TEKST

Krajnja desnica u Europi — II. dio

 

Nastavljamo s pregledom krajnje desnice u Europi. U prvom smo tekstu prikazali zajedničke karakteristike krajnje desnice u Europi te uvjete njihovih mogućnosti, a u ovom tekstu donosimo taksativni pregled krajnje desnih stranaka, s naglaskom na Europskoj uniji.

Foto: pixabay.com

Kako smo najavili u prvom tekstu, u ovom će dijelu biti riječi o taksativnom pregledu krajnje desnih stranaka u Europi, s naglaskom na Europskoj uniji. Te su stranke i pokreti raspršeni po različitim, iako ideološki srodnim, „obiteljima“ europskih stranaka – ima ih u ENF („Europa nacija i slobode“), ECR („Europski konzervativci i reformisti“), EFDD („Europa za slobodu i direktnu demokraciju“), ali i u vladajućoj EPP („Europska pučka stranka“). Neke su stranke izvan svake međunarodne afilijacije, ili tek čekaju primanje u neku od njih.

Najviše ih je u ENF koja se definira kao krajnje desna grupacija čiji su glavni politički postulati demokracija, suverenitet, identitet i individualna sloboda.[1] Trenutno imaju 35 zastupnika u EU parlamentu, a kao „stranačka obitelj“ nastali su sredinom 2015. godine. Neke stranke članice ove grupacije jesu: Slobodarska stranka Austrije, Flamanski interes (Belgija), Nacionalna fronta (odnedavno Nacionalno okupljanje, Francuska), Liga (Italija, donedavno Sjeverna liga), Slobodarska stranka Nizozemske, Stranka slobode i direktne demokracije (Češka) i dr. Od navedenih, Liga je trenutno po anketama najjača stranka u Italiji te se nalazi u vlasti zajedno s populističkim Pokretom pet zvjezdica, a Slobodarska stranka Austrije participira u vlasti s desnocentrističkom Narodnom strankom.

Europski konzervativci i reformisti (ECR) nešto su starija grupacija – postoje od 2009. godine najviše na inicijativu britanskih konzervativaca koji se, zbog jačajućeg euroskepticizma u vlastitim redovima, nisu htjeli priključiti mainstream proeuropskoj desnocentrističkoj grupaciji EPP (Europska pučka stranka). Definiraju se umjerenije, kao grupacija od desnog centra nadesno, ali s naglašenim euroskepticizmom.[2] Trenutno imaju 73 zastupnika u EU parlamentu, a neke poznatije stranke članice ove grupacije jesu: Novi flamanski savez (Belgija), Građanska demokratska stranka (ODS, Češka), Danska narodna stranka, Pravo i pravda (PiS, Poljska), Švedski demokrati, Pravi Finci, Konzervativna stranka (Ujedinjeno Kraljevstvo) i dr. U trenutnom sazivu EU parlamenta i Hrvatska ima članicu ECR-a – Ružu Tomašić u ime Hrvatske konzervativne stranke. Od navedenih stranaka trenutno su na vlasti Konzervativci u Ujedinjenom Kraljevstvu te stranka Pravo i pravda u Poljskoj, dok u vlasti participira i Danska narodna stranka, dok su Švedski demokrati na nedavnim izborima u Švedskoj ostvarili jedan od najboljih rezultata – skoro 20% glasova elektorata.

Grupacija EFDD nešto je heterogenija i eklektičnija te bi se moglo reći da okuplja euroskeptike na široj bazi, makar je njezin osnivač notorni Nigel Farage, britanski krajnji desničar i najpoznatiji agitator za Brexit.[3] U tom smislu, EFDD je isto dosta pogodna platforma za krajnju desnicu, naročito onu koja ima naglašeni populistički aspekt. Trenutno imaju 43 zastupnika, a neke poznatije stranke članice jesu: AfD (Njemačka), Pokret pet zvjezdica (Italija) te UKIP (Ujedinjeno Kraljevstvo). Pokret pet zvjezdica trenutno sudjeluju u vlasti u Italiji, a AfD je prema većini anketa treća opcija u Njemačkoj (u nekim saveznim državama i vodeća), dok UKIP na zadnjim izborima u Ujedinjenom Kraljevstvu nije uspio ući u parlament.

Konačno, i Europska pučka stranka (EPP), vodeća i najjača europska politička obitelj, ima svoje stranke članice koje odstupaju od proklamiranog junkerovsko-plenkovićevskog mainstreama. To je, prije svega, Orbánov Fidesz, stranka koja je već osam godina suvereno na vlasti u Mađarskoj te koja je pod sve većim upitnikom u vezi svog članstva u proeuropskoj desnocentrističkoj grupaciji. Vrlo blizu Fideszu je danas i vladajuća Narodna stranka u Austriji (ÖVP) te Slovenska demokratska stranka Janeza Janše. Postoje i stranke koje nisu članice niti jedne od navedenih grupacija, a to su obično one koje su po svojem programu otvoreno fašističke – Zlatna zora u Grčkoj, Jobbik u Mađarskoj te Naša Slovačka. Sve su tri zastupljene u nacionalnim parlamentima te po anketama vrlo dobro kotiraju.

U nastavku slijedi kratki pregled najvažnijih stranaka po zemljama EU:[4]

 

Ujedinjeno Kraljevstvo

UKIP (United Kingdom Independence Party) je euroskeptična i desno-populistička stranka, glavni agitator za

Foto: Nigel Farage, Wikipedia

Brexit tada još na čelu s notornim Nigelom Farageom. Trenutno nemaju zastupnika u Donjem domu britanskog parlamenta (House of Commons), ali imaju čak 16 u EU parlamentu, s obzirom na to da su zabljesnuli na izborima 2014. godine. UKIP je izuzetno antiimigrantski orijentiran (naročito prema muslimanima, ali i Poljacima), nacionalistički (u britanskom smislu, kombinirajući „britanstvo“ i „englestvo“), ekonomski liberalno („istinski nasljednici Margaret Thatcher“) i socijalno konzervativno. Negiraju klimatske promjene. Populistička retorika odvukla je svojedobno mnogo birača iz srednje i radničke klase UKIP-u. Danas se i neke istaknute konzervativce poput npr. Jacoba Rees-Mogga može smatrati tvrđom desnicom unutar umjerene desnice premijerke Therese May.

 

Francuska

Nacionalno okupljanje (Rassemblement national, donedavno Nacionalna fronta, Front national) je stranka

Foto: Marine Le Pen, Wikipedia

Marine Le Pen koja je prošle godine u drugom krugu predsjedničkih izbora izgubila od Emmanuela Macrona. Ta je stranka doživjela svoj rebranding nakon što je Marine Le Pen iz stranke izbacila svoga oca, otvorenog fašista Jean-Marie Le Pena koji je 2002. godine na predsjedničkim izborima završio u drugom krugu s Jacquesom Chiracom. No, bez obzira na rebranding, Nacionalna fronta ostala je krajnje desnom strankom, nacionalno-konzervativnom i euroskeptičnom. Povezuje ju se s nostalgijom prema višijevskom režimu te ju se gleda kao nasljednicu Action Francaise, prvog protofašističkog pokreta u Francuskoj. Za razliku od mnogih drugih krajnje desnih stranaka, Nacionalna fronta zagovara bliske odnose s Rusijom i ekonomski protekcionizam, iako je taj ekonomski nacionalizam samo drugo ime za favoriziranje domaće kapitalističke klase i homogeniziranje francuske nacije.[5]

 

Nizozemska

Slobodarska stranka (Partij voor de Vrijheid, PVV) Geerta Wildersa stranka je posebno izraženo islamofobnog i antiimigrantskog stajališta. Na zadnjim parlamentarnim izborima osvojila je drugo mjesto, ali nije imala nikakve šanse za vlast jer nitko od ostalih stranaka ne želi s njom koalirati. Svojedobno je Wilders pozivao na borbu za „manje Marokanaca“ u Nizozemskoj. U ekonomskim pogledima doživljava sebe kao tačerijanca, a održava i vrlo bliske odnose s Marine Le Pen.

 

Belgija

Flamanski interes (Vlaams Belang, VB) nacionalistička je stranka flamanskog dijela Belgije, poznatijeg po konzervativnijoj orijentaciji od valonskog dijela. Članovi i simpatizeri te stranke nerijetko su iskazivali nostalgiju spram Trećeg Reicha. Zalažu se za flamansku neovisnost, protive se imigraciji, predstavljaju se kao branitelji tradicionalnih zapadnih vrijednosti, a u ekonomskim pogledima izrazito naginju neoliberalnoj orijentaciji. U trenutnom sazivu belgijskog parlamenta imaju petero zastupnika, a na flamanskoj regionalnoj razini šest i podršku od oko 6%.

 

Njemačka

AfD (Alternative für Deutschland) je osnovana 2013. godine kao protestna stranka koja se protivila da njemački

Foto: logo stranke Alternative für Deutschland/Wikipedia

porezni obveznici plaćaju grčke dugove.[6] Tek izbijanjem migrantske krize 2015. godine na vidjelo izlazi ono po čemu su najpoznatiji – protivljenje imigraciji i općenito strancima u Njemačkoj, a najviše napada su uložili upravo u smjeru kancelarke Angele Merkel. Osim toga, negiraju klimatske promjene, zalažu se za ukidanje socijalnih naknada za samohrane majke, zagovaraju zabranu abortusa, potpunu privatizaciju mirovinskog sustava, protive se financiranju javnih vrtića, a postupno rehabilitiraju i određene segmente njemačke nacističke prošlosti. Na zadnjim saveznim izborima prošle godine postala je trećom snagom u zemlji s osvojenih oko 13% glasova, a ujedno i najjača opozicijska stranka, s obzirom na to da su prvoplasirani CDU/CSU te drugoplasirani SPD ušli u vladajuću koaliciju. Trenutno uživaju oko 15% podrške čime se bore za drugo mjesto popularnosti s lijevocentrističkim strankama SPD-om i Zelenima. U međuvremenu su ušli u neke pokrajinske parlamente, a u nekim saveznim državama su i najjača stranka (npr. u Saskoj). Valja naglasiti da je stranka nakon izbora, pod novim vodstvom, skrenula još više udesno.

 

Austrija

Slobodarska stranka (Freiheitliche Partei Österreichs, FPÖ) krajnje je desna stranka koja se nalazi već godinama u samom vrhu austrijske politike, trenutno je u koaliciji s desnocentrističkom (ali skrenutom udesno) Narodnom strankom (ÖVP), a njihov predsjednik Heinz-Christian Strache savezni je vicekancelar. Njihov je predsjednički kandidat Norbert Hoffer prije dvije godine zamalo izgubio izbore – kandidat Zelenih, trenutni predsjednik Austrije, Alexander van der Bellen dobio je tek malo više glasova od njega. Ova je stranka najpoznatija kao stranka poginulog Jörga Haidera koji joj je bio na čelu od 1986. godine, a zbog čijeg je sudjelovanja u vlasti Austrija svojedobno i dobila sankcije EU. Uz karakteristične politike za krajnju desnicu, po čemu se Slobodarska stranka ne razlikuje od drugih primjera, valja izdvojiti još jaču antisocijalnu orijentaciju i zagovaranje privatizacije, ali i bliske odnose s Izraelom i Mossadom.[7]

 

Italija

Liga (Lega, donedavno Sjeverna liga, Lega Nord) bivša je autonomistička stranka sjevera Italije (bogatije, padske nizine), a trenutno vrlo desno orijentirana vladajuća talijanska stranka (i po anketama najjača) koja ima

Foto: Matteo Salvini/Wikipedia

potpredsjednika vlade i ministra unutarnjih poslova Matea Salvinija. Uz „bratsku“ Braću Italije (Fratelli di Italia) koji su „južni“ pandan ove, izvorno sjeverne desnice, predstavljaju središnju desnu, kriptofašističku snagu u Italiji. Rast krajnje desnice u Italiji zamjetan je od ranih devedesetih i Berlusconijeva institucionaliziranja krajnje desnih, filofašističkih elemenata u same vrhove državne vlasti. Dolaskom Lige na vlast (koja je u koaliciji sa sinkretističkim Pokretom pet zvjezdica) ostvaruje se već proklamirani desničarski program u pogledu antiimigrantske orijentacije stranke i sekuritizacije zemlje. U ekonomskim pitanjima Liga se zalaže za tzv. flat-tax, a vanjskopolitički gradi retoriku na protivljenju Bruxellesu i Europskoj uniji općenito. Liga održava vrlo bliske veze i s marginalnim otvoreno fašističkim strankama poput Case Pound i Forze Nouva.

 

Danska

Narodna stranka (Dansk Folkeparti, DK) stranka je koja participira u danskoj vlasti (dobili oko 21% glasova na zadnjim izborima 2014. godine) zajedno s liberalima (Venstre), a odlikuje ju antiimigrantska, općenito antimuslimanska orijentacija. Zbog učinaka na koalicijsku vladu uvjetovali su pooštravanje imigracijskih zakona te općenito odnos prema muslimanskoj manjini u zemlji.

 

Švedska

Švedski demokrati (Sverigedemokraterna, SD) krajnje je desna stranka u Švedskoj koja je, poput mnogih drugih, doživjela svoj rebranding, s obzirom na to da je prije bila otvoreno neonacistička. Nakon rebrandinga doživljava svoj elektoralni uspjeh što je kulminiralo na nedavnim parlamentarnim izborima kada su osvojili treće mjesto s 18% osvojenih glasova, ali nisu ušli u vladu jer ni lijevi ni desni centar ne želi s njima koalirati. Nazori u odnosu na EU i imigraciju ne razlikuju se mnogo od ostalih stranaka koje smo dosad obradili. Naglašeno su pobornici očuvanja tradicionalne nuklearne obitelji i protivnici posebnih kulturalnih prava za Laponce.

 

Finska

Pravi Finci (Perussuomalaiset, PS) finska je krajnje desna, euroskeptična i nacionalno-konzervativna stranka koja je na zadnjim parlamentarnim izborima osvojila oko 18% glasova. Za razliku od velikog dijela drugih krajnje desnih stranaka koje imaju naglašene antisocijalne mjere, Pravi Finci deklarativno se zalažu za neki tip socijalne države –organicističkoga[8] tipa, s naglašenom unutarnjom hijerarhijom i ekonomski što više autarkičnu. Tradicionalne nazore na ekonomiju i funkciju društva crpe iz toga što su proizašli iz Finske seljačke stranke. Zbog fiskalno nekonzervativnih nazora neki analitičari smatraju Prave Fince sinkretističkom strankom, no s obzirom na organicističku pozadinu ekonomskog nacionalizma, nema razloga smatrati je kombinacijom određenih elemenata slijeva i zdesna. U svim tzv. svjetonazorskim pitanjima izuzetno su konzervativni.

 

Poljska

Pravo i pravda (Prawo i Sprawiedliwość, PiS) vladajuća je, i prema većini anketa, neprikosnovena stranka u

Foto: logo stranke Pravo i pravda/Wikipedia

Poljskoj, poznata po tome što su je početkom dvijetisućitih osnovala braća Kaczyński, na bazi nezadovoljstva strankama desnog i lijevog centra. Iako je poljska privreda napredovala, veliki dio stanovništva osjećao je nezadovoljstvo učincima ekonomskog rasta na njihove živote. Glavna ideologija ove stranke jest snažni politički katolicizam, krajnji socijalni konzervativizam i autoritarizam te prateće organicističko shvaćanje društva u kojemu nacionalna solidarnost mora imati ulogu za dobrobit svih klasa – zato Pravo i pravda crpi svoju bazu najviše iz istočnih i jugoistočnih dijelova Poljske, bivših industrijskih krajeva te općenito siromašnijih područja.[9] U tom je smislu PiS posljedica razočaranja liberalizmom s jedne strane, a s druge strane duboko ukorijenjene odbojnosti spram socijalizma i njegova nasljeđa. Zato je antikomunizam i lustracija jedno od glavnih ideoloških obilježja PiS-a, uz što posljedično dolazi i narušavanje temeljnih uzusa liberalne demokracije poput trodiobe vlasti. U Poljskoj djeluje još mnogo manjih ultradesničarskih stranaka, a mreža šireg pokreta na terenu još je i mnogo šira.

 

 Češka

Sloboda i direktna demokracija (Svoboda a přímá demokracie, SPD) novoosnovana je euroskeptična i ksenofobna stranka u Češkoj koja je na zadnjim parlamentarnim izborima 2017. godine dobila 22 zastupnička mjesta i oko 10% glasova elektorata. Vodi ju kontroverzni japanski poduzetnik Tomio Okamura. Prije je nastupala pod imenom Zora direktne demokracije i osvajala od 5 do 10% glasova na izborima. Stranka ima naglašenu desno-populističku retoriku, nacionalni konzervativizam.[10]

 

Slovačka

Naša Slovačka (Ľudová strana – Naše Slovenská – Kotleba, L’SNS) neofašistička je stranka koja je na zadnjim parlamentarnim izborima 2016. godine osvojila 8% glasova elektorata. Radi se o otvorenim nostalgičarima kvislinškog klerofašističkog režima Jozefa Tisa. Protive se EU i NATO-u, snažni su protivnici imigracije, ekonomski su autarkični i socijalno-organicističkog nazora s naglaskom na velikoj ulozi nacije i obitelji. Između 2012. i 2016. godine doživjeli su rapidan porast popularnosti (od 40 000 do 200 000 glasova na nacionalnoj razini). Aktivisti Naše Slovačke poznati su po paramilitarnom djelovanju i nasilju u romskim kvartovima. Nije članica nijedne europske grupacije. U Slovačkoj još djeluje i Slovačka nacionalna stranka (Slovenská národná strana, SNS) koja nije neofašistička, ali je nacionalno-konzervativna te gaji slična gledišta u pogledu imigracije, odnosa prema EU te prema mađarskoj nacionalnoj manjini.

 

Mađarska

Fidesz je mađarska vladajuća stranka od 2010. godine i uvjerljivo najpopularnija među biračima, a njezin je

Foto: Victor Orbán/Wikipedia

predsjednik i mađarski premijer Viktor Orbán neformalni idol alternativne desnice u Europi. Iako pripada desnocentrističkoj Europskoj pučkoj stranci (EPP), politika Fidesza znatno je više nacionalistička te iz bok gore spomenutim partijama. Antiimigrantska retorika i potezi mađarske vlade postali su paradigma takvih politika. Orban sebe smatra braniteljem kršćanskog zapada od islama i drugih degenerativnih procesa. Bez obzira na neke protekcionističke poteze u ekonomiji, Fidesz vodi vrlo antisocijalnu politiku, naročito prema primateljima socijalne pomoći i beskućnicima. Orbánov glavni neprijatelj je George Soros čiji je univerzitet (CEU) i potjerao iz Mađarske. S druge strane, održava vrlo dobre odnose s izraelskom vladajućom strankom Likud i premijerom Benjaminom Netanyahuom.[11]  

Jobbik je mađarska neofašistička stranka, druga po popularnosti (19% na parlamentarnim izborima ove godine). Jobbik ima svoje paramilitarne odrede koji djeluju u romskim naseljima, a po ostalim obilježjima ne razlikuju se mnogo od npr. Naše Slovačke. Velikomađarski su nacionalisti, s pretenzijama na današnje dijelove teritorija Hrvatske, Srbije i Rumunjske. Za razliku od mnogih drugih današnjih krajnje desnih stranaka u Europi, Jobbik su i antisemiti, makar i oni u zadnje vrijeme u pogledu izraelsko-palestinskog odnosa zauzimaju nešto umjerenije gledište. Nostalgičari su Horthyjeva režima, borci protiv „seksualno devijantnog ponašanja“, a koketiraju i s nekim elementima mađarske poganske tradicije.

 

Bugarska

Ujedinjeni patrioti (Обединени Патриоти) bugarska je nacionalistička stranka koja je na zadnjim parlamentarnim izborima prošle godine osvojila oko 9% glasova te ušla kao manji partner u vladu Bojka Borisova (stranka GERB, desni centar). Osim glavnih karakteristika koje imaju i druge srodne stranke, Ujedinjeni patrioti imaju naglašenu privrženost Bugarskoj pravoslavnoj crkvi (provodili su nedavno vrlo snažnu kampanju protiv „rodne ideologije“), žele blizak odnos s Rusijom, a netrpeljivi su prema Turcima u Bugarskoj. Dio Ujedinjenih patriota jest i otvoreno neofašistička, rasistička i ksenofobna Ataka koja sada u bugarskom parlamentu ima 8 zastupnika od ukupno njih 27 iz redova Ujedinjenih patriota.

 

Grčka

Zlatna zora (Λαϊκός Σύνδεσμος – Χρυσή Αυγή) ekstremno je desna i neonacistička grčka stranka, treća po snazi

Foto: zastava Zlatne zore/Wikipedia

(9%) u anketama i u trenutnom sazivu grčkog parlamenta.[12] Svoj galopirajući skok doživljava u vrijeme najjače ekonomske krize 2012. godine kada osvajaju 7%, dok su samo tri godine ranije osvojili svega 0,3% te su doživljavani tek kao ultradesničarski ulični huligani. Aktivisti Zlatne zore profilirali su se kroz mnogo reality emisija, a osumnjičeni su za ubojstvo antifašističkog repera Pavlosa Fyssasa 2013. godine. Svoju socijalnu retoriku protiv mjera štednje gradili su stvarajući mreže solidarnosti i socijalne pomoći, ali samo za Grke, dok su se zalagali za momentalno protjerivanje stranaca. Bez obzira na deklarativno protivljenje mjerama štednje, bliski su grčkoj brodovlasničkoj buržoaziji.[13] Imaju bliske odnose s policijom te najveći broj simpatizera upravo u policiji. Zbog izražene islamofobije, aktivisti Zlatne zore sudjelovali su kao pomoć jedinicama Vojske Republike Srpske u srebreničkom masakru 1995. godine. Nostalgičari su Metaxasova režima i diktature „crnih pukovnika“ između 1967. i 1974. godine.

 

Slovenija

Slovenska demokratska stranka (SDS)[14] Janeza Janše, koja je na zadnjim parlamentarnim izborima postala relativnim pobjednikom (25% glasova), ali nije uspjela formirati vlast, trenutno se s punim pravom može smatrati „desnijom desnicom“ s obzirom na mainstream jer je ju je izdašnom novčanom svotom financirao upravo Viktor Orbán na valu antiimigrantskog raspoloženja i potrebe zatvaranja granica.[15] Uz demagogiju koja je popraćena strahom od stranaca, SDS se ne libi zagovarati i antisocijalne politike karakteristične kako za svog političkog uzora, tako i za dobar dio već gore spomenutih desnih stranaka.

Nakon ovog kratkog pregleda „desnije desnice“ (od desno-populističkih nacionalnih konzervativaca do otvorenih neofašista) u zemljama Europske unije, u sljedećem nastavku valja napraviti i pregled takvih stranaka u zemljama Europe izvan Europske unije, računajući i Rusiju, Tursku i Izrael kao vrlo važne primjere.

 

Karlo Jurak

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu. 

 

Bilješke:

[1] Više na njihovoj web stranici: https://www.enfgroup-ep.eu/about/.

[2] V. njihovu web stranicu: https://www.ecrgroup.eu/.

[3] Da se radi o heterogenijoj i eklektičnijoj grupaciji, svjedoči i njihova web stranica: http://www.efddgroup.eu/, ali i to da je prilikom nedavnog izglasavanja sankcija Mađarskoj čak 32% pripadnika EFDD-a u EU parlamentu glasalo za: https://twitter.com/search?q=europe%20elects%20hungary&src=typd.

[4] U ovo razmatranje ulaze samo one stranke koje imaju izvjesni elektoralni i terenski uspjeh jer kada bi se uključilo sve, to bi znatno nadmašilo zadane limite ovoga teksta. Također, iz ovog pregleda izuzete su Španjolska, Portugal, Malta, Republika Irska, Hrvatska i Rumunjska iz razloga objašnjenih u prvom dijelu teksta, dok baltičke zemlje nisu uključene jer je za njihovo razmatranje od izuzetne važnosti uzimanje u obzir odnosa prema Rusiji, što je tema zasebnoga teksta, sljedećega nastavka.

[5] O socijalnoj demagogiji Nacionalne fronte: https://lemondediplomatique.hr/socijalna-demagogija-ekstremne-desnice/.

[6] O AfD-u smo već pisali, netom nakon njegova izbornog uspjeha: http://www.maz.hr/2017/10/02/uspon-afd-sto-znaci/.

[7] O vezama izraelske države i desnice s FPÖ-om vidi više: https://www.aljazeera.com/news/2017/12/israel-maintain-ties-austria-fpo-171222130016063.html.

[8] Organicizam u sociološkom smislu podrazumijeva shvaćanje društva (termin preuzet iz sociologije spencerovskoga tipa) kao organizma – svaki dio cjeline funkcionira kao „organ“ – ne može bez drugih dijelova cjeline i ima svoju specijaliziranu funkciju. Izvan organizma organ nije ništa. Politike organicističkog svjetonazora tako gledaju na sve društvene slojeve, klase, ali i pojedince – izvan države i vlastite međusobne suradnje oni nisu ništa. Tako se organicizam s jedne strane suprotstavlja liberalnom individualističkom gledištu, a s druge strane marksističkom konfliktnom pristupu – kako nema mjesta za slobode pojedinca izvan njegova odnosa prema državi (organizmu), tako nema mjesta ni za konflikt među klasama.

[9] O nacionalističkim iluzijama solidarnosti na primjeru Poljske i PiS-a vidi više: https://lemondediplomatique.hr/nacionalisticke-iluzije-solidarnosti/.

[10] Općenito je nemoguće u Češkoj razlikovati stranke prema njihovu odnosu spram imigranata, s obzirom na to da većina stranaka od krajnje ljevice (Komunistička partija Češke i Moravske, KSČM) preko zvanično lijevog centra (Češka socijaldemokratska stranka, ČSSD), vladajuće stranke ANO, desnocentrističkog ODS-a (Građanska demokratska partija) pa do spomenute Stranke slobode i direktne demokracije ne podržavaju primanje migranata.

[11] O konfuzijama u pogledu antisemitizma, Sorosa i bliskih odnosa s Državom Izrael: http://www.bilten.org/?p=24367.

[12] O usponu Zlatne zore poželjno je pogledati sljedeći film: https://www.youtube.com/watch?v=-L5Xlgc8S2Q.

[13] Odnos spram institucija Europske unije te vezanost uz grčku nacionalnu buržoaziju karakterizira i desničarsku, nacionalno-konzervativnu (makar ne i neonacističku) stranku ANEL (Nezavisni Grci) koja je trenutno manjinski partner u proklamirano ljevičarskoj vladi Aleksisa Ciprasa.

[14] SDS je ovdje uvjetno uvršten po istoj logici po kojoj bi to bio i HDZ u Hrvatskoj da mu je ostao na čelu Tomislav Karamarko zajedno sa svojom svitom infiltratora u javni prostor te marginalnim desničarskim opcijama kojima je pomogao ući u mainstream. O neuvrštavanju Hrvatske u ovaj pregled vidi fusnotu pod brojem 7 u prethodnom dijelu: http://www.maz.hr/2018/10/30/krajnja-desnica-u-europi-dio/.

[15] Jedan od tekstova koji govori o tome: https://www.express.hr/top-news/orban-je-kupovinom-medija-pomogao-jansi-na-izborima-16067.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close