TEKST

NOB na otoku Visu

 

Dominantna imaginacija malograđanštine o Dalmaciji glasi da je ona tvrdo utočište konzervativizma, biračko tijelo HDZ-ovih ratnih profitera/zločinaca i tabor “krkanskih” ideja te usto ide uobičajeno patroniziranje o njihovom “primitivizmu”. Međutim, ono što je bitno ubaciti u takvom pogledu,  koji  je zapravo samo izraz građanskog prijezira prema radničkoj klasi, jest da je upravo potonja u najodlučnijim historijskim trenucima u stanju preuzeti ulogu društvene avangarde.

Foto: Wikipedia

Lenjinova maksima koja glasi  da je “historija uopće, a historija revolucije napose, uvijek bogatija sadržajem, raznolikija, raznovrsnija, življa, lukavija nego što zamišljaju najbolje partije, nasvjesnije avangarde najnaprednijih klasa”[i] to odlično opisuje. U tom je smislu najistureniji naseljeni dalmatinski otok Vis,  pogotovo u periodu od rujna 1943. do listopada 1944., doživio bombastičan polet težaka, seljaka i radnika koji su vođeni idejama revolucionarnog socijalizma i borbi protiv triju okupatora – talijanskih fašističkih falanga, njemačkog nacističkog ratnog stroja i domaćih kolaboracionista –  u određenim trenucima bili korak ispred svog političkog organizatora KPJ. Tako u ovom periodu možemo primijetiti i zavidan stupanj samoorganizacije viških žitelja uz minoran utjecaj KPJ, a posebice tijekom izbjeglištva u egipatskom El Shattu kada su sâme izbjeglice u obliku COZ – a (Centralnog odbora zbjega) organizirali kompletan državni sektor koji je uključivao zdravstvo, školovanje pa čak i pružanje vjerskih usluga. U tom je periodu partikularna borba viških žitelja za svoj rodni otok poprimila univerzalni značaj, i to onog trena kad je vrhovni komandant NOVJ – a i POJ – a Josip Broz Tito ugostio sve važnije savezničke vojne delegacije i kada su u praksi iskaljeni temeljni organi vlasti iz kojih je izrasla Federativna Narodna Republika Jugoslavija.

VIS: 1905. DO 1940.

Politička organiziranost  težaka, ribara i radnika postojala je i prije. Već početkom 20. stoljeća, preciznije 1905. godine, dolazi do utemeljenja viškog težačkog pokreta koji je nastao kao dio šireg dalmatinskog i na valu sličnih narodnih pokreta tog doba, kao što su Populists u SAD – u, Narodniki u carskoj Rusiji ili pak zapatistički pokret u Meksiku s kojima je i dijelio pitanje agrarne reforme. No viški težački pokret je u mnogo čemu bio autentičan, tako možemo primijetiti da je u političkom programu uvršten i niz mjera specifičnih za dalmatinsko podneblje kao što su istiskivanje “talijanaša – autonomaša” iz općinskih uprava, pravo na nacionalno samoopredjeljenje itd.  Najjači intenzitet aktivnosti bio je u periodu  od utemeljenja do 1926., kada je pokret doživio kulminaciju u inicijativi BRTR (Blok radnika, težaka i ribara). Slijedeći usmjeravanje SKOJ – evaca, čiji su aktivisti bili jedni od osnivača inicijative, komiški proleterijat je na izborima uspješno osvojio većinu u općinskom vijeću. Bio je to rijedak primjer u autokratskoj Kraljevini Jugoslaviji da je radikalno lijeva inicijativa preuzela vlast na lokalnoj razini. Na represalije monarhističke žandarmerije nije bilo potrebno dugo čekati. Nakon proklamirane šestojanuarske diktature 1929. BRTR je zabranjen, a mnogi aktivisti su zastrašivani i prinuđeni na pasivnost koja traje sve do 19. svibnja 1940.  kada BRTR, preimenovan u BRN (Blok radnog naroda), u suradnji s lijevim krilom HSS – a ponovno osvaja općinsku vlast odnosom 15:7 vijećnika.[ii]  Upravo je razdoblje monarhističke Jugoslavije sa svim svojim političkim antagonizmima ključno za razumijevanje dinamičnog razvoja klasne svijesti viškog proleterijata i efektivnosti otpora na otoku tokom Drugog svjetskog rata, te izvrstan pokazatelj zašto je u tom periodu bilo bitno djelovanje autononomnog revolucionarnog subjekta.

VIS – 1941. DO KAPITULACIJE  ITALIJE 1943.

Nakon kratkotrajnog “Aprilskog rata” i kapitulacije Kraljevine Jugoslavije 17.  travnja, malobrojni pripadnici viškog desnog krila HSS – a, Hrvatske seljačke zaštite i ustaša iskoristili su odsutnost velikog broja komunista i članova Bloka radnog naroda koji su se dragovoljno pridružili mobilizaciji i pokušali osigurati vlast iščekujući pripojenje otoka NDH. Ipak, već 23. travnja iskrcavanjem dijelova bataljona “San Marco” i talijanskih administrativnih radnika počinje II. talijanska okupacija viškog arhipelaga čime fašisti svjesno krše želje tvoraca NDH – što, po tko zna koji put, govori o karakteru te kvislinške paradržave.[iii] Rimski ugovori potpisani 18. maja 1941. bili su pak samo formalno – pravna procedura već pripojenog Visa i većine dalmatinskih otoka. Nakon učvršćivanja vlasti na otoku fašisti počinju prvo s nenasilnom, a kako je vrijeme odmicalo,  i nasilnom talijanizacijom. Lokalne partijske ćelije pozivaju na bojkot talijanskih društava kao što su Fashi, Dopolavoro ili Piccole italiane (koji su služili kao poligon za kulturološku konverziju) iz čijeg je sukoba polako počeo sazrijevati masovan narodni otpor okupatoru. Pečat otpora dao je viški udarni bataljun znan kao “Leteća četa” koja je uspješno izvršila prepad na talijansku izvidno – signalnu stanicu stacioniranu na brdu Hum, osvojivši pritom velik broj naoružanja.

Iako se kapitulacija fašističke Italije očekivala svakog trena, civilni crnokošuljaški komesar Pietro Petrossi – Crni i karabinjerski oficir divizije Bergamo Federico de Marchia, u bijednom pokušaju da zatome svoj narušen ego nakon uspješne partizanske diverzije, provode nalog  kaznene ekspedicije[iv] koju je prethodno izdala komanda u Splitu i 20. 08. 1943. streljaju 10 komiških (kod groblja) i 10 viških (na otočiću Host) talaca. Ratni zločinci koji su sudjelovali u represalijama su, naposljetku, odvedeni pred narodni sud i 10. rujna 1943. streljani. Veliku ulogu u pronalaženju talaca imali su lokalni kolaboracionistički doušnici, a čiju spomen – ploču je bez imalo srama digla komiška općinska vlast 1995.

 VIS KAO „GLAVNI GRAD“ FNRJ, EL SHATT I KRAJ DRUGOG SVJETSKOG RATA

Paralelno s razoružavanjem preostalih talijanskih vojnika otok se punom parom pretvara u bazu NOVJ – a. Dana 13. rujna 1943. uspostavljena je Komanda otoka Visa, a početkom 1944. stigla je 26. dalmatinska divizija i Mornarica NOVJ –a. Glavna uloga mornarice bilo je prebacivanje izbjeglog stanovništva Dalmatinske zagore pred nadirućom ofanzivom Wehrmachta “Jesenja oluja”, prvo u savezničke baze Monopoli i Bari pa naposljetku zbjegu u egipatskom El Shattu. Kako se opasnost njemačkog desanta počela približavati, Štab 26. divizije 31. siječnja 1944. izdaje naredbu za pripremu obrane otoka. Operacija „Freishütz“ predviđena je za 21. veljače, ali je zbog rastegnutosti nacističkih vojnih snaga odgođena. Poslije je pak bilo prekasno jer je obrambena vojska pojačana s 1 655 boraca Treće prekomorske i 1 664 Prve tenkovske brigade.[v] Kada uzmemo u obzir i logističku podršku oko 2 000 elitnih britanskih Commandosa i američke Operations Group te visoku borbenu spremnost koja je karakterizirale partizane možemo zaključiti da se ovdje ne radi o mitološkom narativu o „nepobjedivim partizanima“ kojima su bile sklone državne institucije SFRJ, već je odustajanje od operacije bila vrlo racionalna odluka vojnog vrha Wehrmachta. Kada se uzme u obzir da su borce 26. divizije 75% sačinjavali proleteri koji su u prijeratnom razdoblju rukovođeni aktivistima BRN – a i dalmatinskog težačkog pokreta u cjelini, možemo odgovoriti na pitanje zbog čega je otpor na Visu bio u stanju efektivno organizirati dva krucijalna pitanja (priljev izbjeglica i obranu otoka) za tok Narodno oslobodilačke borbe uopće –  zbog prethodnih iskustava snažne sindikalno – aktivističke tradicije utemeljene u viškom i dalmatinskom težačkom pokretu. Svi važniji politički organi NOP – a (VŠ NOV i POJ, Politbiro, CK KPJ, NKOJ, Predsjedništvo AVNOJ –a, AFŽ) uspjeli su se razviti zahvaljujući požrtvovnosti i masovnom angažmanu viške radničke klase. Dana 26. listopada u Žena Glavi tiskan je broj “Slobodne Dalmacije” koji je objavio vijest da je Split oslobođen i tako simbolično naznačio kraj epohalnog perioda NOP – a. 

Putevi 26. dalmatinske divizije u kojoj je sudjelovala i 12. dalmatinska udarna otočka brigada, čiji je 3. bataljon bio sastavljen od Višana i Biševljana, okarakterizirao je niz uspješnih operacija posebice u razbijanju nacističke 369. divizije kod Vukovog Klanca pa sve do rijeke Soče i oslobađanja Trsta. Poetičnu rekapitulaciju obrane otoka Visa je dao Jure Franičević – Pločar, njen prvi komandant:

“Ovdje je svaki kamen bio puškarnica
i svaki čovjek štit slobode
Uspomena na te dane neka živi
trajno kao kamen
ovih životima obranjenih obala”. 

HISTORIJSKO FALSIFICIRANJE

Razdoblje NOB – a na otoku je Visu, kao i u ostatku Hrvatske, podložno najspektakularnijim falsifikatima. O motivacijama ekstremno desnih i filofašističkih nadripovjesničara ne treba trošiti puno riječi, no ipak je potrebno objasniti u par crta zašto se to događa. Ako ostavimo po strani strukturalnu razinu –  falsificiranjem NOB – a se nastoji u društvenoj memoralizaciji diskreditirati sve progresivne tekovine moderniteta, poput besplatnog školstva, zdravstva i radničkih prava te ih prikazati kao nešto loše i, zapravo ideološki održati kapitalistički status quo – i usmjerimo li se više na subjektivitet, možemo primijetiti da je falsificiranje povijesti također izraz intelektualne i sadržajne inferiornosti političkih aktera ili, kolokvijalno rečeno, “kad ne možeš građanima ponuditi suvisao program onda se bavi ustašama i partizanima”.  Eklatantan primjer takvog diskursa jest politički angažman predsjednika komiške podružnice HDZ – a Miće Sviličića koji često u svojim, kako sarkastično kaže satirična fejsbuk stranica, “istorijskim činjenicama” ne preže ni od najgnjusnijih i najbezobraznijih laži koje se mogu smisliti. Primjer je falsifikat o 600 streljanih zarobljenika na otoku Biševo. Činjenica jest da je na susjednom otoku postojao zarobljenički logor, ali niti su svi zarobljenici bili nevini, niti su svi streljani, već se radi o 523 pripadnika 750. puka 118. lovačke divizije i puka „Brandenburg“.[vi] O karakteru spomenutih Werhmachtovih pukova i nadležnih oficira najbolje svjedoči dnevnik britanskog kirurga i pripadnika pokreta FANY (First Aid Nursing)  dr. Jimma Ricketta u kojem on precizno opisuje dogovorenu razmjenu zarobljeništva na susjednom otoku Hvaru: “The Germans appeared at the rendezvous point and went through the ranks of each in turn. They refused the Austrians and Polish prisoners and only took back German officers. Then they refused to release any of their own prisoners. Those they brought down to the rendezvous they took back, and we heard later that they simply hanged them all on Hvar”[vii] Upravo kroz ovu prizmu možemo odgovoriti na lažno Sviličićevo čuđenje kako to da je tek polovica tih zarobljenika puštena nakon zatvaranja logora u veljači 1945., potenciranjem da su neki već prethodno razmijenjeni, a poneki su bili ratni zločinci odgovorni za vješanje partizanskih zarobljenika i, sukladno tome, odvedeni pred narodni sud. Prema tome, na pitanje o tome gdje je “masovna grobnica” zarobljenika, možemo odgovoriti elementarnom činjenicom osnovnoškolske fizike – jednostavno ne postoji.

 

Mateo Ivčević

 

BILJEŠKE:

[i] V.I. Lenjin, Dječja bolest „ljevičarstva“ u komunizmu, Izabrana djela sv.II knj. II, Kultura, 1950, str. 311 – 312.

[ii] Veseljko Huljić, Vis 1941 – 1945, str: 16 – 17

[iii] Ibid. str: 31 – 32

[iv] Ibid. str: 142 – 146

[v] Ibid. str: 230 – 240

[vi] Nikola Anić, VIII. Dalmatinski Korpus Narodno oslobodilačke vojske Hrvatske, str: 34.

[vii] John Rickett, Stretchers not available – The Wartime story of dr. Jim Rickett, str: 197 – 198

 

 

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close