TEKST

Neravnomjerna distribucija budućnosti

 

U Kini cvjeta žanr znanstvenofantastične književnosti, raste broj pisaca toga žanra i njegova popularnost, ali i broj čitatelja koji diljem države organiziraju književne i klubove obožavatelja znanstvenofantastične književnosti. Zaronimo u svijet SF-a u Kini.

Foto: Facebook The Vault of the Atomic Space Age

Što je vjerojatnije? Što je izvjesnije? Koji je od ovih događaja smješten u sadašnjost, u današnje doba, a koji je scena iz (distopijske) SF priče iz bliže ili dalje budućnosti?

Scenarij 1: Prelazite ulicu na crvenom i policiji je potrebno sedam minuta da vas nađe korištenjem sigurnosnih kamera koje su postavljene svugdje po metrou i na ulicama.

Scenarij 2: Migrantski ste radnik i koristite krivotvorenu osobnu iskaznicu. Policajci nose naočale s kamerama i mogućnošću prepoznavanja lica i uhite vas zbog lažiranja identiteta.

Scenarij 3: Sa sobom nikada ne nosite gotovinu jer vam ona uopće nije potrebna budući da sve plaćate mobitelom te čak i prosjak i ulični svirači na ulici drže natpis s QR kodom koji samo skenirate i tako im uplatite novce.

Što bi bilo kada bismo rekli da ništa od ovoga nije scenarij iz SF priče?

A sada zamislite ovo. Siromašni ste radnik i jedva si možete priuštiti hranu, a kamoli visoke školarine za vrtić svom djetetu. S ostalim roditeljima čekate u redu danima, pa makar i samo za priliku da vidite ima li slobodnih mjesta u vrtiću za vašu djecu. A onda, čak i ako ima slobodnih mjesta, školarine su tako visoke da ih većina roditelja ne može platiti. A vi se ne možete se sjetiti kada ste zadnji put jeli. Želudac žudi za toplom juhom s okruglicama, ali ne želite jesti. Jer ako izdržite još malo, uštedjet ćete nešto novca. Ali ne dovoljno. Nikada nećete uštedjeti dovoljno. Sve ovo zvuči poznato. Siromaštvo nažalost nije motiv samo znanstvenofantastičnih priča; svakodnevica je to velikog broja ljudi. Nije to – kako stvari stoje – nepoznanica ni otprilike jednoj četvrtini stanovništva Hrvatske. Ni onim obiteljima koje idu u trgovačke centre kako bi se ugrijali.

Vi i takvi kao vi živite u jednom dijelu grada, a druge klase žive u drugim dijelovima grada. Čak ni ovo nije ništa neuobičajeno, pobogu, pa postoje favele i geto u gradovima diljem svijeta – pogledajte samo Rio de Janeiro. Vi biste se naravno mogli preseliti u te druge, bolje, dijelove grada – ah, da samo imate taj novac, bolje obrazovanje, socijalni kapital, veze i poznanstva, pa da nađete taj bolji posao. No koliki broj ljudi od nas to ima?

Sve su ovo motivi nagrađivane novele spisateljice Hao Jingfang Preklapajući Peking (Folding Beijing) za koju je 2016. dobila nagradu Hugo. Samo što se u Haoinoj noveli Peking fizički preklapa te se tri klase koje u gradu žive i fizički odvajaju – tri klase, dakle, dijele istu zemljinu površinu tijekom jednog Zemljinog ciklusa koji traje 48 sati. Prva, vladajuća klasa zauzima 24 sata od šest ujutro do šest popodne. Nakon toga se zemljina površina preokreće i zauzima je druga klasa koja se sastoji od 25 milijuna ljudi te potom treća klasa od 50 milijuna ljudi. U priči naš junak iz treće klase, Lao Dao, prima poruku od studenta iz druge klase, Qina Tiana, da prenese poruku Yi Yan iz prve klase u koju je zaljubljen. Lao Dan pristaje to napraviti budući da želi uštedjeti dovoljno novca za vrtić za svoju posvojenu kćer. Nakon što stigne do prve klase, Lao Dao saznaje da je Yi Yan zapravo udana i ona mu daje dodatni novac kako to ne bi rekao Qinu. Na povratku u treću klasu je uhvaćen, ali ga spašava zaštitar koji je rođen u trećoj klasi. Lao Dao pritom slučajno saznaje – prisluškujući jedan razgovor – da bi se cijela industrija prerade otpada (koja je osnova svijeta treće klase gdje i sam radi) mogla lako zamijeniti tehnologijom, ali da se održava kako bi  ljudi iz treće klase imali posao. Potom se vraća u treći svijet svojoj kćeri i svom poslu razvrstavanja otpada.

Suvremena kineska znanstvenofantastična književnost u velikoj je mjeri usidrena u stvarnosti. I iako je u Preklapajućem Pekingu „promjena“ – dakle proces u kojem se Peking mijenja, tj. preklapa kako bi omogućio mjesto za svaku klasu – izmišljena, sve drugo o čemu autorica piše: nevjerojatno visoke cijene vrtića, mukotrpna težina svakodnevnog života, nemogućnost društvene mobilnosti, glad i siromaštvo itekako su poznati. I Kinezima i Hrvatima.

Još jedan zanimljiv primjer je kratka priča Stanleyja Chana (pseudonim Chena Qiufana) Godina štakora. Radnja te kratke priče govori o nedavno diplomiranim studentima bez budućnosti koji ne mogu pronaći posao, tako da ih vlada šalje da love NeoštakoreTM, genetički modificirane štakore koji se brzo razvijaju. Ako diplomci ubiju dovoljan broj ovih neoštakora, bit će im dopušteno da se vrate kući. “Ovdje se nalazite zbog svojih neuspjeha!”, dere se Narednik. “Živjeli ste u studentskim domovima koje su platili porezni obveznici, jeli ste rižu koju su uzgojili seljaci, uživali ste u svakoj privilegiji koje vam je država mogla dati. Vaši su roditelji na vas potrošili novac koji su uštedjeli za lijesove. No na kraju niste mogli naći posao, niste mogli preživjeti.” Ova priča govori o problemima s kojima se suočava velik broj mladih Kineza koji ne mogu pronaći posao, a suočavaju se  s velikim troškovima života i velikim očekivanjima u kineskim megapolisima, pogotovo u gradovima poput Pekinga i Šangaja.

Znanstvenofantastična književnost oduvijek je bila alat za razumijevanje svijeta i kineski SF nije iznimka. Ovo je žanr u kojem su sadašnjost i ekstrapolirana budućnost uvijek u dijalogu. Zapravo, čini se da je kineski SF duboko ukorijenjen u stvarnosti, više nego u bilo čemu drugome. Ovaj se žanr dotiče svih problema našeg vremena – nezaposlenosti mladih, klasnih razlika, klimatskih promjena i zagađenja, utjecaja i razvoja tehnologije.

Ken Liu, prevoditelj i autor, koji je između drugih knjiga i kratkih priča preveo i slavni Problem tri tijela (San ti) Liua Cixina, svoj je predgovor antologiji suvremenih kratkih kineskih SF priča Nevidljivi planeti (Invisible Planets: An Anthology of Contemporary Chinese SF in Translation) naslovio “Kina sanja”. Naslov je igra riječima –Liu se referira na snove i maštu znanstvenofantastične književnosti, ali to je i referenca na Kineski san, čest motiv govora Komunističke partije Kine koji se temelji na nacionalnom pomlađivanju. No kao što Ken Liu u uvodu piše, bilo bi izrazito pogrešno kinesku znanstvenofantastičnu književnost – što je zamka u koju mnogi često znaju upasti – čitati samo kao kritiku kineskog društva. Ovi se autori dotiču svih problema s kojima se čovječanstvo suočava i pojednostavljivanje našeg čitanja ne bi dočaralo pravo stanje stvari. Kineski pisci govore o cijelom svijetu, o cijelom čovječanstvu i pokušavaju svijet razumjeti kroz ovu perspektivu. Jednostrano čitanje ne bi nikome koristilo, a Kina je ionako država kojoj se prečesto tako pristupa, pojednostavljeno, bez uzimanja u obzir svih njezinih kompleksnosti i povijesti.

Prije spomenuti Stanley Chan slijedi put jednog od najpoznatijih kineskih pisaca, Lua Xuna, koji se smatra ocem moderne kineske književnosti budući da je bio prvi koji je pisao na dijalektu. Chan tvrdi kako vjeruje u mogućnosti znanstvenofantastične književnosti. SF je ipak ukorijenjen u sadašnjosti, ali je i signal budućnosti. Ili Chanovim riječima: “Budućnost je već tu, samo nije jednako ravnomjerno distribuirana.” Ako je to igdje vidljivo, onda je to vidljivo u Kini.

M.G.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close