TEKST

Kako je Filozofski postao naš

 

Više od godinu dana trajala je burna borba na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ono što je započelo protivljenjem netransparentnom guranju ugovora o izvođenju dvopredmetnih studija s Katoličko-bogoslovnim fakultetom postepeno se pretopilo u sveopći institucionalni rat, odnosno u krizu upravljanja dirigiranu od strane vladajućih sveučilišnih struktura u svrhu očuvanja vlastitih pozicija moći i servisiranja partikularnih i privatnih interesa pojedinih sveučilišnih klika.

Foto: Facebook Plenuma Filozofskog fakulteta

Filozofski je tako na prošloj sjednici Fakultetskog vijeća nakon mukotrpne borbe dobio svoju dekanicu, predloženu od strane progresivne opozicije okupljene u Inicijativu za Filozofski, čime su se bitno uzdrmale učmale sveučilišne strukture te je postignut važan korak za transparentno i demokratsko upravljanje Fakultetom. Iako opoziciju na Fakultetu, ali i na Sveučilištu općenito, nesumnjivo očekuje još teških bitaka, ova pobjeda označava pozitivan pomak u izbijanju institucionalnih poluga moći iz ruku vladajućih elita. Jer, ako nam je slučaj Filozofskog fakulteta išta pokazao, onda je to da famozne “institucije koje trebaju raditi svoj posao” uopće ne rade u korist “svih” što se često uzima kao nešto što je samo po sebi razumljivo, već su duboko strukturno isprepletene i povezane s pozicijama moći, privatnim interesima pojedinaca i skupina te koruptivnim mrežama.

Institucionalno nasilje

Takva narav (sveučilišnih) institucija na vidjelo je izašla upravo u rujnu 2016. godine. Kada je u lipnju iste godine pokrenut postupak razrješenja tadašnjeg dekana Filozofskog fakulteta Vlatka Previšića, zbog netransparentnog i autokratskog upravljanja Fakultetom, rektor Boras i Senat Sveučilišta pod egidom “pomoći Filozofskom fakultetu” u rujnu donose odluku o poništavanju izbora za Studentski zbor Filozofskog fakulteta, više od petsto dana nakon provedenih izbora i na temelju apsurdnih “nepravilnosti” u radu zbora, samo kako bi spasili Previšićevu fotelju, a samim time i zaštitili vlastite interese. Takva pravna vratolomija za sobom je povukla tisuću pitanja i vrlo teške posljedice: naime, proglašavanjem studentskih predstavnika u Fakultetskom vijeću “nelegalnima” u pitanje su se dovele sve one odluke koje je Fakultetsko vijeće donijelo do tog trenutka. Iako ni vrli sveučilišni čelnici zasigurno nisu mogli predvidjeti sve konzekvence do kojih je došlo uslijed te odluke, iza njih je stajalo i Ministarstvo i razne pravne službe i sudovi te se nisu trebali bojati da neka odluka neće biti donesena u njihovu korist. U cijeloj toj situaciji posebno je cinično bilo korištenje famozne autonomije Sveučilišta kako bi se opravdala potpuna inertnost Ministarstva obrazovanja po pitanju Filozofskog fakulteta. Činjenica da državne institucije nisu napravile apsolutno ništa pozivajući se na autonomiju ne treba posebno čuditi s obzirom na interesnu povezanost aktualnog premijera, ministra obrazovanja i pojedinih sveučilišnih glavešina po kojekakvim opskurnim elitističkim udrugama. Institucionalno nasilje u jednom se trenutku čak demonstriralo u obliku gole fizičke sile, kada je Vlatko Previšić angažirao privatnu zaštitarsku firmu da ga štiti od tobožnjih terorističkih prijetnji i kada su zaštitari fizički onemogućili studentskim predstavnicima da prisustvuju sjednici Fakultetskog vijeća.

Foto: Facebook Plenuma Filozofskog fakulteta

Pravne su se vratolomije i korištenje institucionalnih poluga za očuvanje pozicija moći nastavile s ridikuloznim umirovljenjem Previšića koji je po sili zakona tako i onako već bio umirovljen (!) kako bi se opravdalo protustatutarno i nezakonito postavljanje rektorskih poslušnika u privremenu upravu Fakulteta. Uzaludno je bilo samo sazivanje Fakultetskog vijeća od strane većine članova da se razbije status quo koji se stvorio uslijed dirigirane krize upravljanja, kada Senat Sveučilišta kao vrhovna sveučilišna institucija nije prihvatio ni potvrdio tu sjednicu, uzaludan je bio protestni marš pred Rektoratom kada su se Senat i rektor na to oglušili, uzaludni su bili silni dopisi i zahtjevi za sazivanjem Fakultetskog vijeća, kada je vršitelj dužnosti dekana Filozofskog fakulteta djelovao isključivo po nalozima iz Rektorata. Skoro šest mjeseci Fakultetsko vijeće kao vrhovno tijelo odlučivanja na Fakultetu nije bilo sazivano, zbog svijesti rektora i njegovih poslušnika da većinu u tom vijeću nemaju, a kada je prvi put i bilo sazvano, vršitelj dužnosti naprasno je prekinuo sjednicu kada je na dnevni red došlo pitanje izbora novih predstavnika Fakulteta u Senatu. Na kraju krajeva, i studenti Hrvatskih studija i Tekstilno-tehnološkog fakulteta u svojoj borbi za kvalitetno studiranje i demokratsko upravljanje na svojim fakultetima naišli su na gluho uho “institucija koje bi trebale raditi svoj posao.”

S obzirom na sve rečeno, sa sigurnošću možemo konstatirati da je generalni lajtmotiv svih problema koji su buknuli na Filozofskom fakultetu, ali i Sveučilištu u cjelini u zadnjih godinu dana bio servisiranje privatnih interesa  i politička trgovina. Osvrnemo li se samo na problem ugovora između Katoličko-bogoslovnog fakulteta i Filozofskog fakulteta, koji je u krajnju ruku predstavljao pokušaj klerikalizacije obrazovanja, pozadina tog ugovora ujedno je bilo i kupovanje glasova za rektorsku poziciju te jačanje političke moći Crkve u hrvatskom društvu. Damir Boras je, naime, rektor postao uz pomoć glasova s KBF-a, a crkvene su strukture htjele omogućiti vjeroučiteljima indoktrinaciju ne samo po satovima vjeronauka, nego i na nastavi povijesti, hrvatskog jezika i mnogih drugih predmeta. Puzajuća klerikalizacija u ovom je slučaju omogućena političkom dealovima i interesom jednog čovjeka i njegove klike da dođe na visoku upravno-političku funkciju.

Filozofski je naš!

Foto: Facebook Plenum Filozofskog fakulteta

U svakom slučaju, sveučilišna vrhuška godinama navikla da može raditi što poželi, jer nije bilo organizirane opozicije koja bi joj se suprotstavila, neće više moći tako mirno izvoditi svoje prljave poslove, a Sveučilište tretirati kao svoje privatno vlasništvo. Upravo se to organiziranje opozicije treba smatrati najvećim uspjehom borbe na Filozofskom fakultetu i Sveučilištu općenito. I kada dođu novi problemi (novi problem već je u pripremi u vidu Dopune Zakonu o znanosti i visokom obrazovanju kojom Boras praktički želi ozakoniti sve nezakonitosti koje je provodio u zadnjih godinu dana), opozicija će biti tu da glasno kaže ne. Studenti Filozofskog fakulteta i drugih sastavnica Sveučilišta mukotrpno su radili na međusobnom povezivanju, mukotrpno su radili na povezivanju s profesorima te su mukotrpno radili na povezivanju i osvještavanju studentske baze. I studenti i profesori organizirali su brojne tribine, medijske istupe, proteste i prosvjedne akcije, plenume i radne grupe, pisani su proglasi i dopisi, organizirale su se opozicijske liste na izborima za studentske zborove, mobilizirali su se glasači. To sve se radilo u izrazito nepovoljnim uvjetima – najbolja ilustracija tog primjera jest Plenum Filozofskog fakulteta. Naime, i Damiru Borasu i Vlatku Previšiću i Mislavu Ježiću i Anti Čoviću Plenum i plenumske akcije svojevremeno su “vraćali vjeru u čovjeka” i predstavljali hvalevrijedan primjer studentskog organiziranja i djelovanja. Međutim, u onom trenutku kada je situacija postala takva da se izravno dirnulo u njihove interesne mreže, nestalo je blagonaklonog pogleda na Plenum i plenumsko organiziranje. Štoviše, tada se počelo govoriti o nekakvim vaninstitucionalnim prijetnjama, a Plenum se nastojao diskreditirati povezivanjem s pojedinim političkim strankama.

Neovisno o svim tim poteškoćama, studenti i profesori Filozofskog fakulteta uspjeli su se izboriti za svoj Fakultet unatoč strukturno puno slabijoj poziciji u odnosu na sveučilišnu oligarhiju te neće više dopustiti da se od te institucije radi ruglo. Drugim riječima, Filozofski je doista postao naš, odnosno fakultet koji će stremiti prema općem dobru, transparentnosti i demokratičnom upravljanju i koji će raditi u korist svih svojih profesora i studenata.

 

Anja Grgurinović

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close