TEKST

Izvještaj s američkog fronta: Antifa organiziranje u Portlandu

 

Osim nasilnih protesta koji prate dosadašnji mandat novog američkog predsjednika, sve su češći rasistički i islamofobni napadi, a jedan je, nedavno u Portlandu, rezultirao i dvostrukim ubojstvom. Antifa grupe, koje čine kičmu antirasističkog i anti-Trump organiziranja od Washington DC-ja, do Berkleyja i Portlanda, srednjestrujaški američki mediji danas proglašavaju terorističkim organizacijama.  O situaciji u Portlandu, pročitajte u našem izvještaju s američkog fronta.

Foto: Antifa Portland

Prije nešto više od tjedan dana, 26. svibnja, dvije tinejdžerice, jedna crnkinja, a druga Muslimanka koja je nosila hidžab, ukrcale su se u prigradski vlak prepun ljudi u Portlandu, u Oregonu, koji je vozio iz centra. 35-godišnji putnik Jeremy Christian, bijelac, već se nalazio u vlaku, a kada ih je ugledao, počeo je vikati na njih i vrijeđati ih, uključujući rasističkim i protumuslimanskim pogrdama i prijetnjama. Ricky John Best (53), Taliesin Myrddin Namkai-Meche (23) i Micah David-Cole Fletcher (21) su intervenirali, a tijekom natezanja koje je uslijedilo, Christian je svu trojicu ubo nožem u vrat, ubivši Namkai-Mechea i Besta.

Čim je otkriven identitet ubojice, saznalo se da je Christian 29. travnja bio prisutan na skupu potpore Trumpu u 82. ulici, na kojem je snimljen kako koristi nacističke pozdrave i rasističke pogrde. Organizatori skupa su ga izbacili, no kasnije je viđen kako ulazi u autobuse koje je osigurala policija, s ostalim prosvjednicima koji podupiru Trumpa. Njegov profil na Facebooku je mješavina ekstremističkih, antireligijskih i anti-antifašističkih objava, a njegov policijski dosje pokazuje da je u zatvoru proveo osam godina zbog otmice i pljačke.

Prilikom svog prvog pojavljivanja pred sudom, Christian je vikao “Marš van ako vam se ne sviđa sloboda govora. Vi to zovete terorizam, ja to zovem domoljublje. Čujete li me? Umrite.“  Kasnije ga se moglo čuti kako viče “Napustite ovu zemlju ako mrzite našu slobodu – smrt antifašizmu!” Svatko iole upoznat s američkim desničarskim društvenim medijima lako će prepoznati sličnost ovih komentara i fašističkih nazora koji su preplavili internet nakon što je Trump izabran za predsjednika. Lokalne desničarske ličnosti brzo su se ogradile od ovih ubojstava, govoreći da je riječ o pristaši Berniea Sandersa, ukazujući na nedosljednosti u Facebook objavama Christiana i navodeći da je izbačen sa skupa u 82. ulici. Mnogi su čak išli toliko daleko i tvrdili da je bila riječ o samoobrani od osoba koje se nisu trebale miješati i ograničavati Christianovo pravo na slobodu govora. “I govor mržnje je zaštićen slobodom govora” bila je česta krilatica, a koristilo ju je čak i Američko udruženje za građanske slobode (American Civil Liberties Union – ACLU).

Foto: Prosvjed na University of California, Berkeley povodom najavljenog govora Mila Yiannopoulosa 1. februara ove godine

Joey Gibson, koji je organizirao skup u 82. ulici, kao i nekoliko drugih skupova potpore Trumpu u području Portlanda u zadnjih nekoliko mjeseci, već je bio planirao “Skup za slobodu govora” za nedjelju, 4. lipnja. Glavni govornici su trebali biti već poznate militantne kostimirane ličnosti s alternativne desnice, koje su sudjelovale u neredima u Berkeleyu. Desnica je počela koristiti takve skupove da demonizira antifašističke udruge i zloupotrebljava argumente o ‘slobodi govora’ nakon nereda do kojih je došlo nakon govora koji je održao Milo Yiannopoulos i otkazivanja govora koji je trebala održati Ann Coulter. Zajednica Portlanda tražila je da se otkaže skup o ‘slobodi govora’, a gradonačelnik je od savezne vlade zatražio da organizatorima oduzme dozvolu za okupljanje. Mreža udruga Antifa, skupa s drugim ljevičarskim organizacijama, podržala je pravo prosvjeda da se nastavi sukladno Prvom amandmanu, iako su također izjavili da je održavanje skupa izuzetno neukusno s obzirom na nedavna ubojstva. Skupu je na kraju bilo dozvoljeno da se održi.

Oregon je prvotno osnovan 1844. godine kao teritorij na kojem je dozvoljeno živjeti isključivo bijelcima, a 14. amandman, koji je svim građanima osigurao jednaka prava i zaštitu pred zakonom, nije ratificirao do 1973. godine. Sve ostale savezne države potpisale su ga do 1868. Godine. Iako od 1922. crncima više nije izričito zabranjeno da žive u Oregonu, zbog implicitnog rasističkog stava države, Oregon je nastavio imati vrlo bijelo stanovništvo u usporedbi s većinom drugih saveznih država. Ono malo crnačkog stanovništva koje je Oregon imao bilo je u potpunosti segregirano unutar četvrti Albina u sjevernom Portlandu (koje je, pak, unutar zadnjih 10 godina gotovo potpuno gentrificirano). U 1980-ima i 90-ima, u Portlandu su vrlo česti bili slučajevi nasilja od strane rasističkih skupina skinheadova, sve dok organizacija SHARPs (Skinheadovi protiv rasnih predrasuda) nije izborila pobjedu nad nacistički nastrojenim skupinama skinheadova i promijenila kulturu mladih u kulturu antirasizma i uključivosti.

U svjetlu ovih događanja, liberalni Portland tjedan je proveo u oplakivanju žrtava, sirovim emocijama i donošenju odluke o tome hoće li se jedan od najprogresivnijih američkih gradova suočiti sa svojim rasističkim problemima ili povući u neoliberalni narativ pasivnosti i nenasilja. Lokalni i nacionalni mediji su pokušali ocrniti antifašiste, i to a) korištenjem termina “antifa” za sve skupine koje koriste taktike maskiranja u crno i b) prikazivanjem antifašista kao nasilnih anarhista koji traže svađu s pristašama Trumpa ili započinju nerede protiv policije kako bi spriječili mirne liberalne prosvjede. Nekoliko dana nakon ubojstava, jednog vozača vlaka fizički je napao bijeli supremacist koji je po vlaku vikao nešto o ‘slobodi govora’. Micah Fletcher, koji je preživio napad Christiana, snimio je dojmljiv Facebook video u kojem ukazuje na kompleks bijelog spasitelja koji Portland ima, kao i inherentni rasizam u gradu.

Foto: Antifa Portland

U međuvremenu, Rose City Antifa, antifašistički radnički kolektiv pacifičkog sjeverozapada, i nekoliko drugih antifašističkih skupina i pojedinaca pripremali su se za nedjeljni protuprosvijed. RCA je objavio Izjavu o strategiji i taktikama, kojom je sudionike poticao na široku koaliciju, poštovanje raznolikosti taktika i usredotočenost na održivost borbe, čije trajanje će svakako premašiti sam dan prosvjeda. Pokrenuta je kampanja prikupljanja informacija na društvenim medijima kako bi se prikupilo što je više moguće informacija o organizatorima i sudionicima skupa ‘za slobodu govora’, ponuđeni su tečajevi samoobrane te je diljem grada podijeljeno mnogo letaka. Sve u svemu, jako malo se spavalo.

S druge strane, skupina alternativne desnice, Proud Boys (ponosni dečki), promovirala je svoj skup kao borbu protiv antifašista i sila netolerancije ‘fašističke’ ljevice te pozivala na nasilje. Nakon nereda na Berkeleyu 15. travnja, Kyle Chapman, poznat kao Based Stickman, počinitelj nekoliko kaznenih djela za koje tek treba biti službeno optužen, zakleo se da će svoje nasilne militantne taktike dovesti u ostale liberalne obalne gradove. Supina istih likova putovala je tako iz grada u grad, okupljajući oko sebe gomile lokalnih domoljuba kako bi sudjelovali u nasilnim okršajima s antifašističkim prosvjednicima. Sukobljene strane su na većini skupova bile podjednake u broju, a policija je sprečavala buktanje pretjeranog nasilja. U New Orleansu, međutim, jedan je prosvjed zbog uklanjanja konfederacijskog kipa završio tako da su pripadnici koalicije alternativne desnice bili brojčano znatno nadmašeni nemaskiranim antifašističkim protuprosvjednicima koji su marširali skupa s članovima lokalne zajednice. Bilo je važno da skup u Portlandu bude još jedan takav veliki poraz alternativne desnice, kako njen pokret ne bi ponovno uzeo zamaha.

“Sezonu lova na antifašiste proglašavam otvorenom. Udri čim ih ugledaš.”

U nedjelju, 4. lipnja, na dan prosvjeda, nitko nije mogao predvidjeti što će se dogoditi. Desničarski društveni mediji činili su se prilično uvjerenima da će skup imati veliki odaziv njihovih pristaša, dok se broj protuprosvjednika činio potpuno neizvjesnim. Kako je dan odmicao, Portlanđani i ljudi iz cijelog Oregona i Washingtona krenuli su prema centru uslijed vrlo visokih tenzija i očekivanja nasilja. Portland United Against Hate (Portland ujedinjen protiv mržnje), koalicija od 70 lokalnih građanskih udruga, okupirala je područje zapadno od parka uz gradsku vijećnicu. Koalicija radničkih skupina i sindikata okupirala je ulicu i nogostup ispred zgrade Federalne vlade na istočnoj strani. Članovi udruženja Antifa okupili su se u parku Chapman Square s južne strane. Stotine policajaca u punoj opremi okružilo je područje oko trga Schrunk, štiteći skup alternativne desnice, a snage Ministarstva domovinske sigurnosti su nadzirale sam skup.

Kada je skup počeo, okupilo se nekoliko tisuća protuprosvjednika, uključujući nekoliko stotina maskiranih antifašista, u usporedi sa samo nekoliko stotina prosvjednika za ‘slobodu govora’. Uzvici protuprosvjednika gotovo potpuno su nadjačali govornike alternativne desnice. Protuprosvjed je završio kada je netko od antifašista navodno bacio komad cigle na policijske snage, koje su krenule prema gomili s palicama, zatim ispalile suzavce, granate s gumenim kuglicama i mnoge runde nesmrtonosnog streljiva. Antifašistički prosvjednici su nakon toga krenuli na ulice. Za to vrijeme, sudionici skupa za ‘slobodu govora’ uzvikivali su “SAD!!!!! SAD!!!” U ovom stadiju Trumpovog mandata, policijske snage Portlanda već su se uspjele dobro uvježbati u kontroli gomila. Antifašistički prosvjednici brzo su razlomljeni u manje skupine i pretraženi, a njihova lica i identifikacijski dokumenti fotografirani prije nego im se dozvolilo da napuste prosvjed.

Sveukupno je uhapšeno 14 osoba s obje strane prosvjeda. Bilo je tek nekoliko manjih naguravanja, nitko nije ozbiljno ozlijeđen, a stvari su itekako izgledale kao da idu u prilog antifašistima. Većina stanovnika Portlanda nikada prije nije vidjelo policijske snage u punoj opremi ili kako koriste sredstva kontrole gomile protiv svojih građana. Pripadnici takozvane građanske vojske desničarskog pokreta “3 Percenters” fotografirani su kako pomažu policiji u hapšenju antifašističkih prosvjednika, a prosvjednici alternativne desnice doživljeni su kao slabi, cmizdravi i brojčano silno nadmašeni. U svakom pogledu, akcija je doživljena kao golemi uspjeh.

‘Patrioti’ koji su organzirali skup također tvrde da su odnijeli pobjedu. Prosvjednici su njihov skup opisali kao govor mržnje, dok su ‘Patrioti’ bili oprezni da ne koriste nikakav eksplicitni govor mržnje, iako je događaj bio prepun kriptofašističkih simbola. Sada tvrde da je jedini govor mržnje ili nasilja došao od antifa grupa, te da je odgovor policije dokazao da je antifa agresor u toj situaciji.

Najvažnija lekcija prošlog tjedna je važnost suzdržanosti. Činjenica da se netko povezan s desnicom osjećao da ima pravo ubiti dva i teško ozlijediti jednog člana zajednice, nenamjerno je stvorila nove heroje antifašizma. U tom kontekstu, svatko u Portlandu zapitao se do koje mjere je spreman ići u borbi protiv mržnje i netolerancije, a to je u praksi značilo da je cijeli gradi postao dijelom antifašističkog pokreta, barem u nazorima, ako ne i u nazivu. Iskusni antifašistički aktivisti opetovano su ukazivali na važnost toga da se ne stvaraju mučenici desnice, a sada nam je i jasno zašto. Iako svi razumijemo potencijalnu potrebu za nasiljem protiv fašista, taj dan smo pobijedili upravo zato jer smo se suprotstavili na nenasilan način. Ovaj neuspjeh alternativne desnice zasigurno će dodatno otežati njene već napete unutarnje odnose te odvratiti nadobudne fašiste od toga da se udružuju s gubitnicima. Naposljetku, portlandska zajednica uspjela se okupiti i ujediniti oko zajedničke vrijednosti, što je važno jer radikalni ljevičari i liberalna ljevica imaju vrlo napet odnos još od nemira 9. studenog, na dan nakon izbora.

Sada je prije svega jako važno da učvrstimo taj odnos i pritom nastavimo budno pratiti svakodnevni rasizam i nesnošljivost. Možda smo osvojili bitku, ali moramo dobiti i rat. Dok god Trump ostane na vlasti, desnica će biti ohrabrena djelovati protiv onih koje doživljava kao manje moćne. To samo znači da ćemo morati nastaviti biti budni u zaštiti nebijelaca, imigranata, siromašnih, osoba s invaliditetom, obespravljenih i religijskih manjina u našim zajednicama, a pritom nastaviti pratiti fašističke elemente desnice, policije i vlade te im se odupirati i fizički kada je to potrebno. Jučer predstavlja ogroman prvi korak, ali bit će ih potrebno još mnogo.

 

Autor: Hans Lindauer

Prijevod: Leo Štedul

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close