TEKST

Svaki osim desnog

 

Mada scene poput navedenih u tekstu još ne gledamo u Europi, koja je najavila borbu protiv neonacizma, i na starom kontinentu policija prečesto prekida mirne prosvjede antifašista, dopušta fašistima da se okupljaju i marširaju na ulicama Trsta, Zagreba, Budimpešte i Sofije, nekažnjeno mlati migrante dok političari sa svojih govornica osuđuju sve totalitarne sisteme i svaki oblik nasilja. Svaki osim desnog. On ipak ima izvor u “domoljublju” i “slobodi govora”.

Na slici: ‘miroljubiv’ natpis na majici ‘miroljubivog’ domoljuba

Kontroverzne priče o nasilnim antifašistima popraćene apsurdnim komentarima kako je antifašizam zapravo fašizam kontinuirano zaokupljaju medije. I hrvatski su mediji nedavno prenijeli priču (upravo to — priču) da su antifašisti u Portlandu pretukli gej novinara koji je o njima pisao kritički. Pa iako cijela priča doista zvuči ružno, svatko tko imalo prati zbivanja u SAD-u i posebno u saveznoj državi Oregon, zna da Portland ima veliki problem s fašistima. O fašističkim skupinama u Portlandu već smo pisali OVDJE, a spomenuli smo ih i OVDJE.

No vratimo se na napadnutog “novinara”. Andy Ngo je gej, i kao u slučaju Mila Yiannopoulosa, riječ je o desničarskom provokatoru koji gej zastavicom maše samo onda kad od nje koristi imaju fašističke grupe kojima podilazi. Napad o kojem je riječ desio se na skupu koji je organizirala skupina Proud Boys, dok su se nasuprot tim fašistima okupili antifašisti, organizirali party i dijelili veganske milkšejkove. “Milkshaking”, gađanje desničara šejkovima polako postaje tradicija i to im je vjerojatno i bilo u planu.

Osim što su novinara gađali milkšejkovima, Ngoa je jedan od antifašista udario, a Ngo je onda iz bolnice tvitao kako ima krvarenje mozga (nema) i kako je u milkšejkovima bio brzosušeći cement (nije). Sve je počelo tako da su desničarski trolovi poput Jacka Posobieca i Iana Milesa Cheonga tvitali da antifašisti podvaljuju cement u milkšejkovima. Glupost se proširila, njihovi simpatizeri preplavili su društvene mreže stock fotografijama navodnih opeklina koje su zadobili fašisti na svom skupu. Ništa od toga nije istina. Fotografije su lažne. Nitko tko je bio na skupu nije završio u bolnici zbog cementa. Da se stvari bolje zakuhaju pomogla je i policija koja je na svom profilu objavila da imaju informacije kako veganski milkšejkovi sadrže cement. Do današnjeg dana policija nije objasnila odakle im te lažne informacije. No, o odličnosti portlandske policije malo kasnije.

 

Što se zapravo dogodilo? Umjesto da svijet osudi Proud Boyse, ništa drugo nego fašiste, zbog njihovog spina svijet priča o militantnom antifašizmu i antifašističkom terorizmu, osuđuje antifašiste koji NISU NAPRAVILI NIŠTA osim što su ljude izgađali veganskim napitkom. Šteta da takve antifašističke-terorističke-militantne metode nisu koristili fašisti kad su ubili Lina Newborna i Daniela Sherstyja, Rickyja Johna Besta i Taliesin Myrddin Namkai-Meche ili kad su pregazili Heather Heyer. Prije samo nekoliko dana, 4. srpnja, bijeli supremacist zaklao je sedamnaestogodišnjeg Elijaha Al-Amina. Povod? Dječak je slušao rap glazbu zbog koje se napadač ne osjeća sigurno pa je izvadio svoj džepni nožić i prerezao mu vrat. Najopasniji teroristi u Americi uvjerljivo su bijeli supremacisti. (Više pročitajte ovdje.)

Imaju li desničari pravo na svoj aktivizam? Poštedite me. Desni aktivizam nije ništa do napadanje svih koji nisu fašisti. Ranije ove godine njihov se aktivizam u Portlandu sveo na napad lokalne pivnice koja podupire antifašistički aktivizam i događaje. Antifašizam je reakcija na rastući fašizam u društvu. Fašizmu nema mjesta u javnom prostoru. Ali fašizam ne smijemo doživljavati ni kao subkulturu i puštati fašiste da se organiziraju. Zašto? Pa jer su fašisti!

Što je s portlandskom policijom? Postoje dokazi o sprezi policije i fašista. Od prijateljskog ćaskanja, preko šala do dogovora između policajaca i vođa ekstremne desnice u Portlandu. S jedne strane policija ignorira vatrenim oružjem naoružane desne prosvjednike, dok s druge provodi silu nad nenaoružanim antifašistima koji samo konfrontacijom i javnim sramoćenjem pokušavaju razbiti fašističke skupove u svojim zajednicama. Portlandska povjerenica Jo Ann Hardesty, prva Afroamerikanka izabrana na tu poziciju, izjavila je kako poruke dokazuju ono što čitava zajednica već zna: policija surađuje s desnim ekstremistima.

A prema znamenitom Prvom amandmanu, nema načina da se ekstremistima zabrani marširanje. Američki zakoni štite slobodu govora čak i kad je taj govor — govor mržnje! Poznat je slučaj od prije četrdesetak godina, kad su neonacisti odlučili marširati u blizini Chicaga, u mjestu Skokie, koje je u to vrijeme bilo dom mnogim preživjelim žrtvama holokausta. Neonacisti su planirali nositi nacističke uniforme, pjevati pjesme protiv Židova i dizati ruke u nacistički pozdrav. Članovi zajednice pokušali su takvo okupljanje spriječiti, no neonacisti su dobili sudsku bitku — Vrhovni sud dopustio im je marširanje uz obrazloženje da je tako nešto zaštićeno Prvim amandmanom.

Kao što odabir mjesta marširanja nije bio slučajan sedamdesetih, tako nije slučajan ni danas. Na ulicama Portlanda, koji ima jaku antifa scenu, marširanja su redovita sve od pobjede Donalda Trumpa. Prošle godine, također u Portlandu, policija je u bolnicu spremila protuprosvjednika-antifašista kojem je u lubanji završila policijska limenka suzavca (da nije nosio kacigu, sigurno bi bio mrtav).

 

Nerede nisu započeli antifašisti, već desničarska skupina Patriot Prayer koja je danima prije javno pozivala antifašiste na okupljanje, odmjeravanje snaga u ime slobode govora. Unatoč javnom pozivu na tuču, skup nije bio zabranjen. Desničarske skupine na skup su došle dobro zaštićene improviziranim i manje improviziranim oklopima te naoružane. Unatoč tome, kad je policija zaključila da je napetost između dvije sukobljene strane prevelika, napali su antifašiste, dok su fašisti zdušno navijali za policiju. Tvrditi da desničarski marševi imaju ikakav drugi cilj osim izazvati nasilje je liberalno samozavaravanje. Oni vrlo pažljivo planiraju svaki napad na svoje ideološke protivnike kako bi, čim dođe do nereda, izigravali žrtve i predstavljali sebe kao borce za slobodu govora. Napad na Ngoa idealan je za to: na stranu novinara nisu stali samo desni mediji poput Fox Newsa, bez ikakve provjere, nego su osude događaja poslali i tradicionalno lijevi mediji. Temeljni problem: marševi desnih ekstremista koji se godinama održavaju i to uz podršku lokalne policije, tako se izgubio u sveopćoj buci, iako je općepoznata stvar da krvoproliće nije slučajno već pomno planirano (pogledajte samo ovaj članak o višemjesečnom planiranju Proud Boysa o tome koje je oružje najbolje za sakaćenje i ubijanje antifašista, kako da policija suosjeća s tobom iako si fašist i kako uvjerljivo lagati da si se samo branio).

Policija ne štiti desne ekstremiste samo u Portlandu. I u Georgiji antifašisti dobivaju prijetnje pištoljima, dok fašisti ne dobiju ni po prstima. Pozivajući se na zakon o zabrani nošenja maski iz 1951., izvorno donešen protiv Ku Klux Klana, danas policija za maske kažnjava — antifašiste. Zabrana nošenja oružja često ne postoji pa je u Americi sasvim moguće vidjeti kako policija stavlja lisice na ruke maskiranog antifašista, dok pored stoji fašist i drži poluautomatsku pušku. Ili kako policija traži pomoć fašista kako bi uhitila antifašista. Ili kako policija dopušta fašistima da naoružani s krovova “gledaju” skup. Represivni aparat naprosto vidi fašiste kao suradnike, i to nas sve treba zabrinjavati.

Iako scene poput gore navedenih još ne gledamo u Europi, koja je najavila borbu protiv neonacizma, i na starom kontinentu policija prečesto prekida mirne prosvjede antifašista, dopušta fašistima da se okupljaju i marširaju na ulicama Trsta, Zagreba, Budimpešte i Sofije, nekažnjeno mlati migrante dok političari sa svojih govornica osuđuju sve totalitarne sisteme i svaki oblik nasilja. Svaki osim desnog. On ipak ima izvor u “domoljublju” i “slobodi govora”.

 

I.Š.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close