TEKST

Uništavanje „prekrasne igre“

 

Kako utjecaj krupnog kapitala i slabih financijskih regulacija dopuštaju onima koji zloupotrebljavaju ljudska prava da operu svoj javni imidž kroz nogomet.

Foto: www.pexels.com

Kada je Barcelona 2010. godine najavila veliko petogodišnje sponzorstvo sa zakladom Quatar Foundation u vrijednosti od 175 milijuna dolara, činilo se kao da je nastupilo novo doba u svijetu nogometa. Nikada prije nije dogovorena takva suma novca za sponzorstvo na dresovima. Potpredsjednik kluba Javier Faus pozdravio je pregovore kao „najveće u povijesti nogometa i to još u vrijeme ekonomske krize.“ Barcelona, jedna od posljednjih utvrda koja je izdržala protiv bogatih sponzora, konačno je posustala –  i to na spektakularan način. Sponzorstvo na dresovima bit će prvo u 111-godišnjoj povijesti kluba.

Ugovor iz 2010. godine prvotno je nazvan humanitarnim pothvatom. Quatar Foundation koju je 1995. godine osnovao katarski emir, šeik Hamad bin Khalifa Al-Thani, i na čijem je čelu prva dana, ciljao je na poboljšanje obrazovanja i razvoj unutar zemlje. Uparila se s brendom koji je Barcelona godinama uzgajala, identitetom koji se može lako sažeti u jednostavnom sloganu: „Više od kluba.“ Navijači, međutim, nisu bili u potpunosti uvjereni i uskoro su se počeli pitati je li ugovor kompromitirao identitet Barcelone. Je li se klub prodao?

Ubrzo su dobili konačan odgovor. Do 2013. godine Barcelona je potpisala još jedan ugovor o sponzorstvu na dresovima s drugim sponzorom sa sličnim imenom: Quatar Airways. Ne više pod egidom dobrotvorstva, Katar je uspješno pozicionirao svoj brend na jednom od najtraženijih reklamnih prostora na svijetu. Aviokompanija, sa svojim vezama s katarskom kraljevskom obitelji, postala je prvi korporativni sponzor kluba te je time filozofiju Barcelone okrenula naglavačke.

 

Novo doba trošenja

Barcelonin sponzorski ugovor za mnoge je označio prekretnicu u profesionalnom nogometu koja se dugo spremala. Unatoč postojećoj popularnosti, veliki pad u televizijskim troškovima tijekom ranih dvijetisućitih izložila je sport stotinama milijuna potencijalnih navijača diljem svijeta te ga je gurnula u nove visine. Navijačka je baza rasla eksponencijalno – prema novinaru Simonu Kuperu i ekonomistu Stefanu Szymanskom u njihovom međunarodnom bestselleru Soccernomics, procijenjeni broj navijača Manchester Uniteda više se nego utrostručio tijekom pet godina te je skočio sa 75 milijuna 2003. godine na ogromnih 333 milijuna 2008. godine.

Europski su klubovi počeli ugovarati ljetne turneje te razvijati partnerstva sa zemljama poput Kine, Sjedinjenih država i Indije. S novim navijačkim bazama koje su pratile diljem svijeta, dogovori s televizijama i, nastavno na to, sponzorstva na dresovima nastavili su postojano rasti. Tada je nastupio Katar i s njim je došao novi tip trošenja. Do vremena kada je Barcelona najavila svoje partnerstvo s Katarom vrijedno 35 milijuna dolara godišnje, njihov najveći rival Real Madrid zarađivalo je svega polovicu te svote od svog sponzorstva s kladioničarskom tvrtkom Bwin. Sponzorstva i prava na emitiranje od tada su eksponencijalno rasla, čemu svjedoči ugovor na televizijska prava od prošle sezone za englesku Premier Ligu u iznosu od rekordnih 6.6 milijardi dolara.

 

Financijski doping

Zadnjih je godina ulazak Katara i njegovih velikih svota novca u svijet nogometa počeo označavati komercijalizaciju tog sporta. Negdje oko vremena kada je Barcelona potpisala ugovor oko dresova, još je jedna katarska grupa u blizini počela istraživati prilike za investiranje. Između 2011. i 2012. godine Quatar Sports Investments (QSI), financijska podružnica poduprta od strane države, završila je seriju investiranja kako bi stekla punopravno vlasništvo nad francuskim klubom Paris Saint-Germain (PSG), kojeg je procijenila na 130 milijuna dolara. Dvije godine poslije, predsjednik je PSG-a Nasser al-Khelaifi izjavio Financial Timesu kako je uvijek postojala jasna vizija za tim: „Da bude jedan od najboljih klubova u Europi.“ Tijekom idućih nekoliko godina, PSG je utrošio stotine milijuna dolara kako bi stekao visokoprofilirane talente poput Zlatana Ibrahimovića i Ángela Di Maríje.

Barcelona je, s druge strane, napravila neke promjene. Dana 1. srpnja zamijenila je svoje sponzorstvo Quatar Airwaysa sa sponzorstvom japanskog pružatelja internetskih usluga, tvrtke Rakuten. Kao da se osvećuje, Katar će još jednom uključiti katalonski klub u još jedan rekordni dogovor. Ovoga puta, međutim, u pitanju je bio igrač – Neymar da Silva Santor Júnior, dvadesetpetogodišnja brazilska zvijezda u klubu, koji će se pridružiti PSG-u za nevjerojatnu, dosad neviđenu pogodbu od 264 milijuna dolara.

Neymarov transfer uzdrmao je tržište, te je više nego udvostručio prijašnji rekord koji je postavljen 2016. godine, kada je Manchester United platio 116 milijuna dolara kako bi namamio Paula Pogbu iz Juventusa. Taj je postupak izazvao zaprepaštenje i bijes: Javier Tebas, predsjednik španjolske prve lige, osudio je transfer kao primjer „financijskog dopinga.“ Mnogi drugi, uključujući i trenera Liverpoola Jurgena Kloppa, o tome su govorili kao o izvrgavanju ruglu pravila financijskog fair playa (Financial Fair Play Rules – FFP) – seta financijskih pravila koje je specifično kreirala UEFA, vodeće tijelo europskog nogometa, kako bi se kontroliralo preveliko trošenje.

Po trenutnim europskim regulativama, klubovima nije dopušteno da prijeđu u dugove veće od 30 milijuna eura, ili skoro 35 milijuna eura, u periodima od tri godine. PSG koji se sada smatra europskim gigantom, svake sezone prikupi stotine milijuna dolara od sponzorstva, prihoda od televizijskih emitiranja i prodaje sa stadiona, između ostalih izvora prihoda. Ali prema Forbesu, samo taj prihod ne bi bio dovoljan da nadomjesti Neymarovu cijenu od 264 milijuna dolara i godišnju plaću od 53 milijuna dolara. Forbes je ukazao na nebulozni sponzorski ugovor od 175 milijuna eura između PSG-a i Quatar Tourism Authorityja – podružnice katarske vlade – kao ključ kojim je klub zaobišao FFP pravila koja klubovima zabranjuje da izjednače gubitke s kapitalom vlasnika.

 

Otvoreni zatvor

Ipak, zašto bi ova zemlja Perzijskog zaljeva trošila toliko novca i toliko puno riskirala samo zbog nogometa? Čini se da je Neymarov transfer bio samo posljednji od pokušaja Katara da popravi svoj javni imidž koji je narušen otkad je FIFA šokirala nogometnu zajednicu tako što je objavila da će Katar biti domaćin Svjetskog prvenstva 2022. godine. Nedugo nakon objave, brojni su izvještaji počeli dovoditi u pitanje sam natječaj; Katar, koji je bio okarakteriziran jedinom „visokorizičnom“ zemljom od devet koje je FIFA razmatrala, nekako je uspio proći dalje u svakoj rundi.

Kasnije je otkriveno da je Katar platio nevjerojatnih 27 milijardi dolara za „lobiranje“ kako bi utjecao na članove Izvršnog odbora FIFA-e, tijelo čija je zadaća bila razmatranje ponuda za Svjetsko prvenstvo. Službenici su dobivali osobne avione, trgovinske ponude, i, kao dio dogovora da se dobije glas Španjolske, sada već notorni sponzorski ugovor između Barcelone i Quatar Airwaysa. Zemlja je čak uposlila Pepa Guardiolu, bivšeg igrača i menadžera Barcelona, da promovira njihovu ponudu za Svjetsko prvenstvo.

Ponuda je izazvala oštre kritike, pogotovo od strane korporativnih sponzora, koji su od FIFA-e zahtijevali da pokrene internu reviziju procesa. Uposlen je neovisni istražitelj da napravi interno izvješće, koje je objavljeno 2014. godine i koje je oslobodilo Katar od bilo kakve krivnje. Ali istražitelj je Michael Garcia nekoliko sati prije nego je izvješće objavljeno objavio izjavu u kojoj je tvrdio da je ono sadržavalo „brojne materijalno nepotpune i pogrešne prikaze.“ Prošlog je lipnja međunarodno tijelo izdalo izvješće nakon što su ga njemačke novine namjeravale objaviti.

Katar, koji je oslobođen od bilo kakve potencijalne kazne od strane FIFA-e, je krenuo u napad, optuživši kritičare za „predrasude i rasizam.“ Tadašnji ministar vanjskih poslova Khaled al-Attiyah izjavio je Reutersu da je „za neke vrlo teško prihvatiti da je arapska islamska zemlja dobila ovaj turnir, kao da to pravo ne vrijedi za arapsku zemlju.“

U narednim će godinama Katar uložiti najmanje 200 m

ilijardi dolara u izgradnju raskošnih stadiona i sportskih objekata, ali malo će tog novca završiti u rukama radnika migranata, koji čine preko 90 posto radne snage u toj zemlji. Radnici migranti žive s malo, ili praktički nimalo, radne zaštite te su podvrgnuti dugom radnom vremenu, pri temperaturama koje često prijeđu 48 °C. Većina ih prima očajne nadnice, ne dopušta im se da napuste zemlju, i, ponekad i umiru zbog nesnosnih radnih uvjeta – uvjeta koji su potaknuli nepalskog ambasadora u Kataru da tu zemlju Perzijskog zaljeva nazove „otvorenim  zatvorom.“ Ne postoji točna brojka smrtnih slučajeva, iako se pretpostavlja da se broji u stotinama,  ili možda i tisućama. Katar inzistira na tome da „nijedan život radnika nije izgubljen.“

Eksploatacija rada za izgradnju stadiona za prestižne turnire ne vrijedi isključivo za Katar. Rusija i Brazil su navodno zloupotrebljavali jeftin rad za svoje stadione. Ranije ove godine Rusija je optužena da je tjerala sjevernokorejske radnike da rade u „robovskim uvjetima“ nakon što je zakon iz 2013. godine izuzeo poslodavce koji su bili povezani sa Svjetskim prvenstvom iz radnog zakonodavstva koje vrijedi u zemlji. Nadalje, osim konstantnih narušavanja radnih prava neposredno prije Svjetskog prvenstva 2014. godine, Brazil je također navodno koristio ratne strategije kako bi očistio sela i favele. Takve prakse – i bezočan nedostatak odgovornosti onih zemalja koje ih koriste – pripremili su teren za dosad neviđenu zloupotrebu rada koju provodi Katar pred očima svijeta koji ih promatra.

Umjesto da prekine s neukusnim radnim praksama, Katar se okrenuo blještavijim metodama poliranja svoje fasade odnosa s javnošću. Xavi, bivša zvijezda Barcelone te danas i ambasador za Svjetsko prvenstvo 2022. godine u lipnju je pozvao na „prekid blokade.“ Zemlja je navodno dogovorila i regrutiranje Neymara kao ambasadora za svoje Svjetsko prvenstvo. Nedavno je PSG u vlasništvu Katara zaposjeo naslovnice medija zato što je osmislio slojeviti dogovor s AC Monacom vrijedan više od 214 milijuna dolara kako bi prigrabio osamnaestogodišnju nadu Kyliana Mbappéa, dok je pritom izbjegao sankcije FFP-a. UEFA je u odgovoru na to otvorila službenu istragu o poštivanju financijskih pravila od strane kluba.

 

Ponovno preuzimanje igre

Ništa od ovoga nije previše novo. Međunarodni nogomet, a Europa pogotovo, već dugo prihvaća set slabih financijskih regulacija – nesputano trošenje od strane Katara samo je ubrzalo rak koji se širio već godinama. Sada kada je globalizacija nogometa otključala novu međunarodnu bazu navijača za najbolje europske klubove, ekipa poput Barcelone i PSG-a prodaju više dresova, pune više mjesta te se s napuhanim budžetima međusobno natječu za iste elitne igrače.

Rezultat je toga da sve manji broj europskih klubova određuje vrijednost, nadnice i, naposljetku, uspjeh igrača diljem svijeta. Programi za razvoj mladeži su postali jedni od najvećih gubitnika, budući da su klubovi izgubili bilo kakav poticaj da razvijaju domaći talent kada si mogu priuštiti brzinsko rješenje. Čak je i Barcelona usporila regrutiranje iz La Masije, nekoć slavne nogometne akademije.

Uz to, neke su ekipe pokušale izmusti lokalne navijače tako što su povećale cijene ulaznica na nerazumne iznose. Prošle godine su navijači Liverpoola izveli prvo ikad napuštanje utakmice zbog povećanja cijena ulaznica te su naposljetku prisilili klub da odustane od toga. Ovakav tip pritiska doveo je do toga da su neki klubovi u Engleskoj morali zamrznuti prodaju ulaznica ili ponuditi subvencije. Malcolm Clarke, predsjednik Federacije nogometnih navijača (Football Supporters’ Federation) izjavio je prošle godine u intervjuu da po najnovijem televizijskom ugovoru Premijer lige, liga bi si mogla priuštiti „da dopusti svakom pojedinom navijaču da besplatno odlazi na svaku utakmica te bi i dalje imala jednako mnogo novca“ kao i prije.

Foto: ww.pexels.com

Navijači su i ranije pokazivali otpor korporatizaciji klubova. U Austriji, kada je Red Bull preuzeo SV Austria Salzburg i kada ga je preimenovao u FC Red Bull Salzburg, dio je navijača kluba reagirao tako što je osnovao novu ekipu s originalnim imenom kluba.

Na višoj razini već je bilo pokušaja da se rastuća nejednakost u nogometu uspori preko regulacija FFP-a, ali čini se kao da je većina pokušaja bila uzaludna. PSG je već kažnjen 2014. godine zato što je prešao granicu duga određenu od strane UEFA-e, iako se po posljednjim događajima čini da financijske regulative klub više ne straše.

Regionalne konfederacije – pogotovo UEFA – moraju postaviti stroža i lakše provodljiva pravila kako bi osigurale da šačica bogatih klubova ne onemogućava rast manjih klubova. S druge strane, domaće lige mogu izgurati pravedniju distribuciju televizijskih prava i mogu podržavati sindikate igrača. Danas četiri od deset profesionalnih igrača diljem svijeta ne primaju plaće na vrijeme.

Nametanje strožih reformi se, međutim, može pokazati jako teškim. Nedavno su najbogatiji europski klubovi ucijenili UEFA-u da osigura svakoj od četiri najbolje europske lige – u Španjolskoj, Italiji, Njemačkoj i Engleskoj – četiri zagarantirana mjesta u Ligi prvaka, najprestižnijem natjecanju na europskom kontinentu. Klubovi su prijetili da će formirati zatvorenu super ligu koja bi efektivno zamijenila europsko natjecanje. UEFA je izrazila otpor spram tog plana, ali će se mučiti da to suzbije osim ako FIFA ne uskoči.

Što se tiče Svjetskog prvenstva, mediji bi se trebali nastaviti fokusirati na zloupotrebu radnika u Kataru. Human Rights Watch je 2013. godine prokazao korištenje engleskog kluba Manchester Cityja od strane Ujedinjenih Arapskih Emirata za „efektivno pranje reputacije zemlje koja kontinuirano krši ljudska prava.“ Isto bi se sada trebalo učiniti s Katarom.

Trenutno najvažnija reforma jest eliminiranje korupcije. Nedavni potresi unutar FIFA-e i UEFA-e – koje je potaknula istraga SAD-a koja je dovela do višestrukih hapšenja visokoprofiliranih osoba – i povećana podrška javnosti za borbu protiv korupcije predstavljaju novu priliku. Novi predsjednik UEFA-e Aleksander Ceferin zakleo se da će biti čvrst prema interesnim skupinama te da će ispraviti „disbalans“ unutar europskih liga. Situacija u FIFA-i manje je obećavajuća, ali postoji jednostavan lijek – da se formiraju dva neovisna tijela: jedno koje bi se aktivno borilo protiv ucjena i korupcije, i drugo koje bi promoviralo samu igru.  S povećanom pažnjom i pritiskom javnosti koji bi se stavio na FIFA-u to je moguće, iako bi to naposljetku mogla biti bitka koja će se voditi godinama. Ali kako navijači počinju sve više širiti svijest i pružati otpor hirovima rukovoditelja, i dalje postoji nada za prekrasnu i pravedniju igru.

 

 

Autori: Brandon Jordan i Miguel Salazar

Članak je izvorno objavljen na portalu Jacobin.

Link na članak: https://www.jacobinmag.com/2017/09/soccer-barcelona-fifa-qatar-migrant-labor-human-rights

Prevela: Anja Grgurinović

 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close