TEKST

Anarhisti i imigranti na pragu socijalne revolucije u Grčkoj

Dok tvrđavu Europu od izbjeglica ‘brani’ Turska, grčki anarhisti u Solunu i Ateni u skvotiranim javnim zgradama stvaraju samoorganizirane, solidarne centre za prihvat izbjeglica i migranata. Nedavna represija državnog aparata nad izbjegličkim skovotima, u situaciji grčke krize koja je u nekoliko proteklih godina poprimila jasne karakteristike klasnog rata, nosi u sebi iskru socijalne revolucije.

Foto: upute u skvotu Orfanotrofio

U Bruxellesu je 20. ožujka 2016. postignut dogovor u između EU i Turske kojim se adresira problem izbjegličke krize. Ugovor definira protokol po kojem se ilegalni imigranti u Grčkoj, ukoliko ne zatraže azil ili im on bude odbijen, deportiraju u Tursku. Za svakog tako deportiranog sirijskog imigranta, EU se obvezuje primiti drugog iz turskih izbjegličkih kampova. Dogovor je potpomognut omotnicom u iznosu od 3 milijarde eura, liberaliziranjem EU viznog režima za turske državljane, te obnovom pregovora za članstvo Turske u Uniji.

Paralelno s potpisivanjem diplomatskih sporazuma odvijala se i militarizacija državnih granica. Nakon početnih iskaza europske međunarodne solidarnosti, granice su se brzo zatvorile te podigle ograde i bodljikava žica. Pored toga, redovnoj graničnoj policiji društvo u patrolama počele su praviti razne vojne i paravojne jedinice (primjerice u Mađarskoj i Bugarskoj). U svega nekoliko dana, tisuće izbjeglica i imigranata postaju ilegalci zatočeni na srpskom, grčkom ili makedonskom teritoriju. Privremeni (i u velikoj mjeri samoorganizirani) kamp Idomeni na grčko-makedonskoj granici prisilno je zatvoren, a izbjeglice koje su u njemu našle trenutno utočište protjerane su prema Ateni ili prihvatnim kampovima diljem Grčke.

No, razdoblje potrebno da se europska birokratska mašinerija pokrene za raspoređivanje svojih službenika (nekih 2300 sudaca, zaštitara i prevoditelja), grčki anarhisti i pripadnici antiautoritarnog pokreta iskoristili su za organiziranje izbjeglica i imigranta po skvotiranim javnim zgradama. Ti transformirani društveni centri u kratko vrijeme uspijevaju primiti izbjeglice i to na način koji je po humanosti iznad standarda u detencijskim centrima. No, budući da djeluju u okvirima borbenog i klasnog samoorganiziranja, izvan postojećih državnih i civilnih struktura, postali su prijetnja postojećem poretku. Utoliko je državno nasilje koje je uslijedilo protiv njih bilo očekivano.

Slučaj solunskog skvota Orfanotrofio

U prosincu 2015. grupa anarhista, dotad angažiranih na pomaganju izbjeglica u kampu Idomeni, zauzima napuštenu zgradu nekadašnjeg solunskog sirotišta ‘Megas Alexandros’ u vlasništvu Grčke pravoslavne crkve. Sirotište skvotiraju s jasnom namjerom da od njega učine sklonište i sigurno mjesto za okupljanje imigranata i lokalnog stanovišta, kolektivni prostor koji će poticati jednakost i samoorganizaciju bez nadzora državnih institucija ili nevladinih organizacija.

Foto: Orfanotrofio, Thessaloniki

Vlastitim snagama, anarhisti, lokalno stanovništvo i imigranti od zapuštenog prostora stvaraju društveni centar Orfanotrofio s 80 kreveta, kuhinjom, ljekarnom, prostorom za djecu, kafićem i vrtom! Organiziranje svakodnevice centra kao i solidarnih ili političkih akcija provodilo se na tjednim sastancima svih stanara i korisnika centra. Pokrenuti su redoviti sastanci s pravnicima oko sređivanja potrebne dokumentacije za imigrante, kao i akcije prikupljanja solidarne pomoći u vidu hrane ili odjeće, u čijem su doniranju naviše sudjelovali susjedi, također aktivni i u društvenom životu centra. Uzimajući u obzir jezične barijere, svi su sastanci bili višejezični, uz pomoć volontera-prevoditelja. U svakom aspektu djelovanja i općenito života centra Orfanotrofeia vidljiva je antifašistička ideja da se nikoga, bili oni izbjeglice ili imigranti, ne diskriminira zbog njihove vjere, zemlje porijekla, obiteljskog ili pravnog statusa.

Samo 7 mjeseci nakon pokretanja centra, krajem srpnja 2016., policijska operacija prekida rad Orfanotrofia te Nikisa i Hurriye, druga dva solunska centra za izbjeglice i imigrante. U evikciji prisilno su izbačeni svi trenutni stanovnici centra, njih 50-tak, pri čemu su 4 državljana EU i jedan državljanin Grčke uhićeni i optuženi za nelegalni posjed i uništavanje privatne imovine! Potpomognuto crkvenim obećanjima da će na istom mjestu pokrenuti gradnju novog humanitarnog centra bivše je sirotište, koje je bilo privremeni dom za mnoge izbjeglice, teškom mehanizacijom srušeno i pretvoreno u šutu u samo par vrućih solunskih dana.

Foto: rušenje skvota Orfanotrofeio

Iznenađujuće, petorica optuženih oslobođeni su svih optužbi na sudskom ročištu održanome 31. svibnja 2017. U prilog presudi išla je i činjenica da je gotovo godinu dana nakon evikcije Orfanotrofeija, na mjestu nekadašnjeg skvota i dalje ležala ruševina. Obećanja pravoslavne Crkve o građevinskoj investiciji prokazana je kao puka farizejska laž te je postalo jasno da je motiv rušenja društvenog centra i izbacivanja imigranata bilo nešto drugo. Cilj operacije bio je, dakako, eliminiranje društvenog potencijala da se mimo tržišta, države i religije organizira solidarna zajednica koja nadilazi nacionalne i jezične barijere, te spaja lokalno stanovništvo i strance u njihovoj svakodnevnoj borbi.

Otpor u srcu Atene

Akciju evikcije skvotova za imigrante policija nije ograničila samo na Solun. Atena je krajem prošle  i početkom ove godine također bila poprište nasilnih konfrontacija između interventne policije i samoorganiziranih kolektiva. Situaciju u kojoj se država obračunava s anarhistima i izbjeglicama fašisti su jedva dočekali. U kolovozu 2016. molotovljevim koktelima napali su atenski skvot Notara 26 u kojem se nalazilo oko 130 osoba, mahom izbjeglica s djecom. Žrtava nasreću nije bilo, a vatra je brzo ugašena.

Notara je nekada bila zgrada Ministarstva rada koju su, poput solunskih skvotova, zauzeli anarhisti i pretvorili je u funkcionalni centar gdje se izbjeglicama pruža smještaj, osnovna medicinska pomoć, besplatna odjeća i informacije. Slične kolektive nalazimo posvuda po gradu: Oniro, Spirou Trikoupi, Underground Railroad ili City Plaza (bivši hotel na sedam katova u kojem je sigurnost i zaštitu našlo oko 400 izbjeglica), da nabrojimo samo neke. Prema nekim izvorima, u Ateni čak 3000 izbjeglica (gotovo dvostruko više od broja kojeg mora primiti RH!) prebiva u petnaestak tako okupiranih zgrada. Riječ je o napuštenim zgradama koje su se nekad koristile za javne funkcije, poput škola ili bolnica koje je smanjujuća država odbacila, a da bi ih slobodarski pokret transformirao u centre solidarnosti i samoorganizacije. Naravno, sve je postignuto osloncem isključivo na dobrovoljne priloge i volonterski rad, bez korištenja fondova EU, pomoći grčke države ili darovnica kapitalističkih dobročinitelja.

Foto: plenum u skvotu u Ateni

U takvim se kolektivima odvija život nalik na onaj kojeg su izbjeglice morali napustiti: organiziraju se vjenčanja, pokreću zadruge, uče strani jezici, djeca pohađaju školska predavanja, a neki od najmlađih čak su i rođeni u njima. Aktivnosti nezamislive u okruženju državnih detencijskih centara, zapravo koncentracijskih logora ograđenih stražarskim tornjevima i bodljikavom žicom. S druge strane, solidarnost, dostojanstvo i privatnost minimum su koje skvotirani centri nude izbjeglicama. I to je upravo ono što, pored otvorenog političkog rada i primjene direktne akcije, skvotirane centre temeljno diferencira u odnosu na detencijske centre: njihova učinkovitost u postizanju konkretne zaštite i socijalne integracije izbjeglica!

Foto: kuhinja u skvotu Notara, Atena

Međutim, sve to nije zaustavilo državnu represiju nad samoorganiziranim centrima. Štoviše, u grčkim je medijima nedavno objavljena informacija o donošenju sudske presude za iseljavanje tri atenska skvota koja zbrinjavaju izbjeglice: City Plaza, Papoutsadiko i Zoodoxou Pigis 119. U zajedničkom priopćenju kojeg su potpisali ostali skvotovi, sudska je presuda shvaćena kao napad na izbjeglice i nastavak represivne kampanje protiv slobodarskog pokreta. Mogući odgovor na te planove samo je jedan: solidaran i aktivan otpor! Prosvjed koji je održan u petak 23. lipnja ispred grčkog Ministarstva imigracija predstavljao je ujedno i međunarodni poziv za akcije solidarnosti sa skvotovima kojima prijeti evikcija.

Perspektiva socijalne revolucije na jugu Europe

Iako je prošlo više od godinu dana od početka dogovora između Turske i Europske unije, situacija se samo pogoršala za imigrante koji pokušavaju stići do europskih obala. Empatija javnosti za utapanja u Mediteranskom moru otupila je, pa ona više ni nisu tema za mainstream medije. No u isto vrijeme, europski fašisti otvoreno organiziraju pomorski lov na imigrante i na društvenim mrežama prikupljaju financije za tu svrhu. Vlade srednjoeuropskih država upravo dogovaraju novu militarizaciju granica (Hrvatska je također u dealu, naravno), a deportacija imigranata nastavlja se odvijati daleko od očiju medija i javnosti. Proces primanja azilanata u države EU sukladno dogovorenim kvotama ide sporo, ostavljajući tako konkretnu pomoć izbjeglicama u zadatak civilnom sektoru i humanitarnim organizacijama, koji limitirani kapacitetima, donatorskim pravilima i zakonskim okvirima, ne mogu ponuditi rješenje za europsku izbjegličku krizu.

U takvim okolnostima, grčki anarhistički, antiautoritarni i militantni lijevi pokret uspješno gradi funkcionalne socijalne strukture koje putem samoorganizacije i direktne akcije istodobno osnažuju njihove korisnike (izbjeglice i lokalce) te kritički propituju kapitalističku logiku kriminalizacije imigranata. Projekt izgradnje i umrežavanja takvih antikapitalističkih struktura u šire društvo otvorena je prijetnja dominantnom sistemu koji ga vidi kao socijalni virus s potencijalom rapidnog širenja. U grčkoj krizi, koja je u nekoliko proteklih godina poprimila jasne karakteristike klasnog rata, takav pokret može lako zapaliti iskru socijalne revolucije – cilj svih anarhista.

Foto: sukobi na Pyro St., Atena, povodom evikcije izbjegličkih skvotova

Represivna reakcija države prema skvotovima za imigrante u potpunosti odgovara njenoj ulozi u očuvanju postojećeg stanja i zaštite privatnog vlasništva i kapitala. Činjenica da je na čelu države Syrizina, načelno lijeva vlada, donekle otežava primjenu brutalnijih metoda protiv imigranata i anarhista koji uživaju povjerenje, ili barem simpatije, sve većeg dijela grčkog društva. Čak i uz pomoć drugih centara moći poput Crkve i medija (kao u slučaju solunskog skvota Orfanotriferio, kada su nasilnu policijsku raciju pokušali prikazati kao legitimnu i opravdanu), Tsipras nije spreman riskirati društvene nerede u kojima bi se našao na pogrešnoj strani barikada, stoga neće (niti može) okončati pitanje socijalnih skvotova za imigrante. To će anarhističkom i antiautoritarnom pokretu otvoriti dovoljno manevarskog prostora i vremena da nastavi s pripremama za radikalnu socijalnu promjenu, u kojoj su društveni centri tek jedan od potpornih stupova solidarnosti i samoorganizacije.

Okidač za grčku revoluciju postat će vjerojatno neka civilna žrtva oborena policijskim metkom  ili fašističkom batinom, u budućem napadu na skvotirani društveni centar. Klasno osviješteni neredi koji će buknuti nakon toga proširit će se Grčkom i tako prisiliti ostatak europskih članica da vojno interveniraju. Kada prvi NATO razarač uplovi u atensku luku s namjerom da zaustavi daljnje napredovanje ustanka, znat ćemo da je socijalna revolucija, slična onoj koja raste u brdima sirijske Rojave, konačno stigla u Europu!

 

Porfirije Petrovič

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close