TEKST

Žena s velikim Ž?


Došao je i taj dan! Nepopravljive nerdice dobile su blockbuster s glavnim ženskim likom, a nerdovi polugolu poluboginju koja je dovoljno snažna da ih raščetvori, ali isto tako je nepopravljivo slatka dok otkriva sladoled. Princeza Diana, ne naravno Lady Di, nego princeza Amazonki, Zeusova kći, poznatija kao Wonder Woman, obukla je čizmice s punom petom, otišla u Prvi svjetski rat i u prvom vikendu prikazivanja osvojila svijet!

Pogazila je po zaradi skoro sve ostale filmove DC produkcije i sve filmove koji imaju redateljice a ne redatelje (zahvaljujući Patty Jenkins, koja je prije Wonder Woman režirala Monster (Čudovište), sa Charlize Theron u glavnoj ulozi). Najviše je, čini mi se, uzburkala feministički svijet, gdje se s jedne strane javlja val oštre kritike, a s druge imamo uzdizanje filma kao feminističkoga, samo zato što ima redateljicu i heroinu. S obzirom da se u našem medijskom prostoru našla kritika kritike Wonder Woman i feminizam, čija autorica nije pogledala film ali ga je ocijenila kao nefeministički, ovaj će tekst pokušati dati sličnu ocjenu, premda sadrži spoilere. Ako ih ne volite, brzo se vratite na naslovnicu i izaberite neki drugi tekst, a ovaj sačuvajte za nakon filma.

Odmah moram reći da se više priklanjam prvoj struji, iako mislim da film ima i feminističkih momenata, a kad bih morala, dala bih mu solidnu sedmicu (na IMDB-u oko 150.000 ljudi dalo je filmu prosječnu ocjenu 8,1). Prvi dio filma poprilično je dobro napravljen, ali i dalje je bilo dosta sitnih grešaka, rupa u radnji i ispodprosječne glume. Izuzetak je Antiope, istinska junakinja ovoga filma, koju je odlično utjelovila Robin Wright, poznatija i kao Kelly Capwell iz Santa Barbare ili Jenny Curran iz Forresta Gumpa. Dianu dosta lošije glumi Gal Gadot, bivša miss Izraela koja je odslužila i dvije godine u izraelskoj vojsci (zbog čega je uvjerljiva u scenama borbe, ali je to i razlog zašto je film zabranjen u Libanonu) i na društvenim mrežama osuđivala Palestince što se “skrivaju iza žena i djece”, što je uopćeni izgovor onih koji u tom bliskoistočnom sukobu biraju stranu Izraela, kada žele opravdati palestinske civilne žrtve.

Isto tako, pitanje je kojoj struji feminizma može uopće pripadati osoba koja se natjecala na nekom izboru ljepote, ako ju već moramo gledati kao feministikinju koja će osnažiti žene svih generacija. Ne brinite, Wonder Woman spašava nevine civile i ne pravda agresore nego ih pozdravi udarcem i lansira na drugi kraj ekrana. I ako bi se ikad prijavila na izbor za Miss, to bi bilo samo zato jer ima neku tajnu misiju poput heroine drugoga žanra Gracie Hart (Sandra Bullock) u Curi na zadatku. No vratimo se filmu. Glavnu mušku ulogu, Stevea Trevora, američkog špijuna “na posudbi” britanskoj obavještajnoj agenciji, igra Chris Pine, možda najpoznatiji po ulozi mladoga kapetana Jamesa T. Kirka u novijim Star Trek filmovima.

Radnja je poprilično jednostavna, bez previše preokreta, a i ti malobrojni su dosta predvidljivi onima koji su upoznati s narativom filmova o superherojima. Film počinje scenom iz današnjeg vremena, u kojoj Wonder Woman u Louvreu otvara kovčežić i gleda crno-bijelu fotografiju prisjećajući se prošlosti. Prebacujemo se u njeno djetinjstvo (osmogodišnju Dianu glumi Lilly Aspell) i saznajemo da je odrasla na mitskom amazonskom otoku Themyscira, koji je Zeus stvorio svojim umirućim dahom da bi zaštitio oružje koje može ubiti nekog boga i kupolom ga zaštitio od vanjskoga svijeta. Već kao djevojčica Diana žudi za borbom (čim saznaje za mač, daje mu ime God Killer, “ubojica bogova”) i poražavanjem boga rata Aresa, što joj brani majka, kraljica Amazonki Hippolyta (Connie Nielsen) pa ju Antiope potajice trenira, što kraljica otkriva u kadrovima iz Dianinih tinejdžerskih dana (glumi je Emily Carey). Radnja prelazi na adolescentske pa na odrasle godine, kada tijekom sad već javnog sparinga otkriva da ima supermoći. Nedugo kasnije, idilu otoka prekida njemački avion kada pogođen pada u more, a Wonder Woman u vizualno dojmljivim scenama spašava Trevora, američkog špijuna u njemačkoj pilotskoj uniformi (u kojoj ostaje do kraja filma).

Amazonke dolaze vidjeti olupinu, a pod kupolom prolazi njemački vojni brod koji odmah otvara vatru. Izoliranost otoka je simbolička i (nadri)fizička: tik izvan zaštitne kupole nalazi se mračni sloj magle, a pod kupolom je sunčano vrijeme i mirno more, što nije baš logično jer su oblaci iznad kupole a ispod Sunca, ali Wonder Woman je film o superherojima, pa su zakoni fizike primjereni domeni u kojoj se radnja odvija i, dakako, Zeusovoj volji. U svakom slučaju, zgodno rješenje (kod Stephena Kinga se u seriji i knjizi Pod kupolom također mijenjala klima, ali na obrnut način ‫― pod kupolom je u posljednjoj sezoni harala vatrena oluja, a van kupole bilo je mirno vrijeme, što odgovara i različitim radnjama dviju priča). Nakon što, ne bez žrtava, u bitci impresivne koreografije ispraše agresore naoružane vatrenim oružjem, Amazonke vežu Trevora Hestijinim lasom istine (koji Wonder Woman kasnije koristi kao svoje poznato oružje) i on zbunjeno s lakoćom otkriva da je špijun u ratu, a misija mu je dostaviti knjižicu s formulama bojnih otrova u London. Wonder Woman se uzbudi na sam spomen rata i želi što prije naći i poraziti Aresa te odlučuje otići s otoka, unatoč upozorenjima i molbama Amazonki da ostane. Uzima laso, mač i štit te odlazi s Trevorom prvo u London pa na frontu, a potom tko-zna-gdje pa u Pariz (gdje ju vidimo na početku filma).

Što se tiče predvidljivih prevrata u radnji, najočitiji su u prikazu glavnih negativaca. General Ludendorff (Danny Huston) osmišljen je toliko jednodimenzionalno i prepotencirano da je samim time očito da je Ares skriven pod drugim avatarom u priči. Njegova pomoćnica na koju se u filmu nerijetko dere, zločesta znanstvenica dr. Maru (Elena Anaya) pola lica skriva pod maskom. Iako su negativci, i oni su prikazani kao pobunjenici protiv svojih vladara jednako kao Trevor i Diana protiv svojih, što im daje humaniju dimenziju, ali i dalje se bune zbog potpuno pogrešnih ciljeva (pobjede u ratu pomoću bojnih otrova). Osim njih, film je pun tokeniziranih likova, kao što su Trevorova smotana tajnica Etta Candy (igra ju Lucy Davis), Apač koji u filmu nema ni ime, nego ga samo zovu The Chief (odnosno Poglavica, glumi ga Eugene Brave Rock), ali se pri upoznavanju predstavio kao Napi, što su neki gledatelji protumačili kao da ima još jedan, skriveni identitet (spoiler); zatim tu je Škot u kiltu Charlie (uvijek smiješni Ewen Bremner, legendarni Spud iz Trainspottinga) koji samo laže da zna pucati, francusko-marokanski tajni agent Sameer (Saïd Taghmaoui), ljigavi političar Sir Patrick (David Thewlis), preplašeni vojnici i dr. U takvom bućkurišu likova koji se neočekivano susreću u istim situacijama teško je ne pretpostaviti da nisu ubačeni samo da film ne bi bio optužen da je previše bjelački ili, ne-dajte-bogovi, rasistički, a neke kritičarke su mu upravo to predbacivale. Međutim, film izričito adresira rasizam kroz lik Sameera, koji jednom priznaje da je uvijek htio biti glumac, ali mu je koža “krive boje”.

Spomenuto je da su ženski likovi, izuzev Amazonki, prikazani u podređenim pozicijama, koje prihvaćaju sukladno svome vremenu. To vrijedi i za pozitivke i za negativke. S jedne strane, takva je Trevorova tajnica Etta, koja je pomoćnica međunarodnoga špijuna, ali se ne snalazi ako mora nositi više vrećica i istovremeno držati mač. Usput, u toj sceni, u kojoj Trevor upozorava Wonder Woman da ne može hodati s mačem u rukama po ulicama Londona, potpuno je nelogično da onda ona daje mač Etti, koja potom hoda s mačem u rukama po ulicama Londona (i još ga ne zna ni pravilno držati pa je upadljiva). Osim toga, nije baš običaj da neki ratnik bez problema dâ potpuno stranoj osobi svoje oružje, koje je pritom magično, a Wonder Woman ga poslušno preda i odskakuće za svojim vodičem te ostavlja Ettu u kadru. Dok su se upoznavale, Wonder Woman ju pita što je to tajnica, a kada joj Etta pojasni da to znači da “ide gdje joj on kaže da ide, te da radi ono što joj on kaže da radi”, Wonder Woman komentira da se u njenom kraju to naziva ropstvom, a Etta odgovara Trevoru da joj se Diana sviđa, iako nema razloga da je ta usporedba toliko iznenadi jer su u tom periodu ulice Londona zasigurno vrvjele sličnim usporedbama, pošto je prvi val feminizma već krajem 19. i početkom 20. st. okupao Britansko otočje.

S druge strane, negativka dr. Maru prikazana je kao sadistica i poremećena genijalka, koja pak nije u stanju rekonstruirati vlastite formule bez tekice koju joj je Trevor ukrao. Dakako, moguće da su vrlo komplicirane pa se ne može baš svega sjetiti, a i radi se o svijetu superheroja, gdje vladaju drugačiji zakoni kemije, pa to i nije toliki propust. Dr. Maru dominantna je i autoritativna prema svojim podređenima, no to ne znači da se ne stavlja u slabiju poziciju kada joj je u blizini nadređeni, general Ludendorff, kojemu je odana. Šteta što među sporedne nije ubačen lik neke emancipirane žene s početka 20. stoljeća, vrijedilo bi vidjeti kako bi ona reagirala na ženu-ratnicu iz matrijarhalnoga svijeta (vjerojatno bi kritizirala činjenicu da još uvijek imaju kraljice i princeze i upozorila na opasnosti klasne nejednakosti), ali to ni nije nešto što se očekuje u jednom blockbusteru pa se treba čitati više kao napomena nego kao kritika.

U scenama susreta Wonder Woman s modernim društvom, tj. europskim društvom početka 20. stoljeća, još nekoliko detalja čini mi se nedosljednima. Kad joj Trevor opisuje neprijateljsku zloću, govori joj da su negativci ubijali žene i djecu, a ona se zgraža i rastužuje, što nije odgovarajuća reakcija jedne Amazonke, kojoj bi to trebalo biti nešto najnormalnije na svijetu ako žene umiru u ratu, jer bi pretpostavila da su bile ratnice, a ne civilke. U tom vidu poprilično je duhovito izvedena kasnija scena u kojoj naša junakinja u Londonu upada na muški sastanak i, ni ne znajući da joj je zabranjeno, uzima riječ i inicijativu, dok su svi ostali u šoku jer se uopće usudila progovoriti. Dobro je izvedeno i njeno suočavanje s činjenicom da Trevor često laže da bi dobio ono što treba, a film općenito ima mnogo duhovitih i promišljenih scena. Sam Trevor do kraja filma raste kao lik i nerijetko se ponaša anarhistički, primjerice kada pokušava objasniti da se krivnja za rat ne može svaliti na jednoga čovjeka ili boga, nego je stvar kolektiva.

Ipak, svi dobri momenti prikazani kroz kontrast drevne ratnice i modernih likova padaju u vodu nakon scene u kojoj, sjedeći uz vatru, Wonder Woman ispituje Poglavicu otkud je, a on odgovara da je njegov narod već izgubio rat, i to od Trevorovog naroda. To je faza u filmu kada je Wonder Woman zaljubljena u Trevora i na činjenicu da je narod njenoga dragog počinio genocid nad narodom njegovog prijatelja, ona spušta pogled i ne postavlja dodatna pitanja, kao da je to neka prolazna stvar, što je, tu je. Lopta je okrugla, nekad dobiješ, nekad izgubiš. Naša borkinja za pravdu koja bi trebala spasiti svijet nije kao Leeloo (Milla Jovovich) iz Petog elementa imala ni trunke sumnje niti se pokolebala u svojoj misiji kad je saznala za pravo značenje rata i što su sve ljudi kadri učiniti. Nije se, poput Leeloo, zapitala je li ljudska vrsta zbog odvratnosti svog ponašanja uopće vrijedna spašavanja. Ne, Wonder Woman prvi put preispituje svoj put kada shvati da je ona pogriješila misleći da ubijanje Aresa nije pomoglo.

Poput prave antičke junakinje Zeusova kći srlja dalje vjerujući da je borba protv Aresa njezin jedini izbor i način da okonča sve ratove i svijetu donese mir. Jedina dva puta kada nakratko napušta tu fabularnu liniju su kada spašava selo na ničijoj zemlji, na kraju koje akcije se snima fotka s početka filma; te tijekom finalne bitke, kada zastaje da bi spriječila Trevora da se žrtvuje. Nakon očekivane pobjede naše junakinje, ona odlučuje da nema smisla boriti se protiv rata, jer je to bitka unutar svakoga čovjeka, što i nije pouka koja se može izvesti iz filma, jer je u filmu uspjela pomoći da se završi Prvi svjetski rat.

Pokrili smo Wonder Woman, pokrili smo spoilere, ostaje da se osvrnemo na feminizam. Wonder Woman je samostalna, pomalo tragična i u pravim trenucima komična junakinja koja je, unatoč previdima, svakako dobrodošla u žanru. Međutim, drznemo li se usporediti ju s najvećim junakinjama velikog ekrana, po sposobnosti da samostalno odlučuje, razvije strategiju, poštuje i voli druge likove, raste kao lik i na kraju i spasi svoju priču, ona ipak nije ni do koljena spomenutima agentici Hart i Leeloo, ili feminističkoj ikoni i svemirskoj putnici Ellen Ripley (Sigourney Weaver). Za razliku od Wonder Woman, nijedan od spomenutih filmova nije reklamiran kao feministički, a ipak je u njima feminizam mnogo istančaniji, koliko god bio suptilniji. S druge strane, oko Wonder Woman podignut je feministički hype koji u izvedbi filma, kada se zbroje i oduzmu svi elementi, ipak nije opravdan. Film je zabavniji od većine radova DC produkcije, isplati ga se pogledati, ali to ga samo po se sebi ne čini feminističkim.

 

Dijana Ćurković

 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close