TEKST

Vojno pomorstvo – anomalija ili posljedica dereguliranog tržišta?

 

Ove akademske godine Sveučilište u Splitu je, u suradnji s Hrvatskim vojnim učilištem „Franjo Tuđman“, u prostorijama novouređenog splitskog Filozofskog fakulteta na kampusu, svečano otvorilo novi integrirani preddiplomski i diplomski studij – vojno pomorstvo. Iako je upliv vojske na nominalno javno sveučilište više karakteristika autokratskih latino-američkih vojnih hunta, a ne liberalno-demokratskih republika s profesionalnom vojskom, izvor ipak leži u temeljnim političko-ekonomskim kontradikcijama koje su u zadnjih dvadesetak godina uzele maha: s jedne strane privatizacije/stečaja hrvatskih brodarskih firmi trgovačke mornarice, a s druge rigidnog protržišnog usmjerenja pomorskog obrazovanja.

Foto: www.pexels.com

Pretpristupni pregovori

Prilagođavanje pomorskih javnih fakulteta potrebama svjetskog pomorskog tržišta rada započelo je  2006. godine povišenjem upisnih kvota, programom stipendiranja učenika pomorskih fakulteta te pristupačnijim studentskim domovima. Sve navedeno je stremilo cilju motivacije studenata i učenika iz okolice Splita, Rijeke, Zadra i Dubrovnika za odabir nautičkog ili brodostrojarskog zanimanja. No osim toga, tu je još jedna važnija stavka iz koje proizlaze sve kontradiktorne implikacije koje su, u uvjetima hrvatskog perifernog kapitalizma, zapravo i omogućile veliko raslojavanje radne snage u tom sektoru. To je stavka o primjeni, odnosno prilagođavanju, ILO-konvencije 179., a koju je RH sklopila prilikom pretpristupne pomorske strategije apliciranja za članstvo u EU.[1] Navedena pretpristupna pomorska strategija, što se tiče aspekta modela zapošljavanja, omogućila je stranim brodarima i hrvatskim posrednicima fleksibiliziranu pravnu regulaciju. Takav je plan imao i svojih praktičnih nuspojava u tripartitnim kolektivnim pregovaranjima između udruge posrednika pri zapošljavanju pomoraca (CROSMA) i udruge brodara u međunarodnoj plovidbi „Mare Nostrum“ sa sindikatima i Vladom RH. U tom kontekstu hrvatski pomorci poželjna su radna snaga za evropske brodare ne zbog tradicionalnih karakteristika (kao što se voli lamentirati po mainstream medijima), već zbog jedne proste činjenice: cijena rada im je niža od evropskog prosjeka, ali je uz to, po obrazovanju i preferencijama, daleko kvalitetnija od konkurencije iz azijskih zemalja.

Program sufinanciranja ukrcaja vježbenika palube i stroja simptomatičan je primjer praktičnih posljedica favoriziranja privatnog sektora prilikom zapošljavanja kadetskog kadra. Prema sadržaju programa sufinanciranja država izravno daje financijska sredstva mjeri koja, u odnosu s ostalim sektorima, ima sličnosti sa Zakonom o stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa.[2] Prema spomenutom programu država domaćim i stranim brodarima stopostotno financira aktivnosti iz domene plaće, hranarine, pomorskog dodatka te putovanja do i s broda. U 2017., otkada se i program počeo primjenjivati, ukupno je osigurano oko 4 milijuna kuna. Iako se ne može u određenim uvjetima negirati praktična korist, ta jednokratna mjera ipak većini kadeta nimalo ne olakšava u nastavku karijere. Prvo, obaveza brodara u međunarodnoj plovidbi u sustavu „tonnage tax“  da zaposli kadete zbog potrebe obavljanja vježbeničkog staža je utemeljena na dobrovoljnom principu, tj. brodar dobrovoljno odlučuje hoće li 60% svoje flote registrirati pod hrvatskom zastavom i, sukladno istom sistemu, zaposliti određeni broj kadeta, a kao drugo,  „poručnički“ ispit koji kadet mora uspješno položiti nakon obavljenog kadetskog staža i dalje nije u potpunosti financiran od strane države.

 Promjena modela zapošljavanja

Mogućnost izmjena modela zapošljavanja u korist toga da privatne kompanije mogu birati koliko i koje radne snage treba biti na raspolaganju imaju svoju pravnu osnovu u Pomorskom zakoniku, kako onom iz 1994., kada su formalno ozakonjene pomorske agencije, tako i onom iz 2004. kada je nalogodavcima, tj. brodarskim  firmama, dan poseban naglasak na ograničavanje i kontrolu agencijskog rada. To je s jedne strane rezultiralo višim financijskim resursima za iste privatne menadžerske agencije koje su uživale pravo iz evropske državne potpore u sustavu takozvanog „tonažnog poreza“, odnosno u obliku neplaćanja poreza na dobit, a s druge, financijskim osipanjem javne službe za pribavljanje i zapošljavanje pomoraca koja je svoj zadnji otkucaj obavila 2008. godine. Ulogu koje je do tada obavljala javna služba tako su postupno preuzimali privatni pomorski trening- centri, a koji su u većini slučajeva ujedno osposobljene agencije za posredovanje pri zapošljavanju.

Nakon završetka preddiplomskog studija budući vježbenik palube ili stroja na raspolaganju ima upisanih 8 svjedodžba o osposobljenosti pomoraca STCW konvencije.[3] Prema Pravilniku o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca iste omogućuju kvalifikaciju za zapovjednika broda/stroja preko 3 000 jedinica bruto registarske tonaže (BRT). Kako je tehnološki aspekt na brodovima trgovačke mornarice svakim danom sve kompleksniji to, s druge strane, na određenim brodarskim kompanijama, zahtijeva i posebne svjedodžbe o osposobljenosti pomoraca. Upravo u tom polju uskaču privatna pomorska učilišta. Kako ne postoji javna služba za zapošljavanje i pribavljanje pomoraca, državno sufinanciranje tečajeva nije moguće. Za ostale članove posade situacija je još gora; tečaj Temeljne sigurnosti (D2) moraju sami plaćati, a tako je i s liječničkim pregledima koje privatna brodarska kompanija za pomorca ugovara u za to ovlaštenim privatnim ordinacijama.

Dakako, plan u obliku javnih politika zapošljavanja, nakon privatizacije i stečaja većine hrvatskih brodarskih firmi trgovačke mornarice, ne postoji. Vojska tako ostaje jedini državni aparat koji može pružiti odgovor na navedene probleme. Zato razloge visoke zainteresiranosti za taj studij ne treba tražiti u psihologizacijama, tj. povišenim sklonostima autoritetu, već prvenstveno u tome što jedini u potpunosti osigurava mogućnost zapošljavanja nakon završetka školovanja. Pomorski fakultet u Rijeci, uz splitski, u tom je smislu simptomatičan primjer. Naime, tamošnji fakultet je već 2011. sklopio Sporazum[4] o znanstveno-nastavnoj suradnji s MORH-om koji, između ostalog, studentima omogućuje odrađivanje jednogodišnjeg vježbeničkog staža na brodovima Hrvatske ratne mornarice. Kako u evropskom prosjeku vježbenički ugovori traju otprilike šest mjeseci i gdje kadeti priliku za prvi ukrcaj dobiju relativno kasno, ratna mornarica tako ostaje jedini alat preko kojeg nakon završetka kadeture mogu aplicirati za poručnički ispit.

Konzervativni odgovor u obliku vojnog pomorstva ima svoje lice i naličje, ili preciznije uzrok, u onome što se nehotice na pomorskim javnim fakultetima, pa tako i na dotičnom riječkom, pojavilo u obliku studija pomorskog menadžmenta. Dominantna teoretska pretpostavka – iz koje proizlaze sve daljnje implikacije – u onome je što pomorska struka označava kao supply chain management. Za razliku od neomarksističke teoretske pretpostavke (global commodity chain) – koja svjetsku ekonomiju adresira kroz prizmu nejednake distribucije i podjele rada između različitih aktera – prethodna teži obrazovanju i potencijalnom zapošljavanju kadra koji bi korištenjem novih tehnologija težio što većem maksimiziranju profita i otklanjanju svih zastoja na relaciji proizvodnja – potrošnja – proizvodnja. To u praksi znači održavanje deregulirane svjetske trgovine kakvu je znamo danas, ali i za korist multinacionalnih brodarskih kompanija daljnju radno-pravno fleksibilizaciju. Ako uzmemo u obzir da je u RH registrirano oko 40 pomorskih agencija za zapošljavanje, koje su ujedno premrežene s dalekom većim multinacionalnim koncernima, te suradnju pomorskih javnih fakulteta s privatnim sektorom[5], možemo jasno zaključiti kome je taj tip kadra potreban.

Što možemo očekivati?

Sve većim prodorom liberalno-tehnokratskih paradigmi na hrvatskim pomorskim učilištima možemo kao posljedicu očekivati i sve veću raslojenost radne snage između pomorskog kadrovskog menadžerijata koji će, provođenjem politike multinacionalnih brodarskih kompanija, upravljati standardnim nautičko-brodostrojarskim oficirima i ostalim članovima posade. Repozicioniranje uloge vojske u tom sektoru i rast upisnih kvota za vojno pomorstvo samo se pokazuje kao očajnički pokušaj državnog aparata da ovlada procesom obrazovanja i zapošljavanja budućih pomoraca. No i mogućnost progresivnih praksi u ovom sektoru ovisi o nizu uzajamno ovisnih faktora. Bez koordinirane politike između hrvatskih brodarskih kompanija i brodograđevnog sektora nije ni izgledna mogućnost zapošljavanja većeg broja časnika i/ili vježbenika na brodovima trgovačke mornarice koji plove pod hrvatskom zastavom.

 

Mateo Ivčević

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu. 

 

Bilješke:

[1]Misli se na pretpristupnu pomorsku strategiju iz 2005. koja je nastala zbog potrebe zatvaranja Poglavlja 14, „Prometna politika“, u pregovorima s Europskom komisijom http://www.mppi.hr/userdocsimages/2005/STRATEGIJA%20H-cb.pdf

[2]CROSMA je u tom kontekstu pokušala inicirati osnivanje fonda za subvencioniranje zapošljavanja vježbenika u kojem bi pomorac izdvajao 3,5% od osnovice poreznog doprinosa.

http://pomorac.net/2017/02/23/crosma-potice-osnivanje-fonda-za-subvencioniranje-zaposljavanja-vjezbenika/

[3]Međunarodna konvencija o standardima izobrazbe, izdavanju svjedodžbi i držanju straže (International convention on Standard of Training, Certification and Watckeeping for Seafarers – STCW) je međunarodna konvencija donesena 1978 na kongresu Međunarodne pomorske organizacije (International Maritime Organization – IMO), stupila na snagu 1984., s izmjenama i dopunama u Manili 1995.

[4]Vidi:https://www.morh.hr/hr/vijesti-najave-i-priopcenja/priopcenja/2763-potpisan-sporazum-o-znanstvenoj-nastavnoj-suradnji-izmeu-morh-a-i-pomorskog-fakulteta-17022011.html

[5]Pomorski fakultet u Rijeci ima ugovorenu suradnju s privatnim sektorom http://www.novilist.hr/Vijesti/Rijeka/VELIK-INTERES-Rekordni-broj-poslodavaca-u-potrazi-za-kadrovima-s-Pomorskog-fakulteta

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close