima na moru, ali i osigurava one koje još nije pogodila nikakva nevolja, no u Tudekovoj interpretaciji motiv služi kao putokaz ka ljekovitoj moći umjetnosti, čineći to uvjerljivo, čitko i nepretenciozno. Zatim, na drugoj slici, mlada žena prvo ima zatvorene, a potom otvorene oči te iznad nje jednostavno piše “awakening”, dakle “buđenje”. Tudekove poruke vrlo su jednostavne, gotovo banalne, ali manifestiraju iskrenu vjeru u umjetnički poziv istodobno ju prenoseći na publiku koja će na ove prijemčive radove neminovno reagirati s odobravanjem, budući da oni prije i poslije svega komuniciraju. Fino nijansirana dječja naivnost po kojoj će ciklus Pohvala jednostavnosti ostati prepoznatljiv na svu sreću nije zašećerena niti klizi u kič, što je vrijednost reduciranog likovnog jezika svjesnog da u ovom slučaju svako pretjerivanje i sastojak viška mogu biti pogubni, ali do toga ne dolazi zahvaljujući autorovoj vizualnoj i semantičkoj inteligenciji. Mada ovim slikama Tudek nije nužno probio led niti otkrio toplu vodu, jer je spajanja štafelajnog slikarstva sa stripom odavno bilo, a moglo bi ga biti sve više, stvorio je svoju vlastitu nišu koja ga u lokalnim okvirima čini trenutno prepoznatljivim, s tendencijom širenja renomea i van ove sredine.

 

Bojan Krištofić

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close