TEKST

Anestezirani radnici najbolji su radnici “slobodnog” tržišta

 

Recentne novine u hrvatskom obrazovnom sustavu mogle bi se opisati kao sprega konzervativne i libertarijanske politike u pohodu protiv obrazovanja i njegove dugoročne kvalitete na čelu sa sveučilišnom profesoricom matematike. Dualno obrazovanje novi je korak prema eksploatiranom, neinformiranom i neosviještenom učeniku, odnosno budućem odraslom čovjeku, građaninu i politički (ne)aktivnom biću.

 

 

“Dobar dan drage Facebook prijateljice i prijatelji – danas u podne, pet minuta o dualnom obrazovanju.” Riječi su to ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak s kojima započinje video-prijenos objavljen na njenoj službenoj stranici na Facebooku 2. listopada 2018. godine, točno dvije minute nakon podneva. Pedagoški širokog smiješka i anestezirajućom retorikom u maniri motivacijskog TED-talka, ministrica je već i svojom prvom rečenicom razotkrila simptomatičan moment većine dijaloga o obrazovanju koji se odvijaju unutar hrvatskog društva. Format od pet minuta (a mnogo češće i onaj daleko kraći) gotovo je pa idealan za bilo kakvu javnu raspravu ili još bolje – obraćanje eksperata naše znanosti i obrazovanja upućenog svekolikoj javnosti. ‘Gutljaj čaja i nekoliko rečenica o dugoročnoj budućnosti odgoja i obrazovanja’, mogla bi postati reklamnom metaforom svođenja važnog na irelevantnu mjeru te bi se moglo promatrati kao jedan od kardinalnih koraka u smjeru pasivizacije građanstva i uskoro sve manje zainteresirane javnosti.

 

Obrazovanje nije hrvatski interes, a ono to ponajviše nije jer svojim političkim pretendentima ne može omogućiti toliko materijalnog prosperiteta koliko i neke druge društvene sfere. Međutim, društveni je trenutak očigledno ekonomski nenaklonjen mnogima pa je i obrazovanje (slično kazališnim vijećima naših većih kulturnih bastiona) postalo mjestom političkih prijepora i vrlo realnih pretenzija. Zasmetao je Jokić, bilo je potrebno otvoriti prostor i zaposliti ljude, utišati i zaboraviti ideju cjelovite kurikularne reforme. Svesti pitanje obrazovne budućnosti na mjeru od pet minuta video-materijala podijeljenog na društvenim mrežama. Svesti ga na mjeru razglabanja o tablet-računalima i različitim vrstama ekrana kao navodnim svetim gralovima odgojne metode, i na pitanje broja knjiga ili njihove težine. ‘Pošto kila znanja’ zaslužena je upitno-usklična krilatica nove obrazovne politike. Politike koja bi se činila beskorisnom, no ne i znatnije poraznijom od mnogih prethodnih, a sve da se nije pojavila poprilično maligna invencija pod sintagmom ‘dualno obrazovanje’.

 

Takozvano dualno obrazovanje uvedeno je kao jedan od obrazovnih oblika u eksperimentalnoj fazi reforme nazvano Škola za život i to u 11 strukovnih škola te u konkretno četiri zanimanja: dimnjačar, staklar, prodavač i kozmetičar. Riječ je o trima trogodišnjim programima te jednom četverogodišnjem (smjer: kozmetičar/ka). Dualno je obrazovanje uvedeno kao opreka onim dosadašnjima – klasičnom i jedinstvenom. Specifičnost takvog oblika je dvojaka. S jedne se strane teži izbacivanju neutilitarno orijentiranih općih predmeta te ostavljanju isključivo onih strukovnih i zanatski upotrebljivih, a s druge se strane dualnost u samome nazivu praktično ogleda u obrazovnoj stvarnosti koja kombinira jedan tjedan unutar škole, a potom jedan tjedan kod poslodavca i tako tijekom čitavog ciklusa sekundarne razine učenikovog obrazovanja[1].

 

Teško je uopće i navesti glavne problematičnosti posljedica koje ideja dualnog obrazovanja nužno uzrokuje. Stoga je najbolje krenuti od očitog. Kako i sama ministrica u svom obraćanju sugerira, mnogi učenici srednjih strukovnih škola već i u sadašnjem sustavu nemaju određene opće obrazovne predmete, a poglavito ne u čitavom trajanju svog obrazovanja. Tako smo se već i do sada mirili sa sustavom koji učenike nakon prvog ili drugog razreda srednje škole zakida za neke opće obrazovne sadržaje. No oblik dualnog obrazovanja sugerira potpuno izbacivanje određenih predmetnih sadržaja ili grupa iz gore navedenih zanimanja. Pa se tako implicira kako budućim staklarima, dimnjačarima, prodavačima ili kozmetičarima nisu potrebni nikakvih obrazovni sadržaji predviđeni nastavnim predmetima kao što su povijest, geografija ili biologija. Najinteresantniji je pak val reakcija, odnosno njihovog manjka u političkom spektru čiji pojedinci izuzev niskopojasnih i nepromišljenih komentara ne vide za shodno pretpostaviti dugoročne produkte ovakvog sustava  niti ih oni previše brinu. Ovakvi manevri dovest će do generacija koje kasnije ovakve probleme više neće niti primijetiti, a kamoli o njima brujati, raspravljati, polemizirati ili gluho bilo – prosvjedovati. Jer ako nije tako, kako bismo se inače mirili s time da je posljednje što će budući građani i glasači određenih zanimanja znati i spoznati iz područja kao što su biologija, kemija, fizika, umjetnost, povijest ili geografija, potpuno završeno (u okviru predviđenog institucionalnog obrazovanja) u njihovoj četrnaestoj godini i po izlasku iz osnovne škole? Kako bismo se pomirili i kako bismo mogli odšutjeti osudu te djece, a budućih odraslih ljudi za čije se obrazovanje ne smatra relevantnim da znaju razmještaj kontinenata na geografskoj karti, razlikovati povijesnu manipulaciju i alternativne činjenice od faktičnih? Kako bismo se mirili s učenicima koji misle da je cjepivo dizajnirano od strane farmaceutskih guštera, a tragovi aviona na nebu znak su chemtrailsa? Djecom i ljudima za koje u 2018. godini mišljenje o zemlji kao ravnoj ploči zvuči validno, a evolucija je samo proizvoljna teorija u koju se može ili ne mora vjerovati? Djecom koja misle da se zatrudnjeti može sjedeći na WC školjci, a da se hepatitis C prenosi kapljičnom zarazom? Budućim građanima koji odlazak u kazalište ili čitanje poezije smatraju dosadnim, nepotrebnim ili zazorno-humorističnim? Nama očigledno nije dovoljno stalo da bismo tihu polemiku pretvorili u aktivizam, a vladajućima je ipak dovoljno stalo da generaciji koja dolazi poslije nas oduzmu sve mehanizme/alate kojima bi neuralgičnost stvarnosti uopće i osjetili kada dođe njihovo vrijeme da zaokruže broj ili sintagmu na glasačkom listiću.

 

Druga dimenzija koju je uvođenje dualnog obrazovanja nužno prouzrokovalo jest rasprava o suficitu profesora opće obrazovnih predmeta za koje u navedenim školama više neće biti mjesta. Poniženje koje predstavnici političke elite odašilju iz udobnosti svojih fotelja tek je u ovoj dimenziji dotaknulo svoj vrhunac. Poslušajte ministričin video, toplo vam to savjetujem. Može joj se čestitati na dubini praktične raspoloženosti. Ministrica kaže ovako: ako ste profesor povijesti u srednjoj školi smjera staklarstvo to nije nikakav problem, možete se prekvalificirati za povijest staklarstva, dizajn ili likovno izražavanje. Ako ste profesor u srednjoj školi za prodavače, možete se prekvalificirati za potrebe komunikologije. Ne znam je li to veća uvreda za pojedince koji su pet godina visokoškolskog obrazovanja proveli na PMF-u ili FFZG-u kako bi postali magistrima edukacije određenih područja ili je to veća uvreda za ona područja u koje bi se ti isti ljudi po ministričinoj preporuci trebali prekvalificirati. Za ministricu Divjak sfere poput dizajna, likovnosti ili komunikologije nekakva su sivo-fluidna područja u koje svatko može ući i lako ih i brzo svladati. Ipak to nije STEM ili izbor njene vokacije (matematika) pa da bi zbog istih bilo potrebno biti i visokoškolski obrazovan u konkretnom području, posjedovati kakvu kompetenciju ili individualnu naklonost. Doduše, ministricu ipak ne možemo okriviti za ponajbolje prijedloge po pitanju savjeta danim profesorima koje bi prekvalifikacija mogla očekivati jer vladajući kolege recimo posve zgodno savjetuju svima koji čine obrazovni višak da jednostavno postanu profesorima informatike te lagodno postanu subjekt deficita umjesto neugodnog suficita.

 

Najzanimljivije u društvenoj recepciji ove problematike jest svakako i reakcija konzervativaca. Čak i najistureniji predstavnici konzervativnog duha okupljeni u HRT-ovoj emisiji Peti dan, kao što su Selak, Raspudić ili Mitrikeski ne čitaju ideju dualnog obrazovanja kao nešto pozitivno ili dobrodošlo. Ne misle da je idealno što će njihovi kolege ostati bez posla, a učenici biti osuđeni na obrazovanje bez povijesti ili biologije. No nije tako rijetka pojava da se čudom čude oni koji su u poticanju nečega posredno, ali inherentno sudjelovali. Problem konzervativne vizure jest redoviti manjak razumijevanja uzročno-posljedične i kontekstualne povezanosti stvarnosnih pojava. Ne možemo s jedne strane poticati neoliberalni kapitalizam ili nekritički slaviti ideju slobodnog tržišta, istovremeno poticati STEM-revoluciju, a nekoliko tjedana poslije se iščuđavati što budući obrtnici ne moraju znati kada je započeo Drugi svjetski rat ili razliku između DNA i RNA. Stvarnost je cjelovita, čak i onda kada individualna percepcija to nije. Međutim, iako se pojedinim konzervativcima baš i ne sviđa sadržaj dualnog obrazovanja, nikako ne planiraju reći ni riječ o problematici radničke eksploatacije koju isti model nosi. Radnička eksploatacija za njih je još uvijek dio onog drugog necjelovitog svemira spram kojeg se ne planiraju buniti sve dok ne pritisne i njih same.

 

Naime, kao što sam pri početku ovog teksta najavila, model dualnog obrazovanja sugerira obrazovni proces u kojem je učenik tijekom svog srednjoškolskog obrazovanja jedan tjedan unutar učionice, a drugi kod poslodavca na radnom mjestu. Baš kao što i sama ministrica u svom prijenosu zaključuje o novom modelu, ne videći u tome ništa porazno čak ni problematično: “Dualno se obrazovanje uvodi kada za njega postoji izraziti interes poslodavaca. […] Po prvi puta poslodavci mogu direktno utjecati na same programe i njihovu kvalitetu.” Nastavlja konstatacijom kojom opravdava prvotnu: “Oni su učenici, ali i radnici”. Treba reći kako učenička eksploatacija nalazi svoje proboje na malena vrata i u sadašnjem sustavu, a primjer svakako mogu biti učenici medicinskih škola koji čitavu (naknadno uvedenu) petu godinu svog srednjoškolskog obrazovanja provedu na radnom mjestu umjesto u učionici i to bez ikakve materijalne naknade. Ne ubrajajući ovdje i preostale oportunitetne troškove. No dualno obrazovanje sugerira nešto sasvim drugo. Sugerira paralelno bivanje u školi i na radnom mjestu od samog početka sekundarne razine učenikovog obrazovanja i to u omjeru 50:50. Sramotna je ideja kako bi poslodavci uopće i trebali biti kreatori obrazovnih politika i modela, a kamoli utjecati na konkretnu kvalitetu obrazovnih programa i sadržaja. Jesu li poslodavci pedagoško-didaktički osposobljeni? Što dotične legitimira da nekontrolirano i to uz dodatnu korist kreiraju poslovnu okupaciju za djecu od 14, 15 ili 16 godina? Što validira sustav u kojem je učenik koji izađe iz osnovne škole u 2018. godini zapravo neplaćeni ili u najboljem slučaju potplaćeni radnik? Izgleda da apsolutno ništa. Ministrica se ni ne trudi odgovoriti na ova pitanja, a smatra kao što sam to već i navela da se ultimativna isprika nalazi u ideji toga što su učenici strukovnih škola nužno i radnici. Iako je to zapravo netočno. Svi učenici u svim programima (gimnazije i strukovne škole po bilo kojem od modela) svakako jesu budući radnici. Razlika je jedino u vremenski manjoj ili većoj udaljenosti koja jednima ili drugima predstoji prije nego li doista i postanu radnicima. To će razdoblje svakako biti nešto dulje za učenike koji nastave svoje obrazovanje na tercijarnoj razini, nego za one koji izađu odmah po završetku srednjih škola na tržište rada, no to nipošto ne znači da u trenutku svog obrazovanja svi navedeni nisu prije svega i isključivo učenici. I ne postoji nikakva argumentacijska linija koja bi mogla opravdati ili iskupiti njihovu eksploataciju. Ni njihovu, a ni eksploataciju bilo kojih drugih ugroženih u našem društvu. Korak dalje, treba i reći kako danas jedan (i to ne zanemariv) dio učenika strukovnih škola odlučuje ne raditi u struci te nastaviti svoje obrazovanje. Što to znači za učenike koji će svoje srednjoškolsko obrazovanje sada provesti u dualnom modelu eksperimentalnog obrazovanja?

 

Tijekom svog obraćanja javnosti ministrica se naposljetku referira i na neke od kritika javnosti upućene modelu, a koji izbacuje predmete poput biologije, a s druge strane štiti i ostavlja predmet poput vjeronauka. Ministrica kaže kako vjeronauk ostaje u programu, njegovo je konfesionalno provođenje u školskom sustavu ipak garantirano i štićeno međunarodnim Vatikanskim ugovorima. Pitam se tek kako je moguće da ne postoji nijedan društveni, državni ili međunarodni institut ili ugovor koji bi pak štitio ili garantirao da će naši učenici, a budući radnici biti samosvjesne, obrazovane, angažirane i borbene jedinke koje će prepoznavati boli i probleme svoje svakodnevice i raditi na njihovom boljitku.

 

Autorica: Dorotea Šušak

 

[1] Iako različiti oblici prakse i rada postoje i u sadašnjem sustavu srednjoškolskog strukovnog obrazovanja u manje ili više zastupljenom obliku, razlike koje predviđa dualni model su nezanemarive. Važna je daljnja redukcija općeg obrazovnog sadržaja te zadovoljavanje interesa poslodavca i agresivniji pristup učeničkom radu.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close