AKCIJA

Marširali smo sjećajući se

 

Jubilarni, deseti po redu Marš solidarnosti protekao je iznad svih očekivanja. Održan u subotu, 11. studenoga s početkom u 11 h kod “Katice” na Glavnom kolodvoru u Zagrebu, pokraj središnje poslovnice Hrvatske pošte, okupio je lijepog jesenskog dana oko dvije stotine ljudi koji su prolazeći kroz sedam postaja u centru grada odali počast njegovim heroinama i herojima, nosiocima Narodnooslobodilačkog pokreta i partizanske borbe, ali i naglasili koje su kritičke točke sadašnjosti što se tiče rasta konzervativizma, povijesnog revizionizma i neofašizma čiji je cilj, s jedne strane, zatiranje ljudskih prava i sloboda a s druge daljnja ekonomska eksploatacija stanovništva od strane moćnika. Pomoću parola, transparenata, zviždaljki i bubnjeva, no iznad svega samom svojom prisutnošću te razumnim i borbenim riječima, okupljeni građani i građanke jasno su stali protiv svega toga.

Marš solidarnosti #10 ― Ja sjećam se!, nazvan po refrenu nezaboravne pjesme kultnih pulskih punkera KUD Idijota, krenuo je kod najstarije parne lokomotive u fundusu Hrvatskih željeznica, poznatije kao Katica, koja međutim nije znana samo zbog svoje starosti i zanimljivog izgleda, nego i stoga što je služila za prijevoz u prvom ustaškom koncentracijskom logoru Danica, što nigdje u javnom prostoru nije istaknuto. Na Glavnom kolodvoru okupljenima se obratila članica Mreže antifašistkinja Zagreba Anja Grgurinović, a ukratko i kolega Lovro Krnić iz Antifašističkog Vjesnika. Sa svojim transparentom pridružile su nam se i drugarice i feminističkog kolektiva fAKTIV. Nakon što su prisutni predstavnici medija (HRT-a, N1, HINA-e i drugih) uzeli izjave organizatora ― članova/ica MAZ-a ― povorka je počela marširati do prve postaje, rodne kuće narodnog heroja i sekretara Saveza komunističke omladine Jugoslavije Ive Lole Ribara, u Ulici Jurja Žerjavića na Zelenom valu, gdje je prvi put ugledao svjetlo dana prije točno 101 godinu. Tamo je govornik također bio Lovro Krnić. Na drugoj postaji, Ministarstvu kulture na križanju Runjaninove i Vodnikove ulice, slovo je držao novinar i urednik Boris Postnikov, član redakcije Novosti i nekadašnji glavni urednik Zareza, koji je istaknuo koliko je MK posljednjih par godina odgovorno u institucionalnom toleriranju, pa i poticanju gore navedenih negativnih fenomena i pojava.

Kako je povorka nastavila marširati prema strogom centru grada u ritmu gromoglasnog bubnjanja drugova i drugarica iz kolektiva Drum’n’bijes, tako su joj se počeli pridruživati i slučajni prolaznici, ili su se pak zadovoljili mašući i bodreći sudionike, dok nije zabilježen ni jedan negativan komentar. Dakako, Marš solidarnosti bio je policijski osiguran, premda nenametljivo, a na koncu je ispalo da je policija imala više posla oko regulacije prometa nego sprečavanja izgreda. Dok je povorka stigla do Hrvatskog narodnog kazališta na Trgu maršala Tita okupila je već i više nego respektabilan broj ljudi, a kod Zdenca života dr.sc. Hrvoje Klasić, profesor s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, podsjetio je sve sudionike na presudnu ulogu Josipa Broza Tita u povijesti 20. stoljeća, ne samo ovdašnjoj, te zašto bi trg morao nastaviti nositi njegovo ime umjesto onog kojeg su mu namijenili gradonačelnik Milan Bandić i notorni desni povjesničar Zlatko Hasanbegović. Sljedeća postaja, do koje se došlo Masarykovom i Teslinom ulicom, bilo je mjesto gdje je nekoć stajala trafika sestara Baković, jednih od najvećih heroina NOP-a i otpora okupatoru, čiji je posao s kioskom zapravio bio krinka za vezu s partizanima i partizankama u šumi i na frontu, zbog čega su, poznato je, platile životom nakon što ih je otkrila kvislinška ustaška vlast. Priču o sestrama Baković ispripovijedala je kustosica i povjesničarka umjetnosti Leila Topić ispred Centra za ženske studije, istodobno informirajući sudionike o njihovom dugogodišnjem projektu Ženski antifašistički Zagreb, koji je upravo toga dana bio predstavljen izložbom u Splitu, gdje su ga dovele članica MAZ-a Barbara Blasin i suradnice Ana Lovreković i Mirjana Kučer.

Marš je nastavljen do križanja Tesline i Gajeve, odnosno lokacije redakcije Novosti, tjednika Srpskog narodnog vijeća koji je odavno nadrastao svoju osnovnu ulogu novina srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj i postao jedan od najkvalitetnijih tiskanih medija u regiji uopće, među, realno, posljednjim utočištima ozbiljnog, istraživačkog, kritičkog i činjenicama sklonog novinarstva. Zbog toga je, uostalom, baš ispred redakcije unazad pola godine dvaput bio spaljivan od strane neofašista Dražena Keleminca i njegove svite, što je politička vrhuška ispratila “gromoglasnom šutnjom”, a prijestupnik je tek drugi put “zaradio” kaznenu prijavu. Na te zabrinjavajuće događaje upozorila je Aneta Lalić iz SNV-a, istodobno izrazivši zahvalnost MAZ-u i svim okupljenima zbog izražavanja solidarnosti s redakcijom. Na koncu, prvi dio Marša solidarnosti završio je na južnoj strani Trga Josipa Jurja Strossmayera, gdje se smjestio spomenik Strijeljanju talaca (čitaj: zarobljenika ustaša i fašističkih kolaboracionista) velikog hrvatskog kipara Frane Kršinića. Kako je pojasnila Lana Lovrenčić, visokoreljefna skulptura izvorno je trebala biti dio spomeničkog kompleksa na Dotrščini, ustaškom stratištu i poprištu najvećeg masovnog ubojstva u povijesti Zagreba, no do toga naposljetku nije došlo a spomenik se našao u samom srcu grada gdje dan-danas uglavnom prolazi nezamijećen. Mada ga je lako pronaći, mnogi su zaboravili da se ondje uopće nalazi.

Cijela povorka potom se uputila u sjedište MAZ-a i SABA-e u Hatzovoj ulici, u čijem su se dvorištu prvo svi okrijepili uživajući u tradicionalnom “marševskom” grahu, poslije čega je slijedio dupkom pun razgovor s dr.sc. Branimirom Jankovićem, također profesorom s Odsjeka za povijest FF-a, što je isto tako moderirala Anja Grgurinović. Čitava akcija odvijala se prema zacrtanom planu, a odjek koji je dobila među građanima i građankama Zagreba pokazuje da naš rad ima smisla, da u njemu moramo ustrajati, a broj naših istomišljenića će se, nadamo se, povećavat iz godine u godinu.

U nastavku pogledajte galeriju fotografija.

Ma šta mi uradili / ma šta mi govorili / ma šta mi uradili / ja sjećam se!

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close