TEKST

Oni režu, mi krvarimo – razgovor sa Sisters Uncut

 

Sisters Uncut su feministička, nehijerarhijska grupa koja koristi metode direktne akcije u svojoj borbi protiv rezova i smanjenja financiranja pomoći žrtvama obiteljskog nasilja. Razgovarale smo s jednom od članica.

Foto: Facebook Sisters Uncut

Iako u UK-u tjedno dvije žene budu ubijene, vlada smanjuje sredstva javnim službama i raspisuje natječaje za financiranje. Kako ove mjere štednje i rezovi u financiranju službi koje se bave sprječavanjem obiteljskog nasilja utječu na najpotrebitije?

Udruge i skloništa za žrtve obiteljskog nasilja kontinuirano od 2010. godine ostaju bez sredstava te im prijete zatvaranja. Pokušavajući ublažiti rezove koje im nameće centralna vlast, lokalne vlasti ne uspijevaju prioritizirati ovaj tip usluga. Sredstva se dodjeljuju samo kratkoročno zbog čega su skloništa pod stalnom prijetnjom od zatvaranja. Takve politike su dovele do toga da su dvije trećina skloništa pred zatvaranjem, a od 2010. godine 34 su već zatvorena. Zbog nedostatka smještajnog kapaciteta preostala skloništa su prisiljena odbiti dvije od tri žene koje pokušaju zatražiti smještaj. Rizik s kojim su suočene žrtve obiteljskog nasilja tako je povećan.

Foto: Facebook Sisters Uncut

Mnogi ne razumiju da žrtve obiteljskog nasilja nisu “samo” bez krova nad glavom, već im je potreban cijeli niz usluga. Isto je naravno i s beskućnicima. Rašireno je vjerovanje da je krov nad glavom dovoljan, no beskućnici često pate od ovisnosti, narušeni su im obiteljski i prijateljski odnosi, a pate i od niza psiholoških i fizičkih problema koji su posljedica beskućništva. Također je apsurdno da je žrtva nasilja prisiljena napustiti svoj dom. Zapravo, prema ovom Guardianovom članku, obiteljsko nasilje čest je uzrok beskućništva u Londonu. S kojim se problemima suočavaju žrtve zlostavljanja i obiteljskog nasilja u UK?

Mjere štednje utječu na obiteljsko nasilje i beskućništvo. Smanjenje socijalnih naknada siromašne su žene učinili još siromašnijima, samim time im je teže napustiti zlostavljača. Nedostatak socijalnog smještaja znači da one doslovno nemaju kamo otići. Također postoji i tzv. “benefit cap” (ograničenje ukupnog broja povlastica koje ljudi mogu ostvariti, op.prev.), kao i smanjivanje poreznih olakšica što utječe na samohrane roditelje, uključujući i majke koje bježe od zlostavljača. Niz zahtjeva i restrikcija sprječava migrante u ostvarivanju prava na smještaj, zbog čega su im skloništa teško dostupna, kao i siguran i neovisan život. Sve navedeno dovelo je do prepreka ženama koje bježe od obiteljskog nasilja, čime im ostaje samo beskućništvo kao jedina alternativa nasilnom odnosu. Činjenica da žene i rodno varijantne osobe često nemaju gdje otići znači da smo se u Sisters Uncut jako usredotočili na zauzimanje prostora, uključujući i vijećnički dom u istočnom Londonu, kako bismo žrtvama ponudili alternativu.

Koristite metode direktne akcije i naglašavate njihovu disruptivnost. Zašto koristite takve taktike?

Grupu smo osnovali 2014. u nečijoj dnevnoj sobi s ciljem da pružimo feminističku perspektivu na drastične mjere štednje. Nekoliko mjeseci nakon toga blokirale smo podzemnu željeznicu Oxford Circus na tri sata. Naša najpoznatija akcija bila je kada smo izletjele na crveni tepih prije premijere filma Sufražetkinja 2015. godine i kada smo završile u svjetskim medijima.

Radimo direktne akcije zato što smo očajne. Mi smo one koje su preživjele nasilje i one koje rade sa žrtvama – i situacija u službama za obiteljsko nasilje je apsolutno očajna. Naš cilj je da remetimo. To je jedini način da se naš glas čuje. Često nas etiketiraju kao militante, ali takve su također bile mnoge grupe u povijesti, poput sufražetkinja koje su se izborile za pravo glasa žena prije sto godina.

Činjenica što radimo direktne akcije znači da su neke stvari koje radimo ilegalne ili “škakljive”. To znači da nastojimo ostati anonimne, da nismo organizirane hijerarhijski te radimo zajedno kao grupa i kao pokret. Sve naše odluke donosimo konsenzusom – što znači da se svaki član mora složiti kako bismo provele neku akciju.

Kako širite svoju bazu i na koji način uključujete nove članice u svoje aktivnosti?

Nove nam se sestre pridružuju svaki tjedan. Više nakon velikih akcija. Uključe se u niz različitih aktivnosti, ovisno o njihovim sposobnostima. Imamo grupu koja se bavi propagandom: izradom lijepih bannera, plakata i drugih vizuala za akcije Sestara. Iskreno vjerujem da je to jedan od razloga zašto smo toliko uspješne – naše akcije upadaju u oči, kao recimo bojenje fontana na Trafalgar Squareu crvenom bojom. Mnoge nove članice pridruže se grupi jer je to dobar način za rad s lokalnim zajednicama i djecom. Druge privuče rad u medijskoj grupi, logistici, financijama ili informiranju.

Foto: Facebook Sisters Uncut

Kao što smo već spomenule, koristite metode direktne akcije – okupaciju zatvora, blokadu mosta… No radite li također na stvaranju paralelnih struktura u društvu: mjesta gdje ljudi mogu steći nova znanja, naučiti nove vještine, dobiti obrok i krov nad glavom, savjet liječnika?

Počeli smo sastajući se u centru Londona 2014. godine, na protestima usmjerenim protiv nacionalne politike rezova i Vlade. Međutim, do 2016. shvatili smo da je za promjenu potrebno više – pokrenuti otpor unutar zajednica. Sad imamo grupe u sjevernom Londonu, istočnom Londonu, jugoistočnom Londonu, Doncasteru, Portsmouthu, Birminghamu, Manchesteru, Glasgowu, koje se sastaju svaki tjedan.

Tako da koristimo i direktnu akciju i radimo unutar zajednica – ta dva tipa rada su međusobno povezana. Jedna od važnijih stvari koja nas motivira je stvaranje “sigurnog prostora” na našim sastancima, gotovo kao da stvaramo alternativnu stvarnost. To je bilo vidljivo u našem preuzimanju zatvora Holloway.

Preuzele smo zatvor na tjedan dana i pozvale lokalne ljude te organizirale aktivnosti za djecu za vrijeme praznika između polugodišta. Radionice su uključivale savjete u vezi stambenog pitanja, radionice za imigrante kako da se nose s racijama, radionice popravljanja bicikala i satove pjevanja, radionice iz primijenjene umjetnosti itd. Osigurale smo doručak, ručak i večeru i zatvorile prostor nakon tjedan dana s bdjenjem za žene koje su poginule zbog nasilja države. Ono što smo napravile jest da smo stvorile doista predivno mjesto i precizno smo pokazale vladi što bi ona mogla raditi. Stvorile smo pravi osjećaj zajedništva u jeku vladinih mjera štednje i mislim da je to ono što nas motivira. Ako grupa žena volonterki može stvoriti takvo sigurno mjesto puno ljubavi, zašto onda ne može vlada? Zašto ne mogu graditi utočišta umjesto zatvora? Ispravile smo nasilno naslijeđe zatvora Holloway tako što smo zauzele taj prostor patnje.

Okupirale ste – zauzele – zatvor Holloway, najveći zatvor za žene u Europi koji je naglo zatvoren. Interesantno je kako se zatvor, nekada mjesto ekstremnog nasilja, može pretvoriti u mjesto zajednice i podrške. Ideja iza zatvora jest rehabilitacija, ali naravno da oni ne služe svojoj svrsi. Ne samo da još više marginaliziraju zatvorenike, već također režu socijalne veze, ostavljaju ljude u dugovima (SAD!), i slično. I vi pišete o tome kako 60% žena nakon puštanja iz zatvora završe kao beskućnice. Zašto vam je okupiranje tog zatvora bilo toliko bitno? Imate li ikakvih podataka o tome koliko žena završi u zatvoru zato što su prisiljene krasti jer si ne mogu priuštiti mjesto za život i hranu?

U lipnju prošle godine okupirale smo ženski zatvor Holloway, koji je vlada zatvorila i koji želi prodati kako bi izgradila luksuzne stanove, dok se 9 novih mega-zatvora gradi u ruralnim područjima. Dok se čeka na to da se zgrada proda ona samo zjapi prazna i neiskorištena, dok su dva zaštitara plaćena kao bi konstantno štitili centar za posjetitelje – potpuno novu zgradu u koju se može ući. Tako da smo odlučile provaliti u njega kroz otvoren prozor. 🙂

Htjele smo skrenuti pozornost na činjenicu da bi se ovaj masivni komad zemlje od 8 hektara mogao i trebao iskoristiti za nešto smisleno, gotovo kao način ispravljanja bolnog naslijeđa koje se dogodilo na toj zemlji. Zatvor Holloway bio je najveći zatvor za žene u zapadnoj Europi – sufražetkinje su ondje bile zatvarane, hranjene na silu i etiketirane kao teroristkinje, ali također su u Hollowayju završile tisuće i tisuće običnih žena, koje su počinile zločine jer su trebale preživjeti. Od svih žena u zatvoru, njih 80 % tamo završi zbog nenasilnih zločina – i gotovo polovica njih su zapravo same preživjele obiteljsko nasilje. Doista je teško naći specifične statistike o tome koliko je ljudi u zatvorima zbog takvih zločina, ali svi ljudi koji rade u Hollowayju rekli su nam da je većina žena ondje završila zbog nekog tipa siromaštva.

Naša akcija u Hollowayju bila je važna i sada tu politiku vodimo na nacionalnu razinu. Ove godine je stogodišnjica od osvajanja prava glasa za žene (zapravo baš danas!; 6. veljače, op.prev.). I vlada je također najavila novi Zakon o obiteljskom nasilju i zlostavljanju u kraljičinom obraćanju Parlamentu. To je doista velika prilika za nas. Iako smo na određenoj razini igrale važnu ulogu uopće u stavljanju teme obiteljskog nasilja na dnevni red vlade, izgledno je da zakon neće biti dostatan za zaštitu žrtava.

Naposljetku, zakon se fokusira na kriminalizaciju i zatvaranje više muškaraca zbog nasilnih zločina – umjesto da garantira bilo kakvo financiranje službi. Mi kažemo: žrtve nisu sigurne ako službe nisu osigurane. Zatvaranje sve većeg i većeg broja ljudi doista neće postići ništa i neće učiniti ljude sigurnijima. Jedino dugoročno financiranje službi će zaštititi žene. To je dakle velika stvar oko koje se trenutno organiziramo – i nadamo se da ćemo utjecati na zakon tako da on doista štiti i podupire žrtve obiteljskog nasilja.

Ovo je politička okupacija. Foto: web Sisters Uncut

Voljela bih porazgovarati o vašim medijskim strategijama. Često koristite promotivne ili informativne videe s vašim aktivistima. Kako ste organizirali vašu medijsku strategiju?

Radim unutar medijske grupe, što znači da radim s drugima unutar grupe na produktivnom aktiviranju medija u Ujedinjenom Kraljevstvu kako bismo iznijeli naše ključne poruke prema van. Stvar je u tome da trebamo imati vrlo jasne, koncizne poruke s kojima se obični ljudi mogu složiti, ništa komplicirano. Općenito trenutno imamo dobar odnos s medijima u Ujedinjenom Kraljevstvu jer nastojimo agitirati za stvari oko kojih se nitko ne može protiviti. Kada smo istrčale na crveni tepih na primjer, naša glavna poruka bila je “mrtve žene ne mogu glasati”. Nitko nikad neće reći da bi žene trebale stradati od obiteljskog nasilja i nitko nikad neće reći da žene danas ne bi trebale imati pravo glasa. Tako da to funkcionira kao doista snažna poruka.

Kad već pričamo o medijima, ističete da se često fokusiraju na bijele, zdrave, lijepe žene, jer mediji obožavaju fetišizirati žene, a vaši su članovi žene svih oblika, veličina i boja. Kako to komentirate?

To je nevjerojatno i svaki nas put razljuti. Trudimo se svaki put kad imamo neku akciju osigurati fotografije za medije. Pobrinemo se da nas u svakoj prati naš fotograf. I svejedno se mediji fokusiraju na bijele, zdrave, lijepe žene. Počet ćemo se boriti protiv ovoga u našim medijima tako što ćemo strategijom pokazati medijima da smo doista raznolika grupa žena i rodno varijantnih osoba.

 

 

Razgovor vodila Matea Grgurinović

Prijevod s engleskog: I.Š. i Anja Grgurinović

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close