TEKST

Trajne posljedice seksualnog zlostavljanja i uznemiravanja na zdravlje žena

 

Iako su seksualno uznemiravanje i seksualno zlostavljanje vrlo česta iskustva među ženama, njihova povezanost sa zdravstvenim indeksima manje je razumljiva. Zato je bilo važno istražiti povezanost povijesti seksualnog uznemiravanja i seksualnog zlostavljanja s krvnim tlakom, raspoloženjem, tjeskobom i spavanjem među ženama srednje životne dobi. Zaključak se nameće sam, no autori studije ga i sami ističu: ako želimo poboljšanje zdravlja žena, moramo spriječiti seksualno uznemiravanje i seksualno zlostavljanje. 

 

Početkom mjeseca objavljena je studija koja potvrđuje trajne posljedice seksualnog zlostavljanja i uznemiravanja na psihičko i fizičko zdravlje žena srednjih godina. Studija je krenula od pitanja pate li žene koje imaju povijest seksualnog uznemiravanja ili seksualnog zlostavljanja od depresije i ansksioznosti te imaju li viši krvni tlak i lošiju kvalitetu sna od žena koje nemaju povijest seksualnog uznemiravanja odnosno seksualnog zlostavljanja.

Objavljena u JAMA Internal Medicine, ova studija obuhvatila je 304 žene u dobi između 40 i 60 godina. Žene obuhvaćene istraživanjem su nepušačice i nemaju povijest kardiovaskularnih bolesti, kako bi se isključilo što više faktora štetnih za zdravlje. Žene su podvrgnute fizičkim mjerenjima (krvni tlak, visina, težina) i psihosocijalnoj procjeni, a temeljito je proučena i povijest bolesti ispitanica. Od 304 ispitane žene, 19% žena prijavilo je povijest seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, a 22% žena je prijavilo povijest seksualnog zlostavljanja.

Ovo svakako nije prvo takvo istraživanje. Prethodna istraživanja uspostavila su vezu između seksualnog uznemiravanja ili zlostavljanja s lošim zdravstvenim stanjem žrtava, no mnoge od tih studija oslanjale su se na samoizvješće o zdravlju. Za ovu su pak studiju istraživači sami procijenili zdravlje sudionica (mjerenjem krvnog tlaka, raspravljanjem o lijekovima koje uzimaju i povijesti bolesti), što im je dalo sveobuhvatniji i objektivniji uvid u specifične posljedice seksualnog uznemiravanja i seksualnog zlostavljanja.

Autori istraživanja dokazali su da seksualno uznemiravanje na radnom mjestu i seksualno zlostavljanje imaju trajan, iznimno negativan učinak na zdravlje žena. Žene koje su prijavile seksualno uznemiravanje na radnom mjestu imale su značajno viši krvni tlak i znatno nižu kvalitetu sna nego žene koje nemaju povijest seksualnog uznemiravanja na poslu. Za žene koje su bile seksualno uznemiravane veće su šanse da pate od hipertenzije i imaju značajno više simptoma depresije i klinički relevantne anksioznosti. Žene koje su prijavile seksualno zlostavljanje imale su veću vjerojatnost da pate od depresije i / ili anksioznosti od onih koje nisu bile seksualno zlostavljane, a također su prijavile i lošiju kvalitetu sna.

Iako su seksualno uznemiravanje i seksualno zlostavljanje vrlo česta iskustva među ženama, njihova povezanost sa zdravstvenim indeksima manje je razumljiva. Zato je bilo važno istražiti povezanost povijesti seksualnog uznemiravanja i seksualnog zlostavljanja s krvnim tlakom, raspoloženjem, tjeskobom i spavanjem među ženama srednje životne dobi. Zaključak se nameće sam, no autori studije ga i sami ističu: ako želimo poboljšanje zdravlja žena, moramo spriječiti seksualno uznemiravanje i seksualno zlostavljanje.

Sama studija objavljena je u zanimljivo vrijeme. Američke, a i svjetske medije, okupirala je priča o seksualnom napadu Bretta Kavanaugha na Christine Blasey Ford, još u doba kada su oboje bili u srednjoj školi. Kavanaugh, sad već potvrđeni, a za vrijeme objave studije tek kandidat za suca Vrhovnog suda, tinejdžericu Ford gotovo je silovao, prekrivši joj rukom usta kad je vrištala tako jako da se, prema vlastitom svjedočenju, bojala da bi je mogao ugušiti. Sada profesorica kliničke psihologije, Ford je na saslušanju održanom početkom mjeseca rekla da je sada progovorila jer smatra da je to njena građanska dužnost. Unatoč njezinom moćnom svjedočenju, Kavanaugh je potvrđen za suca Vrhovnog suda, a danas republikanci ni ne skrivaju zašto su ga toliko žestoko gurali, zašto se i sam predsjednik SAD-a, Donald Trump, rugao svjedočenju Christine Ford, (ne samo zato što je neempatična mizogina kreatura).

Cijeli Kavanaugh – Ford slučaj na površinu je izvukao stare mitove o seksualnom zlostavljanju, one koji su odavno razbijeni, ali i dalje isplivaju s vremena na vrijeme, prema nečijoj potrebi. Uobičajeni mitovi o silovanju i seksualnom zlostavljanju potkopavaju sposobnost tužitelja, sudaca, porotnika da objektivno procjenjuju činjenice kada slučajevi seksualnog zlostavljanja ili uznemiravanja dođu na sud.

Iako je rasprostranjeno vjerovanje da siluju stranci koji žene napadaju u mračnim uličicama kad se same vraćaju kući, često pod utjecajem alkohola (i “neprimjereno” odjevene), istina je da je u više od pola slučajeva počinitelj seksualnog nasilja partner žrtve. Ako nije partner, vjerojatno je riječ o prijateljima, poznanicima ili članovima obitelji. Tek oko deset posto seksualnog nasilja počine žrtvi nepoznati ljudi. 

Manje od polovice slučajeva silovanja prijavi se odmah. Više od 10 posto žrtava čeka i više od pola godine na prijavu. Brojevi su još strašniji kada su u pitanju maloljetnice. Naravno, ovdje se radi samo o napadima koji se na kraju prijave. Većina napada prođe bez prijave.

Mnogi su razlozi za neprijavljivanje (#WhyIDidntReport). Kako se često radi o partneru, žene ne žele da počinitelj ode u zatvor ili su financijski ovisne o počinitelju. Trenutna prijava, naravno, znači podvrgavanje liječničkom pregledu, uzimanju uzoraka sa i iz tijela, kao i dokumentiranje ozljeda. No pregled ne znači da će počinitelj biti uhvaćen (i osuđen), čak ni da će se slučaj istražiti. Uz to, fizički dokazi gotovo da i nemaju neku težinu u slučajevima u kojima je počinitelj partner žrtve. Također, ne brane se sve žrtve fizički, silom. Neke pokušavaju razgovorom odbiti nasilnika, neke se mentalno “uklone” iz situacije (disocijacija), a neke se od šoka “smrznu“. Svega dvadesetak posto žena odupre se silovanju vrištanjem i borbom.

Na kraju, kao i u slučaju Christine Ford, sjećanja žrtve često se dovode u pitanje. Možda je pogrešno shvatila što se dogodilo? Možda u mračnoj sobi nije dobro vidjela nasilnika? Možda su godine i godine neprijavljivanja iskrivile sjećanje u potpunosti! No istina je da ljudi koji su seksualno napadnuti imaju živopisne uspomene na tu traumu. Određene slike, zvukovi i mirisi povezani su s napadom, čak i ako se on dogodio prije nekoliko desetaka godina. Kad je pak u pitanju točno vrijeme, gdje je tko u tom trenutku bio, tipovi pojedinosti na koje se usredotočuju policija i tužitelji, žrtva se ne može sjetiti pa njezino svjedočenje često bude odbačeno. Razlog za to psihologija je odavno objasnila. Sjećanja na traumatske događaje nisu jednaka kao sjećanja na svakodnevne događaje.  Obično ono što čujemo, vidimo, mirišemo, kodiramo zajedno sa značenjem (što to znači za nas) u koherentnu priču. No kada se događa nešto traumatično, naše tijelo je preplavljeno hormonima stresa koji potiču mozak da se usredotoči na ovdje i sada. Što naravno ima smisla iz evolucijske perspektive. Korisnije je u trenutku u kojem smo u opasnosti usredotočiti se na ono što se dešava kako bismo mogli reagirati: boriti se ili pobjeći. Šira slika, značenje i smisao, u tom nam trenutku nisu bitni.

Bazično nerazumijevanje seksualnog nasilja dovodi do sasvim iskrivljenih stavova, a oni dodatno ojačavaju osjećaje srama i krivnje kod žrtava. Christine Ford je bjelkinja, pripadnica više srednje klase, u braku, visoko obrazovana. Mogla si je priuštiti terapiju koja je konačno i dovela do toga da se ne slomi pod pritiskom, i zbog čije je dokumentacije njezina tužba imala težinu koju je imala. Ford je imala sustav podrške i sredstva da se bori pravno. A ako je na fizičko i psihičko zdravlje i život takve žene seksualan napad ostavio trajne traume i posljedice, što je sa ženama koje nemaju njene privilegije?

I.Š.

 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu.