TEKST
Uvaljuju nam svašta sa strane
Nema fašizacije društva. Društvo je ovakvo već desetljećima. Instruktore joge maltene kamenuju po selima vođeni župnicima, da imaju dovoljno visoke zgrade bacali bi s njih homoseksualce; za koju godinu, kad otkriju vatru, ateiste će tjerati iz gradova oboružani bakljama. Zašto nam je društvo toliko zadrto, jesmo li tolerancijom prema netolerantnima došli do toga da nam netolerantni kroje sudbinu?
Riječi znače više nego što mislimo. Jezik oblikuje naše misli. Benjamin Lee Whorf tako je smatrao da specifičnosti jezika utječu na način na koji doživljavamo svijet oko sebe. A pustili smo da nam otmu neke: obitelj, domoljublje, brak… I sad se ponašaju kao da imaju monopol nad tim pojmovima: samo oni znaju kako se voli domovina, kako se voli partner, kako se odgajaju djeca, što znači biti moralan.
Palit će knjige i nazvati to satirom, prišivat ljudima žute zvijezde na odjeću dok viču kako je fašizacija društva izmišljotina ljevičara, urlati protiv zaštite žena i marširati u crnim odorama gradskim trgovima, fizički napadati ljude koji se ne uklapaju u njihovo maleno, ograničeno, zatvoreno poimanje svijeta i života. Što bi rekli, odlazak u crkvu te ne čini kršćaninom, isto kao što te stajanje u garaži ne čini autom. Da ima boga, takve bi prvo potopio.
Ali u nečemu su u pravu. Nema fašizacije društva. Društvo je ovakvo već desetljećima. Instruktore joge maltene kamenuju po selima vođeni župnicima, da imaju dovoljno visoke zgrade bacali bi s njih homoseksualce; za koju godinu, kad otkriju vatru, ateiste će tjerati iz gradova oboružani bakljama. Zašto nam je društvo toliko zadrto, jesmo li tolerancijom prema netolerantnima došli do toga da nam netolerantni kroje sudbinu?
Politika ignoriranja, “ne treba im posvećivati pažnju”, najgori je mogući smjer. Jer nema dijagnoze tamo gdje se okreće glava od problema, nema edukacije ako kolektivno zatvaramo oči pred represijom. Najbolja slika hrvatskog aktivizma je vijest o grupici Hrvata koja je otputovala u Rumunjsku kako bi se pridružila ljudima na ulici u protestu. Jer u Hrvatskoj nemamo probleme zbog kojih bismo trebali na ulicu? Što je to korupcija? Jadni Rumunji!
I za ništa nikad nije kriva loša i promašena politika. Kao narod izumiremo – ne zato jer nemamo nikakvu zaštitu za rodilje, ne zato jer smo seksističko društvo koje ne razumije potrebe ljudi 21. stoljeća, nego zato jer su nam žene prekomotne. Vjerojatno nam zato i svaki drugi tjedan jedna žena bude ubijena, zbog vlastite komocije, sve samo da ne rodi.
Ljudi su nezaposleni jer su lijeni, iseljavaju jer bi htjeli neke smiješne stvari poput redovite, pristojne plaće, ugovora i prijave. Mirovina nam je nedosanjani san: ljudi koji vjeruju da fondovi već nisu ispražnjeni mogu se nabrojati na prste. Jedne ruke. U zdravstvu kopiramo Amerikance, zdravstvo svjetski prepoznato kao najgore. Bolje nego komunističke zemlje. Poput Švedske, Norveške ili Danske. Socijalno osviještena država? Ma bježi, sve su to komunjare.
Riječi znače više nego što mislite. Jezik nam oblikuje misli. Pa kad političari daju izjave poput “ne volim kad mi se pokušava nešto uvaliti sa strane”, čovjek ne može da se ne nasmije. Jer nam takvi uvaljuju već preko dvadeset godina. A nitko nas nikad nije pitao volimo li sa strane.
Iz stranke gospodina koji ne voli sa strane dolazi osnivač udruge iz Metkovića koja je organizirala prijevoz na jučerašnji prosvjed protiv Istanbulske konvencije. Pod parolom da su drugačije rješenje, sa strane nam serviraju poprilično desnu politiku.
Sa strane nam je serviran i novi nacrt Obiteljskog zakona. Kao i prošli, i ovog su se odrekli za manje od 24 sata i izjavili da se radi o radnoj verziji i da su mediji cijelu priču prenapuhali. Kao i prošli, i ovaj prijeti izvanbračnim zajednicama i pokušava nas sve svrstati pod isti nazivnik, ukalupiti u njihovu viziju i verziju obitelji, prisiliti nas da živimo u domovima kakvi su njihovi i da djecu odgajamo na način koji je prihvatljiv samo njima.
Kao i prošli, došao je u pravom trenutku: dok se mi bavimo nacrtima koji to nisu, ili jesu, sa strane je Trgovački sud Agrokoru produljio rok za nagodbu, a Crkva je sa strane odlučila prijaviti čovjeka koji je svećenika optužio za pedofiliju. Što policija čini protiv organizacije koja skriva osumnjičene silovatelje u svojim redovima i dalje ne znamo.
Jedino što znamo jest da nema strane s koje nam nisu uvalili.
I.Š.