TEKST

Cenzura slobode govora: granice i posljedice

 

Ono što ovom društvu treba je jasna negativna reakcija na svaki ekstremistički pokušaj linča, na svaku teoriju zavjere, na svaki rasistički mizogini ispad. Ne tiho uklanjanje. Ono što društvu treba jest da ljevica bude organizirana i uporna u komentarima i argumentiranju poput desnice. Jer izgubljeni i neopredijeljeni ljudi traže odgovore: gdje su im ti odgovori servirani manje je bitno. Možda bismo se trebali pobrinuti da ono što nađu ne bude suluda teorija zavjere o Židovima, već racionalno objašnjenje sasvim iracionalnog svijeta današnjice.

 

 

Facebook je trajno zabranio stranicu osnivača tvrtke Infowars A. Jonesa, stranice desničara M. Yiannopoulosa, L. Loomer, P.J. Watsona i P. Nehlena, kao i stranice drugih istaknutih alt-rightovaca. Zabrane su uslijedile nakon najave da Facebook više neće dopustiti bijeli nacionalizam i separatizam na svojoj platformi. Facebook u priopćenju navodi da ne samo što su zabranili službene račune tih korisnika, nego će brisati i sve stranice opasnih pojedinaca i organizacija, čak i one koje naprave fanovi, te kako je tvrtka oduvijek bila protiv govora mržnje. Pa iako je ovo dobar korak, upravo su društvene mreže poput Facebooka doprinijele procvatu ekstremizma, mržnje i netrpeljivosti svojim višegodišnjim toleriranjem govora mržnje i omogućavanjem brojnim alt-right figurama stjecanje publike. Glavni okidač za ovakvu Facebookovu politiku bio je pritisak javnosti nakon što je teroristički napad u Christchurchu uživo emitiran na Facebooku.

Brisanje ekstremističkih stranica s Facebooka povlači i brisanje sa sestrinske mreže Instagrama, a kako su neki (poput Yiannopoulosa ili A. Jonesa) već prije eliminirani s Twittera, Youtube je većini ostao glavni medij. No početkom lipnja i Youtube je najavio uklanjanje tisuća videozapisa i kanala koji zagovaraju neonacizam, suprematizam i druge netrpeljive ideologije, u pokušaju da očisti ekstremizam i govor mržnje sa svoje popularne platforme. Nova politika tako bi trebala zabraniti videozapise koji tvrde da je skupina ljudi superiorna drugoj skupini (ili drugim skupinama), a kako bi opravdali diskriminaciju, segregaciju ili bilo koji drugi vid isključivosti. Planira se da zabrana obuhvati i videozapise u kojima se poriče istinitost nasilnih događaja poput masovnog pucanja u osnovnoj školi Sandy Hook u Connecticutu. Pa iako Youtube nije naveo nijedan određeni kanal ili videozapis koji bi bio zabranjen, brojni vloggeri krajnje desnice počeli su se žaliti da su njihovi videozapisi izbrisani, ili da su im bili oduzeti oglasi. Izgleda da je Youtube, čiji su algoritmi godinama stvarali publiku navedenim ekstremistima, za početak odlučio maknuti reklame s videa koji propagiraju govor mržnje. Dok brisanje s Facebooka samo znači prelazak na među desnicom popularnu društvenu mrežu Gab, uklanjanje reklama s ekstremističkih videa znači uklanjanje izvora prihoda mnogim ekstremistima.

Zadržimo se na trenutak na društvenoj mreži za koju desničari kažu da brani slobodu govora, individualnu slobodu i slobodan protok informacija na internetu. Gab je mreža privlačna upravo ekstremnoj desnici jer nema pravila protiv mržnje, mizoginije ili rasizma. Gab je bio izbor za ubojicu u sinagogi u Pittsburghu, Roberta Gregorya Bowersa. Na Gabu “vise” M. Meechan, N. Griffin (samoprozvani borac za prava bijelaca), M. Yiannopoulos i mnogi drugi. Alt-rightovci se predstavljaju kao žrtve političke korektnosti i posljednji borci za slobodu. Facebook i Youtube (otprije i Twitter) našli su se pod intenzivnom kritikom zbog ove odgođene reakcije na širenje mržnje i lažnog sadržaja. Istodobno, alt-rightovci, američki predsjednik Trump, ali začuđujuće i mnoge liberalnije osobe, tvrde da divovske tehnološke platforme cenzuriraju desničarska mišljenja. Radi li se doista o cenzuri?

Godinama su sve navedene platforme dopuštale, pod izgovorom da uvredljivi sadržaj potpada pod slobodu govora i ne krši uvjete korištenja platforme, velikom broju desnih ekstremista da provode online linč i huškaju svoje fanove na stanovite lijeve (i manje lijeve) novinare, aktiviste i anonimne osobe. Politika Youtubea povijesno je bila toliko površna da su “servirali” uznemirujuće videozapise djeci, omogućili organiziranje ekstremističkih skupina na svojoj platformi, a sustav automatskog oglašavanja upario bi uvredljive videozapise s oglasima velikih korporacija, što je nekoliko oglašivača navelo da platformu napuste u potpunosti. Iako treba uzeti u obzir da se svake minute prenosi preko 500 sati novih videozapisa i da to (logično) otežava praćenje kršenja pravila, do sad se činilo da Youtube nije pretjerano zabrinut zbog videozapisa koji tvrde da Židovi tajno kontroliraju svijet, onih koji kažu da su žene intelektualno inferiorne u odnosu na muškarce i da im treba uskratiti određena prava ili onih koji sugeriraju da je bijela rasa superiorna. Svi navedeni po novoj bi politici trebali biti trajno uklonjeni. Youtube čak tvrdi da će ovaj put ukloniti i kanale koji se “stalno opiru našim politikama govora mržnje”, čak i ako ih direktno ne krše.

Sloboda govora je krhak koncept, postoji kako bi se zaštitile stvari koje najmanje želimo čuti. No znači li to da sloboda govora treba štititi mržnju i rasizam? Znameniti Prvi amandman Ustava SAD-a štiti slobodu govora jače nego u većini drugih demokracija. Primjerice, za razliku od SAD-a, Njemačka bi poricanje Holokausta žestoko kaznila, no Amerikanci podržavaju pravo da kažu uvredljive stvari jače od drugih nacija. Sloboda govora dugo nije bila pitanje američke desnice, već ljevice. Desnica je ta koja je povijesno bila kritična prema slobodnom izražavanju. Od osamdesetih godina prošlog stoljeća, omiljena meta desnice postaje tzv. politička korektnost. I dok je ljevica taj izraz koristila kao duhovitu kritiku na pretjerano liberalne stavove, desnica ju je redefinirala kao oblik ograničenja slobode govora. Od devedesetih termin politčke korektnosti desnica je toliko prisvojila i izvrnula, da nije neuobičajeno čuti i da je politička korektnost “pravi fašizam”. Izbjegavanje političke korektnosti danas je zaštitni znak vodećih desnih političkih figura poput Donalda Trumpa.

Danas su konzervativci ti koji dosljedno podržavaju slobodu govora, dok progresivci češće zagovaraju ograničenja ukoliko je “govor” štetan za rasne manjine i žene. Osim zbog borbe protiv političke koreknosti, američki konzervativci prigrlili su slobodu govora i zbog tumačenja da su političke donacije oblik slobode govora (konzervativci se žestoko protive bilo kakvoj regulaciji financiranja političkih kampanja jer bi to kršilo slobodu govora). Naravno, postoje iznimke na obje strane. Mnogi liberali smatraju da čak i govor mržnje treba ostati slobodan (libertarijanska tradicija). Je li brisanje ekstremnih sadržaja s popularnih mainstream platformi opasno? Takvi ljudi neće nestati, samo će nastaviti djelovati u sjeni, na opskurnim društvenim mrežama za ekstremiste. Možda im to omogući da se bolje organiziraju? Možda ih zabrane učine popularnijima? Možda im daju na važnosti i legitimitetu pred njhovim fanovima? Što više ide u korist A. Jonesu koji godinama viče da ga žele maknuti od stvarnog micanja s društvenih mreža? Rješenje se vjerojatno skriva negdje između apsolutnog uklanjanja ekstremista i apsolutne slobode govora.

Ono što ovom društvu treba je jasna negativna reakcija na svaki ekstremistički pokušaj linča, na svaku teoriju zavjere, na svaki rasistički mizogini ispad. Ne tiho uklanjanje. Ono što društvu treba jest da ljevica bude organizirana i uporna u komentarima i argumentiranju poput desnice. Jer izgubljeni i neopredijeljeni ljudi traže odgovore: gdje su im ti odgovori servirani manje je bitno. Ako ih ne nađu na Facebooku, Twitteru ili Youtubeu, naći će ih na Gabu. Možda bismo se trebali pobrinuti da ono što nađu ne bude suluda teorija zavjere o Židovima, već racionalno objašnjenje sasvim iracionalnog svijeta današnjice.

 

I.Š.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close