TEKST

Trgovi i ulice kao simboli emancipacije

Pitanje naziva Trga maršala Tita u posljednje je vrijeme postalo jedno od ključnih političkih sukoba ― pitanje je to o kojemu praktički može ovisiti nova konfiguracija političkih snaga u Skupštini Grada Zagreba (dalje: Skupština), a također se nameće i kao primarna differentia specifica novoosnovane političke stranke nastale s ciljem izazivanja HDZ-a zdesna.

Naime, Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih, predvodnici tog krajnje desnog projekta, traže rezolutno i trenutačno preimenovanje Trga maršala Tita odlukom u Skupštini te odbijaju referendum o tom pitanju, što je ustvari pokušaj zaobilaženja mogućnosti da o njemu odlučuje novi-stari gradonačelnik Milan Bandić, ali i njegova u prvom krugu poražena protukandidatkinja Sandra Švaljek. To je Hasanbegovićev i Esihin uvjet za potporu Bandiću, a rezultat je višegodišnjih nasrtaja krajnje desnice na simboličku ostavštinu bivšeg sustava, ponajviše na ime Josipa Broza Tita. Ono što se odvijalo godinama kroz desno orijentirano civilno društvo, uz pomoć revizionističko-negacionistički orijentiranih povjesničara, profašističkih medijskih emisija te kroz sâm politički diskurs u cjelini (npr. onaj o “dvama totalitarizmima”, što je zajednički topos kako liberalima tako i nacionalistima), sada je dobilo svoj izraz u novoj stranci i zastupničkim mjestima u gradskoj Skupštini. Nove ikone hrvatske krajnje desnice imaju priliku ostvariti ono što milijunu HSP-ova i pridruženih strančica, za koje velika većina ljudi nikada nije ni čula, dosad nije uspijevalo. Jedna od tih stavki je i preimenovanje trga nazvanog po čovjeku koji tim grupacijama predstavlja utjelovljenje samog Sotone.

No, zašto je to pitanje toliko važno? Pobornici preimenovanja reći će da je sramotno da “najljepši zagrebački trg nosi ime po jednom od najvećih zločinaca u povijesti” te da je, konzekventno, preimenovanje stvar temeljnih etičkih načela. Na to će pak dobiti opravdan odgovor da je riječ o jednom od vodećih heroja antifašističke borbe u okupiranoj Europi, kao i državniku koji je predstavljao važan faktor u međunarodnim odnosima, zahvaljujući kojemu je Jugoslavija imala suverenitet o kojemu zemlje nastale njezinim raspadom danas mogu samo sanjati. Ipak, čini se da bi po pitanju preimenovanja reakcija velikog dijela građanstva bila nezainteresiranost, i to na način: “ima i važnijih tema” i/ili “dosta je ustaša i partizana”. I kada tako kažu, imaju pravo, ali s jednim bitnim nedostatkom. Kao prvo, na samoj metodološkoj razini, vrlo je nezahvalno odvajati bitno od nebitnoga, uvoditi diskontinuitete u različita društvena pitanja, odjeljivati ih po principu krušaka i jabuka. Takvo klasificiranje (na bitno i nebitno) osuđeno je da poprimi krajnje relativan karakter pa bismo, po svemu sudeći, vrlo vjerojatno dobili more različitih razdvajanja na bitno i nebitno ovisnih o nečijoj klasnoj poziciji, društvenom statusu, obiteljskoj prošlosti, nacionalnoj i religijskoj pripadnosti itd. Kao drugo i značajnije, na sadržajnoj razini, pitanje imenovanja trgova i ulica neodvojivo je od onih tobože konsenzualno bitnih tema poput materijalnog stanja i životnog standarda. Imenovanje ulica i trgova čin je koji postoji na simboličkoj razini (ne utječe neposredno na puninu želuca), ali baš stoga nosi u sebi mnogo više sadržaja nego što je to vidljivo samo na plavoj ploči ovješenoj na pročelju neke sive zgrade. Nosi izvjesne vrijednosti i ideje, a kao takav, svaki odnos prema prošlosti ocrtava ujedno i odnos prema budućnosti.

S potonjom bi se rečenicom vrlo vjerojatno složio i desničar, pobornik preimenovanja Trga maršala Tita. Za njega je taj naziv simbol jugokomunističkog mraka, boljševičkih progona te zločina 1945. godine i poslije. U revizionističkoj maniri ovdje se povijest uspijeva izvrnuti tako da ispada da se tu radi isključivo o pitanju temeljnih etičkih normi i dobrog ukusa. Međutim, ako netko i vjeruje u to, time samo dokazuje kako izvjesna ideološka interpelacija proizvodi uglavnom nesvjesne učinke ― u ovom slučaju to da je dovoljno baciti kost nazvanu “crveni vragovi” da se zaboravi na sve one tobože bitne probleme ― tobože bitne, jer njihovu važnost dezavuiraju oni koji se na ovaj način obračunavaju s poviješću. Ukratko, pitanje nazivlja ulica i trgova (konkretno onih nazvanih po maršalu Titu, ali i drugih partizanskih boraca) nemoguće je razdvojiti od konkretne, neposredne materijalne i egzistencijalne problematike, s obzirom na to da je društveno naslijeđe koje uživamo, premda u sve devastiranijim oblicima, rezultat narodnooslobodilačke borbe, socijalističke revolucije i poslijeratne izgradnje zemlje.

U tom je smislu napad na ovo nazivlje ujedno i napad na sve emancipacijske rezultate koje je ta borba postigla. Širok pristup zdravstvenoj zaštiti, besplatno obrazovanje, socijalni stanovi, industrijalizacija i modernizacija zemlje, prava žena, radnička prava, stabilna vanjska politika itd., samo su dio socijalističkog društvenog naslijeđa i emancipacijskih rezultata koje je donio pokret predvođen upravo maršalom Titom. Napad na Trg u sklopu je sâmog cilja krajnje desne ideologije koja relativizira fašizam i budi neofašističke tendencije. Manipulacije kojima se želi zatrti određena simbolika i nazivlje samo su interpelativni momenti čiji je cilj ostvarenje vizije društva u kojemu bi na kraju ostala samo plemena, toljage i spuštene gaće ― to bi bio svijet krajnje izražene nejednakosti, segregacije i diskriminacije, potpune pokornosti raznim autoritetima a ponajviše onima utjelovljenima u kultu nacije, vjere i obitelji. Tada nikoga ni one “bitne” teme ne bi zanimale jer bi za njih postojala stalna zamjena – upravo u prethodno spomenutim surogatima. To bi bio svijet u kojemu bi sve točke otpora bile eliminirane, a vladajuća bi klasa nesmetano mogla potvrđivati svoju dominaciju.

Naprednija i sigurnija budućnost, u vidu većih materijalnih prava i zadovoljavajućeg životnog standarda, moguća je jedino u kontinuitetu s prošlošću ― prošlošću koja je iznjedrila niz postignuća odlučujućih za dostojan život većine članova društva. Zato je njezino simboličko očuvanje minimum koji se mora zadovoljiti kako bi svaka neposredna borba za materijalna i socijalna prava imala ikakvu svrhu te uopće bila moguća. U tom smislu, spomen na Josipa Broza Tita nije spomen koji smije biti zaboravljen, čak ni pod cijenu “utišavanja ideoloških sukoba”, što je floskula kojom sve češće barata srednja struja. U tom svjetlu potrebno je jasno izložiti da se doista treba okaniti izlišnih rasprava o ustašama i partizanima, kao i o nazivlju ulica i trgova. Međutim, nužno je također i odgovoriti svima onima koji ta pitanja ističu kao središnja, jer iza toga stoji obračun s najsvjetlijom tradicijom ovih prostora, bez koje dugo vremena ne bismo mogli posvjedočiti tolikim pravima i socijalnim dostignućima. Stoga nije ni neobično ni nevezano da su masovna preimenovanja trgova i ulica (od Rade Končara do Nade Dimić, mnogo je takvih primjera) nazvanih po antifašističkim borcima i komunistima bila popraćena regresijom po pitanju socijalnih prava i općom devastacijom privrede ― nekim od osnovnih obilježja perioda koji obuhvaća zadnjih približno četvrt stoljeća. Razumijevajući ovo, možda će biti jasnija i agenda novih-starih političkih snaga s krajnje desnice ― ne, predmet njihovog interesa nikako nije samo Trg maršala Tita, niti naziv tog trga radi samog naziva i famoznih povijesnih podjela.


Karlo Jurak


Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close