TEKST

Mizoginija i bijeli suprematisti

 

Ako ste upoznati s toksičnošću pokreta za muška prava i drugim fenomenima poput incela – muškaraca koji su spremni ubiti jer od žena nisu dobili ono što misle da zaslužuju (o čemu smo već pisali ovdje), neće vas previše iznenaditi veza između bijelih suprematista i mizoginije. Upravo o jasnoj i izravnoj vezi između bijelog suprematizma i mizoginije govori novo izvješće Anti-Defamation Lige, pod naslovom “Kad su žene neprijatelji – sjecište mizoginije i bijelog suprematizma.

 

Anti-Defamation Liga smatra da je ženomrstvo sastavna, opasna i često podcijenjena komponenta ekstremizma, a ovo izvješće označava početak budućih kontinuiranih napora za istraživanje načina na koji bijeli suprematisti, inceli i borci za prava muškaraca međusobno šire i hrane se mržnjom prema ženama. U izvješću također navode da, iako se bijele suprematiste bez ikakve zadrške naziva ekstremistima, do sada taj naziv nije bio korišten za ljude koji izražavaju svoju mržnju, bijes i ogorčenje prema ženama. Iako nisu svi ženomrsci rasisti, niti svi suprematisti mrze žene, upravo je mržnja prema ženama ono što povezuje najekstremnije alt-right organizacije s ekstremnim pripadnicima MRA-e (Men’s Rights Activists), pripadnicima PUA-e (Pick Up Artists) i incelima (Involuntary celibates). Samo izvješće ima osam poglavlja koja detaljno objašnjavaju veze između bijelog suprematizma i mizoginije.

 

Desnica ima problem sa ženama

U poglavlju “Desnica ima problem sa ženama, govori se o alt-right pokretu koji je suprematistički i antisemitistički, no kada govore o svojim pravima i ženama, rječnik im je identičan onom koji se može pronaći na mizoginim on-line forumima. Suprematisti žene često zovu “thots”, što je skraćenica za “that ho over there” (“ona kurva tamo”), dok žene u vlastitim redovima zovu “tradhots”, naziv koji bi trebao aludirati na njihovu tradicionalnu ulogu i njihovu privlačnost (“trad”+”hotness”).

Izvješće navodi primjer Aleka Minassina koji je ubio desetero ljudi u Torontu ranije ove godine te primjer neonacista Andrewa Anglina (koji tvrdi da žene žude za tim da ih se veže, pretuče i siluje te zaslužuju da ih se drži u kavezima), kao i suprematista Christophera Cantwella koji je alt-right borac za prava muškaraca. Alt-right bloger Matt Forney piše da je vagina savršen primjer ženske prirode – prazna posuda, rupa, praznina bez vlastitog identiteta. “Bez muškarca koji bi je ispunio (njegovom) esencijom, beskorisna je poput jabuke koja gnjili na pločniku.”

Foto: Pexels

Navedeni primjerci nisu ni posebni ni rijetki unutar alt-right pokreta, dvije su ideologije snažno isprepletene. Desnica uživa u toj sinergiji sa ženomrzačkim ekstremističkim pokretima. Možda je najreprezentativniji primjer hibrida između pripadnika MRA-e i neonacista F. Roger Devlin, akademik čija je teza da je feminizam poguban za bijelce, jer bijele žene imaju izbora pa često biraju ne roditi (te tako ne produžuju bijelu rasu), i koji misli da su nacistički pozdravi skroz u redu. Prema Devlinu, žene imaju preveliku moć, a to je protuprirodno i štetno. Veza između rasističke, antisemitske ideologije i mizoginije očita je i u slučajevima mnogih desničara optuženih za obiteljsko nasilje (a mnogi su obiteljsko nasilje i zagovarali).

U poglavlju “Žene – domaćice s maternicom” izvješće pobliže objašnjava ulogu žena prema alt-right i mizoginim pokretima. Već spomenuti alt-right bloger Matt Forney napisao je da je odgovornost muškaraca dovesti žene natrag na njihovo mjesto, vratiti ih u prirodne uloge supruga i majki. Muškarci po njemu žene ne biraju radi “smiješnih” diploma, karijere ili  “navodne” inteligencije, već zbog spremnosti da muškarcu ugode i usreće ga. “Nikakvo obrazovanje ili uspjeh u karijeri ne mogu zadovoljiti žensku želju da služi muškarcu”, kaže Forney.

Foto: Pexels

 

Žena – prijetnja statusu bijelog muškarca?

“Nenamjerni celibat – zamjeranje na smrt” govori o incelima, muškarcima koji smatraju da imaju urođeno pravo na seks, a ako im je ono uskraćeno, krive su sve žene. Prema incelima, seksualno tržište daje ženama previše slobode u izboru partnera, zbog čega neki muškarci ostanu izigrani – uskraćeni za svoje pravo na seks. Time što im uskraćuju seks, žene zapravo čine obratno silovanje (“reverse rape”) za koje inceli tvrde da je jednako štetno kao i silovanje, i da bi trebalo biti uključeno u #MeToo rasprave. Inceli, poput bijelih supremacista i pripadnika MRA-e, vjeruju da im neka prava pripadaju samo zato što postoje – pravo na posao, društveni i ekonomski status, seks. Smatraju da ne napreduju na poslu i da ih se svakodnevno ponižava zbog nekakve svjetske zavjere feministkinja koje su zaboravile “gdje im je mjesto”. 

“Borci za prava muškaraca i stručnjaci za ulete – kultura silovanja” detaljnije opisuje MRA-e i PUA-e. Pripadnici MRA-e se, za razliku od incela, ne bavi samo pitanjem prava na seks. Za njih feministička zavjera obuhvaća i strahote poput alimentacije, optužbi za silovanje i traženje jednake plaće. I MRA-e i PUA-e (koje uglavnom međusobno izmjenjuju savjete kako biti što učinkovitiji seksualni predator) vjeruju ne samo da je silovanje na spoju obranjivo, već i da je to vještina koju treba učiti.  

“Bijeli muškarci prihvaćaju narativ da su žrtve”: ukratko, bijeli heteroseksualni muškarci žrtve su feminizma, progresivne misli, politike i novih (promijenjenih) društvenih normi. Njihov strah nije nova stvar: od kada su žene izborile pravo glasa, mnogi muškarci ženska prava smatraju opasnima i uvredljivima. Od tog trenutka, svaki korak prema jednakosti koji žena poduzima, doživljava se kao napad na status i moć bijelog muškarca.

Foto: Pexels

Američka Nacionalna akademija znanosti (National Academies of Sciences of United States of America) objavila je izvješće po kojem je upravo strah od gubitka statusa, a ne ekonomska nesigurnost, doprinio Trumpovoj pobjedi. Jer kako bi inače isti ljudi koji su dvaput za redom izabrali Afroamerikanca, sad izabrali čovjeka poznatog po svojim rasističkim i seksističkim izjavama? Prijetnja statusu dominantne grupe nameće se kao mogući odgovor. Prihvaćanje uvredljivih izjava o ženama, manjinama i strancima zapravo je manifestacija postojećih rasističkih i seksističkih stavova u društvu.

 

Dizanje svijesti o opasnosti – prvi korak

Osim što je zastrašujuće u svom povezivanju mržnje prema nebijelim rasama s mržnjom prema ženama, izvješće Anti-Defamation Lige daje preporuke za rješavanje problema. Neke od njih su i pritisak na vlast da se donesu zakoni koji štite od rodno uvjetovanog nasilja, a da se zločini na temelju roda klasificiraju kao zločini iz mržnje. Ostali prijedlozi uključuju bolju obuku službenika za provođenje zakona, da prepoznaju rodno nasilje i da zakonodavci posvete više istraživanja i mizoginiji i njenim posljedicama.

S obzirom na “manosphere”, pojam skovan za definiranje dijelova weba na kojem se muškarci međusobno povezuju i zbližavaju oko mržnje prema ženama (sve je veći broj on-line foruma na kojima muškarci izražavaju vlastite frustracije i ogorčenje jer žene mogu koristiti kontracepciju, glasovati, odabrati kad će i s kim stupiti u seksualan odnos i sl.), nekoliko preporuka odnosi se na tehnologiju i društvene medije, primjerice da platforme prepoznaju mizoginiju kao govor mržnje.

Autorica izvješća Jessica Reaves smatra da je gubitak statusa i moći bijelih muškaraca ono što povezuje supremaciste i ženomrsce te kaže da se mržnja prema ženama mora shvatiti ozbiljnije: “Sve je veća ljutnja među određenim skupinama muškaraca, posebice bijelaca, prema ženama zbog onoga što vide kao krađu njihove moći i statusa. Nasilje, zlostavljanje i drugi oblici mizoginije predstavljaju ogromnu prijetnju ženama posvuda. Ljudi trebaju shvatiti da je mizoginija opasna i da podizanjem svijesti o ovoj prijetnji možemo smanjiti rizike.”

Može li mizoginija doista postati stvar prošlosti? Ovo je izvješće možda prvi korak.

 

I.Š. 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu.

 

 

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close