TEKST

Žene, majke, kraljice

 

Kao da nam u javnosti nije dovoljno podsjetnika o položaju žena, naslovnice su posljednjih tjedana preplavile stravične fotografije pretučene i razgolićene četrnaestogodišnjakinje. Njezin otac, odnosno čovjek koji dijeli njen DNA, no nije se baš proslavio u ulozi oca, odslužio je zatvorsku kaznu za obiteljsko nasilje, ali ni socijalni radnici ni majka nisu vidjeli problem u tome da on čuva svoju djecu dok je ona u bolnici na operaciji karcinoma…

 

Majku se može razumjeti jer, kao što je i sama rekla na snimci razgovora s policijom koju je ustupila javnosti (a na kojoj joj je službenica poprilično autoritativno objasnila “nemate vi mene što upozoravati (…) ako netko treba nekoga upozoravati, onda smo to mi”); ona nije baba Vanga da može predvidjeti hoće li se muž napiti ili postupiti odgovorno i suzdržati se od alkohola nekoliko dana dok se ona ne vrati iz bolnice. S druge strane, nitko iz socijalne službe nije morao biti vidovit da bi predvidio ovakav razvoj događaja, jer su im dostupni podaci o nebrojenim drugim slučajevima sličnim ovom, iako je svaka obitelj nesretna na svoj način. Dakle, “otac” se očekivano napio i pretukao svoju maloljetnu kćer, koja je, kao u akcijskom filmu, pobjegla preko balkona, da bi je on u maniri pravog villaina slijedio, uhvatio, potrgao joj majicu i grudnjak i nastavio mlatiti dok ga nije zaustavila majka u postoperativnom stanju, koja je s kateterom pobjegla iz bolnice da bi ga spriječila. U međuvremenu, mlađi sin spakirao je sve igračke koje nalikuju pištoljima i na dno torbe stavio kuhinjski nož, ako se bude trebao braniti… Policiju je prvi put iz bolnice pozvala majka, a više od sat i pol vremena kasnije i susjedi, te napokon dolaze nakon majke s 15 svježih šavova, dok onesviještenu djevojčicu odvodi hitna pomoć.

Žene

Kada bih pokušala nabrojati što je sve pogrešno u gornjem scenariju utemeljenom na istinitom događaju, od poremećenog sustava i obiteljskih vrijednosti do nasilja i javnog razgolićivanja nekoga tko je u pubertetu, ne bi mi bilo dovoljno ni pet tomova i zato ću se usredotočiti na poveznice koje ovaj slučaj ima s poznatijim primjerima obiteljskog nasilja i stvari koje me osobno, kao ženu, žderu.

U intervjuima koje je majka iz gornje priče dala jedan je detalj indikativan za razloge nenapuštanja nasilnika u slučajevima nasilja u obitelji, kao i za pomalo stockholmsko-sindromski sklop razmišljanja žrtve koja pokušava obraniti ili na ovaj ili onaj način opravdati svog zlostavljača. Kad joj je predloženo da se o djeci brine čovjek koji ju je nebrojeno puta pretukao, koji ju je silovao, koji joj je pištolj prislonio na čelo i prijetio da će ju ubiti, ona sama nije imala primjedbi jer je, parafraziram, uvijek tukao samo nju, a djecu nije dirao. Točnije, ako ih je kojim slučajem pijan umlatio, ona to nije vidjela, a moguće da se i sama postavljala pred njih kad je pokušao, pa eto, do tog popodneva djecu nije ni taknuo. Međutim, čak i da je prema djeci bio savršeno miran, pun ljubavi i poštovanja, što je, istina, teško zamisliti uzevši u obzir njegovo dosadašnje ponašanje; ali čak i da je bio najbolji mogući otac toj djeci, njegova katastrofalno loše odigrana uloga supruga na njima je ostavila trajne traume. Kad bolje promislim, da je prema majci bio nasilan, a prema djeci mio, tek to bi u njima izrodilo psihopatologiju, jer bi sami upili disocijativno ponašanje, uz tko zna koje sve ne obrasce. Ovako su “samo” iz dana u dan svjedočili nasilju i njegovoj prešutnoj toleranciji, a sve za njihovu navodnu dobrobit, dok se majka napokon nije od njega rastala i prijavila ga, on odlužio svoju kaznu, a ona djeci priuštila normalan život, tj. najnormalniju verziju koju život u Hrvatskoj može doseći. Sve dok se, nažalost, nije razboljela i nasilnik je ostavljen bez nadzora s djecom, što je završilo katastrofom.

Majke

Iako vjerujem da sama sebe najviše krivi, ovdje ne želim svaljivati krivnju ni na jednu majku kojoj je toliko stalo do sigurnosti djece da je spremna trpiti batine, iživljavanje i prijetnje misleći da će to i njih zaštititi. Za nasilje su uvijek krivi samo i jedino nasilnici. Majke (i zaista rijetki očevi) dobrobit svoje djece stavljaju na prvo mjesto i, vjerujući da nasilne epizode tu dobrobit ne narušavaju, ne napuštaju, odnosno ne izbacuju nasilnike. Ako ih i prijave, eventualno će dobiti zabranu prilaska i djecu viđati uz nadzor, ali svejedno im se može jednog dana desiti da ujutro svjedoče na policiji o napadu bivšeg, a da ih isto to poslijepodne isti taj bivši izbode 88 puta, zajedno s nerođenim djetetom koje nitko nije zaštitio, unatoč tome što je počinitelj otprije dobro poznat policiji.

Da sustav nije na strani žrtve mogli smo vidjeti i u zadarskom slučaju, u kojem je nasilnik pred nadzornim kamerama i svjedocima mlatio poluonesviještenu djevojku, a taj je slučaj pokazao i bezdušnost čitave zajednice, jer nitko klinki prekrivenoj krvlju nije pružio pomoć, nego su se dali u čišćenje kafića i uništavanje dokaza. Policiju je pozvala tek žrtvina majka, a medijima je predočila snimke kasnijih poziva na kojima jedan službenik, koji je prisegao da će nas građane i građanke štititi od nasilnika, pita majku žrtve ima li adresu optuženika, koji pak, kako se kasnije saznalo, nema nego 40 i nešto prijava toj istoj policiji. I onda, nekim čudom, uza sve dokaze, liječničke nalaze, pritisak javnosti, snimku premlaćivanja, snimku na kojoj njenim tijelom razmiče stolove, snimku na kojoj joj nogom propucava glavu kao da je nogometna lopta, snimku pakla na Zemlji, uza sve to: nasilnik je na slobodi, ide na koncerte i uživa u životu koji je svojoj žrtvi skoro oduzeo!

Kraljice

Kako da onda neka žena prijavi nasilje? Zašto bi itko od nas pozvao policiju sljedeći put kad kroz zidove čuje krikove susjede i padanje teških predmeta, da ne kažem umivaonika? Kako da osjećamo bijes prema ijednom gostu ili vlasniku zadarskih kafića koji su šutke svjedočili stravičnom činu, kad je policija pred njegovim glavnim akterom nemoćna i kad su sudovi tako prokleto spori i neučinkoviti?

Čak i kad im se pri uhićenju ne obraćaju s “kolega”, nasilnici znaju da uživaju zaštitu sustava, a svaka žena zna da je napuštanje života žrtve jako teško. Pa ipak, nije nemoguće. Nije toliko rijetko. Sigurne kuće postoje, udruge za pomoć žrtvama nasilja postoje. Postoje ljudi, većinom ustvari žene, koji znaju kroz što prolazite i koji se znaju nositi s društvenim predrasudama koje su nekad i strašnije od udaraca. Niste same. Nemojte misliti da će ijedan zlostavljač svoje nasilje usmjeriti samo na vas. Ne možete ga spasiti. Ne možete spasiti svijet od njega. Ono što možete jest spasiti sebe i svoju djecu. Nemojte čekati da vašu djevojčicu netko izbode 88 puta ili izmlati na mrtvo ime jer ga je ostavila, a njemu je, eto, loš dan ili čisto jer se napio, a ona mu je bila prva pod rukom. Ako ste nekim čudom ovo pročitali i imate partnera ili partnericu koji pokazuju naznake takve nasilnosti, bježite odmah! Te naznake su prvi koraci na traumatičnom putu koji završava pištoljem na čelu ili nožem u (trudnom) trbuhu.

 

Dijana Ćurković

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close