TEKST

Pakistan: borbe radnika koji proizvode lopte za Svjetsko prvenstvo

 

Ruski ambasador u Pakistanu Aleksey Dedov potvrdio je da će njegova zemlja za Svjetsko prvenstvo koristiti nogometne lopte proizvedene u pakistanskom gradu Sialkotu. Više od 70% nogometnih lopti na svjetskoj razini proizvodi se u Sialkotu. Unatoč „obilježju kvalitete“ i „izuzetnom proizvodu“, stvarnost njihove proizvodnje jest brutalna eksploatacija lokalne radničke klase.

Foto: libcom.org

Započelo je Svjetsko prvenstvo u Rusiji sa svojim tradicionalnim žarom. Međutim, iza cijele te galame kapitalisti izvlače ogroman profit od „navijača“. Ako pogledamo brojke koje je FIFA izdala za Svjetsko prvenstvo 2014. godine, zaradili su 2.4 milijarde dolara u naknadama za televizijska prava, 1.6 milijardi dolara u sponzorstvima te 527 milijuna u prodaji ulaznica. Prema Bloombergu, očekuje se da će Svjetsko prvenstvo 2018. godine FIFA-i priskrbiti otprilike 6 milijardi dolara, 25% više nego 2014. godine. Od skoro 3.2 milijarde ljudi za koje se očekuje da će gledati prvenstvo, očekuje se da će zarada od emitiranja narasti do 3 milijarde dolara. Slično, doznaje se da će veliki brendovi u globalnoj sportskoj industriji poput Nikea i Adidasa zaraditi više od 60 milijardi dolara u prodaji u 2017. godini. Osim toga što je domaćin prvenstva, državni dužnosnici u Rusiji tvrde kako će Svjetsko prvenstvo pridonijeti nacionalnoj ekonomiji s između 26 i 31 milijarde dolara. Iz ovih brojki može se zaključiti kako je Svjetsko prvenstvo najlukrativniji i najskuplji nogometni događaj.

Ne iznenađuje što je ruski ambasador u Pakistanu Aleksej Dedov potvrdio da će njegova zemlja koristiti nogometne lopte proizvedene u pakistanskom gradu Sialkotu za utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva 2018. godine.

Diljem svijeta više od 70% nogometnih lopti proizvedeno je u gradu Sialkotu u Pakistanu. Grad Sialkot izvozi oko 65 milijuna lopti godišnje. Unutar vladajuće elite to se smatra ponosom te oni uvijek iskazuju zadovoljstvo naspram te činjenice. Unatoč „obilježju kvalitete“ ili „izuzetnosti proizvoda“ stvarnost je brutalna eksploatacija lokalne radničke klase. Na zapadnim tržištima službena će se nogometna lopta Svjetskog prvenstva na malo prodavati po cijeni do čak 150 dolara, međutim, radnici koji su pravi obrtnici i koji su unijeli život u mrtvi materijal marginalizirani su i najgore su žrtve eksploatacije. Njemački tjednik Spiegel izvijestio je da su mnogi dobavljači posredničkih tvrtki za svaku loptu radnicima platili po 50 centi. To je puno manje od propisanog minimalca u zemlji.

Nogometna industrija je radno intenzivnija tamo gdje se šivanje još obavlja ljudskim radom. U lancu opskrbe, velik dio tog intenzivnog rada još se provodi u neformalnim okruženjima poput centara za šivanje ili u sklopu kućnog rada. Ostatak procesa, uključujući lameliranje, rezanje platna, sitotisak, kontrolu kvalitete i pakiranje, dovršavaju radnici u tvornicama. Velika imena u industriji u Sialkotu i dalje preferiraju da njihovi posrednici obavljaju taj posao.

Zbog niske razine kvalificiranosti potrebne za šivanje, vrlo je lako da se uključe djeca. Lokalno se često govori kako su mali prsti kod djece učinkovitiji za šivanje. Bilo je puno negodovanja i protesta oko pitanja ukidanja dječjeg rada unutar industrije, ali prema Međunarodnom forumu za radnička prava (International Labor Rights Forum) dječji rad i dalje opstaje. ILRF je u svojem izvještaju priznao da, „nažalost napori posljednjeg desetljeća nisu rezultirali u iskorjenjivanju dječjeg rada u šivanju nogometnih lopti iako se čini da se on smanjio u Sialkotu u Paistanu.“ Nadalje, ILRF tvrdi da dječji rad i dalje postoji u outsourcingu. U neformalnim okruženjima često se može vidjeti djecu kako rade.

Zbog strukture industrije velik dio rada razasut je po selima, pa ti radnici praktički služe kao sirovi materijal za eksploataciju. Visoke stope nezaposlenosti i rastući životni troškovi olakšavaju kapitalistima diktiranje vlastitih uvjeta. Koncept stalnih ili redovitih poslova nestaje te se zamjenjuje radom na ugovore te privremenim radom. Ti se radnici većinom nalaze na milosti i nemilosti svojih nadređenih te im je zaposlenje uvijek nesigurno, nadnice su im niske i rade u opasnijim radnim uvjetima. Socijalna zaštita i druge socijalne povlastice su rijetke, a radnička prava postoje samo na papiru. Prema različitim statističkim podatcima, procjenjuje se da je oko 300 000 ljudi direktno ili indirektno vezano uz tu industriju. Ti radnici nemaju pravo da se organiziraju u sindikate, i ne mogu se žaliti na svoje radne uvjete sudovima specijaliziranim za radna prava. Zakonski okvir Pakistana ih ne priznaje kao formalne radnike. Čak i kad bi ti radnici imali neka prava, oni se previše boje organizirati jer znaju da su lako zamjenjivi. Unatoč naporima koje ulažu vlada, interesne skupine te članovi industrije, rad djece i dalje postoji u industriji nogometnih lopti gdje je šivanje outsourceano u domenu kućnog rada. Nadalje, problemi poput upotrebe pomoćnog ili privremenog rada, niskih nadnica, prekovremenog rada te opasnog radnog okruženja i dalje opstaju.

Uvjeti radnika u tvornicama nisu puno drukčiji od uvjeta u kojima rade gore spomenuti radnici. U tvornicama se radnici zapošljavaju preko ugovaratelja. U prošlosti se za radnika iz Sialkota smatralo da je privilegiran. Zbog njihovih borbi i prosvjedovanja unutar kapitalizma, kapitalisti su im dali brojne ustupke. U to su spadali osmosatni radni dan, plaćeni dopust, dodatci na plaću te besplatan prijevoz. Ali tijekom kriza kapitalisti su pokazali svoje pravo lice, sada se nameću mjere štednje. U tvornicama, koncept stalnog rada postao je san. Čak i u tvornicama događaju se kontinuirani napadi na radnike. Sindikati se guše te postoji nepisana zabrana za registraciju novih sindikata. Umjesto mjesečnih nadnica i olakšica, uobičajena je praksa plaćanje proizvedene robe po komadu. Iako se kaže kako se radnika plaća po komadu proizvedene robe, također postoje mnogi odbitci koje ugovaratelji oduzimaju, poput odbitaka zbog gubitaka, krivih šavova itd. Zbog opasnih radnih uvjeta i velikog broja radnih sati – radnici su također izloženi ozbiljnim zdravstvenim problemima. Pokazalo se da pri šivanju koje se izvodi u istom položaju velik broj sati dolazi do ozbiljnih ortopedskih problema i problema sa zglobovima. Pri lameliranju radnici pate od problema s plućima i prosječni se životni vijek radnika smanjuje dan za danom.

Unatoč toj užasnoj situaciji, radnici su odlučni promijeniti svoju sudbinu. Posljednjih smo godina imali prilike vidjeti velike pobune u industriji u Sialkotu. U te divne primjere spadaju štrajkovi unutar tvrtke „Forward Gear&Leather“ gdje su radnici uspjeli izboriti ustupke. Slično se dogodilo u različitim tvornicama gdje su spontani prosvjedi postali pravilo. Nedavno je direktor tvrtke „Forward Sports“ Khawaja Maood u izjavi za televiziju Al Jazeera rekao da je „njegova tvrtka ugovorni proizvođač za svjetskog giganta sportske odjeće Adidas, za kojeg trenutno radi na velikoj narudžbi za Svjetsko prvenstvo.“ To je isti vlasnik tvornice koji je pripremio popis od 600 radnika za otpuštanje zbog gubitaka. Sada se zbog CPEC-a (China-Pakistan Economic Corridor – Kinesko-pakistanski ekonomski koridor) kapitalisti spremaju za još jedan veliki napad na radnike. Takozvane zone ekonomskog razvoja („Export Processing Zones“ u izvorniku, posebne ekonomske zone u kojima se obično smanjuju porezi i deregulira se trgovina, op.prev.) ili zone slobodne trgovine razvijaju se u gradu Sialkotu. U tim zonama ne vrijede čak ni slabi pakistanski zakoni o radu, radnici čak nemaju ni pravo da podignu glas i odu u štrajk.

Pakistanska sindikalna kampanja obrane  (Pakistan Trade Union Defence Campaign – PTUDC) predvodi borbe radnika u sportskoj industriji u Sialkotu. Naša borba nije samo protiv lokalnih kapitalista, već protiv globalnog kapitala, kao u prošlosti, tzv. pobornici ljudskih prava u liku Europske Unije su prokazani. Tijekom trodnevnog štrajka radnika „Forwarda“; ne samo grupa Adidas već lokalni službenici EU prihrlili su da uguše pokret. Iako su radnički pokreti trenutno u zametcima, kriza kapitalizma na njih šalje nove napade. Radnici se također pripremaju da sve njihove napade odbiju. Apeliramo na svjetsko radništvo i progresivne snage da budu dijelom ove borbe kako bi se kapitalizam izbrisao s lica zemlje.

Autor: Umar Shahid, PTUDC (Pakistan Trade Union Defence Campaign)

Članak je izvorno objavljen na portalu www.libcom.org

Link na članak: https://libcom.org/news/struggles-workers-making-footballs-fifa-world-cup-25062018

Prevela: Anja Grgurinović

 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close