TEKST

Demokratska, solidarna i odgovorna ekonomija za pravedniju budućnost

 

U ovom tekstu probat ću promisliti o načelima na kojima ja smatram da bi trebao počivati neki novi, pravedniji sustav, te predstaviti neke primjere diljem svijeta koji odbacuju neoliberalne mitove te već danas rade na izgradnji drugačijeg, boljeg i pravednijeg sustava.

www.pexels.com

Podsjetimo se iz prva dva teksta, neoliberalna ideologija se u vrlo kratkom razdoblju iz marginalne ekonomske teorije pretvorila u dominantnu misao koja je u mainstream politiku ušla u 70-tim godinama prošlog stoljeća, prvo u SAD-u i Velikoj Britaniji za vrijeme vladavine Reagana i Thatcher, a potom se počela širiti globalno, ponajviše zahvaljujući utjecaju koji je imala u Međunarodnom monetarnom fondu i Svjetskoj banci. Neoliberalizam veliča slobodno tržište, slobodnu trgovinu, sveobuhvatnu privatizaciju i deregulaciju kao alate za ekonomski napredak, dok praksa većinom pokazuje da takve politike dovode do rasta nejednakosti, neodrživog zaduživanja te poraznih globalnih ekoloških i društvenih posljedica.

 

Ljudska priroda je suradnja, a ne sebičnost

 

Temelj neoliberalne ideologije vjerovanje je u sebičnost i konkurenciju kao srž ljudske prirode, te se iz te osnovne pretpostavke zaključuje da je slobodno tržište sa slobodnom konkurencijom najbolji način za organizaciju svih sfera društva. S obzirom na to da se i sami od najmanjih nogu natječemo na svim poljima – za ocjene, za poslove, za kupce, za slavu, za likeove i swipeove, lako je povjerovati da to zaista i jest naša priroda. Međutim ono što se trebamo zapitati jest zašto se tako ponašamo – je li to zaista nešto urođeno, nešto čemu se ne možemo oduprijeti unatoč trudu? Ili vjerujemo u to jer nas tome uče od malih nogu – da moramo vječno trčati za (često nedostižnim) uspjehom ili ostati na kraju kolone i propasti. Jer “na svemogućem tržištu imate jednake šanse biti dobitnik ili gubitnik, a za vlastitu sudbinu odgovorni ste sami i samo je vi možete promijeniti – ako se dovoljno potrudite.” Ali to jednostavno nije točno. Ova opsjednutost sebičnošću i natjecanjem urušava i naše mentalno zdravlje. Roditelji, obrazovni sustav, poslodavci i mediji neprestano nam ponavljaju da svatko može uspjeti ako se dovoljno potrudi, što povećava pritisak na preopterećene i iscrpljene građane, a osobito mlade koji su više nego ikad nesigurni u svoju budućnost. Svi koji ne uspiju, iako objektivno nisu za to krivi, osjećaju se poniženo i kao gubitnici, dok ih društvo istovremeno optužuje za parazitiranje na tuđem radu. Depresija i anksioznost su na rekordnim povijesnim razinama.

 

Istina je da sebičnost o kojoj govore nije posljedica ljudske prirode. Natjecanje vam nije urezano u gene već je većinom naučeno ponašanje. A učimo ga svakodnevno – dobru plaću možete imati samo ako budete bolji od kolega, dobar posao možete dobiti samo ako budete bolji od drugih studenata, na fakultet možete ići samo ako budete bolji od drugih učenika… Znanost pak već godinama ukazuje na to da je ljudska priroda upravo suprotna protržišnoj propagandi o sebičnosti zbog koje je “neophodno” da se beskrajno i bezobzirno natječemo – u školi, na tržištu rada, na poslu, u vezama, na društvenim mrežama… Suradnja, a ne sebičnost, zaslužna je za opstanak, evoluciju i napredak naše vrste, i danas je jedna od najistraživanijih tema društvenih znanosti. Evolucijska biologija, psihologija, antropologija i teorije igara sve ukazuju na to da je jedinstvena ljudska sposobnost suradnje ključna za naš evolucijski uspjeh.

 

 

Kako bismo mogli izgraditi bolje i pravednije društvo, moramo si osvijestiti da je suradnja u srži ljudske prirode, da je zaslužna za naš povijesni razvoj i stoga prestati većinu ljudi oko sebe gledati kao ljutite neprijatelje u pohodu za bogatstvom i srećom, koje većina od nas nikada neće ni dostići jer nam sustav to neće omogućiti. Suradnja i povjerenje, a ne sebičnost, stoga moraju biti temeljna načela ljudske organizacije kako bismo mogli zaustaviti trenutne negativne globalne trendove. A usput će nas učiniti i sretnijima.

 

Demokratsko upravljanje, solidarnost i odgovornost

 

Ako se vodimo suradnjom kao temeljnom odrednicom ljudske prirode, najvažnija načela kojima se ekonomija budućnosti mora voditi su demokratičnost, solidarnost i društvena odgovornost.

Uvođenje demokratskih principa u upravljanje resursima, ali i poduzećima moglo bi se pokazati ključno za suočavanje s nekim od najhitnijih gospodarskih, društvenih i ekoloških izazova. Trenutni sustav maksimizacije profita za mali broj vlasnika nužno daje prioritet kratkoročnoj dobiti nad dugoročnim razvojem kao i financijskoj špekulaciji nad ulaganjem u realnu ekonomiju. Demokratsko upravljanje putem velikog broja dionika donosi nekoliko prednosti u odnosu na sadašnji model – smanjuje se pritisak za kratkoročni rast s obzirom na to da se odluke ne donose u uskom interesu malog broja vlasnika već u interesu velikog broja različitih dionika, dok istovremeno sudjelovanje velikog broja ljudi rezultira boljim odlukama budući da se one oslanjaju na kolektivno znanje.

 

Solidarnost podrazumijeva zaokret od trenutnog smatranja uspješnih ljudi kao pobjednika i poželjnih, a neuspješnih ljudi kao nepoželjnih parazita u društvu, te uspostavljanje sustava brige za sve članove zajednice. Ovaj zaokret potreban nam je sad više nego ikad s obzirom na to da su rastuća nesigurnost na radnom mjestu, razvoj umjetne inteligencije i automatizacije, nekontrolirani rast duga te sve brži rast nejednakosti (i nejednakih šansi) samo neki od razloga zbog kojih je svakim danom sve izglednije da ćete u tržišnoj utakmici završiti kao gubitnik. Solidarno društvo temelji se na uvjerenju da svi ljudi zaslužuju dostojanstven život, a solidarna ekonomija osnažuje ljude i stavlja ih ispred profita.

Odgovornost podrazumijeva brigu za sebe i druge, za okoliš i za društvo. Odgovorno društvo i ekonomija djeluju s ciljem postizanja društvenog blagostanja koje se ne računa samo u monetarnim iznosima. Stvarna dobrobit postiže se u društvu u kojem se ispunjavanju potrebe svih, a ne želje nekolicine i u gospodarstvu u kojem aktivnosti imaju svrhu koja nadilazi čistu zaradu.

 

Na papiru se ova načela mogu činiti potpuno nedostižna, međutim to je vjerojatno samo zato što nas se konstantno uvjerava da će sebična i kompetitivna “ljudska priroda” kad-tad nužno dovesti do urušavanja organizacija koje počivaju na suradnji jer će osobni interes nadjačati društveni. Primjeri diljem svijeta, ali i u Hrvatskoj, najbolji su dokaz da ova načela mogu sjajno funkcionirati i u praksi. Najveći broj uspješnih primjera organizacija koje posluju po principima solidarnosti i odgovornosti su zadruge, upravo zato što je u njihovoj definiciji demokratsko upravljanje. Zadruga „Loconomics“ primjer je koristi demokratskog upravljanja u praksi – Loconomics nudi aplikaciju s istom svrhom kao i korporativna alternativa TaskRabbit za ugovaranja usluga svih vrsta – od jednostavnijih poslova poput sitnijih popravaka do većih projekata poput fotografiranja ili dizajna interijera. Za razliku od TaskRabbita koji korisnicima aplikacije uzima 30% (skoro trećinu!) zarade, Loconomics je aplikacija u vlasništvu tih istih korisnika – članova zadruge koji plaćaju 30 dolara mjesečno za trošak vođenja organizacije, a ukoliko postoji dobit, pravedno se redistribuira među članovima. Zadruge i demokratsko upravljanje nisu novost – već godinama diljem svijeta uspješno stvaraju vrijednost svojim članovima i zajednici. Međutim kako bi se stvarno postigla sustavna promjena, demokratsko upravljanje mora biti dio udruživanja s ciljem solidarnosti, stvaranja vrijednosti koja ima svrhu koja nadilazi onu novčanu te društvene odgovornosti prema svim dionicima – radnicima, kupcima, dobavljačima, prema okolišu i prema lokalnoj zajednici.

Primjer za to je hrvatska zadruga Slobodna domena koja okuplja dizajnere, programere, kreativce i inženjere, a definira se kao transparentna, demokratska i solidarna organizacija, osnovana s ciljem potpore i pokretanja inicijativa koje djeluju u pravcu obrane i proširenja definicije javnih dobara, teže pravednoj distribuciji viška vrijednosti, štite i promiču jednakost, bore se protiv diskriminacije te njeguju demokratsko odlučivanje. Registrirani su kao neprofitna organizacija jer sav višak vrijednosti u obliku dobiti žele investirati u projekte i aktivnosti za postizanje društvenih ciljeva zbog kojih su osnovani. Usporedbe radi, kada bi se npr. tvrtka Apple odlučila odreći svoje dobiti (viška prihoda nad rashodima koji se trenutno isplaćuje dioničarima) te je redistribuirati radnicima koji u nehumanim uvjetima izrađuju njihove uređaje, svaki od njih bi dobio oko 25.000 dolara, odnosno 2000 dolara mjesečno, tj oko 3,5 puta više od njihove trenutne plaće za 60 radnih sati tjedno koje moraju odraditi.

 

Transformacija iz trenutnog nemilosrdnog sustava sebičnog natjecanja u pravedniji i solidarniji sustav suradnje svakako neće biti jednostavan, ali nije nemoguć. Prvi korak je odbacivanje vjerovanja u današnju ideologiju i njene mitove zbog katastrofalnog neuspjeha u osiguravanju dostojnog života za većinu svjetske populacije i eksponencijalnog i nepovratnog uništenja okoliša o kojem ovisimo. Aktivni rad na promjeni podrazumijevat će pružanje podrške i jačanje postojećih inicijativa i organizacija, ali i osnivanje novih organizacija s ciljem ostvarivanja dobrobiti i blagostanja svih, a ne samo nekolicine.

 

Iva Kvakić

 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close