TEKST

Naša energija, naša klima

 

Prošle srijede, 24. srpnja, u Njemačkoj i Nizozemskoj oboreni su rekordi najviše izmjerenih temperatura u tim zemljama iz 40-tih godina prošlog stoljeća. Onda je u četvrtak 25. srpnja oboren rekord. Opet. Lipanj 2019. je srušio povijesni rekord prosječnog globalnog odstupanja temperature od prosjeka (+0,95°C). Prethodni rekord postavljen je 2016. Devet od deset najtoplijih lipnjeva u povijesti bilo je od 2010. godine do danas. Arktik gori, a požari su dovoljno veliki da ih se može vidjeti iz svemira – najsjevernije šume na svijetu, koje se prostiru na ogromnim dijelovima zemlje na Aljasci, istočnom Sibiru i Grenlandu – gore brzinom koja nije viđena najmanje 10.000 godina.

Foto: Marcus Spiske

Klimatska kriza postala je neizbježna, a “stari podaci pripadaju svijetu koji više ne postoji”, prema riječima istraživačkog meteorologa iz američke Nacionalne uprave za oceane i atmosferu. I ove godine nastavljamo gledati scenarije iz tzv. “the new normal” ili novog normalnog stanja klime: rekordne vrućine, požare, obilne padaline, poplave i suše. Istovremeno, mirni klimatski prosvjedi jači su nego ikad, od Extinction Rebelliona prosvjeda u Velikoj Britaniji, preko prosvjeda protiv termoelektrane na ugljen u Njemačkoj, do vjerojatno najpoznatijih prosvjeda School Strike for Climate u kojima je “štrajkalo” 1,4 milijuna djece diljem svijeta. Usprkos svemu, politička volja za sprečavanje klimatske katastrofe čini se ne postoji. 

Tri godine nakon što je gotovo 200 zemalja potpisalo povijesni klimatski sporazum u Parizu, svijet nije niti blizu sprečavanja ozbiljnog globalnog zagrijavanja u desetljećima koja su pred nama. Prema istraživanju programa Climate Action Tracker, koji prati napredak prema globalno dogovorenom cilju održavanja zagrijavanja znatno ispod 2°C u odnosu na predindustrijske razine, mnogi veliki proizvođači stakleničkih plinova nisu ni na putu da ispune svoje ciljeve. Štoviše, čak i ako bi svaka zemlja uspjela ispuniti svoje pojedinačno obećanje, svijet bi i dalje bio na putu prema zagrijavanju i za poprilično više of 2°C, što je prag koji su svjetski čelnici ocijenili neprihvatljivim rizikom.

Većina politika za sprečavanje klimatske krize oslanja se na tržišne mjere poput trgovanja emisijama ili dizanjem “zelenih” poreza. Međutim rezultati jasno pokazuju da je privatni sektor, prvenstveno vođen velikim industrijama koje zarađuju ogromni profit od fosilnih goriva, spektakularno podbacio. Vrijeme je za promjenu paradigme. Proizvodnja energije iz obnovljivih izvora energije već je danas jeftinija od energije proizvedene iz većine fosilnih goriva dok istovremeno direktno utječe na sprečavanje klimatske katastrofe. Ali još važnije, obnovljivi izvori energije u svojoj decentraliziranoj naravi otvaraju važnu priliku za radikalnu društvenu transformaciju. Transformativni društveni potencijal obnovljivih izvora energije oslikava se u nekoliko temeljnih razlika između obnovljive energije i energije koja se temelji na fosilnim gorivima.

Obnovljiva energija jednostavno se može primijeniti na lokalnoj razini, putem malih instalacija, na decentralizirani i distribuirani način. To omogućuje pojedincima, kućanstvima i zajednicama posjedovanje i upravljanje vlastitom energetskom infrastrukturom. Obnovljivi izvori energije dostupni su u svakoj dijelu svijeta, u različitim kombinacijama na različitim mjestima, te na lokalnoj razini pružaju za samodostatnost u opskrbi energijom. Nejednaka globalna raspodjela resursa fosilnih goriva dio je pak današnjeg sustava centraliziranog vlasništva i kontrole nad proizvodnjom energije. Obnovljivi sustavi oslanjaju se na sunce, vjetar, vodu ili geotermalnu energiju kao “gorivo” za proizvodnju energije. Za razliku od fosilnih goriva, ti su resursi trajni i besplatni. Nakon početne investicije u tehnologiju, pojedinci, domaćinstva i zajednice mogu stalno i besplatno koristiti “gorivo” za razliku od sustava temeljenih na fosilnim gorivima koja se moraju plaćati tijekom cijelog vijeka korištenja. Osim što su stalni i predvidljivi, izvori obnovljive energije su općenito obilni i široko dostupni. U svakom je dijelu svijeta dostupna mješavina različitih obnovljivih izvora na lokalnoj razini. To znači da se pojedinci, kućanstva i zajednice ne trebaju natjecati za pristup oskudnim resursima na način da postoji snažna stalna konkurencija za ograničene nesigurne izvore fosilnih goriva. Ove osobine obilja i pristupačnosti omogućuju obnovljivoj energiji potencijal da pruže dugoročnu stabilnost širokom lokalnom usvajanju, pružajući temelj za buduće energetske sustave koji su decentralizirani i mnogo pristupačniji i uključiviji od energetskih sustava koji se temelje na fosilnim gorivima. 

Diljem svijeta, ideja o zajedničkom vlasništvu nad obnovljivim izvorima energije raste munjevitom brzinom. Tzv. “community energy” (energija zajednice) koja u različitim oblicima postoji u svim krajevima svijeta, podrazumijeva društveno ili zajedničko vlasništvo nad proizvodnjom energije, najčešće iz obnovljivih izvora. Svi takvi pokreti djeluju na sličnim načelima, koja ih jasno razlikuju od komercijalnih aktera na energetskim tržištima. Ta načela uključuju otvorenost i poticanje uključivanja šire javnosti omogućavanjem izravnog sudjelovanja i vlasništva, stavljanje nekomercijalnih ciljeva poput brige za zajednicu iznad profita, demokratsko upravljanje, kao i neovisnost i autonomiju.

Samo u Europi djeluje više od 3400 energetskih zadruga koje zajednički ulažu i demokratski upravljaju proizvodnjom energije iz obnovljivih izvora. Upravo su gradovi i tzv. “energetski građani” (energy citizens) na prvoj liniji europske energetske tranzicije, a ne veliki energetski divovi (oni su na začelju). Zemlje s najvećim udjelom rasta obnovljivih izvora energije imaju i najveći udio sudjelovanja građana u energetskoj tranziiciji – u 2017. godini, Danska je 74% svoje električne energije proizvodila iz obnovljivih izvora, a Njemačka 30% – od toga su 42% ugradili građani i energetske zadruge. Ako bi se računala kao jedno poduzeće, energija koju proizvode građani samo u Njemačkoj bi se sada svrstala među 15 najvećih proizvođača energije u Europi. 

Primjer jedne takve zadruge je Enercoop, francuska zadruga slogana “militantna energija” koja spaja proizvođače i potrošače zelene energije kroz 11 regionalnih zadruga. Smatraju da je pristup energiji temeljna ljudska potreba koju je zbog trenutnog francuskog modela nemoguće zadovoljiti na ispravan način. U Enercoopu teže drugačijem modelu, pravednom i održivom, a njihova vizija je društvo u kojem svatko može pristupiti 100% obnovljivoj energiji; lokalni model organiziran u okviru zajedničkog, transparentnog i demokratskog upravljanja. Krajem 2016. Enercoop je imao 27.000 članova i 45.000 potrošača koji su otkupili 120 GWh obnovljive energije. Ukorijenjeni u pokretu koji se temelji na društvenoj i solidarnoj ekonomiji, Enercoop je također posvećen financijskoj transparentnosti svojih aktivnosti i preraspodjeli svoje financijske dobiti u nove projekte obnovljivih izvora energije.

Tzv. energetske zajednice, koje podrazumijevaju zajedničko, otvoreno i demokratsko vlasništvo nad proizvodnjom energije, nedavno su dobile i dodatni legislativni poticaj u EU. Novi Paket o čistoj energiji iz prosinca 2018. po prvi put uvodi definiciju energetske zajednice, te njima ali i građanima koji samostalno žele proizvoditi energiju daje niz garancija da mogu ulagati u obnovljive izvore energije i imati koristi od energetske tranzicije. Priznanje uloge građana i energetskih zajednica u energetskoj tranziciji, kao i definiranje njihovih temeljnih prava na proizvodnju, potrošnju, prodaju i skladištenje obnovljivih izvore energije zapisani su u europskoj legislativi koja se mora unijeti u zakonodavstvo zemalja članice EU najkasnije do lipnja 2021. 

Energetska tranzicija prema obnovljivim izvorima energije otvara širok prostor za društvenu transformaciju, ali ona se neće dogoditi sama od sebe. Energetska demokracija sve je veći društveni pokret koji teži preraspodjeli moći kroz vlasništvo nad obnovljivim izvorima energije te daje vrijedne smjernice za energetsku tranziciju. Fokusira se na bottom-up pristup koji uključuje samoorganizaciju, otpor prema velikim fosilnim korporacijama, preuzimanje vlasništva nad proizvodnjom energije, te društveni aktivizam i širenje ideje o energetskoj demokraciji i njenom transformativnom potencijalu.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close