TEKST

NATAŠA SUKIČ: Utjecaj Levice među slovenskim građanima i dalje će rasti

 

Na postjugoslavenskom prostoru nema puno žena poput Nataše Sukič. Naša sugovornica je  slovenska parlamentarka, spisateljica, LGBT aktivistica, DJ-ica, no prije svega ona  je uvjerena socijalistica. Sukič s jednakim žarom nastupa u politici, piše književnu fikciju, bori se za prava manjina i pušta glazbu u noćnom klubu.

Nataša Sukič

 

Kada je njezina stranka, tada pod imenom Združena levica na proteklim slovenskim parlamentarnim izborima osvojila 5,97 % glasova, mnogi nisu vjerovali kako će za četiri godine udvostručiti svoj rejting, no to se ipak dogodilo, Levica je osvojila 9,33% glasova i dobila devet mjesta u slovenskom Državnom zboru.  O tome, ali i drugim temama razgovaramo s Natašom Sukič, prvom LGBT aktivisticom s ovih prostora koja se uspješno bavi politikom.

Trećeg lipnja ove godine Levica je osvojila devet mjesta u parlamentu na slovenskim izborima, no potom je Levica odbijala ući u vladu s koalicijom u kojoj su se nalazili demokršćani (stranka Nova Slovenija). Koncem ljeta pregovori su završeni i ipak se nije išlo u nove izbore. Kakvu vrstu dogovora ste postigli s koalicijom?

Poslije izbora u Sloveniji je došlo do prilično komplicirane situacije zbog velikog broja stranaka koje su ušle u parlament. Levica je već prije izbora imala decidiran stav da s demokršćanima i s desnicom nećemo ulaziti u koaliciju. Situacija poslije izbora je bila jako komplicirana i stranke centra su prvo odlučile ući u pregovore s demokršćanima. Mi tada nismo bili u razgovorima s takozvanom “petorkom”, kako se nazivaju stranke LMŠ, SMC, SD, Desus i SAB. Ali kad je poslije šest tjedana bilo jasno da demokršćani neće ući u koaliciju s pet stranaka centra i ostalo je jako malo vremena za drugi krug traženja mandatara, ovih je pet stranaka stupilo u razgovore s nama. U rekordnih pet dana promijenili smo koalicijski sporazum koji je bio dogovoren s demokršćanima do razine koja je omogućila da smo na unutrašnjem referendumu Levice odlučili da ćemo podržati ovu koaliciju i Marjana Šarca za premijera na način koji se naziva “portugalski scenarij”. Znači, Levica nije stupila u koaliciju i na nekim temama ostat ćemo opozicija. U sporazumu s koalicijom jasno smo definirali gdje ćemo koaliciju podržavati i gdje nećemo. Ali s tim činom onemogućili smo da Janša potencijalno u trećem krugu preuzme vlast i Sloveniju gurne u pravac Orbanovih politika. Ili da imamo nove izbore koji bi najviše ojačali SDS (tako barem pokazuju ankete) i zaprijetili fašizacijom slovenskog društva.

Kada je 2014. osnovana stranka Združena levica jesi li se nadala da će se četiri godine kasnije sve ovako povoljno razviti, da će utjecaj stranke među građanima rasti i da ćete četiri godine kasnije udvostručiti broj mjesta u parlamentu?

Da, vjerovala sam u to tad i još uvijek vjerujem da će utjecaj Levice među građanima rasti i da će se stranka dalje razvijati. Dobro, nisam znala da ćemo tako brzo udvostručiti broj mjesta, ali prema anketama stranka je još uvijek u porastu i ako bi danas bili ponovljeni izbori, Levica bi (izgleda) dobila još koje mjesto više u parlamentu.

Što se u ove četiri godine promijenilo u Levici, je li na bolje? Na koji si način ti napredovala? Kako si učila biti u politici, što si novog naučila, usvojila?

U Levici se promijenilo puno toga. Nekadašnja koalicija Združena levica se raspala i dvije stranke IDS i TRS udružile su se u Levicu. Puno smo radili na terenu s civilnim društvom, sa sindikatima, i puno smo energije uložili u razvoj našeg programa i jačanje naše mreže širom cijele države. Jako smo se fokusirali i na lokalne sredine. I osobno sam puno toga naučila u mjesnom vijeću grada Ljubljane. Jako sam se aktivirala u samoj stranci i pomogla lokalnom odboru i na razini vijeća stranke. U zadnjoj godini sam preuzela i koordinaciju radne grupe POVSOD koja je zadužena za suradnju s civilnim društvom. Suradnja s nevladinim organizacijama je nešto što me nakon 30 godina rada u civilno-društvenim pokretima i organizacijama posebno interesira.

Luka Mesec, Levica

Levica se zalaže za povećanje mirovina i minimalne zakonom zajamčene plaće, smanjenje ulaganja u naoružanje. Na koji način Levica vidi položaj ljudskih prava u Sloveniji, prava LGBT i etničkih manjina, migranata, socijalno ugroženih građana? Gdje su mjesta za poboljšanje, koji su vaši zahtjevi?

Da, u dogovoru s koalicijom postigli smo povećanje mirovina i minimalnih plaća. Na žalost, nismo postigli ništa oko ulaganja u naoružanje ili izlaska Slovenije iz NATO pakta. Ništa oko privatizacije i ništa oko tretmana migranata koji dolaze s Bliskog Istoka.  Isto tako ništa oko poboljšanja ljudskih prava u Sloveniji. I baš to su primarni razlozi za to što Levica nije ušla u ovu koaliciju. Levica se i dalje zalaže za potpuno izjednačenje prava LGBT osoba, zalažemo se za ljudska prava i dignitet svih socijalno ranjivih skupina u društvu – Roma i drugih etničkih manjina, migranata, građana s hendikepom itd. Zalažemo se za borbu protiv siromaštva za sve i na svim razinama. I zbog toga tražimo da se 1,2 milijarde eura ne ulaže u naoružanje, nego u socijalu, školstvo, zdravstvo, znanost, kulturu, ekologiju; u društveni razvoj i napredak, a ne da se podržava neokolonijalizam i industrija smrti, koje dirigiraju Sjedinjene Države i NATO.

Za što ćeš se ti najviše zalagati u parlamentu?

Zalagat ću se da se implementira što više politika Levice, a pogotovo da se riješi status ljudi u prekarnoj poziciji, da se ponovo razmotri pitanje prava žena samica na oplodnju s biomedicinskom podrškom, bavit ću se s participatornim proračunom i demokratizacijom lokalnih zajednica, pitanjima ljudskih prava, ekološkim temama itd.

Tvoj posljednji roman Bazen bio je nominiran za Kresnikovu nagradu. Izašao je prošle godine u izdanju kuće Litera iz Maribora. U njemu pišeš o djevojci koja traži svoj osobni i kolektivni identitet. Je li u pitanju “coming of age” roman? Što je najveći problem mladih u Sloveniji danas?

Glavne protagonistkinje su tri djevojke koje se poslije završetka gimnazije pitaju što im donosi odrasli život i suočavaju se s prvim pitanjima identiteta. Ali to nije jedino bitno u tom romanu. Također je to roman o veoma složenim obiteljskim odnosima svih triju protagonistkinja, pogotovo o kompleksnom odnosu između glavne protagonistkinje i njezine majke. U biti je to roman o djevojkama koje se pitaju kako izgleda svijet i odrastanje, a one su (zbog  nekih teških porodičnih iskustava) u međuvremenu već odrasle.

Što je danas najveći problem za mlade u suvremenom slovenskom društvu, to je teško pitanje. Rekla bih nezaposlenost i prekarnost na tržištu rada, besperspektivnost čitavih generacija koje odrastaju u nehumanom i brutalnom kapitalističkom društvu koje na prvo mjesto stavlja kapital. Profit i stalno proklamirana borba za profit uništavaju čitavi planet i preferiraju individualizam, a ne kolektivitet i solidarnost među ljudima.

Kakav politički potencijal nosi činjenica da si književnica i lezbijka aktivistica s iskustvom borbe na razini LGBT pokreta?

Činjenica da je na nekoj vidljivoj funkciji u društvu netko tko je deklarirani gej ili lezbijka, aktivist ili aktivistica za ljudska prava, umjetnik ili umjetnica, nosi jako važnu poruku o jednakim mogućnostima i o ljudskim pravima za sve. Zbog toga smatram da bi pogotovo političari trebali biti uzor, od njih očekujem najvišu razinu osviještenosti i težnju k zaista egalitarnom društvu, a osobito hrabrost da se, ako su i sami homoseksualci, autaju i s time otvore prostor za važna društvena pitanja.

Pročitala sam da si studirala elektrotehniku i računarstvo, ali nikad nisi radila u struci.  Među različitim generacijama regionalnih feministkinja dosta je žena iz sfere prirodnih znanosti. Na koji se način tvoje zanimanje za prirodne fenomene i znanost reflektira u tvojoj književnosti ili možda čak u političkom angažmanu?

Hm, nisam sigurna u neku korelaciju. U stvari sam htjela studirati komparatistiku i filozofiju, u jednom trenutku čak i politologiju. Na kraju sam završila elektrotehniku jer sam jako voljela matematiku. Ali nikada nisam radila u tom području, tako da nemam pojma kako se to reflektira u mojem političkom radu. U književnosti ima nekih fragmenata u kojima pišem o filozofskim pitanjima u korelaciji s kvantnom fizikom.

Jesi li ikada dok si bila mlada spisateljica i aktivistica zamišljala sebe u politici? Kakav si uopće stav imala prema jugoslavenskoj i kasnije slovenskoj političkoj sceni, koliko si je pratila i jesu li postojali političari ili političarke (u posljednjih 20-30 godina) koje si smatrala vrijednima pažnje?

Ne, nisam. Kad sam se osamdesetih uključila u nove društvene pokrete bila sam jako razočarana politikom mržnje koja je prouzrokovala rat i bolni raspad Jugoslavije. Poslije osnivanja samostalne države Slovenije nisam se identificirala ni s jednom tadašnjom političkom strankom. Oduvijek sam bila socijalistica i sve što je tad iskrsnulo u društvu – retradicionalizacija, neoliberalizam, uspon katoličke crkve, uspon neofašističkih ideja – sve to je bilo jako daleko od mojih nazora o svijetu, a u politici nije bilo nikoga tko bi govorio jezikom socijalizma. Naprotiv, socijalizam se demonizirao, kapitalizam se mistificirao. Nisam se vidjela u politici. I nisam očekivala da će se konačno pojaviti stranka koja će govoriti mojim jezikom.

Na koji način možemo zajedno raditi na promjenama u političkoj i društvenoj klimi, mi koji se zalažemo za ideje socijalističkog i marksističkog socijalizma? Naše inicijative na polju kulture, književnosti i umjetnosti nisu dovoljne. U kojem bismo pravcu mogli zajedno raditi k okrupnjavanju, jačanju organizirane borbe za društvenu pravdu na postjugoslavenskom prostoru?

Bitno je da ne odustanemo. I bitno je da izgradimo mrežu suradnje na cjelokupnom postjugoslavenskom prostoru. Možda nam se ponekad čini da naše inicijative na polju kulture, književnosti i umjetnosti nisu dovoljne, ali su u stvari jako bitne u mozaiku borbe za promjenu društvenog sistema iz kapitalizma u demokratski socijalizam.

Tvoja stranka nedavno je iskazala potporu i solidarnost radnicima pulskog Uljanika i riječkog 3. maja. Vjerujem da su se slične stvari događale i u Sloveniji posljednjih desetljeća. Što je uopće preostalo od nekada snažne slovenske industrije i kojim strategijama se može spasiti ono što je ostalo od društvene imovine u Sloveniji? 

Nije ostalo skoro ništa. Tvornice su uništene ili rasprodane. Aerodrom je prodan. Postoji spisak najsnažnijih slovenskih poduzeća koje je već Alenka Bratušek imala namjeru privatizirati. Pogledajmo samo Maribor, nekadašnje središte industrije u bivšoj Jugoslaviji. Sve je uništeno ili privatizirano. U Levici se trudimo zaustaviti taj trend privatizacije posljednjih strateških poduzeća, nacionalnih banaka i javne infrastrukture. Ali bojim se da nećemo uspjeti. Na vlasti su neoliberalne stranke. Baš sada privatizira se NLB (Nova ljubljanska banka). S privatizacijom je započela vlada Mira Cerara, a nova vlada će završiti taj proces. Nitko nas ne sluša kada kažemo da su Portugalci uspjeli u pregovorima s Europskom unijom obraniti svoju stratešku banku. I mi bismo trebali. Ali očito to nije u interesu politike koja je trenutačno na vlasti.

Kako živi slovenski radnik/ica? Jeste li provodili kakvo istraživanje, što su najveći problemi u vašem Zakonu o radu?

U Levici radimo na poboljšanju Zakona o radu, na poboljšanju radničkih prava, na poboljšanju minimalne plate, na inicijativama za veću participaciju radnika u upravljanju poduzećima itd. Ukratko, radimo na svim aspektima poboljšanja radničkih prava jer je situacija u Sloveniji jako loša. Oko 500 tisuća ljudi živi u siromaštvu ili na pragu siromaštva, s minimalnom plaćom ne može se normalno živjeti. Ogroman je broj radnika koji rade za minimalac i to je nedopustivo. U dogovoru s novom vladom izborili smo porast minimalne plaće kao jedan od naših prioriteta i stvarno se nadamo da nas koalicija neće izigrati. Isto tako radimo na poboljšanju statusa prekarnih radnika/ica koji također nemaju nikakvu zaštitu.

Nataša Sukič

Bila si resident DJ-ica u legendarnom klubu K4. Možeš li se sjetiti vremena kad si tamo puštala glazbu, atmosfere i glazbe koja se u tom razdoblju slušala? Koliko danas nastupaš kao DJ-ica? Kakvu glazbu slušaš posljednjih godina i za što ti je važna? U vrijeme kad si se počela time baviti bilo je iznimno malo žena u tom poslu, no danas je sve više žena u nezavisnoj i underground glazbi na posjugoslavenskom prostoru. Pratiš li glazbenu scenu i koje žanrove? 

Da, bila sam rezidentkinja u K4 nekih 12 ili 13 godina, sve od godine 1989., kad smo svaku nedjelju imali lezbijski i gejevski Roza disko. To su bila nezaboravna vremena novih društvenih pokreta i alternativne kulture u nekadašnji Jugoslaviji. Već prije K4 sam ponekad puštala muziku i pisala recenzije o muzici za Radio Student. Počela sam eklektično, npr. Kraftwerk, DAF, Borghesi, Joy Division, The Cure, Siouxie and the Banshees, Nina Hagen, Patti Smith, ali i s prvom underground elektronikom, početkom devedesetih je tu bio i indie. Glazba mi je oduvijek bila jako važna, od osnovne škole nadalje. I danas je tako. Pink Floyd, Jefferson Airplane, Janis Joplin, Jimi Hendrix, The Doors u sedamdesetima su za mene bili ultimativni, u osamdesetim bio je tu punk i dark wave. Još uvijek mi je najomiljeniji nekakav eklektičan pristup. Jako su mi bliski muzičari koji su suvremeni, ali crpe ideje iz cjelokupne muzičke povijesti – na primjer Trentemoller (možda su mi najomiljeniji trenutačno), koji su na neki način elektronska verzija Joy Divisiona, Bauhausa, tih mojih bendova iz osamdesetih. Blizu mi je skandinavska elektronika i druga muzika (Royksopp, The Knife, Fever Ray, Sigur Ros, Olaf Arnolds, Ane Brun itd.) jer je “darkiš”. Slično je s The Raptureom ili LCD Sound Systemom, koji na neki način (po vokalu) sliče na The Cure i The Fall. Jako volim i freak folk – Devendra Banhart, Animal Collective, CocoRosie itd. omiljeni su mi izvođači. Puno je i fenomenalnih ženskih autorica, na primjer, jako mi se sviđa Soap and Skin. Previše je dobre muzike da bih sada tu mogla ispričati sve. Ali jedno je sasvim jasno, muziku ću pratiti i slušati dok budem živa. Pored literature mi je život bez muzike prosto nezamisliv. Još dan danas ponekad puštam glazbu u Pritličju i u lezbijskom klubu Monokel u autonomnoj alternativnoj zoni Grad Metelkova, ponekad sama ili u DJ-kolektivu koji se zove Lezklektika (elektro i techno rock, alter-pop, elektronika). Glazba je moja ljubav i to ostaje tako usprkos mojem novom političkom životu. Za mene je muzika veza s novim generacijama, novim trendovima i novim kulturnim politikama. A druga velika ljubav je, jasno, literatura. Upravo pišem svoju sedmu knjigu. I toga se ne bih nikad odrekla. To je moj unutrašnji život, ono što najviše volim.

Intervju vodila: Antonela Marušić

 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close