TEKST

Pacifičko rješenje i nehumano postupanje

 

Australija je godinama zloglasna po svojoj vrlo restriktivnoj i nelegalnoj politici prema izbjeglicama koje u zemlju dolaze brodovima – ona je jedina zemlja s politikom obavezne detencije osoba koje u zemlju dolaze bez valjane vize, te se njihov slučaj za azil procesira u offshore centrima u okolnim zemljama, među kojima su najpoznatiji otoci Manus (Papua Nova Gvineja) i Nauru.

Foto: Facebook stranica RISE-a

Dok većina zemalja potpisnica Konvencije o statusu izbjeglica nema takvih provizija, Australija izbjeglice osuđuje na detenciju van svojeg teritorija te na dugogodišnja čekanja na razmatranje njihovih slučajeva. Nakon što se njihov slučaj procesira, izbjeglice i dalje nemaju pravo života u Australiji, jer su zbog dolaska brodom izgubili pravo na dobivanje vize i preseljenja u Australiju, tako da mnogi ostaju u legalnom limbu na otocima gdje su bili zatvarani. Australija osim toga provodi i politiku odvraćanja brodova s izbjeglicama dalje od australskih voda, politiku koja je ilegalna prema međunarodnom humanitarnom i pomorskom zakonu. Valja dakle napomenuti da dolazak izbjeglica brodovima s namjerom traženja azila nije nezakonit prema međunarodnom zakonu, no australska vlada takve dolaske ocjenjuje kao “ilegalne dolaske morem”.

Nehumano postupanje, psihičko, fizičko, seksualno i druge vrste nasilja, pa čak i smrti zbog zapostavljanja ili policijske brutalnosti (npr. smrti Hamid Kehazaeia i Faysal Ishak Ahmeda zbog nedobivanja medicinske pomoći) nad izbjeglicama u detencijskim centrima zabilježile su čak i organizacije kao što su Amnesty International i Human Rights Watch. Samo zatvaranje ljudi na neodređeno vrijeme dok je njihov jedini krimen bijeg od sukoba i smrti, osim što je duboko nemoralan, usto je također nelegalan čin, što je presudio i vrhovni sud Papue Nove Gvineje. Sud 2016. tako donosi odluku da je detencijski centar na Manusu ilegalan, te Australija odlučuje zatvoriti centar, no odbija preseliti izbjeglice u Australiju. Centar na Manusu se zatvorio 31.10 ove godine, no izbjeglice su u centru, u nedostatku pravih alternativa, odbile otići te zahtijevaju preseljenje u Australiju i rješavanje njihovih slučaja ondje. 700 od 800 ljudi na Manusu već su zakonski prepoznati kao izbjeglice, no nikakve daljnje konkretne mjere za njih nisu donesene (zemlja preseljenja, integracijske mjere i slično). Na Manusu se tako pri zatvaranju centra zatvaraju i struja i voda, tako da trenutno izbjeglice tamo žive bez pristupa najosnovnijim uvjetima za život, te bez medicinske pomoći.

Australske organizacije koje se bore za prava migranata i izbjeglica trenutno vode razne kampanje, protestne akcije i slično kako bi ukazale na situaciju na Manusu i nehumane uvjete života na koje je australska vlada namjerno osudila izbjeglice u centru, kao i na australsku nelegalnu i nemoralnu izbjegličku politiku. Jedna od takvih organizacija, RISE (Refugees, Survivors and Ex-detainees), pokrenula je kampanju SanctionAustralia, s nizom mjera i zahtijeva prema australskoj vladi. Zahtjevi su, osim hitnog rješavanja slučajeva osoba na Manusu, ukidanje detencije izbjeglica, oslobađanje izbjeglica iz detencije u drugim centrima, zabrana deportacija izbjeglica natrag u zemlje u kojima im prijeti opasnost od progona, mučenja ili smrti, osiguravanje sigurnog prolaza, operacija spašavanja, ukidanje offshore procesiranja i slično (detaljni popis zahtjeva: http://riserefugee.org/exdetaineesdemands/). Može se zaključiti kako australska politika prema strancima, pogotovo izbjeglicama, prati nekadašnje politike koje su sve do 1973. na razne načine zabranjivale ne-bijelim osobama migriranje u Australiju (poznate i kao White Australia policy). Prve izbjeglice koje u nešto većim brojevima dolaze u zemlju brodom su iz Vijetnama, te su među prvima nad kojima se počinju provoditi detencijske odredbe od strane australske vlade.

Obavezna detencija je uspostavljena 1990.-ih kao pokušaj odvraćanja izbjeglica od dolaska. Australija je 2001. uspostavila politiku poznatiju i kao “Pacifičko rješenje”, koja zabranjuje izbjeglicama pristajanje brodom na australski teritorij (npr. Božićni Otok), te se uspostavlja praksa njihovog preseljenja i detencije u okolne zemlje, prvenstveno na Papuu Novu Gvineju i otok Nauru. Za vrijeme detencije izbjeglice tako nemaju pravo zaštite australskog zakona, kao ni pristupa legalnoj pomoći za svoje slučajeve. Zanimljivo je za spomenuti da se tadašnja ministrica iz sjene Laburističke stranke Julia Gillard zalaže za ukidanje “Pacifičkog rješenja”. Australija je 2007. godine ukinula “Pacifičko rješenje”, te je u to vrijeme počela zagovarati liberalniju politiku azila, koja dovodi i do nešto većeg broja izbjeglica. Čelništvo Laburističke stranke se tada mijenja, zbog negativne percepcije javnosti zbog porasta broja izbjeglica, te na čelo stranke dolazi prije spomenuta Julia Gillard koja ponovno uspostavlja offshore procesiranje, te ponovno otvara detencijske centre na Manusu i Nauruu. Politike sljedećih godina i sljedećih vlada usmjeravaju se na dodatno postroživanje mogućnosti izbjeglica za dobivanjem azila, pa tako dolazi i do prije spomenutog dogovora da izbjeglice koje dolaze brodom gube svaku mogućnost dobivanja azila i preseljenja u Australiju.

 

Lucija Mulalić

TAGOVI

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close