TEKST

Rodno programiranje

 

U ljeto 2017. James Damore, zaposlenik Googlea, napisao je “manifest” u kojem objašnjava kako žene naprosto ne mogu biti programerke i kako bismo se svi skupa jednostavno trebali prestati praviti da mogu. James Damore je ono što sociolog Michael Kimmel naziva angry white man. Laički rečeno, tip je mensplejnao zašto žene nisu dovoljno zastupljene u informatičkoj industriji: po njemu to nije zbog patrijarhalnog društva, dodijeljenih rodnih uloga ili diskriminacije, ne – programerke su rijetkost jer žene biološki nisu sposobne programirati. 

Čitajući manifest vrlo je lako primijetiti da James Damore uopće ne razumije što znači rod, a u svojoj se argumentaciji služi odavno srušenim mitom biološkog determinizma. Upravo takve pseudoznanstvene teorije, koje je Damore spremno uključio u svoj manifest protiv žena (zašto da si lažemo?), dovele su do toga da mu Google pokaže vrata pa je James postao mučenik svih bijelih, desno orijentiranih i frustriranih mladaca koji su početkom godine s aplauzom dočekali vijest da je Damore podnio tužbu protiv Googlea zbog diskriminacije. Tako je, tvrtka u kojoj preko 70 posto zaposlenika čine muškarci (i to većinom bijeli), diskriminirala ga je jer je bijelac, muškarac i ima konzervativne stavove! Da cijela stvar bude apsurdnija, Googleu se istovremeno smiješi tužba jer svoje zaposlenice plaća manje od zaposlenika. 

Pa jesu li žene doista toliko nesposobne kako to tvrde razni damorići? Studije kažu da ne postoje značajne razlike između spolova. No isto tako ne smijemo zaboraviti da su od najranije dobi djeca suočena s rodnim očekivanjima te da se određena ponašanja (svjesno ili nesvjesno) odobravaju ili obeshrabruju od samih početaka. Rodne stereotipe možemo razvrstati u 4 osnovne skupine:

  1. osobnost – žene su susretljive, ljubazne i emocionalne, muškarci su samouvjereni i agresivni;
  2. ponašanje u kućanstvu – žena odgaja djecu, kuha i čisti dok muškarac brine o autu i financijama;
  3. fizički izgled – žene su nježne i krhke, muškarci su visoki i mišićavi;
  4. zanimanje – žene su odgajateljice, učiteljice i medicinske sestre, muškarci su piloti, inženjeri i… programeri.

No jeste li znali da su žene pionirke programiranja i da je prvi programer zapravo programerka: Ada Lovelace? Znate li da su jedno od prvih programabilnih računala ENIAC osmislili muškarci, ali je pisanje programa smatrano ženskim poslom, obavljale su ga vrsne matematičarke? Dapače, 50-ih godina u Americi između 30 i 50% programera bile su žene pa je Cosmopolitan 1967. površno pisao o programiranju kao ženskom zanimanju nazivajući žene prirodnim talentima jer je “programiranje nešto poput planiranje večere”. 

Foto: Pixabay

Pa što se desilo? Rastom plaća u tech industriji počeo je rasti i interes muškaraca za programiranje. Programiranje se prestalo degradirati i uspoređivati s planiranjem večere te se počelo shvaćati kao kompleksno i uspoređivati s igranjem šaha. Marketinške kampanje, targetirajući muškarce, žene su proglasile lijenim tračericama. Polako se stvorila slika programera – antisocijalnog muškarca, nerda, neshvaćenog genija koji na radnom mjestu neće tračati, već raditi. A žene su izgurane iz programiranja i matematike. Broj programerki u industriji od 1986. do 2011. smanjio se za 20%, i nastavio se smanjivati. Da se u ovoj i mnogim drugim industrijama nije desio male-washing, možda danas entitled tipovi poput spomenutog Jamesa ne bi pisali manifeste protiv žena, a diskriminacije na radnom mjestu bilo bi manje.

Foto: Pexels

Jamesa na stranu, jesu li programerke danas lošije od programera, i kolike su zapravo predrasude prema njima? Prema studiji objavljenoj u svibnju prošle godine, iako u manjini, izgleda da su žene jednako dobre, ako ne i kompetentnije. Znanstvenici su analizirali podatke GitHub-a, open-source software zajednice s preko 12 milijuna korisnika koji surađuju na projektima predlažući rješenja za različite probleme. Zanimalo ih je postoje li razlike između prihvaćanja koda/doprinosa zajednici programerki i programera. Budući da su muškarci u većini, pretpostavili su da su njihovi doprinosi i bolje prihvaćeni. Iznenađujuće, ženski su doprinosi prihvaćeni češće od muških. No postoji kvaka. Tako je samo kad se ne zna da iza koda stoji žena. 

Rodne uloge ne proizlaze iz muške i ženske prirode, ma što vam James Damore ili protivnici Istanbulske konvencije rekli. Rodni stereotipi štetni su i za muškarce i za žene. Muškarcima ne dopuštaju da se emotivno izraze, ženama ne dopuštaju da budu neovisne. Razbijanje rodnih stereotipa omogućava svima da budu ono što jesu: medicinski brat, stjuard ili možda, zamislite, programerka.

 

I.Š.

 

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close