TEKST

Tvorci mitova i kršitelji zakona: intervju s Ursulom Le Guin

 

Nedavno nas je napustila velika Ursula Le Guin. Donosimo prijevod kratkog intervjua s njom.

Foto: Facebook The Vault of the Atomic Space Age

Margaret: Jedna od stvari koju bih doista voljela istražiti jest uloga radikala kao književnih autora. Što osjećate da ste postigli svojim pisanjem na društvenoj/političkoj razini? Imate li ikakvih konkretnih primjera promjena koje ste pomogli pokrenuti?

Ursula: Mogla bih se složiti sa Shelleyjem da su pjesnici nepriznati zakonodavci svijeta, ali on nije mislio na to da oni doista dovode do donošenja mnogih zakona, i valjda nikad nisam zaista ni tražila odredljive, praktične rezultate ičega što sam pisala. Moje utopije nisu planovi. Zapravo, osjećam nepovjerenje prema utopijama koje pretendiraju da budu planovi. Doista su dobre, međutim, za ono što smo nekad zvali podizanjem svijesti.

Unutar polja moga posla – imaginativne fikcije – mislim da sam imala osjetan utjecaj na reprezentaciju roda i “rase”, specifično boje kože. Kada sam ušla u to polje, kutom gledanja su u potpunosti dominirali muškarci i svi su bili bijelci. U početku sam i ja tako pisala. U znanstvenoj fantastici pridružila sam se feminističkom pokretu kada se ponovno probudio kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih i riješile smo se ciktajućih barbika i počele stvarati prave ženske likove. U žarnu fantasyja, moji su heroji bili ljudi različite boje kože kada ih, barem koliko ja znam, nije bilo nigdje drugdje. (A ipak se i dalje borim, na svakoj pojedinoj korici na knjigama, da se izborim da ih se reprezentira kao ne-bijele).

Margaret: Iz drugoga smjera, osjećate li ikad pritisak od strane “radikalne” grupe da pišete “više politički” po određenim linijama?

Ursula: Ne stavljam se u poziciju da osjećam pritisak od ikoga. Ne pridružujem se grupama i u javnosti se pritajim (osim u stvarima poput protestnih marševa, u kojima sudjelujem posljednjih godina novog tisućljeća.)

Naravno da su me kritizirali marksisti zato što nisam marksist, ali oni kritiziraju sve koji nisu marksisti. I aktivisti anarhisti se uvijek nadaju da bih mogla biti aktivist, ali mislim da shvaćaju da bih bila loš aktivist, i puštaju me da se vratim pisanju onoga što pišem.

Jefferson je smatrao da već imamo slobodu kao neotuđivo pravo i da samo trebamo tražiti sreću. Mislim da je potraga za slobodom ono što je poglavito bit ljevice. Ali isto tako mislim da, ako dosta želiš tražiti slobodu, kao umjetnik se ne možeš pridružiti pokretu koji ima pravila i koji je organiziran. U tom je svjetlu feminizam bio u redu – većinom smo shvatili da svi možemo biti feministi na vlastiti način. Pokreti za mir, vrlo labavi i ad hoc, su bili u redu. I mogu raditi za nešto poput Centra za planiranje obitelji (Planned Prenthood) ili Centra za očuvanje prirode (Nature Conservancy) ili za neku političku kampanju, ali samo kao osoba  koja lijepi kuverte: ne mogu svoj rad staviti izravno u njihovu službu, izražavajući njihove ciljeve. On mora pratiti svoj vlastiti put prema slobodi.

Foto: Facebook Films for Action

Margaret: Jeste li se susreli s ikakvim problemima zbog svoje političke prirode pri objavljivanju radova u svijetu mainstream fikcije?

Ursula: Koliko znam, ne. Moguće je da se Charlesu Scribneru, koji je objavio moju prethodnu knjigu i koji je imao ugovorna prava na The Dispossessed (Ljudi bez ičega), nije svidjela knjiga zato što mu se nije svidjela anarhistička tema; ali mislim da je on zapravo mislio da je to ogromni, dosadni, besmisleni neuspjeh i da ga nije uopće razumio. Tražio me da ga skratim za pola. I rekla sam ne hvala, i prijateljski smo raskinuli ugovor, i Harper i Row su ju zgrabili – tada ionako bolji izdavači za mene. Tako da ne mogu reći da sam patila zbog svoje politike.

Znate, znanstvena fantastika i fantasy poprilično prolaze ispod radara. Ljudi jednostavno ne traže radikalnu misao u polju koje ugledni kritičari definiraju kao eskapističko baljezganje. Dio zaista i jest eskapistički, ali ono od čega nastoji pobjeći jest od baljezganja popularne fikcije i većine televizijskog programa i filmova.

Margaret: Čini mi se kao da izvrsno prezentirate poprilično radikale koncepte u pričama koje se ne čine kao propaganda. Na primjer, u priči “Ile Forest” u Orsinian Tales, vjerujem da potkopavate čitateljevu vjeru u ideje poput kodificiranog zakona.

Ursula: Hah! To mi se sviđa! To je tako romantična priča, nikada o njoj nisam razmišljala kao da ima subverzivni smisao, ali naravno da ste poprilično u pravu, ona ju ima.

Margaret: Možda griješim, ali pod dojmom sam da se moderna fantasy/sci-fi kultura svjesno odmiče od politike, više nego što je to činila prije. Mnogi časopisi, na primjer, izričito navode da nisu zainteresirani za radove koji se bave političkim pitanjima.

Ursula: Doista? Vau. To je toliko depresivno da se ne može riječima izraziti. Sami sebi kopaju jamu.

Margaret: Jeste li primijetili promjenu u tom smjeru?

Ursula: Jednostavno više ne gledam tržište. Sada već dosta dugo nisam pisala kratke priče, a čak i da jesam, moj bi agent bio onaj tko bi smislio gdje bi bilo najbolje da ih se pošalje.

Ali možda je to jedan od razloga zašto više ne čitam toliko znanstvene fantastike. Uzmem ju i onda odustanem od nje. Možda sam se samo predozirala njome. Ali čini se nekako gotovo akademska u zadnje vrijeme. Ponovno se rade iste stvari, ali ukrašenije, s većim naglaskom na tehnologiju. više u stilu noira. Možda se u potpunosti varam oko ovoga.

Margaret: Vi ste možda skovali jedan od mojih najdražih kratkih opisa toga što je anarhist: “Onaj koji birajući prihvaća odgovornost izbora”. Biste li sebe opisali kao anarhista?

Ursula: Ne bih, zato što mi u potpunosti nedostaje aktivistički element, i zato bi se to učinilo lažno ili prelako. Kao bijelci koji kažu da su “imaju Cherokee krvi”.

Margaret: Nadam se da vam ne smeta što vas mnogi od nas prisvajaju na otprilike isti način na koji prisvajamo Tolstoja. (Za kojeg se čini mi se može citirati da je rekao “Anarhisti su u pravu….u svemu osim u svojem vjerovanju da se anarhizam može postići revolucijom” iako sam pročitala samo ovaj citat, a ne njegov izvorni esej.)

Ursula: Naravno da mi ne smeta! Dirnuta sam i osjećam se nedostojnom.

 

Margaret: Koji su bili vaši prvi dodiri s anarhizmom?

Ursula: Kad sam došla do ideje za The Dispossessed, priča koju sam iscrtala bila je potpuno kriva, i morala sam shvatiti o čemu se točno radi i što joj je potrebno. Ono što joj je prvo bilo potrebno jest godina dana iščitavanja svih Utopija, i onda još godina ili dvije dana čitanja svih anarhističkih autora. To je bila moja glavna interakcija s anarhizmom. Imala sam sreće: bilo je teško doći do tih stvari u sedamdesetima – sjene Sacca i Vanzettija! – ali postojala je radikalno lijeva knjižara ovdje u Portlandu, i ako biste se upoznali s njim dao bi vam da vidite njegovu izvrsnu kolekciju svih starih anarhističkih spisa, i neke novije ljude poput Bookchina također. Tako da sam stekla dobro obrazovanje. Osjećala sam se u potpunosti  kao kod kuće s (pacifističkim, ne s nasilnim) anarhizmom, baš kao što sam se uvijek osjećala s taoizmom (oni su povezani, barem po afinitetima). To je jedini modus političkog razmišljanja s kojim se osjećam kao kod kuće. To se također povezuje na sve interesantnije načine ovih dana, s bihevioralnom biologijom i životinjskom psihologijom (kao što je Kropotkin i znao da će se dogoditi).

Margaret: Nekoliko knjiga koje sam pročitala ili vidjela – pregleda povijesti anarhizma – pripisuju prvu “anarhističku” literaturu jednom ranom taoističkom misliocu, i uključuju i esej, iako nema šanse da se sada sjetim naslova ili autora. Smatram, međutim, da je veza poprilično zanimljiva.

Ursula: Pa, dijelovi knjige Tao te Ching Lao Tzua, i dijelovi knjige Chuang Tzua, koja se većinom naziva samo njegovim imenom, su jasno i radikalno anarhističke (a Chuang Tzu je i smiješan). Najbolji prijevod je Burton Watson. Napravila sam verziju Lao Tzua koja prilično jasno ističe anarhizam, i također sam uspjela odstraniti seksistički jezik, što je bilo zabavno (i ne pretjerano, budući da drevni kineski općenito ne specificira rod). Poslala bih vam primjerak, ali nemam ih više. Izdavač je Shambhala. To su dva velika imena u “filozofskom” taoizmu (tj. ne u taoističkoj religiji, koja je potpuna druga stvar).

Margaret: Kada je singular they (singular zamjenice they i njezini izvedeni oblici u engleskom se jeziku koriste kao rodno neutralne zamjenice, op.prev.) ispao iz pisanog engleskog jezika? Lijepo je što je moguće braniti praksu.

Ursula: Gramatičari u 17. i 18. stoljeću su, u pokušaju da donekle utabaju zajednički put kroz divlju džunglu elizabetanskog engleskog, regulirali mnoge upotrebe – uključujući i pravopis – što nije loša ideja sama po sebi; ali oni su se toliko divili latinskom da su ga koristili kao svoj model, umjesto da su gledali na to kako je engleski zapravo rješavao neke od tih problema. “Čitatelj” ili “osoba” se ne slažu u broju sa “they”, i u latinskom je doista potrebno da se subjekt i predikat slažu u broju…tako da su rekli da je to potrebno i u engleskom. (Zapravo, to nije potrebno uvijek, jer imamo drugih načina na koji značenje možemo učiniti jasnim, kao poredak riječi koji je skoro nebitan u latinskom). Tako da su kolokvijalne upotrebe poput “he don’t” (koju je moj otac, profesor, ponekad koristio) kroz neodobravanje izbačene iz pisanog jezika, pa tako i neobilježena zamjenica “they”, iako se pojavljuje kod Shakespearea. Ali gramatičari ju nisu mogli izbaciti iz govornog jezika. Tamo je ona potpuno živa i zdrava. “Ako netko želi svoj sladoled bolje da se požuri (they better hurry up)!” Tako da nije potreban strahovito velik udarac da ona jednostavno sklizne natrag u pisani engleski jezik.

Smiješno je kako ljudi koji se tako najžešće protive “netočnosti” ispadnu politički radikalno desno i/ili društveno nesigurni.

 

Intervju u originalu možete pronaći ovdje.

TAGOVI

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close