TEKST

Ponosni sinovi ponosnijih majki

 

Tko su Proud Boys, štiti li policija alt-right grupe, tko je Joey Gibson, je li moguće da nacist uđe u američki Senat, koliko ekstremističkih skupina postoji u SAD-u, kakvo je njihovo djelovanje te, nama možda najvažnije pitanje od svih, kakve veze sukobi na američkim ulicama imaju s nama? 

Foto: Pixabay

Od policije dopušteni marš alt-right skupine Patriot Prayer, koji se trebao držati 30. lipnja ove godine u Portlandu, vrlo je brzo nakon početka proglašen neredom i zaustavljen od strane te iste policije, izvijestio je NPR 1. srpnja. Pripadnici navedene skupine sukobili su se s antifa prosvjednicima, a sukob je rezultirao ozbiljnim ozljedama za četiri sudionika. Tijekom dana krenula su okupljanja i alt-rightovaca i antifašista, policija je zaplijenila brojna oružja, intervenirala prema potrebi i razdvajala ljude te držala sve pod kontrolom, no kad je marš krenuo, situacija je eskalirala.

Skupina kontraprosvjednika, Eugene Antifa, objavila je na Facebooku svoju namjeru da zastraši grupe poput Patriot Prayera: 

“Na žalost, Joey Gibson i njegova četa nasilnih primitivaca ponovno pozivaju na skup u Portlandu, koji je bez sumnje samo izgovor da se okupe desničarski nasilnici, nacisti, homofobi i generalno neprijatni likovi, kako bi brutalizirali najranjivije ljude do kojih mogu doći. Vrlo je važno da kao antifašisti zadržimo pritisak, kako bismo ih zaustavili jednom za svagda. Dok su se u ovom trenutku mnogi udaljili od Gibsona, jezgra koja ostaje, uglavnom Proud Boys, sve je više nasilna. Iz tog razloga moramo nastaviti s borbom na što je moguće više frontova, dok u potpunosti ne zaustavimo njihovo djelovanje dostojno prezira.

Na posljednjim demonstracijama 3. lipnja, Proud Boys i društvo stigli su mašući palicama, ali na njihovo iznenađenje ovaj put portlandska policija nije djelovala kao njihova privatna vojska. Dosad su desničari uživali u tretmanu s crvenim tepihom, dok bi antifašisti iskusili kemijsko oružje i druge alate represije. Bez iste razine pomoći policije, okupljeni pristaše Patriot Prayera dobili su batine od antifašista. Bio je to ponižavajući poraz koji je uzrokovao dvodnevno cendranje Gibsona i njegovih sljedbenika o tome kako ih policija nije zaštitila. U Gibsonovom stilu pokušavaju okrenuti cijelu priču. Govore da je njihova poruka “ljubav”, a zapravo ih ujedinjuje mržnja. Za svoja okupljanja govore da su za “slobodu” i “hrabrost”, dok istovremeno žele biti dobro zaštićeni i okruženi policijom, i nevjerojatne su kukavice te je dobro dokumentirano da napadaju samo najslabije. Gibson kaže da će se ove subote pojaviti hrpa njegovih pristaša iz države. Ne znamo je li to istina. Ali znamo da će se Portland suprotstaviti njemu i svakom pristaši Trumpa koji u grad zakorači. Mi smo radnici, učitelji, medicinske sestre, barmeni, roditelji… Ujedinjeni smo u protivljenju usponu fašizma u ovoj zemlji, i sigurno nećemo dopustiti da preuzmu naše ulice. No pasaran!”

Fanatizam pripadnika ove desničarske grupe jasno je vidljiv. Tijekom prosvjeda, jedan od alt-right prosvjednika (koji je kasnije uhićen), Tusitala “Tiny” Toese, izjavio je kako je njegova odanost obitelji Patriot Prayer nepoljuljana. “Ako moram umrijeti pored svoje obitelji, braće i sestara, za slobodu u Americi, učinit ću to”, rekao je.

The Southern Poverty Law Center, američka neprofitna organizacija specijalizirana za građanska prava i parnice od javnog interesa (zapažena zbog uspješnih pravnih postupaka protiv supremacističkih grupa i svoje klasifikacije ekstremističkih grupa koje propagiraju mržnju) prošle je godine napisala kako su mitinzi Patriot Prayera organizirani s namjerom da izazovu nasilje. Tako i sukob koji se desio 30. lipnja nije prvi sukob Patriot Prayera i antifašista u najvećem gradu države Oregon. Vjerojatno nije ni posljednji.

Tko su, dakle, Proud Boys, štiti li policija doista alt-right grupe (alt-right militantne skupine često osiguravaju alt-right skupove), tko je Joey Gibson, je li moguće da nacist uđe u američki Senat, koliko ekstremističkih skupina postoji u SAD-u te kakvo je njihovo djelovanje? 

Predsjednički izbori u SAD-u 2016. godine donijeli su nove i jače podjele američkom društvu. Diljem zemlje počele su se pojavljivati ekstremno desne grupe koje do tada, ako su i postojale, nisu imale hrabrosti javno djelovati. Nakon inauguracije Donalda Trumpa nasilni ulični sukobi između lijevih i desnih skupina postali su učestali.

Već spomenuti The Southern Poverty Law Center navodi da u SAD-u trenutno djeluju čak 954 skupine koje propagiraju mržnju. Od njih 954, 121 je neonacistička, njih desetak niječe holokaust, a tu su još i skinheadi (71), neokonfederacijske (31) i neo-völkisch (28) grupe, KKK (72) te bijeli nacionalisti (ravno 100).

Proud Boys, skupinu čije su neslužbene uniforme Fred Perry majice, najčešće se opisuje kao alt-right i alt-lite, no njihov osnivač (i suosnivač Vice Media kompanije – napustio ju je 2008.) Gavin McInnes to niječe. Problem je to, čini se, svih modernih nacista. Sram ih je priznati da su nacisti. Jer unatoč svom nijekanju (koje i danas traje), Proud Boys na skupovima rame uz rame s neonacističkim i white-supremacist grupama izvikuju rasističke uvrede, viču da imigrantima treba smrskati glave i cijelo vrijeme dižu ruke u – pogađate  nacistički pozdrav. Pa što su ti ljudi, ako nisu nacisti? Pro-zapadna bratska organizacija, kažu. Zapadnjački šovinisti. Bratstvo koje se ne želi ispričavati zato što su stvorili moderni svijet.

“Jesmo li to bili ti i ja, Tommy? Jesmo li mi spasili Francuze? Jer ja se ne sjećam…” kaže komičar Doug Stanhope u svom stand-up nastupu o nacionalizmu. “Nacionalizam,” kaže, “te samo uči da mrziš ljude koje nikad nisi sreo i ponosiš se uspjesima u kojima osobno nisi sudjelovao.” Tako i Kanađanin McInnes, rođen 1970. godine, teško može dokazati da je stvorio moderni svijet ili Zapad. Osim vlastitim fanovima, koji bi slijedili svakoga tko im posveti malo pažnje.

Proud Boys ime su uzeli iz pjesme “Proud Of Your Boy”, pjesme iz kazališne verzije “Aladina”, u kojoj se naslovni lik ispričava svojoj majci. Pa ako to ne zvuči dovoljno čudno i infantilno, pogledajte video inicijacije u kojem nekoliko starih, šaketa novog člana. Da pokažu koliko su jaki, možda? Postoji čak pravilo koliko često ovi dječaci smiju masturbirati. A sam McInnes izjavio je kako za postati ponosni dječak četvrtog stupnja, član mora prebiti antifašista. Kasnije se ispravio i rekao da antifašiste treba tući samo u samoobrani.

Proud Boys na svojoj stranici navode da su muška organizacija (možete biti član jedino ako ste rođeni s penisom – pojašnjavaju), ali kažu i da primaju ljude svih rasa, religija i seksualnog opredjeljenja (sve dok ti ljudi priznaju da je Zapad najbolji i da su bijelci najkul ljudi ikad, prepostavljamo). Posebno ističu da nisu alt-right. Unatoč tome, feed na njihovoj stranici prepun je tvitova Lauren Southern, kanadske alt-right aktivistice poznate i po tome što je bila na čamcu koji je pokušao spriječiti humanitarni brod da pomogne migrantima, zbog čega je uhićena u Italiji. Southern je zabranjen ulazak u Ujedinjeno Kraljevstvo u svibnju ove godine zbog rasizma, a dok pišemo ovaj članak, australski mediji izvještavaju o sukobima policije i prosvjednika koji su iz istog razloga (rasizma) pokušali spriječiti njezin govor u Melbourneu.

Proud Boys su libertarijanci – islamofobi koji vole Trumpa, žele zatvorene granice, podržavaju stereotipne rodne uloge po kojima otac uvijek ima pravo… Kako miroljubiv logo nose simpatizerke ponosnih dječaka, možete vidjeti ovdje. Jesmo li što zaboravili? Ah, da. Nipošto nisu alt-right i nacisti. Samo se tako pozdravljaju i češljaju.

I da, podržavaju pa čak i osiguravaju skupove Patriot Prayera, čiji vođa Gibson također tvrdi da nisu rasisti ni alt-right. Ono što jesu je pro-Trump, za kojeg su organizirali skupove u većinski liberalnim područjima. Uhićen između ostalog i zbog nošenja oružja na kampusu, Gibson sebe vidi kao borca za slobodu i “umjerenog libertarijanca” te odbija bilo kakvu povezanost s white-supremacist grupama koje pohode skupove u njegovoj organizaciji.

Uz sve to, stižu vijesti i da Steve Bannon, bivši savjetnik Donalda Trumpa, osniva The Movement, organizaciju kojom se nada potaknuti desnu revoluciju diljem Europe i na taj se način suprotstaviti Open Societyju Georga Sorosa. Bannon je već razgovarao s brojnim desničarima (i desničarskim skupinama) u Europi, od Nigela Faraga i Marine Le Pen, do Viktora Orbana, posebno dragog našoj vladajućoj desnici. Jer unatoč tome što se deklarira kao demokršćanska stranka desnog centra, HDZ je upravo to, desnica, koja nije spremna osuditi fašizam, a da ne govori o “osudi svih totalitarnih sistema”, koja kalkulira s marginalnim ekstremno desnim strankama kako bi ostala na vlasti, i ugleda se na mađarskog diktatora Orbana koji je od Mađarske napravio utočište za desničarski europski šljam, i na njegove stavove prema migrantima.

Koliko nama u Hrvatskoj previranja na ulicama SAD-a mogu i trebaju biti bitna? Za početak, iako marginalnu, imamo i mi svoju pro-Trump ekipu koja održava skupove. Sad već tradicionalno postrojavanje Autohtone Hrvatske stranke prava u Zagrebu, ove je godine obilježila prisega domovini i izrečena potpora Donaldu Trumpu. A tu su i mladi hrvatski alt-rightovci koji koriste društvene mreže i alt-right memove kako bi privukli sljedbenike. Jedan od istaknutijih ekstremno desnih mladih hrvatskih političara, Frano Čirko (Generacija obnove), poput američkih alt-rightovaca koji to nisu, i mađarskih bliskih organizacija poput kontroverzne desne stranke Jobbik – koje naziva najbližim i najjačim saveznicima, smatra da se ljude prelako proglašava fašistima. Također kaže da njegova stranka ne promiče ekstremizam

No nije Čirko jedini. Prema svjedočenju Patrika Hermanssona, mladog švedskog aktivista koji je proveo godinu dana infiltriran u alt-right skupine, na večeri u čast preminulog alt-right političara Jonathana Bowdena, među svjetskom alt-right kremom sjedio je i Hrvat, Tomislav Sunić, autor (između ostalih) knjige “Europska nova desnica” (izdavač Zlatko Hasanbegović), koji se prema Patrikovom svjedočenju bavio idejom masovnog protjerivanja ne-bijelih britanskih građana. Na večeri se, kaže dalje Hermansson, opušteno pričalo o eugenici, genocidu koji se navodno upravo provodi nad bijelcima, ratu između rasa koji dolazi, ne znajući da ih se snima.

Foto: Pixabay

A i mogli su biti opušteni. Za razliku od dobro umreženih alt-right skupina (koje to nipošto nisu) antifašisti se ne druže na večerama u smokinzima, njihovo je djelovanje do sad, ako ne brojimo nedavne sukobe na ulicama, bilo ograničeno na mirni građanski, gotovo kvartovski, aktivizam. Ima li ljevica snage (i volje) odgovoriti na desni ekstremizam? Povijest je već jednom dala odgovor. A svi znamo da se povijest ponavlja. 

 

I.Š.

 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu.

 

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close