TEKST

Laž s kratkim nogama i dubokim džepovima — I. dio

 

Ovo je prvi od tri teksta koji će se baviti neoliberalnom ideologijom – tu ću predstaviti vrijednosti i uvjerenja na kojima se temelji te pokazati koliko su netočni. U drugom tekstu na primjerima iz prakse pokazat ću kako glavne teze neoliberalizma o slobodi izbora, efikasnosti tržišta, prednostima privatizacije i potrebi za deregulacijom ne funkcioniraju u stvarnom svijetu te da su jedine logične posljedice ovakvog sustava upravo one kojima smo svakodnevno okruženi – globalne porazne ekonomske, ekološke i društvene posljedice, dok ću u trećem ponuditi alternativna rješenja i zamisliti kako bi budućnost bez ovakve ideologije mogla izgledati.

Foto: Jared Rodriguez / Truthout

Neoliberalnu ideologiju, tj. neoliberalizam možda nećete prepoznati po imenu, ali ćete zasigurno prepoznati njene glavne propagandne parole koje nas svakodnevno okružuju:  “Više tržišta!”, “Više konkurencije!”, “Više profita!”, “Sve treba privatizirati!”, “Manje regulacije!”, “Manje poreza!”. Zvuči poznato? Ekonomski sustav u kojem živimo upravo na njoj počiva, i glavni je uzrok ekstremnih globalnih posljedica kojima smo svakodnevno okruženi: ostalo nam je oko 12 godina da spriječimo prosječni rast globalne temperature od 2°C koji će dovesti do suša, poplava, dizanja razine mora, ekstremne vrućine i siromaštva za stotine milijuna ljudi. Biljne i životinjske vrste izumiru po stopi tisuću puta bržoj od prirodne stope tijekom proteklih 65 milijuna godina – u razdoblju od 1970. do 2014. nestalo je 60% divlje životinjske populacije. Razina godišnjeg krčenja šuma udvostručila se od 2003. do 2017. u kojoj se svake sekunde iskrčilo šumske površine jednog nogometnog terena. Četrdeset dvoje (42!) najbogatijih ljudi u svijetu ima jednako bogatstvo kao i 3,7 milijardi najsiromašnijih, a drastični jaz povećava se iz godine u godinu. Svaka deseta osoba na svijetu živi u ekstremnom siromaštvu (s manje od 12 kn dnevno, tj. oko 350 kn mjesečno), a među njima je 328 milijuna djece. Svaka druga (!) osoba na svijetu živi s manje od 35 kn dnevno (oko 1000 kn mjesečno). Iako smo u Hrvatskoj (zasad) daleko od utjecaja ekstremnih posljedica ovakvog sustava, i mi ga svakodnevno osjećamo – nesigurnost na tržištu rada, nesigurnost u budućnost i mirovinu, život na kredit, klijentelističke institucije i sl. – sve su to posljedice tog istog sustava koji i dalje ni mediji ni politika, a često ni mi sami ne propitkujemo, nego čak i nesvjesno zagovaramo.

Ako ovaj destruktivni trend želimo zaustaviti, potrebno je hitno osvijestiti da ovaj sustav ne funkcionira i ne nudi rješenja za goruće globalne probleme (dapače, on im je uzrok) te neoliberalnu ideologiju spremiti u povijesne knjige. Što se to prije napravi, prije ćemo imati priliku preokrenuti negativni trend. Takva globalna zamjena paradigme ne bi bila povijesni presedan –  kao što je neoliberalna ideologija 70-tih godina dvadesetog stoljeća zamijenila tadašnju dominantnu kapitalističku ideologiju (kejnzijansku) koja nije mogla dati odgovor na tadašnju ekonomsku krizu, danas se mora priznati još jedan neuspjeh – onaj neoliberalne ideologije koja je većinu svjetske populacije u vrlo kratkom vremenu dovela na rub egzistencije.

Za postizanje tog cilja potrebno je: 1) ukazati na nelogičnosti trenutne mainstream ideologije i apsurdnih mitova na kojima počiva i pritom 2) osvijestiti da je upravo ona uzrok globalnih i lokalnih društvenih problema te 3) u što kraćem vremenu promijeniti paradigmu ekonomskog sustava kako bi se spriječile nepovratne posljedice. Za to će nam vrlo korisne biti strategije i taktike neoliberala koji su u samo nekoliko desetljeća prošli streloviti uspon od ekonomskih marginalaca i heretika do vodećih ekonomskih mislioca današnjice čije teorije više ni mainstream ljevica ni desnica ne smatraju upitnima. Kratku kronologiju uspona neoliberalizma koji je u vrlo kratkom roku zavladao svijetom možete naći na kraju ovoga članka.

 

Neoliberalizam – ideologija koja to “nije”

Sama definicija ideologije jest da je ona “sustav ideja i vjerovanja koje pružaju orijentaciju za razumijevanje stvarnosti i društveno djelovanje”. Ona se temelji na osobnim uvjerenjima, a znanost na činjenicama. Neoliberalni kapitalizam doživio je rekordni uspon i globalni uspjeh zahvaljujući upravo svojoj anonimnosti – njegovi proponenti ne predstavljaju ga kao ideologiju već kao zdrav razum. Zato većina stanovništva zapravo ne može definirati neoliberalizam, a vrlo rijetki su svjesni da svoju svakodnevnu ekonomsku i društvenu aktivnost temelje na ideologiji koja je nastala tek krajem tridesetih godina prošlog stoljeća kao tema rasprave ekonomskih marginalaca, a tek u sedamdesetima ušla u mainstream misao nekih od najvećih svjetskih ekonomija. Zamislite da ljudi u Jugoslaviji nikad nisu čuli za pojam niti bili svjesni da žive u socijalizmu, ili ljudi u Sovjetskom savezu u komunizmu. Svoj uspjeh neoliberalna ideologija postigla je strpljivom infiltracijom u akademsku zajednicu i javni prostor prezentirajući se kao ljudska priroda, kao neka vrsta biološkog zakona –  poput Darwinove teorije evolucije koja je toliko jasna i očita da je svako propitkivanje potpuno suprotno zdravom razumu i kao takvo diskreditirano.

Međutim neoliberalizam u svojoj srži jest ideologija, a temelji se na ideji i vjerovanju da su sebičnost i konkurencija glavne odrednice ljudskih odnosa, tj. ljudske prirode, a svaki član društva maksimizirajući svoju korist ujedno maksimizira i korist cijelog društva.

Stoga neoliberali smatraju da je baš sve aspekte društva potrebno organizirati kao tržište, a svim članovima društva potrebno omogućiti slobodno djelovanje na tom tržištu, jer će slobodna konkurencija dovesti do najpravednije raspodjele resursa. Pojedinci su akteri koji se natječu na slobodnom tržištu, a sve je roba –  proizvodi, usluge, kapital, znanje, rad, glasovi itd. Efikasne aktere (pametne, sposobne, i dr.) tržište će nagraditi bogatstvom, a kaznit će one koji su neučinkoviti (“lijeni, nesposobni” i sl.). Pritom je važno napomenuti da je upravo zbog sebične ljudske prirode važno inzistirati na čistoj tržišnoj pravednosti pa je nejednakost među članovima društva čak i poželjna – u protivnom će sposobni biti demotivirani za produktivnost, jer ne mogu dobiti ono što su zaslužili. Uplitanje države i preraspodjela resursa od bogatih prema siromašnima putem poreza ili regulacije stoga su njima i moralno nepravedne.

Bogate se uvjerava da su zaslužili svoje bogatstvo, zanemarujući prednosti koje su imali u početku (poput obrazovanja, nasljeđa, roditeljske ekonomske podrške, društva u kojem su rođeni, rase i sl.), dok su siromašni sami krivi za svoje neuspjehe, jer nisu ništa poduzeli da svoj status promijene. Imate odličan posao i zarađujete natprosječnu plaću? Sigurno ste bili vrijedni, marljivo učili i završili fakultet te se svojom sposobnošću izborili za dobar posao. Nezaposleni ste? Vjerojatno loše radite svoj posao jer ste lijeni i nesposobni –  da ste vrijedan i produktivan radnik netko bi to sigurno i platio. Radite prekovremeno i poslodavac vas ne plaća? Radite za prenisku plaću? Obrazujte se da postanete vrjednija roba na tržištu rada. Niste završili fakultet i ne možete dobiti dobar posao? Vjerojatno ste bili lijeni u školi. Ne možete platiti troškove stanovanja jer nemate dovoljno novaca na računu? Prestanite nepromišljeno trošiti. Na svemogućem tržištu imate jednake šanse biti dobitnik ili gubitnik, a za vlastitu sudbinu odgovorni ste sami i samo je vi možete promijeniti – ako se dovoljno potrudite.

Fokus na individualizam i individualnu odgovornost još jedan je tajni uspjeh neoliberalizma jer osim što smo odgovorni za vlastitu sudbinu, krivi smo i za svjetske probleme. Želite spriječiti klimatske promjene i ekološke katastrofe? Prestanite voziti automobil, odvajajte organski otpad, koristite manje plastike, promijenite žarulje, kupujte lokalno povrće, stavite solarne panele na krov. Da se razumijemo, ne predlažem da prestanete doprinositi čišćem okolišu, samo je potrebno osvijestiti da je vaš osobni doprinos 0,0000000000000001%. Informacije radi, dok se mi zabavljamo s uzgojem lokalne hrane u gradskim vrtovima, od 1988. do danas 70% stakleničkih plinova proizvelo je samo 100 korporacija dok istovremeno skoro pola od 100 najvećih globalnih korporacija putem lobiranja i marketinga aktivno radi na sprečavanju regulacija vezanih za klimatske promjene.

Zašto je problematično organizirati svijet na način koji pretpostavlja ljudsku prirodu koja je sebična i teži individualnoj konkurenciji? Zato što se donedavno i radilo samo o pretpostavci, a u posljednjih nekoliko godina mnogi znanstvenici, a osobito antropolozi, argumentirano tvrde da nije istinita.

Cijelo svoje izdanje iz srpnja ove godine jedan od najcitiranijih znanstvenih časopisa Priroda (Nature) posvetio je suradnji uz sljedeći uvod: “Ljudska bića su društvena vrsta koja se oslanja na suradnju kako bi preživjela i napredovala. Razumijevanje kako i zašto suradnja uspijeva ili ne uspijeva sastavni je dio rješavanja mnogih globalnih izazova s kojima se suočavamo. Suradnja je u srži ljudskih života i društva –  od svakodnevnih interakcija do nekih naših najvećih postignuća. Razumijevanje suradnje – ono što je motivira, kako se razvija, kako i kada se događa – stoga je važan dio razumijevanja svih vrsta ljudskog ponašanja.“

Nove teorije ukazuju na to da je suradnja čak i ključni faktor evolucije i nešto po čemu se razlikujemo od drugih sisavaca.

Mit o sebičnoj ljudskoj prirodi glavna je (i suštinski kriva) pretpostavka neoliberalizma koji se stoga smatra jedinim logičnim načinom organizacije ekonomije i društva. U sljedećem tekstu pisat ću i o ostalim mitovima te zašto je trenutno globalno stanje – klimatske katastrofe, ekstremna nejednakost i sveprisutno siromaštvo – jedini logičan rezultat neoliberalnog sustava.

 

Kratka povijest neoliberalne ideologije – od marginalaca do vođa u 40 godina

Neoliberalizam je bio intelektualni i društveni pokret koji se pojavio među europskim liberalnim akademicima tridesetih godina prošlog stoljeća kao pokušaj da se stvori takozvani “treći put” između sukobljenih politika klasičnog liberalizma i socijalizma. Njegovi zagovornici podržali su monetarizam, deregulaciju i tržišne reforme i podržali ideologiju koja se temelji na individualnoj slobodi i ograničenoj vladi koja povezuje ljudske slobode s aktivnostima racionalnog, samozastupljenog aktera na konkurentnom tržištu.

Dvije karakteristike izdvajaju neoliberalizam od ostalih društvenih pokreta. Prvo – bio je izuzetno uspješan – u razdoblju od oko 40 godina od marginalne ekonomske teorije postao je dominantna ekonomska misao. Pokret je pokrenuo 400 think-tankova u 70 zemalja i izravno utjecao na politiku Sjedinjenih Država (Reagan), Velike Britanije (Thatcher), i utjecao na liberalizaciju Kine pod Dengom Xiaopingom. Drugo, radilo se o organiziranom strateškom pokretu. Čini se da su njegovi proponenti identificirali i izvršili set perfidnih i neeksponiranih strategija i taktika kako bi postigli svoj eventualni uspjeh. To se razlikuje od okolnosti mnogih drugih društvenih pokreta koji su često katalizirani pojedinim društveno-političkim događajima umjesto da se generiraju strateški.

 

  • 1938: Colloque Walter Lippmann

Colloque Walter Lippman bila je konferencija intelektualaca u Parizu u kolovozu 1938. godine. U to vrijeme, interes za klasičnim liberalizmom bio je smanjen dijelom zbog smanjenja vjere u slobodna tržišta nakon Velike depresije. Cilj okupljanja bio je izgraditi novi liberalizam koji bi mogao odbaciti kolektivizam i socijalizam. Događaj je dobio ime po Walteru Lippmannu, čija se knjiga iz 1937. godine detaljno proučila na sastanku. Sudionici su bili Fredrich Hayek i Ludwig Von Mises koji su kasnije postali glavne figure u neoliberalnom pokretu.

 

  • 1944: Objavljen Put u ropstvo

1944. Friedrich Hayek objavio je Put u ropstvo. Knjiga upozorava na “opasnost od tiranije koja neizbježno proizlazi iz državne kontrole ekonomskog odlučivanja kroz centralno planiranje”. Knjiga također proturječi općem stavu britanskih akademika da je nacizam kapitalistička reakcija na socijalizam. Umjesto toga, on tvrdi da fašizam, nacizam i socijalizam imaju korijene u centralnom ekonomskom planiranju i davanju državi moći nad pojedincem. U trenutku objavljivanja knjiga je bila vrlo popularna što je navelo Hayeka da je prozove “nenabavljivom knjigom”, iako je to dijelom bila posljedica racionalizacije papira tijekom rata. Godine 1945. u “Reader’s Digestu” je objavljena skraćena inačica knjige koja mu je pomogla da dođe do šire publike izvan akademske zajednice.

 

  • 1947: Društvo Mont Pelerin

Godine 1947. Hayek je pozvao 36 akademika, uglavnom ekonomista, da se sastanu i raspravljaju o sudbini klasičnog liberalizma. Cilj društva bio je “potaknuti razmjenu ideja između istomišljenika u nadi da će ojačati principe i praksu slobodnog društva i proučiti djelovanje, vrline i nedostatke tržišno orijentiranih ekonomskih sustava”. Društvo je bila znanstvena zajednica koja se ideološki suprotstavljala kolektivizmu i socijalizmu, dok su istovremeno pazili da se ne uključuju u odnose s javnošću ili propagandu. Društvu Mont Pelerin često se pripisuje pokretanje međunarodnog neoliberalnog think-tank pokreta. Danas postoji gotovo 400 neoliberalnih think-tankova u više od 70 zemalja širom svijeta.

 

  • 1950: Hayek napušta LSE za Sveučilište u Chicagu

Godine 1950. Hayek napušta London School of Economics (LSE) i dolazi na Sveučilište u Chicagu. Zanimljivo je da mu plaću ne daje samo Sveučilište u Chicagu, već i vanjska zaklada. S vremenom radi na uspostavi čikaške ekonomske škole koja postaje značajna intelektualna snaga u ekonomiji.

 

  • 1955: Osniva se Institute of Economic Affairs

Institute of Economic Affairs jedan je od najranijih i najutjecajnijih think-tankova u neoliberalnom pokretu. Osnivanje IEA često se sažima u sljedećoj rečenici: “Hayek je savjetovao Fishera; Fisher je regrutirao Harrisa; Harris je upoznao Seldona.”

Priča govori da je Anthony Fisher bio odlikovan ratni pilot koji je pročitao Hayekov Put u ropstvo u “Reader’s Digestu”. Putovao je u London kako bi potražio Hayeka. “Što mogu učiniti? Trebam li ući u politiku?”, pitao je. Kao odlikovani veteran dobrog izgleda nadaren za javni nastup, ovo je bila realna mogućnost. “Ne”, odgovorio je Hayek, “Tijek društva promijenit će se samo promjenom ideja. Prvo morate doći do intelektualaca, učitelja i pisaca, s obrazloženim argumentom. Ono što će prevladati je njihov utjecaj na društvo, a političari će slijediti njih.”

Godine 1953. Fisher osniva Buxted Chicken Co. koji dovodi tvornički uzgoj u Veliku Britaniju. Tvrtka počinje raditi s ​​dobitkom koji mu omogućuje da ponovno oživi ideju o institutu slobodnog tržišta – Institute of Economic Affairs kojeg osniva 1955.

 

  • Sedamdesete: Stagflacija

Između 1973. i 1982. nekoliko glavnih svjetskih gospodarstava (uključujući SAD i Veliku Britaniju) doživljava produljeno razdoblje tijekom kojeg se povećala i stopa inflacije i stopa nezaposlenosti. Ovo je nazvano “stagflacija”.

Trošak u ljudskom smislu stagflacije bio je velik, ali stagflacija je također dovela do previranja u ekonomskom razmišljanju. U Keynesovoj makroekonomskoj teoriji, koja je dominirala između Drugog svjetskog rata i kasnih 1970-ih, stagflacija je trebala biti nemoguća. Uistinu, nezaposlenost i inflacija trebali su imati obrnuti odnos kao što je opisano u Phillipsovoj krivulji. To je otvorilo prostor alternativama kejnzijanskoj teoriji.

Prema riječima Miltona Friedmana: “Uloga mislioca je, vjerujem, prvenstveno da ostave opcije otvorenima, da imaju dostupne alternative, pa kada sila događaja učini promjenu neizbježnom, postoji alternativa koja će ju provesti.”

 

  • 1971: Kolaps Bretton Woodsa

Sustav monetarnog upravljanja Bretton Woods utvrdio je pravila za komercijalne financijske odnose između SAD-a, Kanade, Zapadne Europe, Australije i Japana, počevši od 1944. godine do 1971. godine.

Bretton Woods je uspostavio sustav prema kojemu je tečaj različitih valuta bio pričvršćen na američki dolar, koji je zauzvrat bio konvertibilan u zlato po fiksnoj stopi. U to vrijeme vlada visoka razina sporazuma među moćnim narodima da je neuspjeh koordiniranja između Prvog i Drugog svjetskog rata bio dijelom odgovoran za gospodarske i političke napetosti koje su uzrokovale Drugi svjetski rat. Nadalo se da bi Bretton Woods mogao pomoći u stabilizaciji globalne ekonomske politike. Godine 1971. SAD je jednostrano okončao konvertibilnost američkih dolara u zlato zbog sve većeg problema plaćanja i povećanja javnog duga uslijed rata u Vijetnamu i programa Veliko društvo.

Mnogi su protumačili neuspjeh Bretton Woodsa kao pokazatelj da je Keynesova ekonomska politika bila pogrešna.

 

  • 1974: Hayek osvaja Nobelovu nagradu za ekonomiju

Tijekom godina, neoliberalni pokret postigao je stabilan napredak u uspostavljanju akademskog kredibiliteta. Dobar poticaj u tom nastojanju bilo je Hayekovo osvajanje Nobelove nagrade 1974. godine i Friedmanovo 1976. godine.

 

  • 1979: Volcker postaje predsjednik FED-a

U kolovozu 1979. Paul Volcker je imenovan predsjednikom upravnog odbora sustava federalnih rezervi. Inflacija je porasla u ožujku 1980. godine na 14,8 posto i pala je ispod 3 posto kada je Volcker bio ponovno imenovan 1983. godine. Volcker je borbu protiv inflacije postavio kao primarni cilj i ograničio ponudu novca kako bi obuzdao inflaciju u gospodarstvu. To je u velikoj mjeri bilo u skladu s monetarizmom, školom ekonomske misli koju su zagovarali neoliberali, a koja je smatrala da je borba protiv inflacije primarna uloga središnjih bankara.

 

  • 1979. i 1980 .: Thatcher i Reagan su izabrani

Margaret Thatcher postala je britanska premijerka 4. svibnja 1979. godine, a Ronald Reagan izabran je 1980. godine. Obje su vlade bile monetarističke u svom mišljenju i pod snažnim utjecajem neoliberalnih ekonomista poput Miltona Friedmana. Liberalizacija tržišta bila je značajna osobina obje vlade, a posebice Thatcherine administracije kroz široko rasprostranjenu deregulaciju i privatizaciju. Na neki način njihov je izbor predstavljao vrhunac neoliberalne moći. Neoliberali su utjecali na predsjednika FED-a i dvije od najmoćnijih vlada na Zemlji. Međutim, još važnije je bilo da su uspjeli u potpunosti promijeniti javni diskurs o ekonomiji. Kritike socijalizma koje su zagovarali odjednom su postale neupitne i onima na desnoj i onima na lijevoj strani.

 

Iva Kvakić

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu. 

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close