TEKST

Postoji gen za to

 

Povijest je prepuna zastrašujućih primjera zloupotrebljavanja teorije evolucije u svrhu opravdanja moći i nejednakosti. Dobrodošli u novo doba biološkog determinizma.

Foto: Vitalij Smol’gyn (publicdomainpictures.net)

Ako želite razumjeti zašto ljudska bića ratuju, za to postoji gen. Želite li razumjeti zašto muškarci siluju žene? Za to postoji gen. Želite li razumjeti zašto su “nacionalni karakteri” istočne Azije, Zapada i Afrike različiti? I te smo gene pokrili. Doista, ako ćemo vjerovati većini masovnih medija, postoji gen za gotovo svaku nejednakost i nepravdu u modernom društvu.

Genetski determinizam i njegov ružniji rođak, socijalni darvinizam, doživljavaju preporod. Oboružani velikim setovima genomskih podataka i arsenalom statističkih tehnika, mala ali glasna skupina znanstvenika odlučna je u lovu na genetsku osnovu svega onoga što jesmo i što činimo.

(—)

Najnoviji val biološkog determinizma nastavlja se na (tu) dugu povijest, ali se na ključan način razlikuje od prošlosti. Nalazimo se na početku genomskog doba – doba u kojemu napreci u molekularnoj biologiji omogućavaju precizno mjerenje najsitnijih genetskih razlika među ljudskim bićima. U kombinaciji s činjenicom da živimo u novom “pozlaćenom dobu” (Gilded Age) u kojemu mala globalna elita ima pristup, i treba opravdanje za besprimjerne količine bogatstva i moći, uvjeti su zreli za opasan preporod biološkog determinizma.

Danas je potrebno 5 000 dolara da bi se sekvencirao genom, da bi se identificiralo 6 milijardi A, C, T i G-ova koji čine DNK individue. Uskoro će koštati manje – puno manje. Govore nam da je ovo revolucionarni moment. S pristupom detaljnim genetskim informacijama, medicinski profesionalci i genetski savjetnici uskoro će moći identificirati bolesti za koje imamo predispozicije, i pomoći će u prevenciji ili minimalizaciji njihovih utjecaja kroz “personaliziranu medicinu.”

Znanstveno znanje izvučeno iz tih podatka je neprocjenjivo. Počinjeno shvaćati kako virusi evoluiraju, koje genetske mutacije  uzrokuju rak, i koje su genetske osnove staničnog identiteta. Revolucija u sekvenciranju omogućila nam je proučavanje molekularne baze genetske regulacije i identificiranje nevjerojatnih novih igrača poput nekodirajućih RNK  i modifikacija kromatina. Sve naše ideje o biologiji se mijenjaju.

Jedan od najupečatljivijih rezultata novih studija o sekvenciranju jest koliko su ljudska bića zapravo slična – razlikujemo se jedni od drugih samo u 0,1% našeg DNK. Ipak, tih 0,1% genoma izaziva varijacije koje vidimo među ljudima u karakteristikama poput boje kože, visine i sklonosti bolestima. Važan cilj moderne genetike jest povezati pojedinu genomsku varijaciju sa specifičnom karakteristikom ili bolešću. Kako bi to učinili, znanstvenici razvijaju nove moćne statističke alate za analiziranje bogatstva sekvenciranih podataka kod populacija iz čitavog svijeta.

Veza između gena i primjetnih  karakteristika je neupitna. Visoki roditelji obično imaju visoku djecu. Tamnokosi roditelji imaju tamnokosu djecu. Da se osobine nasljeđuju jasno je još otkad je Mendel kodificirao svoje slavne zakone nasljeđivanja, izvedene iz statističkog proučavanja preko 29 000 biljaka graška. U klasičnoj mendelijanskoj genetici, zasebni geni koji kodiraju zasebne osobine prenose se potomstvu neovisno jedan od drugog. Stoga, postoji jasna povezanost između genetskih informacija, ili genotipova, i mjerljivih karakteristika, ili fenotipova. Jedan gen (tehnički lokus ili genetička lokacija) kodira jednu osobinu i na njega ne utječu druge osobine koje osoba posjeduje. Nadalje, okolišni čimbenici imaju malo utjecaja na većinu mendelijanskih svojstava. (—)

Međutim, sada je jasno da se jednostavne pretpostavke koje se nalaze u temeljima Mendelove genetike ne mogu primijeniti na većinu osobina i bolesti. Gotovo svi fenotipovi, od visine do boje očiju do bolesti poput dijabetesa, proizlaze iz kompleksnih interakcija između višestrukih gena (lokusa) i okoline. (—)

Puka količina podataka iz sekvenciranja DNK koja je sada dostupna uvjerila je znanstvenike da mogu savladati ovu prepreku. Kako bi to napravili, razvijaju nove znanstvene i statističke alate upregnute za analizu i izvlačenje genetskih informacija iz podataka od sekvenciranja. Cilj ovih izučavanja genomskih asocijacija (Genome-wide association studies – GWAS studije asocijacije na razini genoma) jest stvoriti nacrt za dekodiranje informacija koje sadrži naš DNK, i identificirati genetsku osnovu kompleksnih osobina i bolesti. GWAS su sada sastavni dio moderne genetike populacija. (—)

Uzimajući u obzir rastuću rasprostranjenost GWAS-ova, korisno je objasniti osnovnu logiku koja se nalazi u temelju tih studija. Koncepti fenotipskih i genetskih varijacija igraju ključnu u ulogu u GWAS-u. Fenotipske varijacije definiraju se kao varijacije neke osobine unutar populacije (poput rasprostranjenosti visine u populaciji američkih muškaraca). Valja primijetiti da, kako bi se definirala fenotipska varijacija, moramo specificirati populaciju. To je a priori odluka koja mora biti donesena da bi se konstruirao statistički model. Odabir populacije često je važan izvor pristranosti gdje skrivene društvene pretpostavke ulaze u GWAS – to je pogotovo istina za studije koje pokušavaju razumjeti genetske varijacije unutar „rasnih“ skupina.

GWAS nastoji statistički objasniti promatrane fenotipske varijacije u okvirima genetskih varijacija unutar iste populacije. Ovdje moderna genomika briljira. Dok je u pred-genomsko doba trebalo puno raditi kako bi se izmjerila genetska varijacija na jednom lokusu, sada se može konzultirati dostupna javna baza podataka kako bi se došlo do genetskih varijacija tisuća individua preko cijelog genoma. (…)

Cilj GWAS-ova jest povezati genotipsku varijaciju s fenotipskom varijacijom. To je često izraženo u konceptu koji se zove nasljednost, koji nastoji podijeliti fenotipsku varijaciju na genetsku i okolišnu komponentu. Grubo govoreći, nasljednost je definirana kao djelić fenotipske varijacije koju možemo pripisati  genotipskoj varijaciji. Nasljednost od 0 znači da je fenotipska varijacija okolišna, dok nasljednost od 1 znači da je u potpunosti genetska.

Iza koncepta nasljednosti nalazi se čitav niz simplificiranih pretpostavki o tome kako biologija funkcionira i kako geni i okoliš uzajamno djeluju, filtrirani kroz sve kompliciranije i ograničene statističke modele. Nasljednost ovisi o odabranim populacijama i o okolišima koji se istražuju eksperimentima. (—)

Ono što je najvažnije za našu svrhu, čak i za izuzetno nasljednu osobinu poput visine, okoliš može drastično promijeniti vidljive osobine. Na primjer, tijekom građanskog rata u Gvatemali, odredi smrti podupirani od strane SAD-a i paravojske zlostavljale su ruralno, domorodačko stanovništvo Gvatemale, posljedica čega je bila široko rasprostranjena pothranjenost. Mnoge izbjeglice Maja Indijanaca pobjegle su u SAD kako bi izbjegle nasilje. Uspoređujući visine djece gvatemalskih Maja od šest do dvanaest godina s američkim Majama, istraživači su otkrili da su Amerikanci 10,24 centimetara viši od svojih gvatemalskih pandana, uvelike zahvaljujući ishrani i pristupu zdravstvenoj zaštiti. Usporedbe radi, gen za koji se zna da najviše utječe na visinu, gen faktora rasta GDF5, povezan je s promjenama u visini samo od 0,3 do 0,7 centimetara, i to samo kod ljudi s europskim korijenima. (—)

Ista priča vrijedi za IQ – glavnu stavku genetskih studija o “inteligenciji”. Stavljajući na trenutak na stranu validnost IQ testova, studije su pokazale dugotrajno i kontinuirano povećanje u rezultatima IQ-a tijekom dvadesetog stoljeća (Flynnov efekt), što ukazuje na važnost okoliša više nego genetike u određivanju IQ-a. (—)

Unatoč ograničenom uspjehu GWAS-a, dvojbeno je da će pretpostavke genetskog determinizma oslabiti u skorijoj budućnosti. Glavni razlog tome jest puka količina novih genetskih podataka koji se trenutno stvaraju. Ta poplava podataka je mokri san biološkog determinista. U slučaju da mislite da pretjerujem, evo citata iz nedavne studije o “genetskom ustrojstvu ekonomskih i političkih preferencija” objavljene u PNAS-u (Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America), jednom vodećem znanstvenom časopisu. Ne iznenađuje da SNP-ovi (Single Nucleotid Polymorphismm, polimorfizam jednog nukleotida) koje su identificirali “objašnjavaju samo mali dio cijele varijacije.” Daleko od toga da su se obeshrabrili, autori su zaključili svoj sažetak u optimističnom tonu:

Ovi rezultati prenose poruku upozorenja za to hoće li, kako i koliko brzo molekularni genetski podaci doprinijeti, i potencijalno transformirati, istraživanja u društvenoj znanosti. Predlažemo neke konstruktivne odgovore za posljedične izazove koje je postavila slaba  moć predikcije individualnim SNP-ovima.

Krajnja oholost govori sama za sebe. Uzimajući u obzir poteškoće u upotrebljavanju GWAS-a kako bi se objasnila visina – osobina koja se lako kvantificira i mjeri – jasna je apsurdnost tvrdnje da se pokušava identificirati osnova osobina koje su loše definirane, vremenski promjenjive i koje se teško kvantificiraju, poput inteligencije, agresije ili političke preferencije.

Neovisno o tome, priručnik genetskog determinista u eri genomike je jasan: skupiti masovne količine podataka iz sekvenciranja. Pronaći loše definiranu osobinu (kao što je politička preferencija). Pronaći gen koji je statistički previše zastupljen u sub-populacijama koje “posjeduju” tu osobinu. Proglasiti pobjedu. Ignorirati činjenicu da ti geni zapravo ne objašnjavaju fenotipsku varijaciju osobine. Umjesto toga, tvrditi da bi statistika funkcionirala kad bismo barem imali više podataka. Dalje generalizirati te rezultate do razine društava i tvrditi da oni objašnjavaju fundamentalnu genetsku osnovu ljudskog ponašanja. Napisati izjavu za tisak i čekati da mediji napišu sjajne recenzije. Ponoviti s drugim setom podataka i s drugom osobinom.

Biološki se determinizam čini plauzibilnim upravo zato što daje iluziju da je utemeljen u znanstvenom promatranju. Nijedan znanstvenik neće proturječiti tome da su temeljne komponente organizma kodirane u njegovu genetskom materijalu, i da je evolucija, kroz nekakvu kombinaciju genetskog strujanja i selekcije, oblikovala te gene. Ali pokušavati pripisati ljudsko ponašanje setu gena, bilo da je riječ o konzumiranju cijele vrećice čipsa ili ratovanju, očito je uzaludna praksa. (—)

Ako su filozofske i znanstvene osnove genetskog determinizma toliko problematične, zašto se takvo nemarno razmišljanje nagrađuje naslovnim člancima u znanstvenoj sekciji New York Timesa? Kako bismo na to odgovorili, moramo razmotriti ne samo znanost, već i politiku.

Živimo u doba u kojemu korporacije ostvaruju besprimjerne profite, elitna manjina akumulira ogromna bogatstva i nejednakost dosiže razine slične onima “pozlaćenog doba” (Gilded Age). Kontradikcije između neoliberalnog kapitalizma i demokratskih impulsa kontinuirano se pokazuju. Zahtjevi za jednakim mogućnostima koji se nalaze u pozadini liberalnog razmišljanja postaju farsa. Nepodudarnost između onoga što kapitalizam izjavljuje da jest i stvarnosti kapitalizma postaje sve jasnija.

Privlačnost biološkog determinizma jest u tome što nudi plauzibilna, znanstvena objašnjenja društvenih kontradikcija koje stvara kapitalizam. Ako se dijabetes tipa 2 svede na problem genetike (što zasigurno jest istina do neke mjere), onda ne moramo razmišljati o porastu pretilosti i njegovim dubinskim uzrocima: monopolu agronomskog biznisa, nejednakosti primanja i klasno uvjetovanim nejednakostima u kvaliteti hrane. Kombinirajući to s raširenosti upotrebe lijekova kao rješenja za bolesti koje gura farmaceutska industrija, nije iznenađujuće da nam ostaje dojam da se kompleksni društveni fenomeni mogu svesti na jednostavne znanstvene činjenice.

Biološki determinizam, da parafraziramo velikog književnog kritičara Roberta Schwarza, jest društveno potrebna iluzija čvrsto utemeljena u stvarnosti. Vrlo slično kao umjetnost i književnost, znanost “je povijesno oblikovana i…registrira društvene procese kojima duguje svoje postojanje.” Znanstvenici nasljeđuju predrasude društava u kojima žive i rade. Nigdje to nije toliko očito koliko u modernoj inkarnaciji biološkog determinizma s njegovim odlučno neoliberalnim pretpostavkama o ljudskim bićima i društvima.

Povijest biologije preplavljena je užasnim primjerima zloupotrebe genetike (i teorije evolucije) kako bi se opravdala moć i nejednakost: evolucijska opravdanja ropstva i kolonijalizma, znanstvena objašnjenja silovanja i patrijarhata i genetska objašnjenja inherentne superiornosti vladajuće elite. Moramo neumorno raditi kako bismo osigurali da se povijest ne ponovi u genomsko doba.

 

Pankaj Mehta, Jacobin, 2014

Prijevod je skraćena verzija članka There’s a Gene for That objavljenog na Jacobinu.

Prijevod: Anja Grgurinović

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close