TEKST

Žene i beskućništvo

 

Beskućništvo ne diskriminira – kao što smo već pisali, mnoge nas od beskućništva dijeli tek jedna neisplaćena plaća. Međutim, neke su skupine poput žena ili LGBT osoba u većem riziku od beskućništva ili se tijekom perioda beskućništva suočavaju s nekim specifičnim problemima. Istraživanja pokazuju kako su žene zbog strukturnih problema s kojima se suočavaju u većem riziku od beskućništva, ali kako i koriste specifične metode kako bi i izbjegle tzv. „apsolutno beskućništvo“, kao i smještaj u prihvatilištima za beskućnike.

Foto: www.pexels.com

Pisali smo već o problemima s kojima se susreću LGBT osobe i zbog čega se nalaze u većem riziku od beskućništva – zbog diskriminacije s kojom se suočavaju u vlastitim obiteljima i pri traženju posla. Cilj je ovoga niza članaka izložiti zbog čega su posebno ranjive skupine u većem riziku od beskućništva te izložiti neke specifične probleme s kojima se te skupine suočavaju.

Strukturalni problemi i diskriminacija na tržištu rada

Žene su zbog nekih strukturnih problema s kojima se suočavaju u većem riziku od beskućništva. Istraživanja pokazuju kako su žene koje nemaju stalno zaposlenje, koje su nezaposlene ili nisu zaposlene u puno radnom vremenu u većem riziku od beskućništva nego muškarci. Beskućništvu su također izloženije i zbog rodno uvjetovane diskriminacije na tržištu rada gdje žene češće rade slabije plaćene poslove i češće su zaposlene na određeno ili rade u nesigurnim oblicima rada. Ako pogledamo podatke za Hrvatsku, vidjet ćemo da žene u Hrvatskoj čine većinu nezaposlenih, češće su zaposlene na slabije plaćenim poslovima, češće se suočavaju s diskriminacijom na tržištu rada (poput diskriminatornih pitanja o zasnivanju obitelji tijekom intervjua za posao) i imaju veće šanse za gubitak posla tijekom trudnoće i nakon poroda. Situacija nije ništa bolja ni u susjedstvu, u Srbiji se recimo ženama porodiljna naknada smanjuje do smiješnih iznosa. Žene se tako nalaze u vječno šizofrenoj situaciji – rastrgane između uloge braniteljice nacije koje moraju roditi što više malih domoljuba i nesigurnosti i diskriminacije koje trudnoća i porodiljni dopust sa sobom donose.

Također je vjerojatnije da će žena izaći s tržišta rada zbog njegovateljskih dužnosti (obitelj, rođenje djeteta, briga za kućanstvo, briga za nemoćne i starije članove kućanstva) i kasnije se vratiti na tržište rada te pritom raditi slabije plaćene ili part-time poslove. Žene su i u većem riziku od nasilja u obitelji zbog čega su (s djecom, ako ih imaju) prisiljene napustiti dom, a ovdje moramo naglasiti šizofrenost situacije u kojoj žena i njena djeca postaju beskućnici jer napuštaju nasilnika i ostavljaju ga u stanu dok su oni prisiljeni bježati.

Starije žene se često prisiljava na napuštanje tržišta rada prije nego što mogu ostvariti pravo na mirovinu – dobivaju otkaz i potom vrlo često imaju velikih problema s pronalaskom novog zaposlenja (na tržištu rada koje diskriminira starije zaposlenike koji bi pritom prema najnovijem prijedlogu mirovinske reforme trebali raditi do 67. godine života), nemaju dovoljno sredstava za život zbog niskih (ili nepostojećih) mirovina ili postaju beskućnice nakon smrti partnera koji je bio glavni privređivač u obitelji. Žene koje pate od psihičkih oboljenja, žene s invaliditetom i žene u ruralnim područjima također su u većem riziku od beskućništva, s time da su žene u ruralnim područjima u lošijem položaju zato što nemaju pristup uslugama koje se nude u većim gradovima.

Veća izloženost fizičkom i seksualnom nasilju

Žene su vrlo često dio tzv. „skrivene populacije beskućnica“ zato što pri gubitku krova nad glavom traže alternativan smještaj (kod prijatelja ili obitelji ili na mjestima poput hostela). Zbog povećanog rizika od psihičkog i seksualnog nasilja koji dolazi s apsolutnim beskućništvom (dakle, spavanjem na ulici i u prihvatilištima) i zbog činjenice da često na ulici završavaju s djecom, žene stoga češće traže alternativne aranžmane, a beskućništvo se „manifestira“ seljenjem od prijatelja do prijatelja, kratkotrajnim boravcima u hotelima ili hostelima, itd. Posljedice ženskog beskućništva su složene, višedimenzionalne i intergeneracijske – beskućnice se bore sa zdravstvenim problemima, beskućništvo često vodi do psihičkih problema (koje pogoršava opća nestabilnost i neispavanost), nemaju stabilnost međuljudskih odnosa, loše se hrane, što također pogoršava cjelokupno zdravstveno stanje. Žene se također češće suočavaju s problemima poput zlostavljanja i napada te su vrlo često metom napada u samim prihvatilištima, što dovodi do njihova izbjegavanja takvih mjesta. Slabije zdravstveno stanje i loši higijenski uvjeti u kojima se češće nalaze, kao i izrazito stresan okoliš, dodatno ugrožavaju zdravlje i zapravo onemogućavaju ili otežavaju pronalazak poslova, što efektivno dovodi do ostajanja u statusu beskućnika. Žene se također često suočavaju s velikim problemima koje se tiče menstruacijskog ciklusa, nemaju osiguran pristup higijenskim potrepštinama tijekom menstruacije, niti sanitarnim čvorovima gdje se mogu istuširati.

Dugi put do beskućništva

Što se tiče ulaska u beskućništvo, ono se često ne događa, nazovimo to tako, očito i brzo. Prije gubitka doma ili toga da se ljudi nađu na ulici dolazi do korištenja cijelog niza mehanizama s ciljem uštede ili sprječavanja gubitka krova nad glavom. Kako je novca za smještaj sve manje, prvo se često smanjuju kućanski troškovi, štedi se na hrani, odjeći i vrlo često na grijanju (energetsko siromaštvo je sve veći problem u Hrvatskoj i velikom dijelu Europe); ljudi se češće drugima obraćaju za pomoć, koriste usluge pučkih kuhinja ili karitativnih mjesta, traže podršku u zajednici, dobivaju pomoć prijatelja i/li obitelji i žongliraju s otplatom režija i dugova. Zbog toga veliki broj stručnjaka smatra kako je ulazak u status beskućništva stupnjeviti i nevidljivi proces kojeg ljudi prolaze u borbi za održavanjem normalnog života. Kao što ističu autorice istraživanja Slika podrške beskućnicima u Hrvatskoj, iako većina istraživanja pokazuje da su muškarci zastupljeniji među beskućničkom populacijom i u prihvatilištima, činjenica je „da je u prenoćištima i prihvatilištima broj kreveta za žene značajno manji“. Stoga je „pronalazak sigurnog smještaja, za ženu mnogo rizičnija okolnost nego li za muškarca. Mali smještajni kapaciteti za žene mogu upućivati i na problem prikrivenog (latentnog) beskućništva žena. Ono se može manifestirati kroz neprekidno seljenje i privremeno nastanjivanje žena kod rodbine ili prijatelja, zarobljenosti i ovisnosti o nekom, izloženosti uznemiravanju ili nasilju i nemogućnosti žene da sebi osigura alternativni smještaj“. Rezultati toga istraživanja su također pokazali kako je broj beskućnica u Zagrebu (24%) mnogo veći u odnosu na ostatak Hrvatske (11%), ali autorice smatraju kako to može biti rezultat većih smještajnih kapaciteta u Zagrebu i većim mogućnostima pronalaska posla i adekvatnog smještaja zbog čega većina ljudi gravitira prema glavnom gradu. Autorice stoga predlažu kako je jedan od načina rješavanja ovog problema proširivanje smještajnog kapaciteta za žene, a također treba raditi na proširivanju usluga koje su usmjerene prema samohranim majkama ili majkama koje bježe od zlostavljača. Očito je da su žene zbog velikog broja razloga više izložene riziku od beskućništva i stoga je potrebno osmisliti cijeli niz usluga za pomoć ovoj skupini, ali bitnije od proširivanja smještajnog kapaciteta za beskućnice je osiguravanje da do beskućništva uopće ne dođe.

 

Matea Grgurinović

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu. 

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close