TEKST

Crveno-crni berlinski blokovi

 

Bio je to trideseti rođendan. Na mjestima vrlo glasan, bučan, čulo se razbijanje boca i zvižduci. Bilo je tu i dima, zelenog, crvenog, ružičastog i plavog, ali nije bilo kolača.

1stmaiberlin
Foto: preuzeto s @Rev1MaiBerlin

May Day u Berlinu tradicija je iz osamdesetih godina, a premda se demonstracije sad već nalaze i u turističkim knjižicama, malo tko zapravo zna kako ih je povijest uopće tamo upisala.

Kreuzberg je 1987. godine bio siromašna četvrt u zapadnom Berlinu, omeđena zidom s tri strane. Skupinu KreuzbergerInnen činili su pripadnici/ce svih lijevih varijanti. Na prosvjedu sindikata povodom 1. maja formirali su crveno-crne blokove koje su sindikalni lideri i sami željeli razbiti. Nakon prosvjeda planiran je povratak na street festival u Krezubergu. No, započeli su sukobi s policijom, nastavili se dugo u noć, stanovi su bili ispunjeni suzavcem, ljudi su se sakrivali u obližnje podrume, a tradicija sukoba s policijom nastavila se i sljedeće godine, i tako sve do svog tridesetog rođendana. Supermarket Bölle u blizini Görlitzer parka bio je spaljen do temelja, a ruševina je kao podsjetnik ostala tamo još dva desetljeća.

Već sljedeće 1988. godine okupilo se oko 10 000 ljudi pod parolom „Nema oslobođenja bez revolucije“. Kao i prethodni, završio je sukobom s policijom.

Devedesete su bile teške godine za antifa aktiviste/kinje u Njemačkoj jer je ujedinjenje potaknulo i val nacionalizma pa su demonstracije u sljedećim godinama bile i nešto slabije. Aktivisti/kinje su bitke uglavnom morali voditi na drugim frontama. Demonstracije su se preselile u Prenzlauer Berg koji je tada bio prepun skvotova, danas s potpuno drugačijim naličjem, znatno skuplji, ušminkaniji kvart s bio dućanima. Krajem 90-ih ponovno se vraćaju na ulice Kreuzberga. Konzervativna vlada pokušala je 2001. godine zabraniti protest, no to je privuklo još više demonstranata/kinja pa ni uvezeni policajci iz svih dijelova Njemačke nisu mogli kontrolirati okupljenu masu. Total rezultat: oko 270 policajaca ranjeno, 289 ljudi uhićeno. Jedna ptičica prišapnula mi je da su u vremenu prije navigacije aktivisti/kinje provodili noć uoči demonstracija u lijepljenju crnih traka na nazive ulica kako bi se novopridošli policajci po njima gubili.

Ni ostatak dvijetisućitih nije bio bez fajta, pa pod krinkom organizacije rezidenata, policija financira „MyFest“ kako bi demonstracije maknula iz Kreuzberga, no aktivisti/kinje u neposrednoj blizini održavaju vlastiti koncert s renomiranim imenima, a demonstracije se odvijaju s velikom i za policiju neočekivanom količinom ljudi. Njemački tabloidi u vlasništvu Springer grupe proizvodili su zavidnu količinu huškačkog sadržaja nazivajući ih huliganima, čime je policiji dan još veći legitimitet za nasilje.

 

IMG_0251
Foto: Hana Grgić

Tradicija prosvjeda održala se do danas – jučer je tako bez torte proslavljen okrugli, trideseti rođendan. Zbog kritika anarhističkih i ljevičarskih grupacije oko načina organizacije demonstracija u proteklih nekoliko godina ovogodišnji „Revolutionary first of May Demo“ prethodno nije bio prijavljen policiji, kako bi se još jednom prisjetili uvjeta pod kojima se održao onaj prvi 1987. godine. „Ne trebamo dozvolu za otpor“ poručili su u proglasu. Policija je protest „tolerirala“ i na njega rasporedila više od 5000 policajaca pristiglih iz svih dijelova Njemačke. Prosvjedni marš trajao je oko 2 sata, turisti/kinje su se umorili nakon prve rute, a oko 8000 tisuća (prema procjeni policije, dakle vjerojatno i više) aktivista/kinja hodalo je između četiri policijska kordona, dva sa svake strane, dok im se u povorci pridružilo i oko 20 000 podržavatelja/ica. Tijekom marša čule su se antifašističke i antikapitalističke parole na njemačkom jeziku, ali i parole poput Refugees are welcome here. Sada već tradicionalni i očekivani sukob dogodio se po dolasku na Spreewaldplatz gdje je marš i završio, no čini se bez većih posljedica. Noć prije, dva su auta spaljena na prosvjedima u berlinskim četvrtima Wedding i Prenzlauer Berg, no ostatak noći i dana prošao je relativno mirno.

Prosvjedi su kritizirani i zbog njihove popularizacije tijekom koje su postali svojevrsna turistička atrakcija. Neimenovani policijski službenik jednom je prilikom izjavio: „Oni imaju svoju zabavu, mi svoju“. Zvuči nešto kao prešutni dogovor?

Sigurno je da Berlin ima i važnijih, snažnijih i moćnijih prosvjeda, kao i dugogodišnju kulturu prosvjedovanja uopće. U izbornoj godini, eventualna je satisfakcija kritika berlinskog ogranka CDU koji je prosvjede žestoko kritizirao i pozvao na sankcioniranje organizatora.

Dogodine možda masovnije, artikuliranije, s manje frakcija, i manje turistički.

 

Hana Grgić

TAGOVI

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close