TEKST

I Finska je imala rat

 

Odavno je jasno da je obrazovanje temelj budućnosti i preduvjet za napredak u svim područjima. Od prosvjetiteljstva nadalje, obrazovanje se nametnulo kao središnja tema, ne samo u intelektualnim krugovima već i u najvišim državnim i upravnim strukturama. Čini se kako, s obzirom na sustave obrazovanja, zemlje svijeta danas možemo podijeliti na one koje su svoje školstvo dovele u red, one koje na reformama školstva ozbiljno rade, i na kraju one u kojima se pitanje reforme školstva ispolitiziralo do mjere da se preko leđa djece i nastavnika prelamaju politički interesi vladajućih i oporbenih, a od reforme kao takve ne postoji ni R. Hrvatska se, na žalost, nalazi u ovoj posljednjoj skupini.

Foto: Education Finland

Problem neuvažavanja individualnih osobina djece, gradivo koje se mehanički pamti i tako doslovno “trpa” u glave učenika, nisu samo problemi sadašnjosti nego i prošlosti. Kod nas vjerojatno i budućnosti. I u prošlosti su se nastavni programi tretirali kao stranačka politička pitanja te se ukidali i mijenjali s promjenom ministara i vlasti. Zašto je finski obrazovni sustav danas primjer uspjeha i po čemu se razlikuje od našeg?

Povijesni pregled reformi

Potreba za produženjem i obogaćenjem obrazovanja u cijelom se svijetu javila zbog izrazitog tehnološkog i znanstvenog napretka koji se desio u 20. stoljeću. Već u razdoblju između dva svjetska rata obvezno školovanje produženo je u velikom broju zemalja. No nakon Drugog svjetskog rata proces produljivanja školske obveze nastavljen je bržim tempom. Sve se više govorilo o reformi čitavog odgojno-obrazovnog sustava.

Kad se danas kod nas govori o finskom obrazovanju kao primjeru kvalitetnog obrazovanja, mogu se čuti komentari da je Finska ipak bogata skandinavska zemlja, da smo imali tešku povijest, a pritom se u potpunosti zaboravlja da Finskoj povijesne okolnosti uopće nisu išle u prilog. Naprotiv, od 1812. do 1917. Rusija je u Finskoj provodila školske sustave identične onima u Rusiji, sva nastava odvijala se isključivo na ruskom jeziku u pokušaju asimilacije Finaca. Čak i nakon što je Finska proglasila neovisnost 1919. godine, Sovjetski Savez još je nekoliko puta pokušao okupirati Finsku da bi napokon bio prisiljen odustati od pokušaja kontrole Finske nakon Drugog svjetskog rata. Ipak, Rusi su imali snažan politički utjecaj sve do ranih 1980-ih.

Finska usmena tradicija poznata kao Kalevala prvi je put zapisana tek 1835. godine, a često se navodi kao razlog zbog kojeg je finski jezik uopće preživio rusku okupaciju. Tradicionalni pripovjedači bili su poštovani kao učitelji povijesti, morala i jezika, što možemo povezati s finskom kulturom poštovanja nastavnika danas. Za razliku od Finaca, osnovno obrazovanje u Hrvatskoj u nekom je obliku postojalo još za narodnih vladara, 1333. godine radila je škola u Dubrovniku, 1362. godine na Gradecu, a 1480. osnovnu školu imale su Varaždinske Toplice. Unatoč toj prednosti, od 1. svjetskog rata Hrvati intenzivno muku muče s nacionalnim kurikulumom: što bi u njemu trebalo, a što ne bi trebalo biti – jedina novost danas je potreba da se ispolitizira i sama riječ pa se tako desnica opredjeljuje za novi kurikul, dok ljevica traži novi kurikulum.

Za vrijeme 2. svjetskog rata u Hrvatskoj je djelovalo Ministarstvo narodne prosvjete NDH, paralelno s kojim je djelovao i Narodnooslobodilački pokret. Pripadnici NOB-a, osim organiziranja oružanog otpora, organizirali su i prosvjetni rad prilagođen ratnim uvjetima. Narodnooslobodilački odredi bili su zaduženi, među ostalim, za prosvjetni rad, organiziranje analfabetskih, bolničarskih, zdravstvenih i političkih tečajeva. Partizanske škole djelovale su u iznimno teškim okolnostima rata pa je nezahvalno govoriti o njihovim obrazovnim rezultatima. No činjenica je da su postojale i da se u njima savladavala osnova pismenosti te su se djeca osposobljavala za ratne uvjete življenja.

Po završetku Drugog svjetskog rata, Jugoslavija je naslijedila različite školske sustave koje je trebalo objediniti u jedinstveni obrazovni sustav. U članku 38. Ustava od 31. siječnja 1946. godine stoji: „U cilju podizanja opće kulture naroda, škole i druge prosvjetne ustanove pristupačne su svim slojevima naroda. Škole su državne; privatne, ukoliko se dopusti njihovo otvaranje, pod kontrolom su države. Osnovna nastava je obavezna i besplatna. Škola je odvojena od Crkve.“

Početno školstvo organizirano je kao četverogodišnje i radilo je po Privremenom nastavnom planu i programu iz 1944. godine, prilagođenom novim potrebama. Istodobno se pripremala transformacija i uvođenje obveznog sedmogodišnjeg školovanja koje je Sabor Republike Hrvatske 1946. godine prihvatio. Novi Nastavni plan i program za niže gimnazije i sedmogodišnje škole te Nastavni plan i program za više razrede sedmogodišnje škole i niže razrede gimnazije donešeni su 1948. godine.

Već krajem iduće godine treći plenum Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije izjašnjava se za novu reformu: deetatizaciju školstva, samoupravljanje i uvođenje osmogodišnjeg obveznog obrazovanja. Krajem 1951. godine uvodi se obvezno osmogodišnje školovanje (za svu djecu od 7. do navršene 15. godine), što je očit pokazatelj da je vlast shvatila važnost i puni potencijal odgoja i da je tome pristupila s većom ozbiljnošću nego prije. Idući period u razvoju hrvatskog osnovnog školstva obilježili su pak pokušaji pronalaska pravog puta u obrazovanju. Iako je zakonska regulativa postojala, realno je jedinstveno osmogodišnje školovanje u jedinstvenoj pedagoškoj instituciji bilo neizvedivo. Osim prostornih uvjeta za izvođenje nastave, nedostajalo je obrazovanog kadra. Ovi su problemi okupirali pedagoge, ljude na vlasti i učitelje sve do 1960-ih.

Oporavak od 2. svjetskog rata i okupacije ni za Fince nije bio lak te su prvenstveno bili usredotočeni na izgradnju gospodarstva. Sredinom 1940-ih Finska je i dalje plaćala dugove Rusiji i cijela je zemlja bila u krizi. Tek s urbanizacijom, industrijalizacijom i odlukom o ulaganju u obrazovanje, zemlja se polako počela dizati iz pepela. Nastavni plan i program Sovjetskog Saveza nastavili su koristiti sve do kasnih 1960-ih. Sedamdesetih godina prošloga stoljeća finska reforma obrazovanja započela je s tri ključna elementa:

1. uspostavom nacionalnog kurikuluma. To je značilo podizanje kvalitete obrazovanja i jednaku dostupnost obrazovanja svima, neovisno o društvenim, ekonomskim, jezičnim, rasnim ili zemljopisnim okolnostima učenika.

2. kriteriji za nastavnike postali su stroži. Osim nacionalnog nastavnog plana i programa za djecu, napravljen je i novi nastavni plan i program za učitelje. Oni koji žele postati učitelji trebaju tako zaraditi magisterij. No reforma je predviđala i razumnu plaću za nastavnike. Kako su kriteriji za učitelje stroži, u društvu imaju jednako poštovanje kao i i liječnici i odvjetnici, iako su plaćeni manje.

3. povećanje broja ljudi koji sudjeluju u obrazovnom procesu. Osnovna škola postaje obvezna za sve u dobi od sedam do šesnaest godina, i jednako dostupna svima.

I u Hrvatskoj se 1960-ih radi na reformi. Osmišljena koncepcija jedinstvene osnovne škole u osmogodišnjem trajanju obilježila je reformu hrvatskog osnovnog školstva te je primjer kvalitetnog pristupanja reorganizaciji školskog sustava. Samu reformu omogućila je i liberalizacija i demokratizacija SFRJ-a. Škole su se tada usmjerile samoupravi učiteljstva i okoline u kojoj djeluju. Desetljeće između šezdesetih i sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća svojevrstan su period afirmacije reformiranog osnovnog školstva. Trebat će doduše čitavo desetljeće da se novo gledanje na školu doista počne u praksi i provoditi. Tek sedamdesete godine počinju davati prave rezultate. Ne čudi kad je kod nas tek šezdesetih počela temeljita i kontinuirana reforma visokoškolskog osposobljavanja učitelja. Od 1972. godine osnovna škola podijeljena je na više i niže razrede, s razrednim i predmetnim učiteljima.

Neuspjeh društveno-političkih kretanja u sedamdesetim godinama zaustavio je započete procese u školstvu te dolazi vrijeme stroge „Šuvarove reforme“ koja će obilježiti osamdesete godine dvadesetog stoljeća. Iako je Centralni komitet SKH na svojoj sjednici 1988. godine za prvu i glavnu točku dnevnog reda imao reformu obrazovanja, reformiranje obrazovanja u takvim se političkim okolnostima pokazalo neuspješnim jer se raspad države osjećao na svim razinama društva.

Za to vrijeme, osamdesetih godina, finsko školstvo prolazi proces decentralizacije. Nakon pada Sovjetskog Saveza 1991. godine, Finska ulaže znatan trud kako bi pristupila Europskoj uniji. Nakon što je pretrpjela veliku ekonomsku krizu u kojoj je stopa nezaposlenosti iznosila 10%, finska perspektiva obrazovanja promijenila se: obrazovanje sad služi građanima (dok je u prošlosti svrha obrazovanja bila da školovani građani služe državi). Takav je stav dodatno potvrđen zakonom 1999. godine.

Nakon raspada Jugoslavije, Hrvatska 1990. donosi novi Zakon kojim su postavljeni opći civilizacijski temelji škole: učitelji su dobili više slobode u ostvarivanju nastavnih sadržaja te veće mogućnosti izražavanja svojih stvaralačkih sposobnosti. Učenike se nastojalo rasteretiti poštujući njihove osobne sposobnosti i interese. U središte pozornosti željelo se staviti učenika i njemu prilagoditi cjelokupni školski ustroj. Gdje smo zakazali?

U čemu su Finci onda bolji?

Za početak, u Finskoj ne postoje privatne škole. Naknade za naplatu obveznog obrazovanja nezakonite su. Sve finske škole, i osnovne i srednje, pružaju istu razinu obrazovanja za sve učenike. Zato što novac ne može kupiti obrazovanje, svima je u interesu da javno školstvo bude kvalitetno.

U finskom su društvu nastavnici cijenjeni nezavisni stručnjaci. Ne naziva ih se uhljebima, ne tretira ih se kao trošak za privatni sektor. Također, obrazovni planovi koji nisu strogi omogućavaju učiteljima da sami odluče kako će poučavati. Naravno, postoji nacionalni nastavni plan i program, ali nastavnik je slobodan provoditi sadržaj metodama koje sam odabere. Tako su i djeca i učitelji više motivirani jer mogu koristiti svoju kreativnost u nastavi. Budući da su kriteriji za posao nastavnika rigorozni, u školstvu završavaju samo najbolji pojedinci, izuzetno talentirani i motivirani za taj posao. Ne zaboravimo i da su plaće učitelja u Finskoj konkurentne.

Finsko je školstvo okrenuto djeci. Djeca u školi napreduju samo kad su spremna – postoje određeni standardi koje svi učenici moraju ispuniti kako bi nastavili školovanje. 

Foto: Education Finland

Također se puno ulaže u pedagoško istraživanje. Rezultati istraživanja razvojne psihologije i psihologije učenja uvelike se primjenjuju u poučavanju. Poučavanje se smatra učinkovitim kad se koncentrira na pronalaženje i njegovanje učenikove unutarnje motivacije.

U Finskoj djeca ne memoriraju različite činjenice, nego uče kritički razmišljati. Učenike se potiče da razmišljaju, razumiju i traže informacije. Čak ih se potiče na pronalaženje pitanja na koja njihovi učitelji (možda) nemaju odgovore. Od vrlo rane dobi, učenici nauče preuzeti odgovornost za svoje učenje pa ni varanje nije uobičajeno. Također, predškole usklađuju svoje nastavne planove i pripremaju djecu slično, tako da svi prvašići dolaze u osnovnu školu s jednakim (pred)znanjem.

Ni u Finskoj nisu svi genijalci. Ne uče sva djeca jednako brzo. No umjesto da ih se šalje da ponove razred ili sili roditelje da plate instrukcije, u Finskoj je naglasak na posebnoj edukaciji. Ukoliko učenik savladava gradivo sporije od svojih vršnjaka, dodjeljuje mu se posebni nastavnik koji mu pomaže.

Finska djeca u školama uče i kroz igru. Finski učenici također imaju puno manje domaćih zadaća nego učenici u drugim zemljama. Vrijeme provedeno u školi u Finskoj je kraće nego u mnogim drugim zemljama. Na taj se način djeci ostavlja vrijeme da budu djeca i uživaju u slobodnom vremenu. Uostalom, odmoran mozak bolje uči.

Što sad?

Svaka promjena je spora i mukotrpna. Čak je i Fincima za nju trebalo nekoliko generacija i puno truda. Nisu ni bili svjesni koliko im ide dobro do 2000. godine i prvih PISA rezultata koji su pokazali da su mladi Finci najpismeniji na svijetu. Tri godine kasnije, vodili su i u znanosti te matematici. No ti ih rezultati ne zanimaju previše. Djeca uče kako učiti, ne kako napisati test. U Finskoj nema standardiziranih testova, osim jednog ispita na kraju srednje škole. Nema rangiranja ili natjecanja između učenika i škola. Finske škole su javno financirane, a ljudi u državnim agencijama koji ih vode, od nacionalnih dužnosnika do lokalnih vlasti, su nastavnici, a ne poslovni ljudi, vojni čelnici ili političari. Rezultat toga je da svi učenici imaju jednak pristup jednako kvalitetnom obrazovanju pa su razlike između najboljih i najlošijih učenika najmanje (OECD).

Jednakost je uostalom najvažnija riječ u finskom obrazovanju. Sve se političke stranke, bilo lijeve bilo desne, danas slažu oko obrazovanja. Svoj uspjeh Finci mogu zahvaliti dobrim političkim odlukama u prošlosti. No kad se 1940-ih u Finskoj počelo govoriti o reformi školstva, desnica je pružila snažan otpor nazivajući predložene reforme komunističkim. Možda je slična terminologija naše desnice znak da će se i kod nas ovaj korumpirani sustav uskoro promijeniti? 

 

I.Š.

 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu. 

 

Izvori:

O školstvu u Hrvatskoj od 1918. do 1941.

Školstvo u Hrvatskoj od 1945. do 1990.

Informacije o finskom društvu, školstvu i povijesti

O finskom obrazovnom sustavu

Obrazovanje u Finskoj

Povijest Finske

 

 

 

TAGOVI

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close