TEKST

Problem nisu Romi, nego država

 

Tvrdnje o tome da je danas svatko krojač svoje sudbine možda mogu vrijediti za slojeve društva koji imaju dovoljno kulturnog i socijalnog, pa i ekonomskog kapitala da uživaju u blagodatima slobode izbora, ali u slučaju posebno deprivilegiranih skupina, kao što su to Romi, one su obična zabluda koja nas navodi na krivi trag i onemogućava da se s problemima istinski, kao društvo, suočimo.

 

Posljednjih su mjeseci Romi u Hrvatskoj tema mainstream medija više nego što je to uobičajeno. Počelo je objavom rezultata istraživanja MUP-a prema kojem Romi u Međimurskoj županiji počine većinu tamošnjih kaznenih djela, nastavilo se s inicijativom međimurskog župana, ujedno i nositelja HNS-ove liste na nedavnim izborima za Europski parlament Matije Posavca da se socijalna pomoć dodjeljuje u formi vaučera, a kulminiralo u lipnju čakovečkim prosvjedom pod nevinim nazivom “Želim normalan život” i ovotjednim privođenjem stanovnika zagrebačkog naselja Petruševac, koji su prosvjedujući blokirali zgradu u koju je Grad Zagreb naumio useliti tridesetak romskih obitelji iz drugih dijelova grada.

Ove inicijative tvrde kako nisu usmjerene protiv Roma, nego na rješavanje problema koji muče građane, što ukazuje na to da se otvoreno iskazivanje mržnje i dalje ne smatra sasvim prihvatljivim u medijskom mainstreamu. No, letimičan pogled na komentare na društvenim mrežama i internetskim portalima jasno pokazuje kako ovakve inicijative potpiruju netrepeljivost prema etničkom ključu, koliko god da se njihovi incijatori pokušavaju više ili manje vješto ograditi od toga. Nažalost, upravo je etnička pripadnost u čitavoj priči iznimno važna: “problem Roma”, kako to neki vole nazivati, postoji, ali Romi nisu problem. Istinski je problem odnos društva i institucija države prema Romima — a ovakve ga inicijative neće riješiti jer ne ciljaju na rješenja koja bi se s time zaista suočila. A da bismo se s problemima doista suočili, trebamo imati točnu i jasnu sliku problema i njegovih uzroka, koji su višestruki i mogu se sagledati iz više kuteva.

Jedan se odnosi na nemogućnost ili nevoljkost države da osigura normalan život svojim stanovnicima: položaj Roma, kao jedne od socijalno najugroženijih društvenih skupina, je neka vrsta lakmus papira koji pokazuje gdje institucije Republike Hrvatske zakazuju u svojoj osnovnoj funkciji da osiguraju sigurnost, jednakost i dostojanstvo svim stanovnicima.

Drugi aspekt kojeg moramo biti svjesni prisutan je u cijeloj Europi, i to već stoljećima: Romi su stigmatizirani i diskriminirani, i to kao pripadnici nacionalne manjine, što rezultira ekstremnim siromaštvom i marginalizacijom koju je teško opisati nekome tko ju nije doživio ili joj barem svjedočio. No, u dijagnozi stanja do neke nam mjere pomažu statistike, koje pokazuju da su Romi u prosjeku margnalizirani u svim područjima društvenog i političkog života, u odnosu na opću populaciju u Hrvatskoj. Prošle godine objavljeno sveobuhvatno i multimetodološko istraživanje Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, koje je obuhvatilo 1550 romskih kućanstava u zemlji i gotovo tristo predstavnika relevantnih institucija, organizacija civilnog društva i aktivista na lokalnoj razini u tom smislu otkriva mnogo.

U području obrazovanja, koje do neke mjere može osigurati kakvu-takvu socijalnu mobilnost, situacija se ne može smatrati zadovoljavajućom, iako neki pomaci jesu učinjeni u posljednjih desetak godina. Samo trećina romske djece pohađa predškolski odgoj i obrazovanje, što je važan preduvjet za socijalizaciju i razvijanje vještina u ranoj dobi. Gotovo sva djeca (95%) u dobi od 7 do 14 godina pohađaju osnovnu školu, što je vjerojatno poboljšanje u odnosu na prethodna razdoblja. Međutim, u smislu pohađanja osnovne škole i dalje postoje određeni problemi. Tu valja posebno izdvojiti statistiku koja govori da svako peto romsko dijete pohađa razred u koji idu usključivo Romi što se, prema ranijoj presudi Europskog suda za ljudska prava u slučaju Oršuš i drugi protiv Hrvatske može smatrati diskriminacijom. Gledajući podatke koji se tiču pohađanja srednje škole, situacija postaje još jasnija. Samo 31% mladih od 15 do 18 godina obuhvaćenih istraživanjem Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina pohađa srednju školu, iako Ministarstvo znanosti i obrazovanja te pojedine jedinice lokalne i regionalne (područne) samouprave romskim srednjoškolcima dodjeljuju stipendije, koje očito nisu dovoljne da bi povećale broj Roma koji pohađaju srednješkolsko obrazovanje. Na razini visokog obrazovanja, statistike nam nisu od prevelike pomoći: među Romima ima visokoobrazovanih pojedinaca i pojedinki ili onih koji su trenutno u sustavu visokog obrazovanja, ali i dalje nedovoljno. Mnoga su istraživanja u Hrvatskoj i drugim zemljama već dokazala kako je jedan od osnovnih prediktora za uspješno obrazovanje djece razina obrazovanja roditelja — obrazovni sustav u Hrvatskoj i dalje, očito, ne uspijeva osigurati jednakost šansi i ishoda

Naravno, uz ovakvu sliku u području obrazovanja, ispravno je zaključiti da su Romi marginalizirani i u području zapošljavanja. Među sudionicima već spomenutog istraživanja u dobi od 15 do 65 godina, samo 12% muškaraca i 3% žena ima stalan plaćeni posao na puno radno vrijeme, a 46% ih nikad ne radi plaćene poslove. Uzroci loše slike u zapošljavanju su niske obrazovne kvalifikacije, ali i diskriminacija. Nerijetko Romi i Romkinje koje imaju potrebno obrazovanje i dalje imaju problema s nalaženjem posla. To nam govori i statistika — 45% ispitanika koji su tražili posao u 2017. godini su izjavili da su bili diskriminirani od strane poslodavaca zbog svoje etničke pripadnosti.

Nemogućnost zapošljavanja rezultira siromaštvom i materijalnom deprivacijom, što podaci spomenutog istraživanja jasno i nedvosmisleno pokazuju. Više od polovice romskih kućanstava (58%) ima mjesečne prihode manje od tri tisuće kuna. Nadalje, prosječni prihod romskih kućanstva je samo 2670 kuna, odnosno 611 kuna po članu kućanstva. S obzirom na ovu visinu prihoda, 80% kućanstava nije si u promatranom mjesecu moglo priuštiti neočekivane nužne troškove poput, primjerice, kupovine novog hladnjaka, a u 48% romskih kućanstava barem je jedan član u tjednu prije istraživanja išao spavati gladan. I situacija u pogledu stanovanja i stambenih uvjeta govori o materijalnoj deprivaciji i lošoj kvaliteti života, posebice u romskim naseljima: 73% kućanstava nema kanalizaciju, polovica nema WC u kući ili stanu, kao ni kupaonicu s kadom ili tušem, a 43% nema vodu dobivenu iz vodovoda.

Osim ovih nejednakosti u ishodima, spomenuto je istraživanje otkrilo kako Romi doživljavaju i diskriminaciju, pa i nasilje: 28% ispitanika izjavilo je da je dožvljelo diskriminaciji u godini koja je prethodila provedbi istraživanja, a 17% da je tijekom života doživljelo fizički napad zbog toga što su Rom ili Rominja, što se kolokvijalno naziva zločinom iz mržnje. Ovaj podatak potvrđuje i neka prijašnja istraživanja i izvješća relevantnih institucija. Treba podsjetiti da su diskriminacija i zločin iz mržnje zakonom zabranjeni, ali se nedovoljno prijavljuju i sankcioniraju

Ovakva nas slika, kao i mnoge druge informacije i iskustva, dovode to zaključka da je krivnju za ove probleme i teret njihovog rješavanja potpuno pogrešno stavljati na Rome, kako na individualnoj, tako i na društvenoj ili političkoj razini.

Na individualnoj razini, jasno je kako je socijalna mobilnost Romima gotovo u potpunosti onemogućena i kako je izrazito teško bez šire društvene podrške izaći iz začaranog kruga marginalizacije. Tvrdnje o tome da je danas svatko krojač svoje sudbine možda mogu vrijediti za slojeve društva koji imaju dovoljno kulturnog i socijalnog, pa i ekonomskog kapitala da uživaju u blagodatima slobode izbora, ali u slučaju posebno deprivilegiranih skupina, kao što su to Romi, one su obična zabluda koja nas navodi na krivi trag i onemogućava da se s problemima istinski, kao društvo, suočimo.

Na društvenoj i političkoj razini, postaviti krivnju za društvene probleme na Rome kao zajednicu zanemaruje realne odnose moći u društvu i dugu povijest marginalizacije te stigmatizacije te skupine. Romi su u brojčanom smislu, a i u smislu posjedovanja resursa i moći, doista manjina. U tom smislu, podrška nekolicine saborskih zastupnika i predstavnika županija, gradova i općina čakovečkom prosvjedu, predstavlja posebnu vrstu licemjerja.

Treba tu nadodati i da se rješavanju postojećih problema ne može pristupiti pribjegavanjem isključivo represivnim sredstvima, niti smanjivanjem do sada postignute razine prava. Jedini put je predani rad na smanjenju nejednakosti i diskriminacije te gradnji jačih društvenih veza na lokalnoj razini, uz usku i intenzivnu suradnju s romskom zajednicom. Za to u Hrvatskoj, zapravo, imamo mnogo dobrih primjera — institucija, organizacija, inicijativa i pojedinaca — koji s velikom dozom razumijevanja, strpljenja, kreativnosti i volje rade na društvenoj promjeni od koje koristi možemo imati svi.

 

Sara Lalić

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close