TEKST

Autogol Therese May

 

Iznenađujući neuspjeh britanske premijerke Therese May da osigura većinu u parlamentu  produbio je rastuću političku krizu u zemlji. Zbog neočekivanih izbornih rezultata dvogodišnji raspored i rok za pregovore u vezi s Brexitom trenutačno je u pometnji. Uspon laburista u vrijeme Corbyna jasno demonstrira kako je masovni pokret temeljen na klasnoj politici kadar promijeniti lice europske politike u 21. stoljeću, te kako  politika nade može  pobijediti politiku straha.

Foto: FB Momentum organizacije/kampanje, osnovane 2015. u cilju podrške novom vodstvu i programu Laburističke stranke

Britanska premijerka Theresa May je 18. travnja 2017. najavila prijevremene parlamentarne izbore, u kojima torijevci prema anketama imaju veliku većinu. Podrška laburistima je tokom kampanje znatno skočila, no torijevci su ipak konstantno bili u prednosti.  Iznenada, tokom posljednjih tjedana kampanje, Whitehall (centar Vlade UK) i stožer torijevaca počeli su se pripremati za realnu mogućnost da u parlamentu ostanu bez većine (eng. ‘hung parliament’, op.a.). Izlazne ankete na dan izbora (8. lipnja) dale su prvi konkretan znak da će ova malo vjerojatna mogućnost ipak postati stvarnost, a onda su počeli stizati rezultati. Šokantan preokret dogodio se u dotad torijevskim županijama, primjerice  Canterburyu (gdje su torijevci na vlasti od 1918.) i Kensingtonu (profinjenom, fensi susjedstvu u Londonu), gdje su pobjedu zabilježili laburisti. Na kraju, obznanjeno je da u parlamentu ipak nitko nije osvojio većinu. Kako je izjavio poznati bivši nogometaš Gary Lineker, „Theresa May je zabila autogol sezone“ – što nas tjera da se zapitamo: u čemu je pogriješila?

Nepotrebni izbori?

Theresa May napravila je jako lošu procjenu time što je najavila prijevremene izbore tri godine prije isteka svoga mandata. Jašući na valovima jake podrške u anketama, namjeravala je konsolidirati još jedan petogodišnji mandat kako bi vodila UK kroz proces Brexita, i očekivano klimav period neposredno nakon izlaska iz Evropske unije. Stoga je fokus kampanje bio usmjeren na promoviranje njenog „snažnog i stabilnog” vodstva. Anketama predviđeni trijumf torijevaca ojačao bi njenu poziciju u stranci, odakle bi mogla ugušiti ne samo opoziciju Brexitu unutar stranke, već i one desnije, koji žele gotovo potpunu neovisnost od EU institucija. Očekivala je laku pobjedu, budući da mnogi unutar Parlamentarne laburističke partije (PLP – Parliamentary Labour Party) nisu oduševljeni politikom Jeremya Corbyna, a ankete su pokazivale da glasači u njemu ne vide dobrog vođu. Unatoč tome što je imala veliku većinu srednjestrujaških medija na svojoj strani, njezina kampanja prošla je katastrofalno. Pokušala je, i nije uspjela, oslanjajući se gotovo isključivo na pitanje Brexita.

Većina u rukama torijevaca također bi značila gotovo siguran krah Nacionalne zdravstvene službe (NHS). Međutim, NHS kao rezultat poslijeratnog društvenog konsenzusa uživa veliku podršku heterogenih skupina koje glasaju za različite stranke. Rane ankete sugerirale su da je glasačima Brexit manje bitan od NHS-a, kojeg je Corbyn obećao zaštititi i financirati. Također je predložio niz popularnih i čvrsto socijalno-demokratskih mjera poput nacionalizacije javnog prijevoza i energetskog sektora, besplatnog obrazovanja i besplatnih obroka u zemlji u kojoj gotovo tri milijuna djece gladuje tokom školskog dopusta. Corbynovi argumenti su očito ostavili dojam na glasače, a vrlo vjerojatno i prijedlog većeg oporezivanja poduzeća i bogatih, kako bi se mogle financirati projekti i službe poput NHS-a.

Corbyn: neočekivani junak?

Corbyn je aktivan član Parlamentarne laburističke partije dugi niz godina. Pobunio se protiv vodstva stranke više puta, kada je primjerice glasao protiv rata u Iraku, ili protiv obnavljanja skupog programa nuklearne podmornice. Energiju je usmjerio na lokalnu politiku i grass-roots ljevičarske aktivističke inicijative poput “Stop the war” i dr.

Zanimljiva je činjenica da ga mnogi u partiji doživljavaju kao ‘ekstremnog ljevičara’, iako je njegova politika i većina prijedloga (besplatno obrazovanje, nacionalizacija energetskog sektora i javnog prijevoza) čvrsto socijalno-demokratski utemeljena. Dok neki opisuju njegov pristup kao populistički, kako ističe komentator Richard Seymour točnija i prikladnija fraza bila bi “klasna politika” – osvježavajuća promjena nakon individualističke politike identiteta i third-way “neoliberalizma s garancijama” koji je promican pod Tony Blairovim vodstvom. Tokom svog života u politici, Corbyn je dosljedno stavljao interese radničkog pokreta na prvo mjesto, koristeći PLP kao sredstvo za napredovanje pokreta.

Za razliku od Corbyna, velik broj članova političkog centra Laburističke stranke – ono što bi se moglo nazvati ‘ekstremnim centrom’ – koristili su partijske strukture i sintagmu “lojalnost prema partiji” kako bi potkopali i uništili radnički pokret, budući su zapravo plaćenici bliski velikim korporacijama. Tokom unutarstranačkih izbora prije dvije godine Corbyn nije uspio osigurati dovoljnu stranačku podršku da bi se njegovo ime pojavilo na glasačkom listiću, ali zagovornici drugih struja među laburistima dogovorili su se podržati ga, kako bi političke perspektive prisutne na listiću bile bogatije i raznovrsnije. Ono što se dogodilo nakon toga je bez presedana: Corbyn se dokazao kao vrlo popularan među članstvom, a velik broj građana učlanio se u laburiste kako bi glasao za njega. Kandidatkinji ekstremnog centra Lizi Kendall pripalo je najmanje, dok su dva umjereno lijeva kandidata dobila nešto više glasova, iako manje od Corbyna. Corbyn je uvjerljivo pobijedio i postao vođa oporbe.

Foto: FB Momentum organizacije/kampanje

Corbynova popularna baza koja se kristalizirala tijekom njegove kampanje nastavila je djelovati pod nazivom “Momentum”, i ima vodeću ulogu u angažmanu i uključivanju mladih ljudi. Treba osobito istaknuti sofisticiranost Momentumovog pristupa i metoda korištenja društvenih medija u svrhu ove izborne kampanje.  Kako stvari stoje, Corbyn bi mogao ponoviti uspjeh i postati premijer, pokazati da nije popularan samo među raznoraznim grupama političkih aktivista, već i da ima duboku podršku običnih ljudi.

Izborna kampanja

Podrška Corbynu rapidno je rasla tijekom kampanje, u velikoj mjeri zahvaljujući čestom obraćanju široj javnosti putem istupa diljem Ujedinjenog Kraljevstva. Corbynovi javni istupi predstavljali su  priliku da sebe pokaže u drugačijem svjetlu od onog kojeg su promicali Rupert Murdochovi mediji (komercijalno-tabloidna, visoko koncentirana medijska grupacija, poznata po nizu skandala, poput afere s prisluškivanjem, op.u.). Novine The Daily Mail su, primjerice, napisale trinaest strana o Corbynovim vezama sa simpatizerima terorista i osudile njegov manjak patriotizma, dok su novine The Sun tiskale grozan naslov “Don’t chuck Britain in the Cor-bin” (doslovno – nemojte baciti Britaniju u Corbynovu kantu za smeće). Otkako je postao vođa oporbe zasut je ogromnom količinom lošeg publiciteta od strane srednjestrujaških novina, pa čak i onih koje bi se mogle smatrati prirodnim saveznicima. Dok se May tokom kampanje ponašala kao robot, diskutirajući samo s pažljivo izabranim ljudima i grupama, Corbyn je očito tek na ulicama bio u svom elementu, razgovarajući s običnim ljudima i obraćajući se velikim skupovima. Čak je djelovao prirodnije tu nego debatirajući u parlamentu, gdje se interakcija često temelji na “dvoboj” stilu, karakterističnom za debatne udruge u privatnim školama. Svoj pristup u parlamentu već je revolucionirao “Prime Ministers Questions” formatom u kojem se postavljaju pitanja premijerci. Umjesto očekivanog sudjelovanja u dvoboju, Corbyn je postavljao pitanja dobivena od samog članstva putem javnog poziva, i na taj način ubacio zrno direktne demokracije.

Foto: propagandni letak torijevaca

May je na svojoj strani imala Murdochove medije, dok je PLP (Parlamentarna laburistička stranka) pokušala maknuti Corbyna samo godinu dana ranije, tvrdeći da nema vještine potrebne za vođenje stranke. Međutim, sada je May izgubila čak i upitan legitimitet i autoritet po pitanju sudjelovanja u pregovorima s EU birokratima oko Brexita, dok je Corbynov legitimitet za vodstvo jači nego ikada: kako je rekao tijekom izborne noći, “May sada treba dati ostavku.” Corbyn je također dobio pojačanje od omladine koja je glasala u velikom broju, osobito u mjestima u kojima živi mnogo studenata. Vrijedi spomenuti da je također utjecao na slom UKIP (UK Independence Party) – dio radničke klase privučen UKIP-u zbog njihovog čvrstog stava o napuštanju Evropske unije, zahvaljujući Corbynu vratio se laburistima.

Političke posljedice za UK i Brexit

Parlament bez većine znači da torijevci (koji su u prednosti po broju zastupničkih mjesta u parlamentu) mogu dobiti većinu jedino uz pomoć Demokratske Unionističke Partije (DUP-a) – radi se o desničarskoj partiji u Sjevernoj Irskoj bliskoj paramilitarnim grupama, koja istovremeno zauzima anti-LGBTQ i anti-katoličke pozicije. Dosad je više od 650.000 građana (broj i dalje raste) potpisalo peticiju tražeći od torijevaca da ne ulaze s njima u koaliciju. DUP je također poznata po nepredvidljivosti, pa takva koalicija ne bi znatno pomogla javnom imidžu torijevaca – osobito u Škotskoj. Ovo je važno jer su torijevci doživjeli uspon u Škotskoj nakon pada popularnosti Škotske nacionalne stranke (SNP), u velikoj mjeri zato što se dio škotskih glasača osjeća odvraćenima obećanjem Nicole Sturgeon (vođa SNP-e) o novom referendumu za neovisnost Škotske. Rezultati ovih izbora po svoj prilici znače da će se glasanje ponoviti u bliskoj budućnosti, vjerojatno u roku od šest mjeseci. Međutim, to također znači i produbljivanje trajne političke krize u UK-u. Šanse da se Brexit neće dogoditi su male, budeći da su i torijevci i laburisti Brexit prihvatili kao cilj.

Ovi izbori bili su lakmus test za tzv. “tvrdi Brexit” koji je zagovarala May. Tvrdi Brexit postavlja politiku smanjenja imigracije na prvo mjesto. To bi značilo odumiranje prava slobode kretanja, a EU radnici bili bi tretirani kao radnici iz trećih država. EU elite međutim ističu da su sloboda kretanja i sudjelovanje u unutarnjem tržištu neodvojivi; prema tome, uvođenje tvrdog Brexita značilo bi ujedno i povlačenje iz unutarnjeg tržišta, a po svoj prilici i iz carinske unije. Ako se ovo dogodi, prava ljudi iz drugih EU država koji žive u UK-u visit će u zraku, a to je pitanje kojemu je Corbyn dao pravo prvenstva u pregovorima oko Brexita.

Rezultati također pokazuju da su ljudi, kada su ulozi dovoljno visoki, u stanju vidjeti onkraj onoga što im se servira putem moćnih Murdochovih medija. Rezultati također ocrtavaju podijeljenost građanstva po generacijskim, klasnim i pro/anti Brexit linijama. Veliki broj starijih građana glasa za torijevce (osobito oni iz tzv. ‘baby-boom’ generacije), od kojih su mnogi vlasnici nekretnina s podebelim mirovinama. S druge strane masa mladih ljudi osjeća kao da nema što izgubiti, da su bez perspektive i budućnosti, da nikada neće uspjeti kupiti kuću ili stan, dok se njihovo “zaposlenje” kreće unutar “zero hour contract” (ugovori bez specificiranog i unaprijed određenog broja sati) i općenito prekarnih uvjeta rada.

Za kraj  – i što je najvažnije – rezultati ovih izbora jasno su pokazali kako klasna politika može privući glasače i da famozni slogan Margaret Thatcher “TINA” (“there is no alternative” – nema alternative) polako ali sigurno vene, skupa s propadanjem ekstremnog (neoliberalnog) centra u UK politici, što ipak budi nadu u bolju budućnost i pozitivne političke promjene i u drugim mjestima u Europi i diljem svijeta.

 

Andrew Hodges

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close