TEKST

O požarima i ljudima

 

U noći s nedjelje na ponedjeljak započeli su požari kakve Dalmacija nije vidjela. O požarima i ljudima, Splitu i okolici, Torcidi i političarima piše Luka Kordić.

Požar u Žrnovnici; Foto: Damira Kalajžić

Požar nije počeo kada su planuli splitski kvartovi, niti je prestao kada mu je prodor na zapad zaustavljen pred samim ulazom na poluotok. Cijelu noć s nedjelje na ponedjeljak je gorjelo u Strožancu i Podstrani, a vjetar koji je u ponedjeljak stalno mijenjao smjer vatre u utorak je aktivirao požarišta širom zahvaćenog područja. A zahvaćeno područje je toliko da je reakcija vladajućih na požar najblaže rečeno neuračunljiva.

Požar je započeo prije dva dana i poharao je područje Srinjina i Tugara. Nije sasvim jasno kako se taj požar uspio neometano širiti do te mjere i izbiti na Sitno Donje, Sitno Gornje i Žrnovnicu, bez ikakve vidljive reakcije. Djeca iz tih mjesta odlaze u splitske srednje škole, a Splićani odlaze u mjesta kao što je Podstrana na posao. Ljudi u Zagrebu svakodnevno prelaze veće udaljenosti kako bi došli s jednog kraja grada na drugi. Kome je, točno, bio prihvatljiv požar koji pali naselja nadomak Splita jedno za drugim?

Da stvar bude luđa, kako su gorila mjesta i teren praktički već u samom gradu, s ogromnim požarištem, dizala se zavjesa crnog dima iznad Splita koju nije bilo moguće ne vidjeti. Ljudi koji su vidjeli brojne požare ne pamte takvo nešto, a Facebook je bio zatrpan fotografijama tog prizora. Bilo kome tko poznaje područje s pravom se digla kosa na glavi. Ako na fotografijama iz Kaštela, Trogira, s Čiova ili iz samog Splita od dima ne vidiš planinu Mosor, onda ti je jasno da imaš ogromni požar praktički u gradu!

Gori sve

A ako si vidio reakcije Republike Hrvatske na poplave, ako pratiš reakcije Republike Hrvatske na svaku moguću krizu, od zdravstva, preko sudstva, do školstva i ako znaš da živiš u zemlji u kojoj je rješenje za nezaposlenost fizički eliminirati ljude tako što ih potjeraš — onda već vidiš taj požar kako ulazi u grad. Vidiš ga kako prijeti staračkom domu u Žrnovnici, znaš da će ga vjetar donijeti do Mravinaca, lokalni ti opisuju vjetar kao buru s jakim mahovima koja čas puše na jug čas na istok, shvatiš odmah da će doći do Karepovca. Nije ti, u stvari, jasno kako to da Podstrana i Strožanac još ne gore.

Znači, sve vidiš, već u tom momentu dok još nije došlo do Karepovca. A Karepovac je okružen starom izvangradskom industrijskom zonom i legaliziranim, neplanskim favelama. Odavno su to već splitski kvartovi, za Mejaše su ljudi čuli i van Splita. Lovrinac, Dragovode, Mejaši, Dračevac, Bilice, nanos nabacanih neprohodnih obiteljskih kuća gdje vatra može skakati s jedne na drugu. Plus šikara na tromeđi te favele, Neslanovca i Solina.

Ako to plane, vatra se može širiti prema Solinu na sjever ili ući u Split preko Visoke ili Neslanovca, što zna bilo tko tko je iz tih dijelova grada. Pujanke, Ravne njive i Mertojak bi teže planuli jer su uglavnom uredni jugoslavenski kvartovi iz vremena planske gradnje. S druge strane Potok i Neslanovac koji dalje vode u Brda, a na koja se naslanja Kopilica, su krcati stihijski izgrađenih obiteljskih kuća, starih industrijskih objekata i šikare.

U neposrednoj blizini je puno nebodera. Znaš da se mora isključiti struju, inače ćeš teško gasiti kuće. Ali onda imaš more starih ljudi na visokim katovima nebodera, bez struje, u oblaku dima s gorućeg smetlišta. I da stvar bude gora — Split je poluotok, ako ti gori vanjski obruč favela pred Mertojakom, Pujankama i Brdima, onda nema sigurne ceste za bijeg iz grada.

Da ne pričamo o situaciji u kojoj požar dopre do izvora Jadra i obustavi dotok vode u grad.

I sve to vidiš i znaš, i znaš koliko je situacija sa Splitom po tom pitanju vječiti problem. Jasno ti je da su lokalni vatrogasci izgubili kontrolu nad požarom dan ranije. Čitaš da je starijeg čovjeka izdalo srce kad je vidio vatru kako mu guta cijeli maslinik i kuću. Gledaš slike. U podne se ne vidi sunce od dima.

Atraktivni požar ili atraktivno zemljište?

Vlasti boli đon.

Brzi su za pokloniti Vatikanu zgradu u Dioklecijanovoj palači, za dat pajdi koncesije na svjetski poznate plaže, i za mijenjati table po Zagrebu. Ali kad se deset požara sprema sručiti na centar Dalmacije valjda trljaju ruke i gledaju kome će prodati požarište. Za tamo neke Vlaje koji će izgorjet se niti ne isplati alarmirati širu javnost.

Čovjek iz službe spašavanja mi javlja da je na požarište otišao bez ikakve opreme jer nemaju nikakve opreme za gašenje požara. Kanaderi ne mogu letjeti zbog vjetra, a vjetar stvara uvjete pod kojima gori sami zrak i prenosi vatru. Vatrogasaca nema dovoljno i potpuno su premoreni, a slati neobučene volontere s neadekvatnom opremom u te uvjete može značiti slati ih ravno u smrt. Nema dovoljno obučenih posada za kanadere, a velikogorička tvrtka koja ih održava je pred stečajem.

Dalmacija je epicentar požara svake sezone, ali čak i kad se ovolika katastrofa dogodi, vatrogasci iz drugih dijelova Hrvatske moraju samoinicijativno dolaziti u pomoć. Bosanske i srpske gasitelje, koji su se organizirali volonterski, na granici se vraća, dok ljudima od Šibenika do Omiša vatra napada kuće. Vatra svakog sata stiže u novo mjesto, a vojska kasni jedan čitavi dan. Pomoć vatrogasaca iz ostatka zemlje kasni dva.

Dalmacija bi za prevenciju požara morala u najmanju ruku imati javne radove zakapanja svih dalekovoda pod zemlju i dogovorena dežurstva vatrogasaca i opreme iz čitave države tijekom ljeta. Puna je izrazito zapaljive vegetacije, ima specifične vremenske uvjete pri kojima vjetar mijenja smjer ovisno o dobu dana. Dalmacija si ne može priuštiti slučajnu državu u kojoj klike iz velikih gradova arče novce na gluposti i prepuštaju ljude mećavama, poplavama i požarima.

Da uopće ne ulazimo u to da ako je nekakav stranački poltron na vlasti, novci iz proračuna vjerojatno cure u stranačke džepove. I odlaze daleko od Dalmacije. A ako je na čelu nestranački lopov, ne sanira odlagalište otpada, nego ukrade novce. A smisao saniranja tog odlagališta je u tome da se u slučaju požara ne dogodi katastrofa svjetskih razmjera. A i jedni i drugi vole vidjeti dobro požarište, zbog prenamjene zgarišta u građevinsko zemljište ili masno naplaćene projekte obnove.

Posljednji put kada je Dalmacija bila u koliko-toliko smislenoj državi, svako je naselje u zemlji imalo vatrogasni dom, a danas ima crkve. Ministar zdravstva ove vlasti je izjavio da mu jedan svećenik vrijedi više od dvadeset doktora. Kad ti u tri u noći prijateljica javlja da im je nestalo vode i da nemaju čime smočiti krpu za staviti preko usta u plamtećoj Podstrani, mijenjao bi sve svećenike na svijetu za jedna vatrogasna kola.

Kako i što dalje?

Ljudi su vidjeli da je vrag odnio šalu, da se ni ovi na Bečkom dvoru ni ovi fetivi nemaju namjeru uzrujavati oko toga što Dalmacija gori, pa su se organizirali sami koliko su mogli. Ljudi su svojim cisternama spašavali prilaze, bagerima kopali jarke, vadili jedni druge iz vatre i spašavali jedni drugima kuće, koliko su mogli.

U gradu su iz zgrada poskidali sva crijeva za gašenje koja su mogli pronaći. To je, prema informacijama koje sam dobio, spriječilo ogromnu katastrofu. Pomoću toga su volonteri natopili teren oko Karepovca i obuzdali opasan centralni, toksični požar s kojeg bi vjetar mogao paliti sve naokolo. Još gore, čitav je deponij zbog plinova mogao eksplodirati, a gašenje je zahtijevalo suludu hrabrost.

Možemo o nogometnim navijačima pričati što god, ali činjenica je da su se preko toga ljudi organizirali i masovnije došli u pomoć, a povukli su za sobom i ljude iz drugih dijelova zemlje kojima su mediji govorili da je situacija posve pod kontrolom. A situacija nije bila pod kontrolom. Čak i kad je Split obranjen, vrlo bliska okolica se pretvorila u plamteći užas. Društvene mreže su ljudima koji nisu mogli biti na licu mjesta barem dale priliku da upute ljude gdje ići, kakvo je stanje, koji su prilazi sigurni, odakle evakuirati ljude i kamo ih voditi…

Da nije toga bilo, moglo nam se dogoditi da gori sve od Mejaša do Jokera u trenutku kada benzinska crpka u Mravincima leti u zrak i pali 50 kuća, što se je dogodilo, a vjetar nosi požar na Strožanac i Podstranu, što se isto dogodilo. Ljudstva i opreme je s volonterima i ljudima iz zahvaćenih područja bilo premalo da se adekvatno nose s ta dva fronta. Da je vatra probila u grad, ne bi stradao samo grad, nego bi vjerojatno manja mjesta oko njega stradala još gore.

Ono što se ovdje dogodilo nije bilo samo pitanje nespremnosti. Desetak požarnih fronti je konvergiralo na odlagalište otpada prijeteći odsjeći izlaz iz drugog najveći grada u državi. U samoj županiji istovremeno bjesni još požara. Kanaderi ne mogu letjeti. Ako su vam financijske, političke ili jednostavno velegradske veleizdaje preapstraktne, molit ću vas da im ovu zapamtite. Oni koji su doveli do ovog stanja, do toga da spašavanje života  maltene ovisi o sposobnosti Dene iz Gitka da ugasi požar, ti ljudi su opasni i žele nam zlo. Jer da nisu, ovo bi bilo riješeno još u Tugarama, a svi bi bili na nogama prije Žrnovnice.

 

Luka Kordić

Teskt je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close