TEKST

Raspirivanje straha i mržnje protiv migranata

 

Ono što je predsjednicu kao ženu i majku posebno pogodilo bilo je pitanje gdje su migrantima žene, djeca, majke? Neke su žene, djeca i majke možda među civilnim žrtvama udara bespilotnim letjelicama u Afganistanu. Udara je bilo 1986 u 2018. godini, dok broj u prvoj polovici 2019. godine skače na 2336. Za neke žene, djecu i majke možda nije bilo najsigurnije krenuti na put kroz zemlju gdje teritorijalna kontrola Talibana kontinuirano raste, dok će na velikom dijelu granica kojem prolaze putem – pucati na njih. Pritom, i sam MVEP na vlastitom webu hrvatskim državljanima savjetuje da ne putuju u Afganistan zbog teškog sigurnosnog stanja i vrlo visokog stupnja prijetnje od terorističkih napada.

www.ohchr.org

Za vrijeme visoke krize i uspostavljenog humanitarnog koridora, od 16. rujna 2015, do 31. prosinca 2015., u Hrvatsku je ušlo oko 555 700 izbjeglica i migranata. Ukoliko to podijelimo na dane, dolazimo do brojke od pet-šest tisuća dnevno. U BiH se trenutačno nalazi dvadesetak tisuća ljudi – teško je govoriti o točnim brojkama jer se mnogi nalaze van službenih kampova (koji također nisu pretjerano skloni dijeljenju informacija), gdje su im jedini oslonac solidarni građani i poneki strani volonter.

U nedavnom je medijskim istupima prilikom posjeta granici, predsjednica je zazivala suočavanje s činjenicom “da to nisu izbjeglice koje traže azil iz ratnih uvjeta.”

Nekoliko je problematičnih aspekata ove izjave.  Procjena toga čiji slučaj ispunjava sve uvjete za odobravanje neke forme međunarodne zaštite (azila ili supsidijarne zaštite) ipak je na stručnom osoblju koje ju donosi nakon nekoliko dubinskih intervjua, i sigurnosne provjere. Ta se odluka ne donosi paušalno, prilikom površnih posjeta granici, a kompetencije za donijeti istu nemaju niti granični policajci u mraku na zelenoj granici, niti političari koji upravo kreću u izborne kampanje i u nedostatku pravog plana i programa ih temelje na raspirivanju straha i mržnje protiv izbjeglica i migranata. Nadalje, međunarodna se zaštita ne dobiva samo na temelju ratnih uvjeta –  u članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (NN 70/15) tako piše:

“Azil će se priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.”

Dok će supsidijarna zaštita biti odobrena ukoliko tražitelj ne ispunjava uvjete za odobravanje azila, ali kako članak 21. istoga zakona navodi,

“postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

(2) Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.”

Državnom vrhu i institucijama koje njegove politike provode čini se ponekad od ruke ne ide razumijevanje međunarodnih, pa tako ni hrvatskih zakona, što je vidljivo iz izjava kako se azil ne može zatražiti/dobiti ukoliko je osoba iregularno prešla granicu (a može), pa do tumačenja schengenskog zakonika tako da se odvraćanje osoba od izbjegavanja kontrola na graničnim prijelazima koristi za opravdavanje i legitimiziranje pushbackova.

Ponovimo još jednom – pushbackovi nisu opisani niti jednim zakonom, odvijaju se ilegalno, van svake procedure, nemaju nikakve veze sa readmisijskim sporazumima koje imamo sa susjednim zemljama te krše sijaset međunarodnih i nacionalnih zakona. Unatoč brojnim izvještajima domaćih i međunarodnih organizacija MUP ih sustavno negira, no predsjednica je nedavno švicarskim novinarima potvrdila da se odvijaju te da je ipak malo nasilja potrebno dok se isti provode.

Od predsjedničine izjave MUP se po dobrom starom običaju nije oglasio, a u međuvremenu su i iz Human Rights Watcha predsjednici poslali otvoreno pismo u kojem ju pozivaju da osigura da odgovorne vlasti u Hrvatskoj bez odgode poduzmu korake da se okončaju nezakonita i nasilna protjerivanja, kao i da njihovi postupci i zakoni budu u skladu s međunarodnim i zakonima Europske unije o izbjeglicama. U pismu HRWa se također da pročitati da im je prilikom sastanka s MUPom rečeno da se protjerivanja (pushbackovi) ne događaju, da su sva vraćanja migranata u BiH u skladu sa europskim i hrvatskim zakonima te da su im dokazi temeljeni na izmišljenim pričama. Uobičajen je to narativ koji dolazi iz MUPa, no moment u kojem priča poprima karakteristike tragikomedije je onaj u kojem MUP optužuje aktiviste “da se predstavljaju kao hrvatski granični policajci i podvrgavaju migrante nasilju da bi od hrvatske policije učinili negativce.” Nije samo tragikomično, već skandalozno i uvredljivo, za tako nešto optužiti ljude čija je želja da policija države poštuje vlastite zakone. Ljudi su to koji od početka 2016. godine i službenog ukidanja Balkanske rute, humanitarnog koridora koji je omogućavao da ljudi na siguran i legalan način potraže utočište u Europi ukazuju na činjenicu da će  migracije biti prisiljene odvijati se u sferi ilegalnoga. Ljudi su se, kada im je oduzeta mogućnost dolaska na legalan način, okrenuli krijumčarima ili sami pokušali savladati nesiguran teren i tako je već težak i mučan put postao još opasniji.

Vratimo se predsjednici. Osim što je briljirala pitanjima poput onoga je li istina da se migranti pri susretima sa policijom “znaju razviti u borbene formacije, da imaju vojnog iskustva, kao i da dobro poznaju mape i teren”, zajedno sa ministrom pozvala je pučku pravobraniteljicu da posjeti teren i vidi što se i kako radi. U ovom momentu možda nije loša ideja prisjetiti se godišnjeg izvješća pučke pravobraniteljice, u kojem se navodi kako je Uredu pučke pravobraniteljice MUP uskratio neposredan pristup predmetima i podatcima o postupanju prema iregularnim migrantima što predstavlja kršenje Ustava Republike Hrvatske, Fakultativnog protokola uz UN Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, Zakona o pučkom pravobranitelju i Zakona o Nacionalnom preventivnom mehanizmu.

MUP dakle pučkoj pravobraniteljici prilikom obilaska policijskih postaja ne daje uvid u podatke o policijskim postupanjima prema izbjeglicama i migrantima, pritom ne dozvoljava kopiranje spisa uz izliku kako će ih kasnije poslati poštom, a kad isti stignu – drugačiji su od onih koji se mogu vidjeti na samome terenu.

Ono što je predsjednicu kao ženu i majku posebno pogodilo bilo je pitanje gdje su  migrantima žene, djeca, majke?  Neke su žene, djeca i majke možda među civilnim žrtvama udara bespilotnim letjelicama u Afganistanu. Udara je bilo 1986 u 2018. godini, dok broj u prvoj polovici 2019. godine skače na 2336. Za neke žene, djecu i majke možda nije bilo najsigurnije krenuti na put kroz zemlju gdje teritorijalna kontrola Talibana kontinuirano raste, dok će na velikom dijelu granica kojem prolaze putem – pucati na njih. Pritom, i sam MVEP na vlastitom webu hrvatskim državljanima savjetuje da ne putuju u Afganistan zbog teškog sigurnosnog stanja i vrlo visokog stupnja prijetnje od terorističkih napada. Za Afganistance u Iranu život nije ništa bolji – mnogi su mladi muškarci pod prijetnjom deportacije bili prisiljeni boriti se u Siriji za IRGC na strani Bashara al-Assada, ili im je pak u zamjenu za ratovanje bila obećano reguliranje statusa. Prema nekim izvorima, za borbe su bili regrutirani i dječaci od 14-16 godina.

Ono što je zajedničko mnogim ratom zahvaćenim područjima, a posebice pogađa mlade muškarce u Siriji – ako nisu jedino muško dijete u obitelji, velika je vjerojatnost da će ih (para)vojske primorati na mobilizaciju.

Mnoge obitelji nemaju dovoljno sredstava kako bi svi članovi  napustili opasnost i krenuli na put. Mnogi kreću na put s nadom da će, kada im azil bude odobren, na legalan i siguran način dovesti svoje obitelji. Putem gdje se neće morati suočavati sa mecima, policijom i vlakovima, gdje neće riskirati utapanje u Mediteranu, Egejskom moru, Kupi ili Mrežnici . S nadom možda, da će se naposljetku naći u zemlji u kojoj postoji vladavina prava, a ne u zemlji u kojoj su policijski službenici prisiljeni kršiti temeljna ljudska prava i činiti kaznena djela kako bi mogli prehraniti vlastite obitelji, dok neki njihovi kolege čineći to i uživaju.  Možda se nadaju zemlji čiji građani shvaćaju da je samo pitanje vremena kada će se ovo nasilje, ako mu dozvole da i dalje prolazi nekažnjeno, okrenuti prema njima.

 

Tajana Tadić

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close